DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Brojčano stanje divokoza prema zadnjim izvještajima je oko 1.800 kom. I ako imopzantan broj, to još ni izdaleka nije prekomjeran, jer ovo prostrano lovište može da uzdržaje još barem pet puta toliko divljači, bez pogibelji na degenerisanje ili oskudicu hrane. Kako lovište nije ograđeno, to je ujedno i rasplodište za okolicu, u koju se iz vlastitog nagona prekobrojna divljač slobodno iseljuje. Do godine 1931. strijeljalo se bez redovnog preliminara — vrlo malo. U godini 1931. preliminirano je za odstrjel 50 divojaraca, a ubijeno je u svemu 7 komada. Otpadak u toj godini bio je pet komada divokoza (od toga četiri komada nađena uginula i jedan jarac ubijen uslijed obolerija od vrtoglavice, Drehhrankheit) i 2 srne. Pošto je zvjerokradstvo u glavnom suzbijeno, to s te strane i nema gubitaka. Iz izloženoga se vidi, da je prirast potpun i da daleko nadmašuje potrošnju. Pošto su na ovaj način osigurane zalihe divljači, može se već sada mirne duše početi sa jačim odstrjelom bez i najmanje brige za napredak i budućnost lovišta. Prema pričanju povjerljivih lica i prema službenim podacima bilo je stanje divokoza prije rata slabo. Jedini službeni izvještaj iz godine 1906., koji mi je pri ruci, glasi na divokoza 150 i srna 10. Za vrijeme rata namnožilo se toliko divokoza, da je stanje po prilici odgovaralo današnjem broju. Svršetkom rata, u danima našeg Oslobođenja, nastupili su crni dani za divljač, koji su se produžili i u narednim poratnim godinama, sve dok stanje divljači nije spalo na minimum i dok nije ponestalo nelegalno dobavljene municije za bespravno nošenje brzometke. Mali ostaci rasplasene divljači održali su se u najnepristupačnijem terenu, čemu se u glavnom ima zahvaliti, da je očuvano zdravo sjeme divljači, iz koga potječe današnji rod. Kako je mizerno bilo stanje divljači, neka posluži za dokaz slijedeći navod: U godini 1920. postavljen je u Jablanici nadlovac, rođeni gorštak iz Koruške, pouzdan i savjestan čovjek, koji pozna divokozu u tančine, jer se takoreći rodio i odrastao medu divokozama. Taj organ izvješćuje, da je prvih 6 nedjelja redovno i svakodnevno obilazio lovište, dok je ugledao prve divokoze. Daljnjeg komentara ne treba. Jedna od najtežih zadaća bila je suzbiti zvjerokradstvo, koje se vršilo podlim i mučkim načinom, hvatanjem divokoza u gvozda (stupice), što je bilo uobičajeno skoro u svakoj kući u okolici. Ovom podlom načinu uništavanja divljači mogli su doskočiti samo oni organi, koji poznaju ljude, koji se time služe i način, na koji se to obavlja. Pri ovom teškom poslu došla je do punog izražaja vrijednost domaćih ljudi kao čuvara lova, pa se danas može reci, da je zvjerokradstvo s gvoždima prestalo. Ako bi rne ko upitao, kako to, da se tu tako lako stalo na kraj krađi i uništavanju divljači, dao bih mu odgovor: 1. da je narod u okolici neobično dobar i u svakom pogledu pokoran zakonu i vlasti; 2. da je vrlo siromašan, pa je prisiljen tražiti zarade izvan svoje poljoprivrede, od koje ne može da izvi. Vodeći računa o tome pobrinula se uprava lovišta, da se najbližima u lovištu pruži prilika zarade pri uređivanju lovišta, pri održavanju lovova i kod turističkih zleta. Ovi prihodi, ako i vrlo umjereni, od nzačaja su u ekonomiji te sirotinje. Na ovaj način otvorene sui narodu oči i pokazano1, da od lovišta na pošten način može imati daleko veće zarade, nego od nepoštenog i opasnog zvjerokradstva. U blizini Jablanice otvoreni su k tome u zadnje doba veći kamenolomi, u kojima mnogi iz okolice zarađuju dnevni kruh, pa im nije stalo do skitanja po šumi. Računajući sa zaradom od lova i turizma, dosta težaka oko Jablanice drži konja, koga daje pod kiriju pri lovnim i turističkim izletima, te na taj način privređuje. Najljepši dio lovišta i najbogatije na divljači jeste kotlina Dive Orabovice. Ona leži u jugoistočnom dijelu lovišta, ima mnogo vrlo podesnih sunčanih i osojnih strana, pa divljač u njoj ima stalna ljetna i zimska staništa. Svojom romantikom i divljom prirodom zadivljuje ona i očarava prolaznika. Može da se svojom grandioznošću i veličanstvenom ljepotom uspoređuje sa svima planinskim krajevima Domovine, kao i susjednih zemalja. Ovoj ljepoti nema premca na daleko. Podnožje ove kotline počinje kod ušća istoimenog potoka u Neretvu, kod kote 140, a svršava se u suhom dijelu korita 677 |