DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 7 <-- 7 --> PDF |
zagrijavali za teorije fiziokrata, makar se te teorije mnogo zauzimaju za šumu. Sasma druge prilike nastupile su ali, kada je počela osvajati svijet teorija gospodarskog liberalizma. Pobjeda ove teorije i njezino nečuveno brzo širenje jedinstveno je u istoriji čovječanstva. Ona je zahvatila i zarobila umove i srca čitavog kulturnog svijeta, pa je zavladala i šumarima. Međutim prve znatne utjecaje na šume i šumarstvo gospodarski liberalizam nije izveo posredstvom šumara ili na inicijativu šumara, već su te utjecaje izveli teoretičari opće nacionalne ekonomije. Kada je Adam Smitli postavio tezu, da je glavni i jedini podstrekač gospodarskog napretka privatni egoistični interes pojedinca, povukao je iz toga i daljnji zaključak, da je samo pojedinac (individium) sposoban i predestiniran, da upravlja gospodarskim dobrima i kapitalima. U ime tih načela tražili su nacionalni ekonomi, da se i šume izluče iz upravne države, te da se predaju privatnicima. Odgovorni državnici Austrije, a donekle i Njemačke saslušah su te glasove, pa su ove države u prvoj polovici XIX. stoljeća prodale silne komplekse privatnicima. Naravno da su bili po srijedi i drugi t. j . fiskalni interesi, ali ti pritajeni interesi dobili su baš u teoriji liberaljzma dobro došlo opravdanje i pokriće. Također i segregacije prava služnosti na šumama jesu izravne posljedice općih nacionalno-ekonomskih tendencija, koje su počele da osvajaju svijet. Trebalo je naime dati šumskom kapitalu potpunu slobodu akcije, kako to traži liberalizam. U ime tih teorija bili su šumovlasnici pripravni podnijeti i izvjesne žrtve, da si pribave gospodarsku slobodu u svojim šumama. Ovo su utjecaji gospodarskih teorija na šumarstvo bez ili uz minimalnu suradnju i inicijativu šumara. Međutim uskoro su pri provođenju u život postulata liberalizma preuzeli inicijativu sami šumari. Mora se priznati, da je šumarstvo na prvi pogled kao stvoreno, da se na nj primjenjuju principi tog gospodarskog sistema. Prvi je zahtjev šumarstva, da se kapitali moraju ukamaćivati. Ovaj zahtjev kao da je priroda najočitije odobrila i prikazala baš u šumama. Šuma je kapital, a godišnji prirast predstavlja godišnje kamate. Ovakova predodžba sigurno je lebdjela pred očima prvih šumara, koji su se počeli zagrijavati za nove teorije. Međutim ako su htjeli tu svoju prvu zamisao dosljedno provesti, morali su se sukobiti sa neočekivanim poteškoćama. Prva je poteškoća u tome, da kamati šumskog kapitala ostaju vezani uz kapital, dok kod drugih kapitala, osobitog novčanog, kamati bivaju slobodni. Ova prva teoretska poteškoća uklonjena je sa jednom hipotezom, t. j . postavljena je tvrdnja, da se šumski kapital ne ukamaćuje sa običnim kamatima, već na način kamata na kamate. Jednogodišnji prirast ostaje vezan uz kapital — time i sam poprima značaj kapitala, pa i sa svoje strane odbacuje kamate. Pošto ali kamati ipak jednom moraju doći do izražaja kao slobodan užitak, plod kapitala, to su si teoretičari pomogli predstavom normalne šume, koja je fikcija već otprije postojala u šumarskoj nauci. Utvrdili su na osnovi izučavanja svojstava normalne šume, da je kod strogog potrajnog visoko-šumskog gsopodarenja sa godišnjim sječinama, sadržaj drvne mase zadnjeg, najstarijeg dobnog razreda, jednak zbroju prirasta svih dobnih razreda, t. j . .. ==*, + z% -f i, 4- -f-4 653 |