DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 5 <-- 5 --> PDF |
se kod prodaje neka razlika (probitak ili dobitak), koja ide u korist vlasnika kapitala, jer se smatra, da taj višak proističe iz kapitala. Zato mnogi taj gospodarski sistem nazivaju kapitalizmom, za razliku od socijalizma, koji smatra, da razlika izvire iz rada. Buduć da iskorišćavanjem kapitala vlasniku istoga pritiče produkciona dobit ili kamati od kapitala, to dolazimo do prvog praktičnog pravila tog dospodarskog sistema, to jest da je privatni; interes najjači i zapravo jedini podstrekač produkcije. Ako čovječanstvo hoće da postigne opće blagostanje, mora posjednicima kapitala omogućiti potpunu slobodu njegova iskorišćavanja, te im odobriti svu korist, koju oni lično crpe iz produkcije. Ako im tu korist ne bi odobrilo, posjednici kapitala ne bi imali interesa da poduciraju, da aktiviziraju svoje kapitale, ovi bi ostali mrtvi, a čovječanstvo siromašno. Radi svog imperativnog zahtjeva slobode u pogledu iskorišćavanja kapitala zove se čitav taj gospodarski sistem gospodarskim liberalizmom. Karakteristika toga sistema jeste, da aktiviziranje i iskorišćenje svih kapitala, koji su čovjeku dostupni, smatra jedinim putem za postignuće općeg blagostanja. Iz kapitala produciraju se porabna dobra, ne za neposrednu potrebu, već za tržište. Sva dobra na tržištu gube svoju osebujnost, te se izražuju prema svojoj mjenbenoj vrijednosti, to jest u novčanim iznosima. Tako sva dobra, svi kapitali dobivaju značaj novčanog kapitala. Kapitali se promatraju bez obzira na vlasnike, oni se moraju iskorišćavati, to je aksiom gospodarskog liberalizma. Kapital se smatra kao neko posebno biće, kojemu je narav i svrha, da se uveća i množi. Njega treba osloboditi svakog mrtvila, svake neaktivnosti, ma gdje se nalazio i ma kome pripadao. To je najviši gospodarski zakon, a ujedno najbolji jamac, da će čovječanstvo postizavati sve veće blagostanje, beskonačan progres. Ako se ovom zakonu priskrbi potpuno i sveopće priznanje i poštivanje, postići će se gospodarska harmonija čovječanstva. Ovo bi bila skica glavnih principa gospodarskog liberalizma. Nečuven i ogroman je bio utjecaj ovih teorija na kulturne narode bijele rase. One su postigle sveopće priznanje u inteligentnom srednjem staležu, koji je poslije francuske revolucije posvuda postepeno dolazio na vlast. Svjesno su se provodile u život ove apstraktne teorije, te se time u nekoliko decenija promijenilo lice zemlje. Sva aktivnost, sve fizičke i duševne sposobnosti naroda usmjerene su u pravcu iskorišćavanja poznatih kapitala i otkrivanja novih. Tehnička nauka proučava i naučava svuda nove, potpunije i naprednije metode produkcije. Tako je došao red i na šume, da se i na njih primijene načela gospodarskog liberalizma. Drvo, koje je glavni proizvod šuma, nije bilo uvijek gospodarsko dobro. Njega je čovjek doduše uvijek trebao, ali u doba primitivne kulture bile su šume tako raširene, zapremale su tako velike površine, da je drvo gotovo svakom bilo pristupačno, te si ga je mogao i smio bez daljnjega prisvojiti. Drvo je dakle u ono doba bilo slobodno dobro, kao što je n. pr. zrak, voda i t. d. Kada je broj pučanstva narasao, a s time i potrebe na poljodjelskom tlu i na drvu, počele su se šume na veliko krčiti. Pojavile su se k tome razne industrije, koje su trošile silne količine drva za solane i za metalurgiju. Nabava drva postajala je sve teža, tražila je sve veći gospodarski napor. Drvo je postalo gospodarsko dobro sve veće važnosti. Čovjek je dakle morao da počne voditi brigu o tome, kako da si pribavi drvo. Kada se ogledao oko sebe, opazio je, da ima razmjerno malo šuma u okolici, a 651 |