DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 40     <-- 40 -->        PDF

IZ UDRUZEN]A


Ing. Josip Qrunwald (Zagreb):


ŠLME NA KRŠU SAVSKE BANOVINE/


Jugoslovensko šumarsko udruženje održaje svoju 56. redovitu glavnu skupštinu u
mjesecu augustu 1932. u Sušaku, a tom prilikom biti će i ekskurzije članova društva
kroz Primorje na otok Kab i na Plitvička jezera, dakle sve u području krša Savske
banovine.


Ti´m povodom odredila mi je glavna uprava Jugoslovenskog šumarskog udruženja
ugodnu dužnost, da Vam prigodom svečano« otvorenja ovog zborovanja održim
ovo kratko predavanje o šumama i šumarstvu na kršu Savske banovine.


Želja mi je, da Vas ne zamaram opsežnim statističkim podacima, pak ču se
ograničiti na najnužniije, a da Vam ipak pružim preglednu sliku o kršu Savske banovine.


Teritorij krša Savske banovine prostire se u vezanom kompleksu duž morske
cbale zapadnog dijela banovine sa otocima Krkom, Rabom i Pagom, te manjim nenastanjenim
otocima, od kojih su najveći Prvič, Sv. Grgur i Goli. Taj cjelokupni teritorij
zaprema površinu od 1,1´19.389 ha ili 2S´72% od cjelokupnog teritorija Savske
banovine (,3,896.961 ha).


Po političkom razdjelienju tvore ovo područje krša gradovi Sušak, Bakar i
Senj, te srezovi Kastav, Sušak, Crikvenica, Vinodolski Novi, Senj, Krk, Rab, Penišič,
Gospić, Gračac, Donji Lapac, Udbina, Korenica, Slunj, Otočac, Brinje, Ogulin, Vrbovsko,
Delnice i Čabar.


Broj žiteljstva u području krša iznosi 4,?1.9´57 duša, koje žive u 8´5.0i25 domova,
prema čemu otpada na jedan dom 5 duša. Poprečno ima na četv. km ,39 stanovnika,
pa je najnapučeniji grad Senj sa 1.074 stanovnika, a najmanje je napučen srez Senj
sa 17 stanovnika na četvornom km.


Karakteristika krša je masivna podloga kamena vapnenca sa jakim udubinama,
dolinama, provalijama, vrtačama, te strmim stranama i oštrim grebenima. Doline nisu
dugačke i zato nema na kršu velikih gravitacijonih područja. Krški vapnenac pokazuje
nam se naročito na primorskoj t. i. zapadnoj strani gorja Velika Kapela i Velebit kao
gole strme hridi, poglavito u južnom dijelu sve od morske obale pa do glavne vododjelnice
imenovanih gorja, koja se vododjelnica pruža gotovo paralelno sa morskom
obalom od sjeverozapada prema jugoistoku do nadmorske visine od 1600 m. Istočna
strana gorja Velika Kapela i Velebit, tako zvana »lička strana« za razliku od »primorske
strane«, a u kojoj se nalazi i gorje Lička Plješevica i Mala Kapela, obraštena je uz
naselja šikarom i sitnom šumom, dok sui od naselja udaljeniji i teže pristupačni di´jelovi
imenovanih gora obrašteni u velikim´ kompleksima visokom šumom, mjestimice prašumom.
U tim prašumama nalazimo prastarih bukovih i jelovih stabala, a naročito u
dubokim vrtačama jelovih stabala sa 2—3 m promjera na panju, a visine od 40—50´ m.


U tom« dijelu krša nalazimo i plodnih dolina i ravnica, kao što su zrmanjska
dolina. Ličko polje oko Gospića, Krbavsko oko Udbine, Otočko polje uz Gacku oko
Otočca; zatim Jezeranska, Plaščanska, Ogulinska dolina i neke manje. Na žalost, a
uslijed ekstenzivnog stanja poljoprivrede u tim krajevima, nije plodovitost tih polja i
dolina dovoljno iscrpljena, ali se poljoprivredno odjelenje banske uprave i sreski
agronomi mnogo trude, da u ovim krajevima podignu poljoprivredu, te se u tom pravcu
već zapažaju vidni uspjesi.


Radi poroznosti vapnenca velika je oskudica vode u cijelom krškom području,
ali zato ima nešto podzemne vode u obliku jakih ponornica sa kraćim ili dužim tokom


* Predavanje održano prigodom otvorenja .^ć-te glavne godišnje skupštine
Jugoslovenskog šumarskog udruženja na Sušaku dne 19. VIII. 1932.
122