DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Pošto je ali kod normalne šume 2j —-z% — .... — zu to je Z—u.z — tnu Prema tome su u zadnjem dobnom razredu sadržani kamati cijele šume, te oni kod takovog gospodarenja dolaze svake godine u obliku sječivog prihoda. Ovaj prihod ulazi, đoklegod traje šuma i takovo gospodarenje, pa dakle tvori jednu vječitu godišnju rentu. Izrazimo li prirast mase Z njegovom novčanom vrijednošću A, to je sječivi prihod zadnjeg dobnog razreda jednak sumi kamata svih dobnih razreda. Rezultat korigiran je još time, što su pribrojeni prihodi od proreda, koje daje šuma u jednoj godini, a od istog su odbijeni troškovi uprave, poreza i t. d. Suma prihoda nakon odbitka troškova jest šumska renta. Nakon što je na taj način utvrđen temelj za novo shvaćanje šumarstva, nije bilo teško ove principe primijeniti i na druge oblike šumskog gospodarenja, n. pr. na slučaj, da sječivi prihod ne dolazi svake godine, već periodički, ako je umjesto čiste sječe primjenjivan oplodni sijek i t. d. Iz gornjeg izlazi, da cilj gospodarstva mora biti polučenje što veće šumske rente. Taj cilj odnosno čitav taj sistem, kojemu je konačna oznaka u spomenutom cilju, prihvatili su mnogi šumari, te su nastojali da svjesno´ poduzmu sve, kako bi se tome cilju što više približili. Ove tendencije očitovale su se u gospodarskim mjerama, a osobito u načinu uređivanja šumskog gospodarstva. Najočitiji vanjski znak ovakovih tendencija bile su dugačke ophodnje, kojima se htjelo polučiti što veću šumsku rentu. Prije nego se pozabavim pitanjem, da li je ova teorija ispravna, moram podvući značajnu činjenicu, da su se i u šumarstvu počele pojavljivati tendencije, t. j . da se jednom od gospodarskih principa pridaje neka naročita, vodeća važnost i da se uslijed toga logički zanemaruju ostali principi. Šumari su počeli kao i ostali nacionalni ekonomi gubiti sposobnost, da promatraju šume i šumarske probleme neposredno i nepristrano, već ih gledaju kroz naočale, ili rekao bih, kroz prizmu neke teorije. Slike jednog te istog predmeta gledane kroz različite prizme bivaju skroz različite, te uslijed toga dolazi do žučljivih debata o tome, koja je slika ispravna. Ovakove debate nastale su, kada su se pojavili kritičari teorjie najveće šumske rente. Protivnici su potpuno ispravno upozoravali na činjenicu, da je šuma proizvod tla, na kojem se nalazi. Tlo je zapravo kapital, a šuma predstavlja tek kamate toga kapitala. Šumsko tlo ima neku posebnu svoju vrijednost, koju zadržava i onda, kad na njemu ne raste šuma, nego neka druga vrst kulture. Šumsko je tlo sposobno i za razne druge načine iskorišćavanja. Prema tome, tvrdili su protivnici teorije najveće šumske rente, uspjeh gospodarenja može se prosuđivati samo s obzirom na kapital, kojeg predstavlja šumsko tlo, te se mora tražiti, da šumsko gospodarenje daje najveću čistu zemljišnu rentu. Radi toga1 zahtjeva nazvani su oni pristašama najveće čiste zemljišne rente, za razliku od pristaša najveće šumske rente. Kao predstavnik i tvorac nove teorije najveće zemljišne rente (Boden-Reinertragslehre) smatra se profesor M. R. Pressler, sa čijim je imenom ova nauka skoro nerazdruživo spojena. 654 |