DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Gg. upravitelji pojedinili šumskih uprava i poduzeća, koja smo razgledali, svagdje
su nas spremno pratili i o svemu nam davali opširna tumačenja. Držim, da neće
nijedan od prisutnika ove ekskurzije nikada zaboraviti bratski prijem pojedine gg., a
također i naših kolega Rumunja i da će svaki spremno izvršiti svoju dužnost, ako nas
kolege Rumunji kada posjete.


Radivoj Jovetić, apsolvent šumarstva.


KNJIŽEVNOST


Dr. Ing. GASTON .. GUTH: O TIPOVIMA ...^. U TEORIJI I PRAKSI.*


I.
Premda se o Cajandrovoj teoriji tako zvanih »tipova šuma« već pisalo i u češkoj
stručnoj literaturi i njegovo glavno djelo »Theory of Forest Types« na češki preveo
prof. Konšel, ipak je iz njegovih izlaganja dosta teško našem čovjeku stvoriti i vjernu
pretstavu o tom, šta se zapravo razumije pod pojmom tipa šume. Ni onome, koji posjeti
Finsku, da na vlastite oči vidi onu šumu, na koju se Cajandrovo izlaganje u prvom redu
odnosi, nije lako proniknuti u praktičnu primjenu te cijele teorije. Taj mi je fakt potvrdio
i prof. Sigmond, koji je 1()29. god. bio u F.nskoj i studirao tamošnje šume.
Pregledavši veći broj šuma, po mogućnosti u što različnijim dijelovima zemlje, a pomažući
se istovremeno poukom domaćih stručnjaka-specijalista, izlazi nam onaj pojam
jasnije pred oči; opažamo, da ono, što nam je do sada najviše zastiralj tačnu spoznaju,
jest uska suvislost te cijele nauke s mjesnim prilikama Finske.


Pregledavši i proučivši tipove u finskim šumama uvidio sam, koliko sam do tog
vremena malo razumio Cajandra iz pukog čitanja. Kako sam već pisao (Les. prace 1930,
245), ondješnje šume, budući da su na drvu i uopće na bilinstvu siromašnije, nekako
jednostavnije — i u pogledu stojbinskih prilika — od srednjoevropskih šuma, imaju u
svojim sastoiinama i svojim stojbinama potpuno osobit sjevernjački karakter, ali su
zato prirodne, srazmjerno vrlo malo dirnute gospodarstvom, u kome još uz to prevladavaju
metode prebirne sječe, dakle da tako kažem, jesu neporušene iz prvobitnog
prašumskog stanja. Istina Cajander ponovo govori o finskoj šumi, ali nikako više kao
0 urođenoj — za razliku od istinske prašume sibirske — samo radi toga, što se u
Finskoj iskorišćuje, a mjestimice se provodilo i paljevinsko gospodarenje (Brandvvirtschaft);
pored svega toga finska nam šuma izgleda tako reći nenarušena u svojoj prirođenosti
s obzirom na našu šumu, negdje i prekultiviranu (Saska). Navedene su okolnosti
učinile, da se »tip« u smislu Cajandrovom mogao ondje razviti potpuno i jasno;
pojam tipa već je prije, makar i nesvjesno, morao biti — isto kao i Rusima — razumljiviji
Fincima nego nama. Dokaz je za to njihovo prijašnje razvrstavanje šumskih stoibina
na suha vrijesišta, svježa vrijesišta, niske- vrijesine, omorikove i lišćarske zamokrine,
borove zamokrinc.


U našim je zemljama kako prvobitni sastav drveća u sastojinama tako i urođeni
karakter zemljišne flore — ukratko prašumski, prirodni oblik sastoiina — već


* U jednom od nedavnih godišta Š. L. donijeli smo iz pera odličnog našeg zemljaka
u Rusiji g. D. S. JVlilovanovića prikaz ruske šumarske tipologije. Radi važnosti
i aktuelnosti tipologije za moderno šumarstvo donosimo ovdje članak uvaženog čehoslovačkog
pisca o finskoj tipologiji. Članak je (pod naslovom »0 lesnich typech v
teorii a praxi«) prvi puta izašao u »Lesnicka Prace« (broj 4 od 1931. g.). Autor ga je
napisao nakon proučenja toga pitanja u samoj Finskoj, a članak je za Š. L. preveo
g. Fazlija Alikalfić, kandidat šumarstva u Pragu. Uredn.
70