DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Ovo bi bile glavne vrste četinjara, kojima se pošumljuie Krš sadnjom u našem području. Osim spomenutih vrsta četinjara provadamo pošumljavanje Krša, ali u manjoj mjeri, sa cedrom (Ced. deodara), korzičkim borom, raznovrsnim čempresima drugim. U zadnje vrijeme provada se zašumljavanje Krša u velikoj mjeri i sa lišćarima. Već je na šumarskoj skupštini god.. 1865. nadšumarnik Schnidel (11) preporučio, da ; am u poslu zašumljavanja ima dati putokaz sama priroda i da ovaj .uš Krš imamo zašumiti biološkim elementima, koje vidimo kao relikte negdašnjilr šuma u našem kraškom području, a to su raznovrsni liščari. U nižim nadmorskim visinama provodimo pošumljavaiije Krša sa crnim jasenom (Fraxinus ornus), crnim grabom (Carpinus duinens´is), rašeljkom (Prunus mahaleb), lovorom, pajasenom, a biti će potrebno posvetitii pažnju i brijestu. Pošumljavanje sadnjom u našim se krajevima provodi već kroz decenije istom metodom, t. j . metodom, koju je prof. HoU opisao u svojoj raspravi »Die Karst-Aufforstung «, Sarajevo 1901. odnosno Kosović u svojoj raspravi »Pošumljavanje krasa«. Šum. List 1909. > Pošumljavanje Krša sjetvom provada se u našem području navlastito na ostrvima Pagu i Rabu. Spomenuti moramo, da na ostrvu Pagu susrećemo mjestimi´ce već lijepili sjetvom uzgojenih kultura alepskog i primorskog bora. Jedna od najljepših ovako podignutih kultura je ona kiaj sela Metanja, predjel Zaglava, na jitrvu Rabu. Uspjeh pošumljavanja sjetvom u ovim južnim predjelima često je bolji od uspjeha, koji se postigne sadnjom primorskog i alepskog bora. Poznato je naime, da sadnice spomenutih četinjara u šumskom rasadniku već u prvoj vegetacionoj periodi razvijaju glavni korijen, koji raste vrlo brzo, a do kraja vegetacionog perioda duljina je korijeim često i 50 ctTi. Ova znatna duljina korijena pravi zapreku kod samog vađenja sadnice u rasadniku, a pogotovo je otešćano presađivanje sadnice u kulture. Sijanje sjeinena ima se provesti samo u predjelima, koji obiluju oborinama u doba, kad se provada sjetva. Sijanje u proljetnjim mjesecima pokazuje vrlo često neuspjeh i to radi naglog nastupa znatne temperature, koja ugrije tlo i do 50 C", a traje uzastopce 4—5 mjeseci. iVllade biljke uslijed pomanjkanja vlage obično uginu, a osim toga djeluje previsoka temperatura štetno i na protoplaste kambija. Osim primorskim i alepskim borom provadamo pošumljavanje Krša i sjetvom crnike i lovora (kulture u Jablancu). Sijanje sjemena raznovrsnih lišćara kao i sjemena crnog bora pokazalo je u glavnom neuspjeh. Ovo sijanje provedeno je samo pokusa radi, jer je sasvim isključeno, da bi se ovim načinom mogao pošumiti Velebitski Krš i ostale golijeti. Na koncu moramo spomenuti, da potrebne sadnice uzgajamo u vlastitim rasaduiacima i to iz sjemiena, koje se sabire i trusi u vlastitoj režiji. LITERATURA: (1) Rudolf Geiger: »Das Klima der bodennahen Luftscliicliten«. J^raunschueig 1927. (2) Gračanin Mihovil: »Pedološka istraživanja Senja i bliže okolice«. Glasnik za šumske pokuse 1931. (3) Maraković Milan: »Studien iiber die Bora«. Sarajevo 1913. (4) Adamović Lujo: »Flihrer durch die Natur der Nordlichen Adria«. Wien 1915. (5) Kihlmanu: »Pflanzenbiologische Studien«. Helsingsfors 1890. (6) Paul Graebner: »Lehrbuch der Pflanzengeograpliie« 1910. (7) Josip Poljak: »Geomorfološki oblici krednih kršnika Velebita«. Vijesti geološkog zavoda .. Zagreb 1929. (8) Josip Poljak: »Pećine Hrvatskog Krša«. Zagreb 1924. 201 |