DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1932 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Kondilo-ba-Širina Širina Vlasnik ´5* zalna dužina između Zygo-između kon-Izmjeru u medvjeđe Opaska lubanje u matocusa u dilusa u obavio ni. lubanje mm mm mm Ivan Medvjed nađen ugi- J. Premrou nije 4. nuo god. 1925. na .43 228 Vilhar području kr. šum. Sušak mjereno Sušak uprave Jasenak Kako vidimo, te su dimenzije jače od onih, što ih je naveo g. M. za medvjeda iz zbirke g. Martino ,i prema tome bi bile najjače od dosad premjercnih u zapadnoj Evropi, ali nikako najjače, jer ja tvrdim, da ima još jačih kapelskih medvjeda. A o »mravunjašu« i »grlašu« ili kako kaže g. M. »mravar« i »veliki medved« (naziv »veliki medvjed« dosada je bio poznat samo u astronomiji, a po g. M. ulazi sada i u lovnu zoologiju) dalo bi se pripovijedati mnogo toga, ali mi današnji lovci tražimo samo dokaze i stvarne činjenice. Možda o tim dvjema odlikama (varietas, njem. Art, g. M. kaže »podvrsta«) postoji čitava literatura (koju ja doduše nisam pročitao) i dopuštam, da je lovački pisac g. Dr. N. pričao g. Dr. M., da je kroz osam godina posmatrao medvjedicu »mravara«, koja nije narasla veća, dok nije konačno ubijena. Međutim nama bi bilo mnogo draže, da je ta medvjedica, nakon što je ubijena, bila predana kojemu muzeju i da je ondje preparirana zasebno koža, a zasebno skelet, da se anatomski utvrdi, koje su razlike između jedne i druge odlike, da li postoje ili ih danas uopće nema. I onda dotični pisac premalo je promatrao medvjedicu kroz osam godina, kad je do sada utvrđeno, da medvjed živi preko pedeset godina; 1 možda mu se tek pričinilo, da kroz to vrijeme nije ništa narasla, kad je nije mjerio. Po Brchm-u postoje dvije odlike medvjeda u Evropi i to obični ili mrki medvjed (Ursus aretos, njem. Aasbär, visoka rasta, dugačkih nogu, pružen, dugačke glave, visoka čela i duge njuške, dlake žute do šivaste) i medvjed mravar (Ursus formicarius, njem. Ameisenbär, nižeg rasta, debelih nogu, kraći, široke glave, plosnatog čela i kratke njuške, boje smeđe). Već po toj razlici teško bi danas bilo razlikovati u naravi te dvije odlike. Od slovenačkih lovačkih pisaca opisuje medvjeda g. A. Šavel j (Vidi »Lovec god. 1929 — Iz kočevskih revirjev«) i kaže: »V kočevskih gozdovih živi rjavi in crni medved. Izrazitega medveda mrharja ali mravljinčarja v naših krajih po mojem mnenju sploh ni, temveč žre naš medved povprek vse, kar mu priae pod zobe. Drugače se pa razlikuje ta kočevski crni in rjavi medved ne samo po barvi, temveč tuđi po velikosti: crni medved je večji in težji kakor rjavi. Da pa se parita obe vrsti teh medvedov, je gotova stvar in ima crna mcdvedka mladice z rjavim kosmatincem, in zopet obratno, rjava medvedka z medvedom crne barve. Kako je potem z mladici iz takih mešanih »zakonov« mi ni prav znano...«. Od naših lovaca zoologa g. prof. Dr. M. H i r t z drži, da u Hrvatskoj postoji samo jedna vrsta i to obični medvjed (Ursus aretos L.). Istina je, što navodi g. M., da primitivn i lovc i Gorskog Kotara pripovijedaju o dvije odlike medvjeda, ali za »primitivni lovci« treba točnije kazati »narod«. Uopće karakteristično je, da naš narod divljač i divlje životinje dijeli na više odlika i naziva ih zasebnim imenima. Tako oni poznaju zeca »živičara, njivara, žitara, kamenara, kupusara« i t. d., a to je sve jedan te isti Lepus timidus L. Inteligentniji lovci, pa lugari, čuvari i t. d. u Gorskom Kotaru poznaju i govore samo o jednom medvjedu. Navod g. M., da ne poznajem Mendelove teorije o nasljeđivanju, za ovaj slučaj, apsolutno nije na mjestu. Mendelova teorija još nije primijenjena ni proučena niti za sve domaće životinje, a kamo li za divljač, pogotovo za medvjede. Pogotovo nema svrhe govoriti o toj primjeni, kad još nismo na čistu, da li uopće postoje dvije odlike medvjeda, a kad bi 738 |