DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Polje djelatnosti za šumarskog stručnjaka u nepreglednim ruskim šumama biće
upravo neizmjerno. Ni govora o tome, da će Rusi moći sami savladati sve poteškoće.
Učešće stranih intelektualaca biće neminovno usprkos svim (neminovnim također)
ograničenjima. U prvom^ redu biće to — učešće Slavena. Zašto Slavena? Jednostavno
zato, što postoji jedan prirodni zakon i zajednička Slavenska poslovica »krv nije voda!;<
Trebalo bi zato, da jugoslovenski šumari imaju već i sada neki pojam, neke predodžbe


o ruskim šumama. 1 što su točnije te predodžbe, to bolje. Možda će to u doglednoj
budućnosti više koristiti .... predlog g. .., da se traži »kod ponovne revizije koloni^
jalnog posjeda i za Kraljevinu Jugoslaviju jednu koloniju sa tropskim^ šumama, da
može U´ timi šumama razviti svu svoju spremu.«
Moramo još nekoliko riječi dodati o jeziku, kojim je knjiga pisana. Pogrešaka
ima i tu, kao na pr. »borovina, koja je došla do procvata u toj (interglaciialnoj) periodi
«. 1 narod i znanstvena terminologija već su potpuno na čistu o tome, kad se
kaže (i kad treb a reći) »bor«, a kada »borovina«. Nerazlikovanje tih dvaju pojmova
spada u najgrublje jezične i logične greške. Ne valja: »parena bukva«, ali nije bolje ni:
»bukovina je prolistala«. Ne zvuči dobro ni »zračna atmosfera« (svuda kod s. ..) ni
»prirast je identičan sa bonitetom tla« (kao da je »žetva identična sa kišom,
koja je njoj pogodovala«!) Nije dobra ni rečenica »nove naslage zovemo godišnji m
godovima«. Ovakve jezične lapsuse (ima ih veoma mnogo) smatramo također mimisom
knjige. Aleksandar Panov.


ČEOVIĆEV LOVAČKI KALENDAR ZA GOD. 1933. izašao je iz štampe. Uz
ostali bogati sadržaj donosi kalendar u cijelosti novi Zakon o lovu. — Cijena je
kalendaru Din 26.—.


Naručuije se kod izdavača (Ing. Ivan čeović, šumarski viši savjetnik, Zagreb,
Radišina ulica 2).


BILJEŠKE


SMOLARENJE U DRŽAVNIM ŠUMAMA.
U Jitgoslovenskom Lloydu br. 297, str. 5, u rubrici »Šumarstvo«, a pod gornjim
naslovom odštampano je ovo: U redovima sarajevskih privrednika bilo je nedavno na
dnevnom redu pitanje smolarenja državnih šuma. Sarajevski trgovački krugovi tim
povodom´ stali su na gledište (na pr. sarajevska Trgovačka komora) »da se smolarenjem
iz stojećih drveta (stabala) oteščava i suši drvo, prema tome gutoii na svojoj
vrijednosti i ne bi trebalo taj rad na štetu šume dozvoljavati. Smolarenje bi se bez
štete moglo jedino vršiti u stariiu sječama od panjeva i preostalih otpadaka, kojih ima
u velikim količinama u okolici Višegrada. Osim´ toga mogla bi se smola vaditi iz onih
zrelih stabala dospjelih za sječu neposredno prije same sječe, a nikako ranije«. Nesumnjivo
da o gornjemi načinu eksploatisanja šuma treba voditi računa, ali to ne znači
da pitanje smolarenja treba odmah odbaciti u stranu. Smolarenjem´ i preradom drvenih
otpadaka narod´ bi kod nas našao nove mogućnosti uposlenja i to pre´ko cijele godine,
u proljeće i ljeto smolarenjem, a preko jeseni i zime katranskim poslom. Tilme ´bi opet
domaća pijaca podmirila potrebu domaćim smolarskim proizvodima (kalafonijumom,
terpentinoni i drugim), a desetine milijuna koje dajemo godišnje za tu robu inostranstvu
ostale bi u´ zemlji. Dozvolom smolarenja prestalo bi nemilosrdno uništavanje
šume, jer čim je narod počne musti počet će je i čuvati, a na taj način održavat će
se i šumovitost. Iznošenjem iz šume drvenih otpadaka i njihovom preradom u ugalj,
katran, terpentinsko ulje i sirćetnu kiselinu uništavalo bi se leglo zareznika i šuma
oslobodila raznih parazita.


153