DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 67 <-- 67 --> PDF |
također veoma lijepe«), »U kulturnoj šumi nema govora o asocijaciji, jer se tu radi o prisilnom udruživanju drveća«. »Prirodni interesi drveća ne pokrivaju se uvijek sa interesima šumarstva; oni su u većini slučajeva oprečni i mogli bi prouzrokovati znatnu štetu.« Sve te rečenice obilježavaju ne možda bolje stanovište g. Madarevića i njegovu (svjesnu ili nesvjesnu) tendenciju, da otisne što dublje u pozadinu sve biološke i ekološke momente postanka i razvoja jedne biljne asocijacije. To svoje, odmah u uvodu istaknuto, stanovište autor ne napušta lako. On bi ga dapače najrade zadržao, kad govori o uzgoju i sadašnjem stanju šuma, ali brzo uvida, da to nije moguće. I zato na str. 134. čitamo o prirastu, »tom konačnom: cilju uzgoja«, koji mora biti stalno usklađen t-a radom prirode«, jer šuma »mora biti stalno zdrava i vesela« (?) »i ne smije pokazivati tragove umornosti i nezadovoljstva...«. Šta više, sam pojam gospodarstvene (za razliku od »biološke«) šume postaje kod njega blijed i nejasan. Definicija gospodarstvene šume, koja je u početku preširoka (»čim^ padne pod nadzor šumara ili pod udar šumskog zakona«*), postaje sve užom, a u definiciji biološke šume autor unosi kriterij ekonomske prirode. Pokušaćemo malo da popratimo g. Madarevića na njegovu putu kroz šume cijeloga svijeta. Str. 82.: »Biološkom šumom smatramo one sastojine, koje prirašćuju najmanje sa 0´5 m* drvne mase po ha. Ova definicija nije dobra. Ona bi mogla još da vrijedi za »gospodarstvene šume«, ali baš u biološkoj šumi može prirast postati čak i negativnim, a opet je to šuma u biološkom smislu. Str. 87.: »Mješovite šum´e zauzimaju znatno veću površinu... u većini slučajeva vrlo je teško provesti striktno izlučivanje, ako ne predleži naročita procjena. Radi ove nesigurnosti svrstao sam mješovite, srednje i sitne šume u jedan (!) stupac, da time prikazem što jasnije visoke četinjaste šume i listače u posebna dva stupca«. Komentara taj pasus ne treba. Zar se mogU´ očekivati ispravni rezultati od ovakvog svrstavanja? Još jedan korak dalje, pa ćemo svrstavati visoke, privatne i zaštitne šume u jedan, a srednje, općinske i preborne — u drugi stupac. Na str. 89. opet jedna (doduše manja) greška, koja zajedno sa već spomenutom izaziva sumnju, da za autora »Naših šuma« možda i ne postoji razlika između temeljnih uzgojni h oblika sastojina i načina gospodarenj a u šumi (»Austrija: visokih šuma imade..., prebornih šuma ..., srednjih šuma ...«). Na istoj strani (89.) veli dalje: »Omjer vrsti drva (u Bugarskoj) dokazuje slijedeća statistika o proizvodnji: četinjara..., listača .. ., ogrjev..., ukupno ...«. Str. 95.: »Švicarska... ophodnja je u visokim šumama 80 godina, u srednjim .30 godina, u sitnim šumama ophodnjica je 12 godina«. To je opet krivo. Šumar ne smije upotrijebiti deminutiv od ophodnje (t. j . »ophodnjica«) u smislu male ophodnje. Sve doitle, dok je »ophodnjica« jedan šumarski termin za se (»rotation« za razliku od »revolution«), moraano zvati i najkraći turnus u niskim šumama ophodnjom, a ne ophodnjicom. Pošto knjiga ima 292 strane, ne nrogu da se zadržavam na svakoj strani. Ali ima pasusa, koji su zaista karakteristični za cijelu knjigu, za njezin stil, za način i metodu obradbe pojedinih šumarskih problema. Prepisaću jedan takav pasus u cijelosti, ne prateći ga nikakovim, posve suvišnim u ovom> slučaju komentarom. »Sastojina dobiva svoju energiju iz tla putem topline, električne napetosti i radijalne emanaciie. Toplinu dobiva tlo upijanjem sunčanog svjetla, disanjem edafona * Ta definicija nije samo preširoka (sa gledišta šumarske privrede), nego je i skroz neispravna sa gledišta šumarsko-politiokog. Zaštitne šume i šume-zabrane, koje spadaju pod intenzivan nadzor šumara i pod udar specijalnih zakonskih propisa, ne mogu se ipak po tome smatrati gospodarstvenim šumama. J49 |