DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 39 <-- 39 --> PDF |
dena — tek je zadnjih godina na toj površini posječeno nekoliko stabala. Međutim su kod izbrajanja stabala na primjernoj plohi uzeti u obzir i panjevi te nekolicine posječenih stabala, tako da se mogla dobiti točna slika prirodno uravnotežene nedirnute smrekove sastojine prašumskog karaktera. Nadmorska visina, u kojoj leži ta sastojina, iznosi 1050 metara. Izbrajanjem stabala na primjernoj plohi br. 5, velikoj 0*5 ha, dobiveni su podaci o broju stabala u pojedinim debljinskim razredima (pregled 8). Predočimo li ovu raspodjelu stabala grafikonom (si. 2), dobivamo izravnjanjem iSDrekidanih linija izrazitu binomsku krivulju sličnu onoj, kakovu je dr. M i 1 e t i ć našao za bukove sastojine na Velikoj Javornici (Vidi Š. L. 1930., s. 113 slika 11). Još ie ona sličnija onima, koje su na đene za hrast kitnjak i ariš (Vidi Š. L. 1930., s. 336, si. br. 39 i 40). Iz činjenice, da i smreka na ovim staništima (u nadmorskoj visini od 1050 m) formira sastojine, koje s obzirom na broj stabala u pojedinim debljinskim razredima imaju izrazitu binomsku strukturu, zaključujem, da je ona u Gorskom Kotaru postala vrst drva, koja zahtijeva ne samo više nego i razmjerno mnogo svijetla. U svakom pak slučaju mnogo manje podnosi zasjenu i od bukve i od jele. To je također jedan od važnih uzroka, što su je ove dvije vrste gotovo svuda potisnule. Tako u jasenačkom polju, a i drugdje u čistim sklopljenim smrekovim sastojinama, nailazimo gotovo isključivo na jelov pomladak, dok opet u bukovim sastojinama sa rijetkim smrekovim stablima rijetko ili uopće ne nalazimo smrekovog pomlatka, tako da iz tih sastojina nestaju i zadnje smreke. (Nastavit će se — A suivre). SAOPĆENJA ZAŠTITA BRESTOVIH ŠUMA U VEZI SA SUŠENJEM BRESTOVIH STABALA. Unazad više od 10 godina (od 1919. god.) opaža se u šumama Evrope i Sjev. Amerike sušenje brestovih stabala. Kako se to sušenje opaža i u našim šumama, potrebno je, da mu se posveti puna pažnja. Za vlasnike šuma važno je znati, da li se i— odnosno koje se preventivne mjere mogu preduzeti u svrhu obrane od takvog sušenja, kako bi već kod samog podizanja i njege šuma mogli s obzirom na brestova stabla udešavati svoj rad. Institut za naučna šumarska istraživanja poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Beogradu izdao je nedavno publikaciju »Bolest brestova u slavonskim šumama« (Beo grad 1933., 31 stranica, 6 slika), koju je napisao g. Dr. Petar Dorđević, profesor uni verziteta. U toj raspravi priklanja se g. pisac rezultatima onih istraživalaca (Pape 1924, Brusoff 1925, Falk 1926), koji drže, da je uzročnik (primarni) bolesti brijestova bakterija Micrococcus ulmi, odnosno nazvana po prof. Dordeviću Bacillus ulmi. To svoje mišljenje potkrepljuje g. pisac i vlastitim istraživanjima, koja su — kako on ističe — u glavnom imala zadaću, da oprovrgnu gledište one najnovije literature (Schwarz 1922., Wollenweber 1928.), u kojoj se ističe, da je uzrok sušenju brijestova gljiva Graphium ulmi. U svojim zaključcima o suzbijanju ove zaraze kod brijestova navodi g. pisac, da se bakterije, od kojih obole brestova stabla, nalaze i na tlu, na kojem rastu zara ženi brijestovi. Bakterije prodiru u stabla na razne ozlede,, bilo na deblu, bilo na gra nama ili grančicama. Ovdje dolaze u obzir ozlede od kola, od potkornjaka (koji mogu 253 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 40 <-- 40 --> PDF |
tu zarazu i sami širiti!) i od. grada, pa ošteta po vjetru i slično. Poradi toga je g. pisac mišljenja, da treba ograničiti saobraćaj sa kolima kroz šumu i zabraniti puštanje svinja u već zaražene dijelove šume; nadalje da se moraju posjeći sva zaražena i sumnjiva brestova stabla. Osim ovili mjera navodit g. pisac i one, koje se tiču odgajanja otpornijih vrsta brijestova (Ulmus vegeta i U. fulva), a u parkovima i suzbijanje zaraze upotrebom fungicida. Zaraza se pozna po crvenoj i žutoj boji lišća u mjesecima maju i junu, nakon čega se takova stabla u najkraćem roku osuše. Drvo bolesnih stabala pokazuje mrke točke ili mrke kružne linije u zadnjem ili najmlađim godovima. U vezi sa gore navedenim obrambenim sredstvima držimo potrebnim, da ovdje istaknemo i ona sredstva, koja u svom članku »Das Ulmensterben« navodi H. G r o s s- man n (Institut fiir spezielle Botatiik der E. T. H.) u februarskom broju »Schweiz. Zeitschrift fur Forstwesen« za 1932. g. (str. 50—59). Pisac ovog članka napominje, da se bolest brijestova pojavila god. 1909. u Južnoj Nizozemskoj. Ustanovljeno je, da oboljela stabla obično obilno cvatu. Bolest se međutim tamo može zapaziti tek oko sredine juna. Lišće vene i osuši se, a da nije prije toga požutielo; vrhovi se izbojaka saviju ili pak pojedine grane obumiru postepeno, nakon što lišće poprimi jesenju boju. Ako jače grane i potjeraju novo lišće, ono je manje i ubrzo se osuši. U Nizozemskoj drže, da se oboljela stabla ne mogu više oporaviti, dok se prema podacima iz Njemačke opazilo ozdravljenje mladih brestovih stabala. Pisac navodi pokuse (Wollenweber 1927., Stapp 1928., kao i one u fitopatološkom institutu u Baarnu 1928—1932´.), prema kojima je utvrđeno, da je pravi uzročnik sušenja brestovih stabala gljiva Ceratostomella u lm i. Oboljela stabla redovno su napadnuta od likotoča: Scolytus scolytus i Scolytus multistriatus. Potkornjaci obično napadaju oboljela stabla i redovno se pod korom stabla, gdje su se izlegli, zadržavaju sve do svoje zrelosti za oplodnju. Međutim mladi brestovi likotoči izlete već koncem maja ili početkom juna iz stabala, gdje su se izlegli, pa napadnu mlade grančice ponajviše zdravih brestovih stabala, gdje prave kratke hodnike u liku ili ispod njega. Uslijed toga ostanu dotične grančice na pojedinim mjestima bez kore. Desetak dana nakon toga postanu ovi likotoči zreli za oplodnju i onda tek napadaju bolesna stabla, gdje legu jajašca. Ustanovilo se nadalje, da baš ovi mladi kukci prenos e spor e gljive sa bolesnih stabala, u kojima su se izlegli, na grančice zdravih stabala. Prema tome obrana se sastoji u glavnom u uništavanju pomenutih likotoča. U šumi nam kod toga posla čine veliku uslugu djetlovi. U nekim su pak predjelima ličinke i kukuljice ovih likotoča mnogo napadane i uništavane od ose najeznice — Coeloides. scolyticida. Iz pomenutog članka vadimo obrambene mjere, od kojih se i kod nas mogu očekivati veoma povoljni rezultati. To su: 1.) Hvatanje i uništavanje likotoča, njihovih jajašaca, Učinaka i kukuljica. To se može najlakše provađati postavljanjem lovnih stabala. Pri tom valja voditi računa o tome, da se kroz ljeto razvija više generacija, pa se lovna stabla moraju često pregledavati. Inače ona ne bi imala prave svrhe; 2.) Odstranjivanje oboljelih stabala iz šume. Kora ovakvih stabala mora se sa trupaca bezuvjetno skinuti i uništiti prije nastupa proljeća. I sitne se grančice oborenih zdravih stabala moraju uništiti. 3.) Vrlo su opasna mjesta za Sirenje kukaca skladišta trupaca, koji su ostali pod korom. U koliko kora nije već napadnuta po zareznicima, valja takve trupce čuvati od napadaja — i to bilo stavljanjem pod vodu ili premazivanjem sa raznim kemikalijama (katranom iz kam. ugljena i dr.). Proi. Petračić. 25a |