DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 66 <-- 66 --> PDF |
s kojima se jamačno neće složiti velika većina šuinarskiii stručnjaka. 0 tom je autor bio uostalom na čistu već i prije štampanja svoje knjige. Pa kad je tim svojim mislima ipak dao od´uška i putem štamipe, onda je očito računao s okolnošću, da ideje, koje ne nalaze odziva u sadašnjosti, mogu da ga nadu u budućnosti. Donosimo ovdje neke prigovore njegovoj knjizi iz pera g. ing. A. Panova. POVODOM KNJIGE »NAŠE ŠUME« g. ing. MAĐAREVIĆA. Teško je u kratkom letimičnom prikazu ocijeniti vrijednost jedne opsežne knjige, koja tretira odjedared sv e probleme šumarstva. Zadaća ocjenjivača postaja još težom, ako je autor toga opsežnog i u neku ruku univerzalnog šumarskog djela svjesno išao za tim, da obori skoro sve temelje, na kojima je izgrađeno šumarstvo (kao znanost i kao praksa), pošto ti temelji po njegovu sudu ne odgovaraju modernim principima šumarstva, kako ih slivaća on. AK je najveća poteškoća u tome, što novi, po g. Madareviću usvojeni principi ne samo stoje u najvećoj opreci sa dosadanjira načelima šumarske znanosti, nego su često i medu sobom kontradiktorni. Zato ću se osvrnuti na izvjesne autorove tvrdnje i zaključke samo u oblasti uzgajanja šuma, prepuštajući drugima analognu analizu ostalih dijelova knjige (taksacija, iskorišćavanje, šumarsko zakonodavstvo). Mislim, da će neminovno doći do nepovoljne kritike i ostalih autorovih pozicija. Zar se mogu na pr. krstiti imenom »dekadence« šumarstva (str. 193) sadanja nastojanja i rad šumara oko proučavanja karaktera i suštine prebornih šuma i težnja, da se prebornom obliku gospodarenja opravdano pripiše sve veće šumsko-gospodarstveno značenje? Zar se može nadalje smatrati ispravnim mišljenje, da je to »sreća« (kako se izrazio autor), da mnogi privredni planovi pojedinih gospodarstvenih jedinica (svi znamo koliko truda i troška zahtijeva izradba tih elaborata) »snivaju večiti san na tavanima šumarija i šumskih direkcija« (str. 208)? Da li je zaista potrebna revizija (i to baš u smjerovima, koje predlaže autor) one ideologije, na kojoj su izgrađeni šumski zakoni (str. 292.), ili nam je mnogo preči i realniji zadatak: provesti što prije u život načela sadašnje g šumarskog zakonodavstva izgrađenog na bazi sadašnj e naše ideologije, jer bez toga nećemo očuvati naše šume. 0 svim tim´ pitanjima moglo bi se detaljno i opširno raspravljati, ,1a u njih neću zalaziti. Mene ovdje zanimaju samo poglavlja: postanak, uzgoj i sadašnje stanje (t. j . statistika) šuma cijeloga svijeta. Na prošlogodišnjem internacionalnom´ kongresu trgovaca drvom . predstavnika drvne industrije (u Parizu) rekao je jedan od referenata kongresa ovo: 1 milliard de metres cubes de bois represente la production annuelle mondiale; 1 milliard tinq cents millions de metres cubes sa consommation ...« (»godišnja produkcija drva na cijelom, svijetu iznosi jednu milijardu kubnih metara, a potrošnja poldrug milijarde«). Možda su ti podaci približni, grubi i netačni, ali su u suštini istiniti. Od konca rata trošilo se naime godišnje 5Q% više drva, nego što je iznosio prirast u šumama pristu pačnim is k or i š ća van j u, jer je svakom jasno, da samo takove šume mogu doći u obzir kod regulisanja ponude i potražnje na drvnom tržištu. Od navedenih grubih podataka odmah i na prvi pogled odskaču brojke, s kojima raspolaže autor knjige »Naše šume«. Prema njemu naime (str. 113) ima na svijetu tačno 3,,549,380.7S8 ha šuma, njihov ukupni godišnji prirast iznosi .„5.´.,77´1.0.0 m´, a godišnja potrošnja 2„135,667.O0O .´´, »što iznosi ravno jednu trećinu svjetskog prirasta«. Š´uma ima na svijetu više, nego što misHmo: njihov je prirast bolji i veći, nego što mislimo; siječemo godiišnje mnogo manje, nego što treba. Sve su to lozinke, koje se poput crvene niti provlače kroz knjigu »Naše šume« i svojim´ optimizmom oduševljavaju čitaoca... sve dok ne prouči logičke baze autorovih pozicija, sve dok ne počne da analizira podatke, koji imaju da posvjedoče o ispravnosti njegovih zaključaka. Šuma je jedno preduzeće. Samo gospodarstvena šuma zaslužuje naziv šume (»U Evropi ima mnogo lijepih šuma, dok u Aziji ima još više bioloških šuma, koje su IdS |
| ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 67 <-- 67 --> PDF |
također veoma lijepe«), »U kulturnoj šumi nema govora o asocijaciji, jer se tu radi o prisilnom udruživanju drveća«. »Prirodni interesi drveća ne pokrivaju se uvijek sa interesima šumarstva; oni su u većini slučajeva oprečni i mogli bi prouzrokovati znatnu štetu.« Sve te rečenice obilježavaju ne možda bolje stanovište g. Madarevića i njegovu (svjesnu ili nesvjesnu) tendenciju, da otisne što dublje u pozadinu sve biološke i ekološke momente postanka i razvoja jedne biljne asocijacije. To svoje, odmah u uvodu istaknuto, stanovište autor ne napušta lako. On bi ga dapače najrade zadržao, kad govori o uzgoju i sadašnjem stanju šuma, ali brzo uvida, da to nije moguće. I zato na str. 134. čitamo o prirastu, »tom konačnom: cilju uzgoja«, koji mora biti stalno usklađen t-a radom prirode«, jer šuma »mora biti stalno zdrava i vesela« (?) »i ne smije pokazivati tragove umornosti i nezadovoljstva...«. Šta više, sam pojam gospodarstvene (za razliku od »biološke«) šume postaje kod njega blijed i nejasan. Definicija gospodarstvene šume, koja je u početku preširoka (»čim^ padne pod nadzor šumara ili pod udar šumskog zakona«*), postaje sve užom, a u definiciji biološke šume autor unosi kriterij ekonomske prirode. Pokušaćemo malo da popratimo g. Madarevića na njegovu putu kroz šume cijeloga svijeta. Str. 82.: »Biološkom šumom smatramo one sastojine, koje prirašćuju najmanje sa 0´5 m* drvne mase po ha. Ova definicija nije dobra. Ona bi mogla još da vrijedi za »gospodarstvene šume«, ali baš u biološkoj šumi može prirast postati čak i negativnim, a opet je to šuma u biološkom smislu. Str. 87.: »Mješovite šum´e zauzimaju znatno veću površinu... u većini slučajeva vrlo je teško provesti striktno izlučivanje, ako ne predleži naročita procjena. Radi ove nesigurnosti svrstao sam mješovite, srednje i sitne šume u jedan (!) stupac, da time prikazem što jasnije visoke četinjaste šume i listače u posebna dva stupca«. Komentara taj pasus ne treba. Zar se mogU´ očekivati ispravni rezultati od ovakvog svrstavanja? Još jedan korak dalje, pa ćemo svrstavati visoke, privatne i zaštitne šume u jedan, a srednje, općinske i preborne — u drugi stupac. Na str. 89. opet jedna (doduše manja) greška, koja zajedno sa već spomenutom izaziva sumnju, da za autora »Naših šuma« možda i ne postoji razlika između temeljnih uzgojni h oblika sastojina i načina gospodarenj a u šumi (»Austrija: visokih šuma imade..., prebornih šuma ..., srednjih šuma ...«). Na istoj strani (89.) veli dalje: »Omjer vrsti drva (u Bugarskoj) dokazuje slijedeća statistika o proizvodnji: četinjara..., listača .. ., ogrjev..., ukupno ...«. Str. 95.: »Švicarska... ophodnja je u visokim šumama 80 godina, u srednjim .30 godina, u sitnim šumama ophodnjica je 12 godina«. To je opet krivo. Šumar ne smije upotrijebiti deminutiv od ophodnje (t. j . »ophodnjica«) u smislu male ophodnje. Sve doitle, dok je »ophodnjica« jedan šumarski termin za se (»rotation« za razliku od »revolution«), moraano zvati i najkraći turnus u niskim šumama ophodnjom, a ne ophodnjicom. Pošto knjiga ima 292 strane, ne nrogu da se zadržavam na svakoj strani. Ali ima pasusa, koji su zaista karakteristični za cijelu knjigu, za njezin stil, za način i metodu obradbe pojedinih šumarskih problema. Prepisaću jedan takav pasus u cijelosti, ne prateći ga nikakovim, posve suvišnim u ovom> slučaju komentarom. »Sastojina dobiva svoju energiju iz tla putem topline, električne napetosti i radijalne emanaciie. Toplinu dobiva tlo upijanjem sunčanog svjetla, disanjem edafona * Ta definicija nije samo preširoka (sa gledišta šumarske privrede), nego je i skroz neispravna sa gledišta šumarsko-politiokog. Zaštitne šume i šume-zabrane, koje spadaju pod intenzivan nadzor šumara i pod udar specijalnih zakonskih propisa, ne mogu se ipak po tome smatrati gospodarstvenim šumama. J49 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 68 <-- 68 --> PDF |
oksidacijom, odnosno rastvorbom raznih organizama. Elektricitete imade dovoljno u svakom mineralnom tlu, dok radialna emanacija dolazi od ižarivanja pojedinih elemenata. Za nas je od najveće važnosti toplina, jer su ostale energije komplfkovane po svom djelovanju i mogu doći u obzir samo kod naročitih agrarnih operacija.« A sada prelazim na analizu brojčanih podataka knjige, koji čine stožer svake statistike i kod kojih ne može biti duge diskusije. Ili su naime ti podaci tačni ili nisu: ili ima u Finskoj 405 mJliona m-´´ jelovih šuma ili nema; Mi japanske šume mogu producirati godišnje 4 milijuna kubika cedrovine ili ne mogu. Promatraćemo naravski samo gruba odstupanja, a manja nećemo ni uzimati u obzir. Jedno samo primjećujemo: brojke bi valjalo zaokružiti. Nema svrhe točnost do 1 ha za zemlje, u kojima se .šumarstvo nalazi još na najnižem stupnju razvitka. Statistički podaci dali bi se pojednostavni´ti bez ikakvog uštrba za tačnost. Zadržaćemo se dakle samo na velikim^ diferencijama, t. i. na podacima, koji su u očitoj opreci sa rezultatima postignutim na području baš one nauke, na koju se gosp. Madarević rado poziva — na području biljne geografije. Ta nas naime nauka uči, da se Finska nalazi izvan areala prirodnog rasprostranjenja jele i to najmanje hiljadu km od sjevero-istočne mede vrsti abies alba i oko 800 km´ od zapadne mede vrsti abies sibirica. Da je ta vrst umjetno kultivirana i forsirana u Finskoj (kaO´ što je to na pr. slučaj u Danskoj — ali opet n e u onoj mjeri, kako nam kazuje statistika g. JVlađarevića), u to sumnjamo iz veoma jednostavnog razloga. Tko će favorizirati tehnički lošu jelu kraj autohtone smreke odličnih (baš u Finskoj) tehničkih svojstava i kvalitete. U pogledu Francuske podaci su prestari. Većina se odnosi na predratno stanje, dok novija statistika raspolaže sa drugim´ (sigurno tačnijim) ciframa. Razlike su gdjekad velike (grab — kod g. .. 12%, a prema statistici g. prof. Perrina 6%: primorski bor — kod g. .. 3%. a kod Perrina iO%). .loš jedna mala pripomena. Nezgodno je pisati: »hrast — toliko, bukva — toliko, i 1 e . — toliko ...« Svaki će šumar lako dokučiti, da je tu siučajna omaška i da se tu zapravo radi o česmiki> (ciu. ilex), ;.. ne 0 božikovini (... aguifolium), ali svejedno. Q. .. nikako ne spominje smreku u Danskoj. Zato u njegovim podacima ima jele 26´9%. Zapravo nema u Danskoj ni autohtone smreke ni autohtone jele. Nije to davno bilo, kada je »vulgatissima, utilissima, gratissima Daniš arbor«´´ (bukva) pokrivala površinu skoro cijelog šumskog tla. Slika se mnogo promijenila, otkako su se krajem XVIII. stoljeća počele uvoditi četinjače. Sad u samoj Danskoj (bez otoka) četinjaste šume zapremaju više od 75% cijele šumske površine. Najviše ima s m´r e k e, zatim bora (p. montana, a znatno manje p. sylvestriis), a najmanje jele. Gosp. prof. Perrin u svome prikazu »Le Danemark forestier« izričito kaže: »Epicea et un peu de sapin 36´9 % (Dans les iles .´5%, dans le Jutland ..´3%),« t. j . »smreka i nešto jele 2.´9% (na otocima .5%, u JutlandU 36´3%)«. U Evropskoj Rusiji ma 74% čctinjastih i 26% lisnatih šuma. Četinjača ima: bor 35´6, smreka 37´3, jela 0´2%. Drugim riječima — jele gotovo ni nema u Evropskoj Rusiji. Je li to zaista tako? Istina, Rusi nemaju obične jele (njezin areal pripada sad Poljskoj), ali abies sibirica daleko prelazi Uralski planinski lanac, a na jugu Rusije raste abies NoTdmanniana. Postotak jele trebalo bi zato povećati. Od listača ima najviše brezovih šuma (10´5%) i topolovih (5´2%), zatim hrastovih (3´2%) i bukovih (]´4%). Bolje bi bilo reći: »jasikovih« šuma, a ne »topolovih«. Rusi strogo i s izvjesnim pravom luče jasiku, koja čini velike čiste i mješovite sastojine, od topole, koja se u ruskim šumama gotovo i ne nalazi. Držim, da bi uopće često bilo uputno navesti kod svake vrsti i latinsko ime (to je učinjeno kod statistike amerikanskih šuma i ti stupci odmah dobijaju ljepši i dotjeraniji oblik, a i orijentacija je lakša). Rečenica potječe od dansko-g šumara Miillera. 150 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Statistika šuma Azijske Rusije nije nikako tačna. Istina, nije ni predratna statistika nepreglednih sibirskih šuma bila na doličnoj visini, a kamo li sadašnja. Ipak bi se dobiveni, makar i krivi podaci (šta ćemo, kad nema drugih) mogli dovesti u sklad sa rezultatima znanstvenih istraživanja azijske flore i biologije biljnih asocijacija. Otkud cedar u Rusiji? I to 9´8 % svih šuma, što čini milijune i milijune ha površine! Zahtjevi na toplinu jedine vrsti, koja bi ovdje eventualno mogla doći u obzir (a to je c Deodara) iskliučuju svaku mogućnost šireg njegovog rasprostranjenja sjeverno od Rusko-Afganske granice. Tu je veoma vjerojatna jedna pretpostavka, kojom je g. .. donekle pokriven kao sakupljač statističkih podataka, ali,nikako ne kao šumar. Ta se pretpostavka sastoji u tome, da Rusi daju ime »kedr« trima vrstima bora sekcije haploxylon. To su pinus cembra (var. sibirica), pinus coronans i p. coraiensis. Od toga najviše ima lim-be (ima je same možda više od 9´8 %!), ali nije to cedar ni u botaničkom´ ni u šumarskom ni u tehnološkom smislu. Velim »ni u tehnološkom«, jer le na pr. u Americi »cedrovina« dosta širok tehnološk i pojam, u kome su sup- sumo´vane mnoge tuje (white cedar), borovice, libocedrus (red cedar, bastard cedar) i t. d. To se toliko uvriježilo, da »drvo za olovke« uvijek zovu cedrovinom, premda ono potječe od juniperus virginiana. Ali nifco još nije čuo, da se limb ovi na u šumarskim djelima identifikuje sa cedrovinom. Ariša ima dos.ta u Sibiriji. Ali ne mogu vjerovati, da ariSeve šume zapremaju polovic u svih četinjastih šuma azijske Rusije. To i suviše diže vrijednost ruskih šuma, kao i premalen postotak (opet taj postotak 0´? %!) jele u Sibiriji. Po statistici g. .. u Sibiriji nema vrsti abies sibirica. Ali je faktično ima, ima 10 i 20´ puta više, nego što nam predočuju stupci g. .. .lela čini u Azijskoj Rusiji prostrane čiste i još prostranije miješane sastojine... na veliko nezadovoljstvo Rusa, koji je s pravom smatrani tehnički najgorom vrsti. Možda je čak i hotimice u podacima, koji su služili za bazu g. Madareviću, provedena redukcija jele (drva bez vrijednosti) i povećan postotak ariša (drva velike vrijednosti). Što se tiče Japana, na prvom mjestu po proizvedenoj masi stoji cedrovina (4 mll. m^), na drugom bor {2´9), na trećem- smreka i jela (2´6). Podatke o cedrovini smatram netačnimai. Već sam istaknuo, kako je neispravno smatrati cedrovinomi drvo limbe, a još je gore kumulirati u jednoj rubrici i pravi cedar i »cedrovinu« u smislu shvaćanja u Americi i ruski »kedr«. U pogledu tropskih šuma ne slažem se sa osnovnom mišlju g. .., da te šume imaju upravo enorman prirast po ha (do 20 m^ u centru Konga) i kad bii se ondje »uzgajala umjetna šuma, to bi prirast dosegao brojku 30 do 50 m^«. Usvojimo li u načelu autorovo gledište, onda moramo dijeliti i njegov optimizam glede drvne zalihe svili šuma na svijetu i ukupnog godišnjeg prirasta njihovog. A to ne možemo i ne smijemo. Jer ne samo što će te tropske šume kroz dugo vremena ostati nepristupačne, nego i sam karakter tropskih šuma ne dozvoljava uračunavati sav taj prirast u faktični prirast drvne mase. Dengler smatra, da veliko prirašćivanje tropskih šuma svjedoči o njihovom visokom stupnju razvoja sa gledišta ekološkog, ali » .. . ganz anders vom- forstwirtschaftIichen Gesichtspunkt aus. Da ist die Oesamthojzcrzeugung... durchaus nicht ubervviiltigend gross, besonders aber nicht die Nutzliolzerzeugung wegen der teilweise geringen Holzqualitat und schlechter Stanmiausformung.« Knjiga g. Madarevića, a naročito poglavlje »statistika šuma cijeloga svijeta« prvi je opsežni pokušaj te vrsti u našoj literaturi. Teškoće, na koje je autor naišao, bile su velike. Nadamo se svi, da će drugo izdanje knjige biti prosto od ovakovih grubih grešaka. Bilo bi naročito poželjno, kad bi se podaci b ruskim šumama — toj ogromnoj budućoj rezervi drva — obradili pomnije. Jer niko ne sumnja, dia ćemo mi Slaveni za kojih lOi—.5 godina dočekati političko, a odmah zatim i ekonomsko uskrsnuće Rusije. 151 |