DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 30 <-- 30 --> PDF |
premalo, rajoni su preveliki, a poslova premnogo i najžalosnije je, da medu današnjim šumarskim osobljem nema osjećaja ni smisla za lov. Lovna je služba teška i opasna, ne nosi ništa osim gole plaće, vrši se po više dana´neprekidno u planinama, gdje se mora živjeti samo od onoga, što se u torbi ponese (suha kruha); drugih prihoda osim gole plaće nema, pa od toga svaki bježi kao vrag od tamjana. Izbor lovnog osoblja bio je dobar. Od okorjelih zvjerokradica u poratno doba, k^da je bilo sve razuzdano i pokvareno, odgojeni su savjesni službenici, koji danas svoju divljač vole i brižno gaje. Samo sa ovakovim ljudima, koji poznaju u lovištu svaki kamen, sve smicalice i marifetluke zvjerokradica, svakog pojedinog čovjeka u dušu, moglo se zvjerokradstvu stati na put, koje je baš ovdje cvalo kao malo gdje. Lovištem upravlja Direkcija Šuma u Sarajevu preko Sreskog Načelstva u Konjicu. Kako je glavna svrha lovišta rasplođivanje korisne divljači, to se prema tome vrši i odstrijel u vrlo ograničenom broju. Uz naplatu lovne takse od komada izdaju se stranim i domaćim lovcima dozvole za lov. Te dozvole izdaje Ministarstvo Šuma i Rudnika. Izuzev reprezentativne lovce, niko ne može dobiti dozvole za odstrjel više od dva divojarca. Lovca na lovu prate državni lovni organi i dozvoljeno mu je besplatno noćivanje u lovačkim kolibama. Strijelja se zrnom i to samo na divojarce; koze su zaštićene. Lovi se samo na privlak i tihim pogonom sa najviše pet ljudi. Geografskim položajem, klimatskim prilikama i konfiguracijom terena lovište potpuno odgovara prirodnom rasplodištu divljači. Na sjevernim i osojnim stranama svuda je dosta šume, u kojoj se u ljetno doba divljač najrađe zadržaje radi hladovine. Prisojne strane više su gole, suncu eksponirane, skoro kroz cijelu godinu kopne, pa su prava staništa divokoza, dok traju žestoke zime. Pored toga mnoge ogromne stijene sa provalijama i jazmacima omiljela su mjesta divokozama u svako doba godine, ako im prijeti i najmanja pogibelj. Kad se u jesen poslije Male Gospe planinštaci sa svojim stadima povuku u župu, nastupa momenat, u kome alpinski pašnjaci odigravaju svoju važnu ulogu. Južni vjetar i jesenje kiše brzo operu tragove i smrad domaćeg blaga s pašnjaka, trava se pomladi, a po tome izlaze divokoze u brojnim jatima gore na pirovanje i pašu otave, gdje ostaju sve do zime. Tek kada dubok snijeg pokrije tlo ; gore nestane hrane, spuštaju se jata u niže i kopnije krajeve, na prisojne i sunčane strane, gdje provode zimu u blagoj klimi i obilnoj hrani. Ovo je najvažniji momenat u čitavom lovnom gospodarenju, od koga je ovisan prirast i kvalitet divljači, pa s time u vezi i uspjeh cijelog gospodarenja. Prema dosađanjim zvaničnim podacima u ovom je lovištu otpadak na dvljači minimalan, a prema podacima sakupljenim´ na ustrijeljenim divojarcima kvalitet je divljači prvoklasan. Pošto u lovištu postoje svi momenti, koji divljači u svakom pogledu za život i razvijanje najpovoljnije pogoduju, jasno je, da se ovdje divljač i brže i bolje razvija, te da doživi i višu starost. Zimskih gubitaka uslijed lavina i usova, kao što je to slučaj u lovištima sjevernog dijela naše domovine i ostalih alpinskih zemalja, ovdje nema. U ovom lovištu može se računati prosječna težina za odstrjel zrelog divojarca sa 32—35 kg čiste vage. U godini 1929. ubijen je jedan divojarac, koji je očišćen vagao 43 kg. Trofeje iz ovoga lovišta mogu se takmiti sa svima lovištima Srednje Evrope. U godini 1930. ubio je jedan lovni gost dva divojarca u Bilo m potoku, kojih su kuke Svakoga mjerile po 80 jedinica, a trećeg divojarca ubio je na periferiji lovišta jedan domaći lovac, koga su kuke mjerile 85 jedinica po Rieglerovoj formuli. Kako po dimenzijama tako i po formi spadaju ovakove trofeje na prvo mjesto u svakom natjecanju. Ovakovih je staraca danas u lovištu još malo, a to iz razloga, što je stanje divljači skorašnje i mlado. Kako u trofeju spada i peraja (Gamsbart), to mogu i za nju spomenuti, da je lijepa, obično sa bijelom ivicom, te dosta dugačka. Imao sam priliku u godini 1929. vidjeti ustrijeljena divojarca u Divoj Grabovici, koji je imao u peraji 18 cm duge dlake. 676 |