DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 32     <-- 32 -->        PDF

5) da sam u nedostatku rezultata ii a u č ii o . listraživauja na polju lovne zoo


gcografije i ekologije anketnom metodom pokušao nadopuniti manjkave i nesistematski


sabirane podatke na tom polju naučnog rada;


7) da sam, occnjujući rezultate dosadašnjeg rada u tom pravcu kao i provedene


ankete došao do osvedočenja, da je sav dosadašnji materijal nedovoljan za stvaranje


definitivnih zaključaka o kvalitativnom stanju divljači svih naših krajeva i o uphvu


ekoloških faktora na kvalitativni razvitak divljači, pa sam upozorio na potrebu dalnjeg


sistematskog rada na tom polju u jednom naučnom institutu (poput onoga u Borlin-


Zehlendorfu).


Bio sam duboko osvedočen, da je to sve jasno :i: razumljivo za svakoga, ko zn.i,


šta je nauka i naučni rad i kakav oprez je potreban pri donošenju konačnih zaključaka.


Tako su shvatili knjigu svi kritičari* i baš u tome naglašavali uspeh, što su sve ogromne


zapreke svladane te je i pored ncsređenostr naše statistike uspelo dati jasnu sliku o


privrednom značaju našeg lovstva. Tako su je shvatili i mnogobrojni prijatelji, koji su


mi izrazili svoje simpatije prilikom ovog ispada g. ..


Poznavanje ovih bitnih karakteristika nauke i naučnog rada očekivao sam i od


g. .., ako več nije osećao potrebu izvesne lojalnosti prema autoru.
Međutim g. .. i u br. 1,2 Š. L. pokazuje shvatanje, koje stoji u opreci s današnjim
pojimanjem nauke i naučnog rada; osećajući, da je mojim odgovorom ćela njegova
kritika dobila čisto ličan karakter bez ikakve solidne osnovice, prelazi na teren,
kojem pribegavaju kritičari, kad u nedostatku osnovanih dokaza za svoje pretpostavke
; mišljenja prelaze na vredanje autora, ironiziranje dela, izvrtanje rečenica i na sofizme,
računajući na izvestan uspeh pomoću žučnog, izazivačkog i oštrog tona.


Na tom terenu ne mogu slediti g. kritičara, a svojem prvom odgovoru nemarn
šta mi dodati ni oduzeti.


Dr. .. Marinović.


IZ UDRUŽENJA


Prof. ing. A. Kauders (Seni):
RASPROSTRANJENJE I UZGOJ ŠU.ME U PODRUČJU PRIMORSKOG KRŠA
SAVSKE BANOVINE.


Savremena nauka o uzgoju šuma traži temeljito poznavanje ekološke biljne
geografije t. j . izučavanje veze biljnih oblika i spoljašnih uvjeta na različitim točkama
zemlje.


* Kakvom tačnošću operiše g. .., vidi se i iz njegove tvrdnje, da knjiga, o kojoj
je reč, nije prikazana u Šumarskom listu i da mu nije poznato, da je ko od
šumara lovaca napisao kritiku o tom delu.
Istini za volju spominjem, da je knjiga prikazana u Š. L. 1930. str. 431 po g.
mg. Aniću. Šumari-lovci prikazali su je: U »Posavskom lovcu« g. 19,30. (g. Šugh), u
»Ekonomistu« 1931. (g. Dr. D. J.) i u »Straž myslivosti« 1930 g. br. 19 (str. 318—320),
gde je katiku napisao docent pri katedri za lovstvo u Brnu g. ing. Lemarie.


Konačno napisao je kritiku, doduše nešumiar, ali prvak našeg lovstva i tadanji
nastavnik na Polj. Šum. fakultetu u Zagrebu g. Dr. Zoričić.
Svi ostali kritičari (lovački, ekonomski i dnevni listovi) nisu šumari, več poznati
lovački stručnjaci.
** Ovo predavanje trebalo je biti održano prigodom glavne skupštine .lugosl.
šumar, udruženja na ekskurziji Senj—Plitvička Jezera.


190




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Dobro je poznato, da ie društveni život biljnih vrsta ovisan o biološkim ose


binama onih biljnih elemenata, koji sačinjavaju to društvo, a pogotovo je poznato, ..


je raspro^stranjenje stanovitog biljnog društva ovisna o uplivu svijetla, toplini, obo


rinsk;i;m prilikama, strujanju atmosfere, konkurenciji organizama, uplivu čovjeka i o


edafičkim faktorima.


Teško je kazati, koji je od spomenutih agesna imao, a i sada još ima najveći


udio, da je u ovom našem kraju rasprostranjenje šume tako različito i da je uzgoj šume


u mnogim predjelima našega područja tako težak, a pošumljavanje Krša vrlo često


i nemoguće.


Utjecaji spomenutih faktora nijcsu valjda nigdje od tolike važnosti i malo ...


gdje toliko ističu, koliko u oblasti Krša. S obzirom na naše; osebujne klimatičke,


orografske, geološke i pedološke prilike rasprostranjenje šuma u našem području tako


je različito, da su na vrlo malenom prostoru često zastupani tipovi od mediteranske


do tipova subalpiinske šume.


Prije nego počnemo govoriti o rasprostranjenju i uzgoju šuma u našem, po


dručju, biti će potrebno sasvim ukratko spomenuti neke faktore, koji reguliraju ra


sprostranjenje šuma našega kraja.


Klima našega kraja važan je agens, koji regulira rasprostranjenje šuma. Ona


je faktor, koji jedamput pospješuje, a drugiput sprječava, pače i sasvim onemogućuje


rasprostranjenje šume u oblasti Krša. Klimatičke prilike znatnog dijela našegaj po


dručja dosta su loše, a ako je kod izbora bioloških elemenata u svrhu sadnje jedan


klimatički elemenat povoljan, to drugi u isti čas isključuje uspjeh. Tako n. pr. krhkost


drveta i bura, relativno visoka godišnja temperatura i znatna studen za vrijeme tra


janja bure, vapneno tlo i mala količina vode u njemu i t. d.


Nažalost moramo spomenuti, da klima našeg Krša još sve do danas nije u
cijelosti proučena, a niti su meteorološka opažanja obrađena. Prema tome se ne može
dati potpuni prikaz klimatičkih elemenata, a biti će to moguće nakon temeljite obradbe
dosad provedenih opažanja. Ali moramo naglasiti, da ni onda neće naši podaci u pogledu
klimatičkih elemenata biti dostatni, a često će voditi i do krivih zaključaka, ako
inia.iu da posluže proučavanju upliva klime na uzgoj šume na Kršu. Poznato je naime,
da su klimatičke prilike, pod kojima živi mlada biljka (sadnica), sasvim druge od
klimatičkih prilika, u kojima živi čovjek. Klima biljke, i to baš one, čiji asimilatorni
organi još nijesu dospjeli mnogo nad površinu zemlje, t. zv. mikroklima, . velike se
razlikuje od klime, u kojoj živi čovjek, t. j . .5—2 m nad površinom zemlje, t. zv.
makroklime (1). Klima našega kraja u glavnom se karakteriše time, da godišnje nastupaju
dvije jače kišne periode, i to u vrijeme proljetnog i jesenjeg ekvinokcija.
U našem području kišni i suhi period nijesu jedan od drugog strogo odjeljeni,, te naš
kraj i u ljetnim mjesecima ima kojiput oborina, koje su nažalost kroz te mjesece dosta
nezgodno razdijeljene. S obzirom na množinu oborina spadao bi naš kraj u područje
humidne i perhumidne klime. Kišni faktor za Senj iznosi 113, a za Sv. Mihovil 202 (2).
Ali kako i drugi; klimatički faktori u velikoj mjeri utječu (bura), to se ova klasifikacija
klime ne može primjeniti na naše područje. U glavnom je klimatička značajka
našega kraja — razmjerno dosta visoka temperatura već za prvih ljetnih mjeseci,
praćena znatnom sušom.


Po Gračaninu (2) iznosi srednja godišnja temeperatura za Senj, i to za razdoblje
od 1908—1917. godine, 14 C". Množina oborina iznosi u jednoj godini za isto razdoblje
1..399 mm. Sve do godine 1928. bio je apsolutni maksimum + 3´6´8C´\ a apsolutni minimum
— 12´5C", dakle diferencija 49´3 C". Ali u godini 1928. imali smo apsolutni
maksimum + .7´. C", a u mjesecu! februaru 1929. imali smo apsolutni minimum


— 18´3 C . Prema tome je diferencija 55´9 C". Prosječna je množina oborina u pojedinim
mjesecima ova:
191




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 34     <-- 34 -->        PDF

I. ...111-91 mm. IV.... 123-7. mm. VII.... 120-93 mm. X.... 172-46 mm.
II.... 110-94 „ V.... 84-63 „ VIII.... 98-37 „ .....205-80 „
III.... 1.8-.6 „ VI.... 80-95 „ IX ... 146-76 „ XII.... 177-93 „


Kako se iz ovoga vidi, obiluje naš kraj znatnim množinama oborina, te prama
toj množini oborina i povoljnoj poprječnoj godišnjoj temperaturi izgleda, da su ovi
klimatički elementi vrlo pogodni za rasprostranjcnje i uzgoj šume u našem kraju. Ali
se mora spomenuti, da je razdioba oborina u pojedinim mjesecima dosta nepovoljna,
te da je s obzirom na znatnu evaporacijii u ljetnim mjesecima, koja je pogodovaiui visokom
temperaturom i čestom burom u našem Kršu, uzgoj šume do kraja težak, a
rasprostranjene šume dosta nepovoljno. Znatna cvaporacija u našem kraju ne ovisi
samo 0 visokoj temperaturi, već u glavnom i o vladajućim vjetrovima, a ponajpače


o vjetru NR, t. j . buri, koje je eminentno svojstvo naglo isušenjc (kontinentalni suhi
vjetar).
Na istočnoj obali gornjeg .Jadrana vladaju pretežno N i N E zračne struje, a
karakteristika je ovih struja, da naglo nastupaju, te su hladne i suhe. Osim toga su
značajne i radi pojava naglih i snažnih udaraca (refoli).


Po Marakoviću (3) postoje tri tipa bure i to: 1. bura, koja vlada duž čitave
obale .ladrana; 11. bura sjevernog dijela Jadraiui; III. bura skroz lokalna. Marakovič
bilježi 404 opažanja, te je ustanovio, da na prvi tip otpada 110, na drugi 91, a na treći
203 slučaja. Marakovič drži, da za nastup pojedinog tipa bure igra najveću ulogu položaj
i pomicanje izobara od istoka prema zapadu. Proširi li se razmak izobara, a prema
tome analogno i gradijenta duž čitave obale Mi samo jednim njenim dijelom*, imamo
prvi odnosno drugi ili treći tip bure.


Sasvim je naravno, da konfiguracija obale u znatnoj mjeri pogoduje sjeveroistočnom
odnosno istočnom smjeru vjetra. Potrebno je naime . istaknuti, da se od
Sušaka pa sve do blizu Senja spuštaju gorski sklopovi od sjevero-zapada prama jugoistoku
i zato ic strujanje u ovom dijelu sjevero-istočno. Od Senja spuštaju se gorski
sklopovi od sjevera prama jugu, pa je tako u ovom području bura istočni vjetar. Razlog
postanka bure imamo tražiti u izobaričkoj razdiobi, koju karakterizira čak i u godišnjem
srednjaku jadranski barometrijski minimum i relativni maksimum u kopnenoj
pozadini. (Hann. Luftdruck in Mittel- u. Siid-Europa.)


Utjecaj bure od eminentne je važnosti za uzgoj šume u našem Kršu, a u glavnom
se očituje njenim mehanički štetnim djelovanjem i onim štetnim´ djelovanjem,
koje nastaje isušenjem atmosfere i tla. Indirektno mehaničko štetno djelovanje bure
vidimo u procesu ablacije ili deflacije, pod kojim procesom razumjevamo odnašanje
čestica plitkog pokrova zemlje. Osim´ toga očituje se mehaničko djelovanje bure i
korozijom, t. j . bura odnaša kamenje i oštre čestice zemlje i oštećuje ovim materijalom
pojedine djclove biljnog organizma. Procesom deflacije lišene su često mlade biljke
potrebnog sloja zemlje, a nježniji organi (navlastito korijenje) izloženi su u velikoj
mjeri sunčanoj žegi, vjetru i isušenja (4).


Direktno oštećenje burom vidimo na pojedinim iiidividuima, a često i na čitavim
sastojinama u krivom uzrastu stabla i u zakržljalim granama u smjeru udaraca bure.
Visinski prirast biljnih individua, koji su izvrženi štetnom utjecaju buTe, zaostaje
znatno za prirastom, što ga pokazuju individui uzrasli u zaklonjenim mjestima.


Štetni upliv bure na vegetaciju vidi se pogotovo na obalama susjednih oicka.
Pravac i jačina bure odnosno njeni udarci nose na znatne daljine morsku prašina,


t. ZV. »slanu« (posolicu), a sol otruje čitav taj okoliš. Na takovom, sitnim česticama
soli pokritom, prostoru nema u većini slučajeva vegetacije, tek se na životu uzdrže
on- biljni elementi, koji podnose periodičko zalijevanje mora, ali i ovi izgube često
svoje asimilatorne organe, koje za povoljnih klimatičkih prilika obnavljaju.
192




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Još štetnije djelovanje bure vidimo u procesu isušenja, i to ne samo plitkog
pokrova zemlje, već i samog zraka. Sasvim je naravno, da je uslijed toga transpiracija
znatno veća. S obzirom na pomanjkanje potrebne množine vlage u zemlji ne može
biljka nadoknaditi transpiracijom izgubljenu vodu i tako dolazi često ne samo do
ugibanja pojedinih organa, već i do smrti individua.


Moramo po Kihlmannu (5) spomenuti da često ni mehanička snaga, pa ni temperatura
kao ni zasićenost atmosfere sa soli nije za uzgoj šume tako štetna, kao što
je štetno permanentno isušenje biljnih asimilatornih organa uzrokovano vjetrom, i to
za vrijeme, kada si biljka radi pomanjkanja oborina ne može nadoknaditi transpiracijom
izgubljenu vodu. Prema Graebneru (6) sastoij se štetni utjecaj vjetra u velikom isnšenju
tla i asimilatornih organa, a navlastito se ovaj štetni utjecaj vidi u krajevima,
u kojima vladaju konstantni vjetrovi.


Prirodna pošumljavanja u smirenom bujičnom području »Senjska Draga«, crni bor.


Po Hraniloviću (»Oeomorfološki problemi iz Hrvatskog Krša«) značajna je za naš
primorski Krš golijet, nestašica vode na površini i oskudica zemlje prikladne za težadbu.
Konfiguracija tla ovisna je u Kršu od propustljivosti vapnenaca, o njihovoj
uslojenosti i laspucanosti, što je i razlogom, da je optitanie vodene mreže u glavnom
preneseno u podzemlje. Kemijskom i mehaničkom djelovanju vode odnosno topivosti
kamena (stijena) zahvaljuje Krš svoje osebujne fenomene. I ako u našem području
nijesu svi fenomeni došli do tako eminentnog izražaja u tvorbi nekih velebnih oblika
(špilje), ipak i naš Krš predočuje po svom reljefu tipičan krški kraj.


Tieze u svojoj radnji »Zur Geologic der Karsterschcinungen« uzima tekućicu
kao glavni uzrok postanka fenomena Krša. Horizontalno oticanje vode u Kršu je minimalno,
te se skoro sve meteorne vode gube u vertikalnom smjeru. Osim tekućice u
velikoj mjeri sudjeluje i bura kod stvaranja Krša i to odnašanjem sitnih čestica plitkog
pokrova zemlje. Iza toga mehaničkog djelovanja dolazi na vidjelo kemijskim djelo


193




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 36     <-- 36 -->        PDF

vanjem istrošeni kamen, kojega dalje modeluju oborinske \ode, snuzavica i iiisolacija
stvarajući one tako značajne oblike našega Krša. Karakteristični su za Krš ovi fenomeni:
bezdna, ponori, špilje, polja, doći, vrtače, škrape (po Poljaku (7) nazivlje narod
u području Velebita jače škrape žlijebovima, a sitnije žlijebićima, dok sitne, plitke i
paralelne škrape zove muzgama), propasti, puste kamene ravnice, na kojima se niže
stijena do stijene, zatim kameni kukovi, koji strše iz zemlje raspucani, oštrobridni
1 nazubljeni poput češlja. Po ovim kamenim ravnicama vidimo često i mrtvo kamenje
kao i naslage diluvijalnog materijala.


Mi se nečemo upustiti u genezu ovili spotnenutih fenomena, a spominjemo ili tek
zato, što ih u našem području ima. Treba naglasiti, da je s obzirom na pošumljavaiije
od osobite važiu)sti uslojcnje kamenja, t. j . da li je kamen horizontalan (da li je ostao
u svom prvotnom obliku kao taložni kamen) ili je tektonskim i inim utjecajima ustrm-
Ijen, t. j . da li je zaprimio stanovit nagib, koji ide od horizontalnog do okomitog
položaja pod razim kutem nagiba.


Obala i ostrva sjevernoga .Jadrana imaju obilježje pravoga Krša, koji je u
našem području u glavnom vezan na vapnence eocena, krede i jure. Petrografski
karakteri´šu naš Krš vapnenci i dolomiti. Geografski dijelimo Krš u našem području u
tri dijela. Prvi se dio proteže od Kastavštiine do Senjske drage i nazivljemo ga
sjevero-zapadiiim hrvatskim visočjem. Drugi se dio proteže od Senjske drage duž
obale Jadrana i stvara orijašku gromadu Velebita. Treći dio čine ostrva Krk, Pag i Rab.


Najstariju formaciju prvog dijela našeg područja čine tamno-sivi brečasti vapnenci,
koji pripadaju formaciji krede. Povrh ovih brečastih vapnenaca leže naslage
tamno-sivih, žućkasto-bijelih i ružičastih vapnenaca, koji se jedva razlikuju od onih
donjih. Ovaj mladi kredni vapnenac biti će senon ili turon. Kredni se vapnenci svršavaju
redovno ružičastim odlikama gornjeg senona, a na njih se naslanjaju neposredno
alveolinS´ki i nurnulitni vapnenci.


Najsjeverniji dio našeg područja pripada tako zvanom Kastavskom Kršu, koji
leži u IstaTskonr kraškom´ ravnjaku. Geološka grada ovog kraja dosta je jednostavna. U
dolini Skurinje nalazimo u znatnoj mjeri svjestlo-sive vapnence gornje krede sa rijetkim
preostacima rudista, a uz njih nastupaju eocenski vapnenci sa dosta okamina
numulita i alveolina.


Eocenski vapnenci prikazuju nam se ovdje rasklimani i rastrošeni, a zemlja crljenica
u ovim je vapnencima obilatija. jer se ovi vapnenci uslijed otrošenosti brzo i
lako rastvaraju. U predjelu oko Sv. Mateja razvijeni su vapnenci sive i zagasite boje
sa rudistima, d´ok se uz obalu Rečine u znatnoj mjeri razvio fliš, koji daje dosta
rodno tlo.


Geološka grada od Rečine pa do Novog u Vinodolu pokazuje jednostavnu gradu,
te je Krš izgrađen u najvećem svom dijelu od vapnenaca i dolomita. Prava oaza u
ovom krševitom kraju je Vinodolski jamasti lom gornjo-krednih rudistnib vapnenaca.
U jezgri ovog loma nailazimo na eocenske alveolinske i numulitne vapnence, lapore,
gline i pješčenjake. Najvažnije petrografske tvorevine toga kraja su vapnenci, lapori,
pješčenjaci i glina. Glina i fliš-pješčenjaci u Vinodolu stvaraju omanje brežuljke, t;;
su nepropusni za vodu, pa mi stoga u tom kraju i nailazimo na znatne izvore. Ova
glina i fliš daju i plodovito tlo, te je baš u Vinodolu vegetacija u Kršu postigla najveći
stepen.


Od Povila kraj Novoga dalje sve do Sv. .lurja izgrađena je obala u većoj česti
od vapnenaca, a tek djelomice od dolomita jure.
Drugi dio našega područja, t. j . od Senjske drage duž .Jadrana do Dalmatinske
granice, interesantan je s obzirom na geološku gradu Senjske drage. Od Senja prama
Vratniku nailazimo na tamne debelo uslojene vapnence gornje jure, t. zv. Cladocorpsi´svapnence
po sitnom koralju Cladocorpsis mirabilis, Felix (8), kao i na dolomite bez
fosila. U donjem dijelu potoka Senjska draga vidimo kršnike (brečije) i gromače (konji
94




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 37     <-- 37 -->        PDF

gJomerate) bujičnog potoka. Ove su brečije i konglomerati uščuvani u terasama, te
su u neznatnoj visini nad sadanjim koritom potoka, a diluvijalne su starosti (9).


Pred Sv. Križem pojavljuju se sivi, tanko uslojeni vapnenci srednjeg i gornjeg
liasa, a protežu se sve do Borovog vrha, gdje su nagibi ovoga vrha građeni´ od gornjeg
dolomijta triasa. Interesantnu pojavu vidimo u Senjskoj dragi nastupom eruptivnog
kamena i to diabaznog porfirita. Značajna su pojava u Senskoj dragi triadičke
rajbel-naslagc u obliku raznobojnih lapora, pješčenjaka i konglomerata, a redovno su
vodonosne. Iznad njih do samog sedla Vratnika dolazi glavni dolomit triasa. Od Senja
prama Sv Jurju susrećemo tamnosive cladocoropsis-vapnence jure. Od Sv. Jurja
dalje pojavljuju se brečije donje i gornje krede, koje su u velikoj mjeri rastrošene,
te se već po svojim oštrim morfološkim oblicima razlikuju od vapnenaca. One sežu
do apsolutne visine od 800 m, a iznad te visine dolaze dolomiti i vapnenci jure i liasa.


Treći dio našeg područja, t. j . ostrva Pag, Rab t Krk, pokazuje također dosta
jednostavnu geološku gradu. Na ostrvu Pagu nastupa kao najstarija formacija kreda.
Kredni strati sastavljeni su od dolomita i vapnenca, a raspoznaju se po svojem jako.nri
rastrošenju koje je osobito veliko na strani okrenutoj prema Velebitu. Od vapucnaca
se ističu osobi´to rudistni vapnenci, koji su znatno rašireni na ovom ostrvu. Vapnenci
krede Ijušturastog su loma, a na njima´ leži u obliku sinklinale formacija eocena sa
numulitnim i alveolinskim vapnencima, te uskom zonom fliša.


Ostrvo Rab izgrađeno je na svojoj istočnoj strani od hipuritnog i numulitnng
vapnenca, dok zapadno od Kamporske doline i Barbatskog kanala nastupa od jugoistoka
prema sjevero-zapadu samo kredin vapnenac. Znatan dio otoka građen je od
eocenskih vapnenaca, lapora i pješčenjaka, te prema tome ovaj dio otoka upravo kao
i Vinodol obiluje znatnim izvorima, te znatnim površinama kulturnoga tla.


U svojoj raspravi »Phys6kalische Verhaltnissc u. Verbreitung der Organismen
im Quarnerischen Oolfe« spomenuo je Lorenz, da se u raspuklinama kraških vapnenaca
nalazi tamno-crvena glinenasta zemlja, koja te raspukline nije naknadno isputiila,
već se od iskona nalazi u ovim vapnencima. Tucan (10), koji je pravio mnogobrojne
analize kraških vapnenaca, ustanovio je, da vapnenci našega Krša imaju skroz jednostavan
mineralni sastav i da sastoje od bezbrojnih sitnih individua vapnenaca i tek
kojeg sitnog kristala kremena. Osim toga ima u njima neznatna količina sitnog praha,
koji pripada mineralu, što ga je Kišpatić nazvao sporogehtom. Prema Tucanu ova je
mineralna analiza u potpunom suglasju sa kemijskom aualizom vapnenaca, te ovi naši
vapnenci sastoje od preko 99% kalcijevog karbonata, a tek oko 0´3% u solnoj kiselini
netopivih minerala, od kojih su kremen i sporogelit navažniji. Naglasiti se mora, da
je ovaj neznatni postotak netopivih ostataka od osobite važnosti, jer baš taj netopivi
ostatak ispunjava raspukline naših kraških kami, kraške vrtače i doce, koji su u glavnom
i jedino kulturno tlo u Kršu.


Poznato je, da je svaki kamen, pa i naš vapnenac podvrgnut kemičkom i fizičkom
rastrošeuju odnosno raspadanju. U glavnom je uzrok ovom rastrošenju utjecaj vode
u zajednici sa ugljičnom kiselinom. Voda, u kojoj ima ugljične kiseline, otapa vapnence.
te pretvara kalci´jski karbonat u lako topivi kalcijski bikarbonat. To će reći, da voda
u zajednici sa ugljičnom kiselinom otopi u vapnencu 99% kalcijskog bikarbonaita, a
tek 0´3% neotopive substance ostaje u vodi neotopivo. Ovaj neotopivi ostatak je zemlja
ciljenita. Sasvimi je naravno, da su se kroz dug i dug niz godina morale otopiti vrlo
velike množine tog vapnenca, te da je došlo do tvorbe mjestimice i dosta znatnih
naslaga zemlje crljenice.


Zemlja crijenica vezana je u našim krajevima isključivo na vapnence, te ne
nastaje rastrošenjem drugih kami. Jasno se i u našem području vidi, da izmjenom
odnosno nastupom druge vrst* kami nastupa i druga vrsta tla. Prema tome je nedvojbeno,
da je zemlja crijenica od´ iskona ondje, gdje ima vaimenaca, jer je ona,,
kako smo prije spomenuli, konačan produkt rastrošbe vapnenca.


1.95


ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Zemlja crljenica vrlo je plastičan materijal, a ima eminentno svojstvo, da može
upiti znatnu količinu vode. Sasvim je naravno, da kod toga povećava volumen i da
postane konačno nepropusna za vodu. Metcorne vode s obzirom na ovu okolnost mogu
vrlo teško, a često i nikako ne mogu da pridolaze u niže slojeve tla, te se na površini
stvaraju lokvice, tako da je od svih meteorriih voda, koje padaju na zemlju crljenicu
(a pogotovo ako je ona staložena u vrtačama) veći dio bez koristi za podzemne biljne
organe.


U slučaju naglog isparivanja vode, uslijed pojačanog gibanja atmosfere bilo opet
uslijed povišene temperature, povećava se volumen crljenice, a često nastaju one
dobro poznate duboke mrežaste pukotine, koje znaju iskidati podzemne biljne organe,
tako da uslijed toga biljka uginc. To se vidi kod kultura na Kršu, pogotovo kod onih
sadnica, kod kojih je bilo potrebno za vrijeme sadnje zemlju pridouašati, da se uzmognu
jamice ispuniti. 2climb li predusresti ovoj neugodnoj pojavf, moramo već prigodom
sadnje pridodati zemlji crljenici oko 1% ugljično kiselog vapna. Pridodatkom
vapna postaje crljenica rahlija i zrnatija (12).


U području gornjeg Jadrana sastaju se mediteranski i listopadni elementi, ali
za mcditeran najvažniju formaciju — makiju — susrećemo tek na ostrvu Rabu. Mjestimice
ima zastupnika mediteranske flore i uz obalu od Sušaka do mede našega područja,
t. j . do Marije Magdalene kraj Barić-drage, a često se ovi reprezentanti nalaze
i u znatnim nadmorskim visinama našega područja. U nekim dijelovima našega
obalnoga Krša dolaze elementi mediteranske flore u tolikoj mjeri, da tvore i znatne
sastojine. Tako se nalaze u kraju »Prakulja« kraj Sv. .Turja i u kraju »Barkariš-Zagon«
kraj Prizme čitave sastojine Phylircae, a .Tuniperus rufcscens Linck. pokriva na mno.
gim mjestima našega Krša znatne površine.


U sastojinama ........ pojavljuju se još i ovi submediteranski elementi:
Coronilla emeroiides, Pistacia Therebintus, Paliurus australis, Vitcx Agnus Castus.
Sasvim pak manjkaju na obalnom Kršu od Sušaka do prije već spomenute Marije
Magdalene tipični predstavnici makije kao: Arbutus unedo, Erica arborea, Mirthus italica,
Viburnum tinus, a Qucrcus ... dolazi tek mjestimice i to ne samonikao. Nije
isključeno, da se ovi biljni elementi u našem obalnom području ne pojavljuju s obzirom
na štetan utjecaj bure. U velikom dijelu našeg područja, i to navlastito od Sušaka
pa sve do Novog u Vinodolu, spušta se šuma skoro sve do mora, tako da zapravo
obalne zone halophyta u ovom području nemamo.


Sasvim naravski ova šuma ne čini uvijek suvisle sastojine, te je nažalost i prečesto
prekinuta formacijom kamenjare. U glavnom je to mješovita listopadna šuma,
koja se u vertikalnom smjeru često uzdiže ii do nadmorske visine od 700 m. Ovu
listopadnu šumu pretežno sastavljaju Quercus lanugiuosa Lam., Fraxiiius ornus L.,
Acer monspessulanum L., Carpinus duinensis Scop., Ostrya carpinifolia Scop. Ova
mješovita šuma pokriva poglavito vapnena tla, ali je znatan stepen razvoja postigla
na pješčenjacima eocenske formacije u Vinodolu.


U svom vertikalnom rasprostranjenju i u nadmorskoj visini od 700´—750 m veže
se ova mješovita listopadna šuma na formaciju jele i bukve. Pretežni dio područja od
Novoga prema Senju i dalje do Marije Magdalene pokrit je u dijelovima, koji se
protežu uz more, formacijom halophyta. Obično prelazi ova formacija u formaciju
kamenjare, kojom je od velike česti pokrit naš Krš od Novoga sve do dalmatinske
međe. Elementi kamenjare tvore vrlo često asocijacije, pa tako na pr. Salvia officinalis
stvara Salvictum officinalis, te se ova asociacija diže često do nadmorske visine
od 400´—500 m. Juniperus rufescens Lirack., Paliurus australis, Cotimus coggygria Scop.
tvore vrlo često asociacije, tako da nalazimo u kraškoj kamenjari Juniperetum, Paliuretum
i t. d.


196




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 39     <-- 39 -->        PDF

u Senjskoj, dragi susrećemo, i to u predjelu »Borovo«, osebujnu asocijaciju, koju
čine Pinus uigra Arnd. i Fraxinus ornus L. Vjerojatno je ovaj kraj u svoje doba bio
čista sastojina crnoga mora, što nam svjedoče borova stabla znatnih dimenzija i starosti.
Jasen je u tom kraju nastupio tek kasnije, a sada se uspješno natječe sa crnim
borom. Nije isključeno, da će se ova mješovita sastojina vremenom pretvoriti u čistu
sastojiim lišćara.


U spomenutoj asociaciji Pinetum fraxinosum nalazimo osim Pinus nigra i Fraxinus
ornus još i Sorbus aria L., a u znatnoj mjeri Acer obtusatum Kit., Ostrya carpinifolia
Scop., dok se Ouercus lanuginosa pojavljuje tek tu i tamo.


Na mnogim mjestima našeg primorskog Krša nailazimo na relikte šuma crnog
bora, a više je nego sigurno, da je rasprostranjenje tih šuma u svoje doba bilo znatno
veće. Skoro suvisli lanac šuma crnog bora proteže se u našem kraju od Markovca
preko Borovog vrha, Budima pa sve do Usca i to u dužini od preko 20 km., a u nad-


Pogled na bujično područje »Slani Potok« općina Grižane-Bcigrad. Tlo zeleni
pješčenjaci, fliš i glina.


morskoj visini od oko lOOO m. Na mnogim mjestvma vidimo, da šuma crnog bora
postepeno povećava svoj areal, i to navlastito ako se uz postojeću šumu rasprostranio
\luniperetum. Pod zaštitom .luniperusa vjetrom doneseno sjeme crnog bora stvara


lijepe mlade sastojine (predjel Rončevićev dolac).


Mediteransku vegetaciju susrećemo u našem području na ostrvu Rabu i Pagu.
Od glavnih reprezciitanata mediteranske flore moramo spomenuti: Pistacia lentiscus,
Phyllirea, Rhamnus alaternus, Erica arborea, .luniperus Phoenicea, Arbutus unedo,
Ouercus ilex i t. d.


Za ovaj naš predjel moramo istaknuti formaciju makije, koja je često neprohodna
i složena od društva zimzelenog drvlja i grmlja i to navlastito od Quercus
ilex, Laurus nobilis, Arbutus unedo, Myrtus, .luniperus, Viburnum tinus i t. d. Ali
često nastupa makija u čistim sastojinama i to poglavito Myrte i Ouercus ilex.


197




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Spomenuti moramo i navesti po Gunther-Becku (10), da i makije u našem kraju
nestaje i to uslijed nerazborite sječe. Obično se žitelj* ne drže ni kratko određene
opliodnje od nekoliko godina, već nemilice sijeku, a u posječenu makiju pušta se stoka,
koja skoro do kraja uništava ovu formaciju. U tako uništenoj makiji pomalo se gube
biljni tipovi´ i to najprije Arbutus unedo, Rliamnus, Viburnum i t. d., dok se najdulje
održe .luniperus i ........


Šuma je u ovom našem mediteranskom području postigla najveći razvitak na
ostrvu Rabu i Pagu i to tvorbom lijepih sastoiina crnike. Na ostrvu Rabu razvila se
šuma crnike poglavito na vapnencima krede u predjelu Dundo i Kalifront i na eocenskom
flišu u predjelu Ounar i Mundarija. Kao podređena sastojina u ovim šumama
crnike dolazi Erica arborea, koja u asociaciji sa Myrtom, Rhamnusom, PhvUireom
čini neprohodne guštike. Neznatne sastojine hrasta (Quercus pubescens) susrećemo na
ostrvu Rabu i to u kraju Mundarija. Po Martonu (11) doseže granica mediteranske
stepenice na Rabu do 250 m nadmorske visine; više od toga je submediteran.


Vrijedno je spomenuti, da na otoku Pagu, i to navlastito oko Luna, vidimo napuštene
sastojine uljike (mastrinke), a kod Novalje susrećemo sastojine Juniperus
phoenicea. Spomenuli smo, da medu faktore, koji´ utječu na rasprostranjenje šume u
našem kraju, spada i čovjek. Djelovanje njegovo u tome pogledu otpočelo je bez
sumnje već onda, kada se naselio u tom našem kraju. Utjecanje to postajaše pouzdano
sve intenzivnije, efekti sve to zamašniji, što je čovjek sve to veći teren okupirao.
Možda se kome čini, da utjecaj čovjeka na vegetaciju i njezino rasprostranjenje daleko
zaostaje za utjecajem drugih faktora, ali takav V: sud bio neispravan. Ako je to
utjecanje postojalo već od davnih vremena, ono i danas postoji, te je baš u našem
području tako intenzivno, da nije pretjerano, ako kažemo, da je čovjek bilo hotimičnim
bilo nehotičnim radom svojim vegetaciju velikih areala tako promiljenio, da je dapače
i klima čitavih predjela dobila sasvim drugi karakter. U našem području utjecajen
čovjeka, i to navlastito nerazboritom sječom i šumskim požarom, a da se dobiju veće
površine pašnjaka, neracionalnom pašom odnosno držanjem prevelikog broja stoke,
velike su površine promijenile svoju fizionomiju, tako da predjeli, na kojima je do
jučer još bila šuma, pokazuju jadnu sliku kamenjare. Naš´j.n radom i mi šumari mijenjamo
često vegetacionu sliku kraja. Sasvim naravno, da to ne ide tako brzo i da Je
za ovu promjenu potreban dug niz godina. U našem su području na primjer znatni
areali kamenjare, na kojima je bila rasprostranjena asociacija .luniperetuma odnosno
Saturietuma, sasvim nestali´, čim se (umjetnim načinom podignuta) kultura crnog bora
sklopila.


Glavni uvjet nekom sistematskom radu oko pošumljavanja Krša sastoji se u tome,
da se radovi godišnjih kultura kronološki poredaju. Svaki lokalni momentani uspjeh
mora u sebi uvjetovati u.spjeh budućih kultura, on mora naime smanjivati snagu bure,
proširiti ekonomiju vode i t. d. U predjelu, gdje se počelo raditi, nesmije se prestati
tako dugo, dok taj predjel zaista nije pošumljen.


U pogledu sistema odnosno načina poslovanja pri pošumljavanju primorskog
Krša moraju se za naš Krš uzeti u prvom redu u obzir vegetacione piilike, a pošumliavanje
se mora provesti u glavnom onim biološkim elementima, koji su za naše područje
domaći i prilagođeni svim klimatičkim nepogodama i ostalim faktorima.


U našem području već se odavna — skoro više od pedeset godina — provada
pošumljavanje onim metodama, koje su običajne i u drugim kraškim zemljama. Pošumljavanje
obavlja se prirodnim i vještačkim metodama t. j . resurekcijom, sjetvom


sadnjom.


Znatne površine našeg područja bile su, a i sada su još pokrile vegetacijom
ogriženom po stoci. Ogradimo li takvu površinu, odnosno zabrani li se paša na takvoj
površini, opažamo već nakon jedne vegetacione periode neki uspjeh i poboljšanje vege


198




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 41     <-- 41 -->        PDF

tacionih prilika. Ali se znatno veći uspjeh vidi, ako se takovi po stoci ogriženi ostaci
vegetacije (drveće i grmlje bjelogorice) stavljaju na panj.


Poznato je, da vegetativna restitucija nastaje dijelom preventivnim (normalnim)
pupovima ili opet adventivnim pupovima. Znamo, da običiri pupovi zapremaju ili tcrmnalni
položaj na glavnoj osi ili su postrani organi, koji se zameću na različitim drugim
mjestima drveta: kod drvlja, koje nas baš zanima (Fraxinus, Corpinus), napose
na starijim dijelovima stabla i na korijenju. Ovo su t. zv. adventivni pupovi.


Posiječemo li drvo. koje naginje tvorbi adventivnih pupova, to se ovi razvijaju
blizu prereza ili presjeka stabla, odnosno izbijaju iz onog kalusa, kojim drvo nanesenu
ranu nastoji prekriti. Ovakovi pupovi izbijaju često u čitavom vijencu, a velik
broj ovakovih pupova podoban je da izrasle u nove izboje.


´ #? --´ ,


, V .. ;, -´a ,.* ti . ´.,
Predjel »Pod Kotor«, kultura crnog bora, 44 godine stara, nadmorska visina 40 met.,
ckspoz. S., visina stabla 12 met., prečnik 26.


Ako stablo posiječemo blizu dna, to dobivaju ovi miadi pupovi često i vlastito
korijenje i rastu dalje, dok stari panj obično istrune. Ovaj način sječe vodi do tvorbe
niske šume. Adventivni pupovi na korijenju vode do razvitka novUi individua u bližoj
i daljnjoj okolini matičnog stabla. Osobito se to vidi kod topole, bagrema, pajasena
i t. d. Vrlo malo korjenih izboja opažamo kod hrasta, bukve, javora i t. d.


Spomenuti moramo, da se adventivni pupovi redovno zameću endogenetski. Tvorbu
izbojaka preventivnih i adventivnih pupova tumačimo tako. da nakon sječe u
zemlji, ostalom dijelu stabla i korijenu nastaje zastoj cirkulacije i rezervnih hranila,
uplivom topline i svijetla dođu do razvitka već postojeći pupovi odnosno stvaraju se
adventivni pupovi.


199




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 42     <-- 42 -->        PDF

N-iska šuma nastala ovakvom sjt;čom pokazuje u prvim godinama znatne visin


ske priraste, ali već nakon par godina taj je prirast minimalan.


Ovaj način pošumliavanja Krša odnosno sječe tiaših kraških šuma provodi se


većmiom na privatnim posjedima naših ostrva.


Izim ovog načina pošumliavanja provadamo u glavnom u našem području vje


štačko pošumljavanje i to sadnjom i sjetvom. Znatni prostori našeg područja lišeni


su i one mršave vegetacije grmlja i ostataka drveća, kojima bi mogli uzgojiti šumu


prije spomenutim načinom t. j . resurekcijom.


Najveći dio našeg područja je goli Krš ili opet Krš sa vegetacijom kamenjare.


Veliki dijelovi ovog iKrša pokriti su biljnim društvom, koje se sastoji od Salvia off.-


Scolymus hi´spanicus, Marubium candidissum, Satureie, Calaminthae, I)rypis spinosa,


Onosma echioides, Helichrysum Italicum i t. d., a kojima je stalni pratilac Palliiirus.


Čitava obala i dijelovi nižih nadmiorskih visina od Novog pa sve do dalmatinske gra-,


niče i vehk dio naših ostrva pokriti su ovom za naš Krš karakterističkom vegetacijom.


U takovim dijelovima našeg područja provodimo sadnju i to sadnicama crnog
bora (Pinus uigra) ili opet sadnicama primorskog bora (Piiius Pinaster Sol.) odnosno
sadnicama alcpskog bora (Pinus haleppeunsis Will.). Sve ove vrste, a napose crni
bor pokazale su se kao podesni´ biološki elementi za pošumljavanje Krša. Prije smo
već spomenuli, da u našem području ima samoni´klih sastojina crnog bora (Senjska
draga), a u većoj mjeri vidimo samom´kle sastojine crnog bora i u južnom Velebitu
(Paklenica), u .Maloj Kapeli kod Vrhovina i Ličkoj Plješivicr, te se može kazati, da
je crni bor drvo srednjih nadmorskih visina jugo-zapadnih visočina našeg šireg
područja.


Ova biljiui vrsta voli vapnom bogate i sunčanoj toplrni izložene predjele, a
eminentno mu je svojstvo, da duboko pušta korijenje u raspukline kraškog kamena.
Osim toga crni bor popravlja tlo svojim iglicama, koje tečajem godina stvaraju humozni
pokrov. Ali moramo luiglasiti, da pošumljavanje crnim borom ima služiti samo
kao pretkultura, kojoj je zadaća, da poboljša i da stvori bolje uvjete uzgoju plemenitijih
vrsta. Spomenuti se mora nadalje, da se pošumljavanje crnim borom ima provesti
samo na onirn zakrašenim terenima, na kojima uslijed slabih stojbinskih prilika
nijednonm drugom vrstom ne možemo uzgojili šumu. Na svim drugim kraškim terenima,
ma bilo koje nadmorske visine, ima se pošumljavanje crnim borom sasvim
napustiti, a pošumljavanje Krša provesti drugim vrstuina.


U već postojećim kulturama crnog bora, i to onima većih nadmorskih visina,
započeto je potsadivanje odnosno potsijavanje jelom i to već pred kojih dvadeset :
više godina (kultura Veljun). Uspjeh ovih radova vrlo je povoljan, a biti će potrebno
provesti postepeno vađenje crnog bora, kako bi jela. koja više ne treba jače zaštite,
mogla dobiti više svijetla i postići bolji visinski prirast. Kultivator mora ovim predjelima
posvetiti što veću brigu i pristupiti postepenoj pretvorbi postojećih sastojina
crnog bora u mješovite sastojine jele i bukve.


U nižim nadmorskim visinama, u kojima jela i bukva s obzirom na svoje geografsko
rasprostranjenje ne uspijevaju, nemamo nažalost za sada nikakvog iskustva,
pa će se u tom pravcu morati provesti pokusi.


U južnijim dijelovima našeg područja odnosno predjelima nižih nadmorskih visina
provada se sadnja primorskim i alepskim borom. Domovina obih spomenutih vrsta je
mediteran, ali u zaštićeu´im i suncu izloženim mjestima pokazuje i u našem području
dobra uspjeh. Jedna i druga vrsta ne stavlja velikih zahtjeva na tlo, a prednost njihova
pred crnim borom je ta, da je visinski prirast već u mladosti znatan — često dvostruk
od prirasta crnog bora iste starosti. Samoniklih mladih sastojina primorskog bora
vidimo na ostrvu Rabu i to navlastito u Kalifrontu.


200




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Ovo bi bile glavne vrste četinjara, kojima se pošumljuie Krš sadnjom u našem
području. Osim spomenutih vrsta četinjara provadamo pošumljavanje Krša, ali u
manjoj mjeri, sa cedrom (Ced. deodara), korzičkim borom, raznovrsnim čempresima


drugim.


U zadnje vrijeme provada se zašumljavanje Krša u velikoj mjeri i sa lišćarima.
Već je na šumarskoj skupštini god.. 1865. nadšumarnik Schnidel (11) preporučio, da
; am u poslu zašumljavanja ima dati putokaz sama priroda i da ovaj .uš Krš imamo
zašumiti biološkim elementima, koje vidimo kao relikte negdašnjilr šuma u našem
kraškom području, a to su raznovrsni liščari.


U nižim nadmorskim visinama provodimo pošumljavaiije Krša sa crnim jasenom
(Fraxinus ornus), crnim grabom (Carpinus duinens´is), rašeljkom (Prunus mahaleb),
lovorom, pajasenom, a biti će potrebno posvetitii pažnju i brijestu.


Pošumljavanje sadnjom u našim se krajevima provodi već kroz decenije istom
metodom, t. j . metodom, koju je prof. HoU opisao u svojoj raspravi »Die Karst-Aufforstung
«, Sarajevo 1901. odnosno Kosović u svojoj raspravi »Pošumljavanje krasa«.
Šum. List 1909. >


Pošumljavanje Krša sjetvom provada se u našem području navlastito na ostrvima
Pagu i Rabu. Spomenuti moramo, da na ostrvu Pagu susrećemo mjestimi´ce već
lijepili sjetvom uzgojenih kultura alepskog i primorskog bora. Jedna od najljepših
ovako podignutih kultura je ona kiaj sela Metanja, predjel Zaglava, na jitrvu Rabu.
Uspjeh pošumljavanja sjetvom u ovim južnim predjelima često je bolji od uspjeha,
koji se postigne sadnjom primorskog i alepskog bora. Poznato je naime, da sadnice
spomenutih četinjara u šumskom rasadniku već u prvoj vegetacionoj periodi razvijaju
glavni korijen, koji raste vrlo brzo, a do kraja vegetacionog perioda duljina je korijeim
često i 50 ctTi. Ova znatna duljina korijena pravi zapreku kod samog vađenja sadnice
u rasadniku, a pogotovo je otešćano presađivanje sadnice u kulture. Sijanje sjeinena
ima se provesti samo u predjelima, koji obiluju oborinama u doba, kad se provada
sjetva. Sijanje u proljetnjim mjesecima pokazuje vrlo često neuspjeh i to radi naglog
nastupa znatne temperature, koja ugrije tlo i do 50 C", a traje uzastopce 4—5 mjeseci.
iVllade biljke uslijed pomanjkanja vlage obično uginu, a osim toga djeluje previsoka
temperatura štetno i na protoplaste kambija.


Osim primorskim i alepskim borom provadamo pošumljavanje Krša i sjetvom
crnike i lovora (kulture u Jablancu). Sijanje sjemena raznovrsnih lišćara kao i sjemena
crnog bora pokazalo je u glavnom neuspjeh. Ovo sijanje provedeno je samo
pokusa radi, jer je sasvim isključeno, da bi se ovim načinom mogao pošumiti Velebitski
Krš i ostale golijeti.


Na koncu moramo spomenuti, da potrebne sadnice uzgajamo u vlastitim rasaduiacima
i to iz sjemiena, koje se sabire i trusi u vlastitoj režiji.


LITERATURA:


(1) Rudolf Geiger: »Das Klima der bodennahen Luftscliicliten«. J^raunschueig
1927.
(2) Gračanin Mihovil: »Pedološka istraživanja Senja i bliže okolice«. Glasnik
za šumske pokuse 1931.
(3) Maraković Milan: »Studien iiber die Bora«. Sarajevo 1913.
(4) Adamović Lujo: »Flihrer durch die Natur der Nordlichen Adria«. Wien 1915.
(5) Kihlmanu: »Pflanzenbiologische Studien«. Helsingsfors 1890.
(6) Paul Graebner: »Lehrbuch der Pflanzengeograpliie« 1910.
(7) Josip Poljak: »Geomorfološki oblici krednih kršnika Velebita«. Vijesti geološkog
zavoda .. Zagreb 1929.
(8) Josip Poljak: »Pećine Hrvatskog Krša«. Zagreb 1924.
201




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 44     <-- 44 -->        PDF

(9) Richard Schubcrt: »Oeologischer Fiihrcr durch die Nordlichc Adria«. Berlin
1912.
(10) Tucan
F.: »Die Kalltstciiie u. Dolomite«. Beograd 1911.
»Terra rossa deren Natur u. Entstehung«. N. J. Min. Bd. 34.
(11) Simon Sciiarnagel: »Die Forstwirtschaft im Osterreichischeii Kiistenlaiid«.
Wien 1873.
(12) Graf zu Leiningen: »Uber Karstaufforschung«. Forstvvisscn. Centralblatt.
Berlin 1917.
UPLATA ČLANARINE U MJESECU JANUARU GODINE 1933.
Redovitih članova Podružnice Liubljana: Auer.sperg Karl, Soteslca Din lOO.—
za god. 1933.; Sevnik Franjo, Straža, Din 100.— za god 1933.; OblDin 100.— za god. 1933.; Neugebauer Emanuel, SoteslBleyer Hinko, Černa, Din lOO.— za god. 1933.; Dobrić Ante, Rogatica, Din 100.— za
god. 1932.; Ebenhoh Franjo, Rogatec, Din 100.— za god. 1933.; Glaučnik Pavel, Pragersko.
Din 100.— za god. 1931.; Kraut Igo, Kranj, Din 100.- za god. 1933.; Minoritski
konvent, Ptuj, Din lOO.— za god. 1932.; Šusteršić JV\irko, Ljubljana, Din lOO.— za
god. 1933.; Štiglic Franjo, Kočevje, Din 100.— za god. 1933.; Thurn-VaLsasina gozd.


urad Ravne, Din 200.— za god. 1931. i 1932.; Ziernfeld Zmago, Maribor, Din lOO.— za
god. 1932.; Žagar Bogoslav, Kočevje, Din 100.- za II. polg. 1932. i I. polg. 1933.
Redovitih članova Podružnice Beograd: Šebetić Marko, Novi Sad, Din 100.—
za god. 1933.; Ljuština Miliajlo, Novi Sad, Din 100.— za god. 1933.; Petrović Radiša,
Novi Sad, Din 100.— za god. 1933.; Miljuš Nikola, Beograd, Din .).— za god. 1933.;
Miilošević Dušan, Beograd, Din 100.— za god. 1933.; Petrak .luraj, Beograd, Din 100.—


za god. 1932.; Manojlović Milan, Beograd, Din lOO.— za god. 1933.
Redovitih članova Podružnice Skoplje: Kr.stić Orestije, Skoplje, Din 100.— za
god. 1933.; Zlocli Karlo, Leskovac, Din 50.— za I. polg. 1932.; Macanović Miloš. Stip,
Din 100.— za god. 1933.


Ostalih redovitih članova Jugoslov. Šumarskog Udruženja: Asaj Franjo, Din
100.— za god. 1933.; Antohin Pavle, Brza Palanka, Din 100.— za god. 1933.; Atijas
Jakob, Travnik, Din lOO.— za god. 1933.; Bestal Vilim, Draganec, Din lOO.— za god.
1933.; Bećiragić Rasim, Ravna Gora, Din 100.— za god. 1933.; Begović Branko, Nemila,
Din 100.— za god. 1931. i 50.— za god. 1929.; Dukčević Martin, Vrbanja, Din 100.za
god. 1931.; Demokidov Emanuel, Cetinje, Din 75.— za god. 1933.; Ing. Deiač Slavko,
Rujevac, Din lOO.— za god. 1928.; Ferenčić Stjepan, Daruvar, Din 100.— za god. 1933.;
Gavran LjubomJT, Livno, Din 100.— za god. 1933.; Grubić ...., Split, Din 100´.— za
god. 1933.; Hranilović Dane, Sušak, Din 100.— za god. 1932.; Heckner .losip, Zagreb,
Din lOO.— za god. 1932.; .lovanović Jovan, Podr. Slatina, Din 100.— za god. 1933.;
Ivančan Cvjetko, Grubišno Polje, Din 100.— za god. 1932.; Jovanović Miodrag, Loznica,
Din 100.— za god. 1932.; Kundrat Emil, Zagreb, Din lOOi.- za god. 1933.; Krišković
Lambert, D. Miholjac, Din 100.— za god. 1933.; Kanoti Stjepan, Ivanec, Din lOO.— za
god. 1932.; Kaifež Drago, Lekenik, Din 10O.— za god. 1933.; Lampe Franjo, Njš, Din
100.— za god. 1933.; Lacli Gustav, Bjelovar, Din 100.— za god. 19.33.; Mareš Karlo,
Sisak, Din 100.— za god. 19,32.; Marčić Josip, Split, Din 40.— za god. 1933.; Majstorović
Vlado, Okučani, Din 100.— za god. 1933.; Meseidžić Jovan, Oštrelj, Din lOO.—
za god. 1933.; Malčić Vatroslav, Ljeskovica, Diii 100.— za god. 1932.; Muck Valter,
Otočac, Din 50.— za I. polg. 1933.; Miljuš Petar, Zagreb, Din 100.— za god. 1933.;
Novković Dušan, Bjelina, Din 50.— za I. polg. 1932.; Pičman Dragutin, Sušak, Din
100.— za god. 1933.; Prpić Petar, Cačak, Din 200.— za god. 1933. i 1934.; Pajc .Miso,
Brod n/S, Din 100,- za god. 1931.; Selak Josip, Zagreb, Din 100.— za god. 19,34.:
Savić Đorde, Trnjani, Din lOO.— za god. 1933.; Šerbetić Adolf, Busovača, Din 200.—


202