DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 78 <-- 78 --> PDF |
noga od triju istraženih tipova protiče potpuno drugačije nego kod driujog. llvcssalo je također izradio i tablice prihoda na temelju tipova. Svim tim radovima bila je sjajno dokazana mogućnost primjene tipova — za sada barem za Finsku i u navedenim tipovima — u taksacijone svrhe odnosno bonltiranje. U stvarnosti je, ima već nekohko godina, gospodarsko uređenje u finskim državnim šumama potpuno provedeno na bazi tipova šuma; u koliko sam se imao prilike o tom uvjeriti, mislim, da se to pokazalo kao dobro; uostalom u tamošnjim je šumama ta mteoda jednostavna i za tamošnje gospodarske prilike uistinu svrsishodna. Pojedine tipove Cajander svrstava u skupine prema njihovoj biološkoj pripadnosti i to na ovaj način: I. razred: šume sa suhim mahovinama i lišajevima s tipovima Cladina, Calluiia, Empetrum-Myrtillus. Vaccinium. Pretstavlja loše šume i to loše usljed nedostatka vlage, dakle kserofilne. Glavna je vrsta drveća bor. II. razred: šume s vlažnim mahovinama, s tipovima Hylocomium-Myrtillus, ...tillus, Oxalis-Myrtillus, Pyrola. To su sastojine sa zemljom dubljom i svježijom od gornjih, s mesofilnom florom, većinom četinjaste odnosno omorikove. ... razred: šume s korovom i travama. To su tipovi Oeranium, Dryopteris, ...lis- Majanthemum, papratovi, Sanicula, Aconitum, Lychnis diurna, Vaccinium-Rubus. Karakter flore manje više hvgrofilan. Sadrži najbolja tla s dobrim humusom, sastojine su sastavljene ponajviše od listača, eventualno još od omorike; bor se više uopće ne pojavljuje. IV. razred: omorikova i lišćarska tresetišta (Bruchmoore, Marshes); sadrži više tipova dijelom hygrofilnih, a dijelom mesofilnih. Barovite i močvarne šume, ali s tekućom vodom, s vegetacijom listača (joha) i omorikTi. Ima dva podrazreda, od kojih jedan odgovara otprilike razredu travnatih šuma, drugi razredu vlažnih mahovina. V. razred: borova tresetišta (Reisermoore, Pine-Peat Moors); odgovara razredu suhih mahovina; to su također najoskudnije stojbine, ali usljed stagnantne vode, gdje prevladava samo bor kao drvo, koje tvori sastojinu, a flora dobiva ponovo karakter kserofilni, samo s tipično tresetišnim vrstama (Sphagnum, Eriophorum, Urosera i t. d.). Ta razdioba stojbina, kao što je na prvi pogled jasno, potpuno otstupa od dosad uobičajenog bonitiranja, ali se zato primiče stvarnosti. To nije geometrijska i pravolinijska razdioba na jednake odjclke, nego svestrana klasifikacija, koja odgovara prirodi. Nije ništa neprirodno, ako neki tipovi dalje sadrže subtipove, a drugi nikako. Tablice prihoda i prirasta sastavljene na takvoj osnovi bile bi dosta jednostavne; za svaki tip bilo bi dovoljno računati prihod samo onih vrsta drveća, koje se stvarno u njemu pojavljuju. U duhu cijele nauke Cajandrove prestavljamo sebi, da prosto u tačnosti ne bi morali ni ići na pojedine kubne metre, pa ipak bi više odgovarali prirodi i omogućili bi stvarnu klasifikaciju šumskih stojbina, pokazujući produktivnost dane stojbine ne samo količinom drvne mase nego i vrstom drveća, naznačujući konačno tako i uzgojni smjer, kojim treba takvu sastojinu upravljati. Ovim postaje jasan značaj takve klasifikacije s vrijednošću općom i trajnom za statističke i uopće naučne svrhe. Potrebno je posebno se osvrnuti na to, kakav zorni i izraziti pregled šumskih stojbina daje gornja grupacija tipova. I. i V. razred međusobno su jako slični; oba su ekstremno loša (i ako jedan usljed nedostatka, a drugi usljed viška vode) i produktivnost obaju otprilike je ista, flora slična — na obima Pinus. Tipovi obaju nekako su siromašni, jednostavni, malo diferencirani, s malim brojem biljnih vrsta uopće. Isto su tako II. i IV. razred analogni, oba prosječna i kao takva vrlo raširena, naročito II., koji prestavlja groš četinjastih šuma. Zato III. skupina tvo«-! poseban razred, koji sadrži najbolje stojbine i zemljišta, koja odgovaraju i listačama s najvećim 76 |