SC.s.
Prema autoru spomenutog djela treba za istraživanje pogreške (t. j.-tačke,
na kojoj je pogrešno izmjeren poligonski kut) izračunati smjerne kuteve (nagibe)
svih stranica od PA prema .. i od .. prema PA. U prvom slučaju
dobijemo:
6>A, i wi, 2 WŽ, . °^1. — 1). M´k(k+i) w´nB . . (a)
U drugom slučaju imati ćemo:
k>B» toj + l)k (0´ic{k — l) &>´s,2 W´2,l
Znači, od točaka (xn, yn ) odnosno (x´n, y´n ) pogrešna je točka udaljena za L. Kako su
poligoni obično ispruženi, lako se može sumiranjem pcligonskih stranica s kraja poligona naći
ona suma stranica, koja najbolje odgovara dužini L, odnosno tim putem dade se naći i točka,
na kojoj je učinjena pogreška u kutu. Gdje poligon nije ispružen, može se pomoću L na kakovoj
skici poligonske mreže da nađe pogrešna točka. Vidi Weitbrecht: Lehrbuch der Vermessungskunde
1910 str. 627- Pita se, koji način je zgodniji, da li Brönnimannov ili Weitbrechtov. Izgleda, da
đa se uz potonji način može gotovo brže da dođe do cilja u slučaju, gdje je poligon ispružen,
a stranice su mu dugačke. Naravno u formulu za L treba .
Zapravo formule (7) i (8) u gornjem članku kao đa su Weitbrechtov način u
drugačijoj formi. Kvadrirajmo obe jednadžbe (7) i (8) i zbrojimo ih. Dobivamo f -\-f =
= .*
L = ]j{xn — .. + {yn — yY
Sama veličina f se lako izvadi iz tablice na temelju fx i f,j . Takova se tablica redovno uvijek
upotrebljava kod poligonskog računa. Izgleda nam Weitbrechtov način podesan i s razloga, jer je
veoma jednostavan, a osim toga koncentriše u jednu operaciju obe formule (7) i (8). U gornjim
primjerima se na Weitbrechtov način može jednostavno đa dođe do cilja. Prema prikazu g. Anđrejeva
bi izgledalo, kao da su formule (7) i (8) suptilnije (točnije) od formula Brönnimannovih.
Međutim formule (7) i (8) imaju kao i Weitbrechtov način teoretsku manu, đa su izgrađene na
aproksimaciji. Formula Weitbrechtova bi se mogla da nadopuni i đa se eliminiše aproksimacija.
Time bi naravno bila točnija, ali manje praktična.
Dr. X. N.
716