DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 26 <-- 26 --> PDF |
kako bi se iz njih mogle trajno podmirivati potrebe, koje S3 ne mogu podmirivati nikojim drugim dobrom. Današnjem pravnom shvaćanju protivi se, da pojedinac gospodari sa svojim šumama tako, da bi time bili ugroženi interesi skupnosti, naroda kao cjeline. Naročito se ali protivi našem pravnom shvaćanju, da država gospodari sa šumama na način protivan zadovoljenju opravdanih potreba naroda na drvu. Zato dolazimo do zaključka, da je izvršivanje postulata teorije najveće zemljišne rente u današnje vrijeme nepodesno i štetno za narod i državu. Résumé. Origine et développement du libéralisme économique, a savoir du capitalisme, ses supremes postulats et son application a l´économie forestiere; liaison de cette application avec le nom de Pressler, avec sa théorie du plus grand rendement des fonds forestiers (Bodenreinertragslehre) et, par conséquent, avec la méthode de détermination de la valeur des fonds au moyen de la fameuse formule dite de rendement foncier (Bodenerwartungswert-Formel); défauts mathématiques et économiques de cette formule; défauts économiques de toute la théorie du plus grand rendement foncier et, par conséquent, du libéralisme économique quant a l´application a l´économie forestiere de nos jours. IZVJEŠTAJI DRŽAVNO REZERVISANO LOVIŠTE U BOSNI I HERCEGOVINI.* U godini 1893. prigodom donošenja lov. zakona izlučila je bivša Zern. Vlada za B. i H. planinu Čvrsnicu, zatim Divu Grabovicu, Plasu i Muharnicu kao državno rezervisano lovište u cilju gajenja i razmnažanja korisne divljači. Lovište leži na teritorijama mostarskog, konjičkog i prozorskog sreza. Površina mu iznosi 32.092 ha, a od toga 11.861 ha šume, 14.542 ha alpinskih pašnjaka (suvata), 489 ha stijena i neproduktivnog tla, 258 ha jezera i 5.512 ha agrikulturnog zemljišta. Meda lovišta ide od Sovićkog mlina jugozapadno od Borovnika i Vrata na Strmovo polje, kota 12S5, odavle jugoistočno preko Dugog polja, Borove glave na Poljanu, odavle jugoistočno preko Vitrenjače i Vrela, kod kote 1092 kreće k istoku u potok Lantoša, ovim potokom u Drežanjku, Drežanjkom u Neretvu, Neretvom uzvodno do ušća Doljanke. Doljankom do polazne tačke kod Sovićkog mlina. U glavnom leži ovo lovište u visokom gorju sa najvišom tačkom na vrhu Vel. Čvrsnice 2228, a najnižom u Drežnici 107 m nad morem. Na podnožju planina i u nizinama oko sve tri rijeke, koje optječu lovište, nalaze se sela i zaseoci sa vrlo malo ziratne zemlje, koja u relaciji produktivnosti ne može dati pozitivnih rezultata s obzirom na najnužniji zahtjev ishrane. Kotline, kojima rijeke protječu, vrlo su uske, na više mjesta i neprolazne, pa se često neposredno od korita rijeka dižu s vrlo oštrim usponom vrletne gorske kose. Između šumovitog dijela i alpinskih pašnjaka prostire se najveći dio stijenaneproduktivnog tla, u kome obitavaju najviše divokoze. U vidu polukruga uzdiže se ovaj ogromni i majestetično impozantni stjenoviti vijenac iz zapadnog dijela u Muharnici preko cijelog sjevernog, istočnog i južnog dijela lovišta, rastavljajući neprohodnim zidom kotline Doljanke, Neretve i Drežnice od alpinskih pašnjaka, koji se prostiru iznad * Za ovaj su opis uzeti zvanični podaci Kr. Direkcije Šuma u Sarajevu. 67% |
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 27 <-- 27 --> PDF |
ovih stijena. Ispod ovih stijena ruše se prema dolinama na više mjesta pusta točila, koja su nastala od usova, kao i mnoga suha i vratolomna korita gorskih bujica, koje za vrijeme velikih kiša često puta počine grdnih šteta u dolinama i naseobinama. Osim triju navedenih rijeka, koje lovište optječu i sa tri strane graniče, nalazi se još jedini potok Grabovica u kotlini Dive Grabovice. Živih vrela vrlo je malo, pa se planinštaci za vrijeme paše koriste sniježnicom za piče, a lokvama i jezerima za napojišta blaga. U lovištu se nalaze dva jezera, veće u lvanj-dolu kod Blidinja, a manje na Plaši zvano Crepulja. Cijelo je lovište tipičan krš, koji se širi s podnožja i od naseobina. On je go ili kržljavom šikarom obrasao, a prelazi . niansama vrlo oštrim i kamenitim terenom1 u šumoviti pojas, pun stijena, klisura, provalija i točila, a svršava se ispod podnožja stijena. Stijene se uzdižu po stotine metara visoko, te su samo rijetko i mjestimično obrasle slabom šumom. Iznad stijena nastaje visoravan, koja je puna kraških dolina, mjestimično gusto obraslih klekovinom, a koristi se kao alpinski pašnjak. Klima je mediteranska. Ljeta su osobito suha sa jakim proljetnim1 i jesenskim kišama. Niži su krajevi, ispod 600 m nadmorske visine, kopni skoro tokom cijele godine. U višim planinskim krajevima zapadaju veliki i duboki snijegovi, koji se po dolinama i škrapljama drže tokom cijele godine. Temperatura je prema geografskom položaju vrlo različita. U ljeti su velike vrućine, a u zimi često velike studeni i suhomrazice. Konfiguracija je terena i ovdje od velikog upliva na floru i faunu. Samo u zaravanjcima i uvalama, gdje se održalo nešto humusa, nalaze se manji kompleksi visoke šume. Po padinama, vrletima i stijenama strši po koje granato borovo stablo, koje je iz koje pukotine niklo, kržljava kukrika i crni jasen. Ove rijetko obrasle provalije i padine u najvišim stijenama najmilija su staništa divokoza, u kojima ta plaha divljač nalazi sigurno sklonište. Južni su vjetrovi jaki i dugotrajniji u proljeće, nego s jeseni. Bura, i ako jaka, ne osjeća se u tolikoj mjeri kao u južnijim krajevima Hercegovine. U jesen nastupa kišni period, koji zna često puta dugo trajati, što je od vrlo velikog značaja za lov, jer u to doba pada i prskanje divokoza i glavna lovačka sezona, koju dosta puta kiše kvare, a dogodi se da i lov na više dana sasvim onemoguće. U višim partijama lovišta i na visoravnima osjeća se utjecaj alpinske klime, pa često puta vrhunci budu već u oktobru pod snijegom. Mršavo tlo, ljeti jaka sunčana žega, a zimi bura, nepovoljno djeluju na razvoj bilja, pa se može reći da je u glavnom vegetacija slaba i kržljava. U najnižim i južnim krajevima oko Drežnice i Dive Grabovice na ono malo ziratne zemlje raste dobar duhan, vinova loza i smokva. Susjedni krš oko ziratne zemlje obrasao je kukrikom, crnim jasenom, tilovinom, lijeskom, ramnusima, lonicérama, smrekom, košćelom i divljim voćem. Na sasvim1 ogoljelom kršu, koga na žalost dosta ima, raste kadulja kao posljednja vegetacija. Sredogorje ovoga objekta zaprema površine između 800—1500 m, koje su, u koliko nisu goli krš i sterilne stijene, obrasle jelom, bukvom, javorom1, crnim i bijelim borom´ i munikom. Diva Grabovica bila je negda bogata tisama, koje su još za vrijeme ofomanske carevine poništene. Danas se tu nalazi oko 3O0´—400 komada jakih stabala, koja su šuplja i kržljava i ne nose ploda. Prema terenu i ekspoziciji miješa se već od 1.200 m munika (P. Leucodermis, koju narod ovdje zove »smrč«) sa crnim borom tako, da od te visine sve više prevlađuje, pa se u zadnjoj etaži visoke šume pretvara u čistu munikovu sastojinu, koja mjestimično ide i do 1.800 m. Iznad munike i bukve nastaje klekovina, koja ide do najviših gorskih vrhunaca. Glavne drvne mase nalaze se u Muharnici i one imaju nešto izgleda za iskorišćavanje. Ostale su sastojine rasštrkane u manjim partijama u tako teškom i nepristupačnom terenu, da za eksploataciju ne mogu doći u obzir. Selima obližnje niske šume služe za podmirivanje naroda ogrjevom i za kresanje lisnika. 67B |
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Po cijeloj šumi, u koliko su mjesta pristupačna, slobodno pase blago, u glavnom´ koze. Ovo je rak rana cijeloga gospodarenja, pošto se vrši bez reda na najzastarjeliji način. Posljedica ovakog pašarenja i prekomjernog držanja koza jasno se vidi u okolici sela i zaseoka, koji u radijalnom smjeru daju rekleks devastacije i krša, koji iz godine u godinu zauzima sve veće dimenzije. Tolerisanjem koza u državnim šumama ne pomaže se socijalno zaostalom pojedincu u pripadnom mu alikvotnom dijelu, na koji bi imao pravo participacije, nego u glavnom seoskim gazdama, koji drže po 200—300, pa i više koza u spekulativne svrhe. Osim toga primaju mnogi težaci i tuđe koze iz drugih sela na pašu, te ih drže pod vlastitim imenom. Mnogi od ovih špekulanata s kozama odbije u proljeće velik broj jaraca i jalovinja u šumu, gdje ih ostavlja bez čobana do kasne jeseni, odakle ih onda utovljenje potjera na pazar. Dovoljno je tome spekulantu, ako u 8 ili 14 dana dođe jedanput u šumu i dade tome blagu šaku soli. Ovo poludivlje blago uništava dan i noć najbolje izbojke šum. raslina, uznemiruje lovište i oštećuje naprave i u najzabačenijim mjestima, a najviše uništava solila, koja se postavljaju radi divokoza. Kozar obično ide uz blago samo zimi sa sjekirom, da nakreše brsta, a inače se kroz cijelu godinu pušta blago na pašu bez nadzora. Jedino se muzare dogone večerom u tor ili u špilje, gdje noćuju, a sve ostalo ostaje u šumi dan i noć, potpuno prepušteno samo sebi. Alpinskim pašnjacima koriste se u glavnom težaci iz udaljenijih srezova Hercegovine. Nasuprot svakodnevnom naprijed opisanom neurednom pašarenju vrši se iskorišćivanje alpinskih pašnjaka po uređenoj gospodarstvenoj osnovi. Pravoužitnici mogu da izgone samo limitiran broj blaga na određene pašnjake, pa se pašarenje vrši u skladu sa šumskim i lovnim gospodarenjem. Ima nade, da će u skorom vremenu luč prosvjete i moć zakona i u ovom pravcu donijeti uspjeha, te prekinuti za vazda sa ovakovim nazadnim i po zajednicu najštetnijim gospodarenjem. Ocrtavši općenito i u krupnim potezima ovu gospodarstvenu jedinicu, moram još jedamput naglasiti, da ona zaprema jedan neproduktivan, najvrletniji kraj, koji ne bi mogao poslužiti boljoj svrsi, nego kojoj je namijenjen: uzgoju divokoza i turizmu. U šumovitijim i manje vrletnim krajevima ima ponešto i srna, ali se napredak te divljači slabo opaža s razloga mršave hrane, te naročito i stoga, što ta nježna divljač u krševitom terenu nije ustrajna i spretna kao divokoza, pa često strada, radi čega se na uzgoj srna ne može računati. U Muharnici i Mrkušinom gvozdu poznate su boj ine vel. tetrjeba, na kojima svakog proljeća pjeva po više pijevaca. Lješkarki je u lovištu malo. Oko naseobina i po najbližim obroncima nalazi se ponešto i zečeva, a brdskih jarebica (kamenjarki) pravo je obilje. Od štetne zvjeradi stalno je u vrlo malom broju u lovištu lisica, kuna i jazavac, a vuk je prolazan i vrlo rijedak gost. Medvjed se opaža samo u zapadnom dijelu lovišta oko Muharnice, gdje se obično nalazi i po koji čopor divljih svinja. Od ptica grabilica dominira ovdje orao krstaš (Aquilla chrisaetus), koji svoj ušur uzima od kozlića i lanadi, a utuče i po koji slabiji i boležljivi komad odrasle divljači. Do nazad desetak godina stalno se u lovištu zadržavao i jedan par kostobera (gvpaetus barbtus). Prema opažanjima lovnog osoblja zadnji eksemplar ove krasne ptice viđen, je prije 5 godina u Čvrsnici Mnogobrojni lješinari vrše sanitetsku službu cijelog ljeta, dok je blago na paši, žderući lješine uginulog blaga. Kako je u lovištu glavna vrsta divljači divokoza, to je njenom uzgoju posvećena i glavna pažnja. Pri uređivanju lovišta uzeti su na prvom mjestu u rad oni predjeli, koji su glavna staništa divljači. Ovi su predjeli u glavnom stijene i neproduktivno tlo, jedan dio šume, koji se nalazi ispod stijena, te jedan dio alpinskih pašnjaka. Ovaj se kompleks povlači sredinom po dužini većeg dijela lovišta i zaprema oko 6.000 ha površine, od čega oko 400 ha stijena, 1000 ha alpinskih pašnjaka, 4600 ha šume. Ovdje je u vrlo lijepom razmjeru zastupano sve, što divokozi treba za opstanak (stijene, šuma i pašnjaci), pa divljač nalazi pored sigurnih skloništa u obilju sočne hrane. 674 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Kako je ovaj dio lovišta u najtežem i nepristupačnom terenu, trebalo ga je otvoriti osoblju i omogućiti vršenje službe, a lovcima izvršivanje lova. Pri izvršivanju ove teške zadaće trebalo se u koštac uhvatiti sa najdivljijom prirodom, a s druge strane voditi mnoge brige o interesima okolice i ne dati razloga susjedstvu i neupućenoj javnosti, da postanu neprijatelji ovoj akciji. Po ovom principu pristupilo se zapravo tek u godini 1927. uređivanju lovišta, u kome se radovi i dalie razvijaju prema prilikama sa zamjernim uspjehom. Kroz ovaj dio lovišta vodila su četiri puta, od tih dva seoska, kojima se izgoni blago na planinu, i dva turistička. Oba su turistička puta iz Jablanice na. Vel. Sljeme kao i onaj iz Dive Grabovice preko Strmenice na Vel. Cvrsnicu za vrijeme i poslije rata sasvim zapušteni i porušeni. Seoski putevi iz Drežnice s juga i onaj iz Doljana sa sjevera, koji vode u Cvrsnicu, ne dolaze za lov u obzir, jer vode odveć daleko i izvan uređenog dijela lovišta. Kako je jedini mogući prolaz na planine klancima kroz stijene, kuda su turistički putevi trasirani, to je ta okolnost iskorištena i putevi su uređeni i pretvoreni u jahaće puteve. Na Plaši ispod Vel. Sljemena postojala je jedina turistička koliba, koja se za vrijeme rata srušila. Kako nije bilo nikakovih zgrada ni ubikacija, moralo se noćivati po špiljama i čobanskim kolibama na planini, što je u velike otežavalo vršenje službe i odbijalo lovce, jer takovo konačenje može da bude skopčano sa zlim posljedicama. U godini 1921. napravljene su lovačke kolibe na Plaši i na Žljebu sa dva odeljka, u Bilom potoku pod Rauljom u godini 1925. sasvim mala kolibica za noćivanje lovnog osoblja. Ovo su bile jedine naprave, s kojima se raspolagalo sve do godine 1927., kada se počelo ozbiljnije raditi na uređivanju lovišta. Prema napredovanju posla oko uređivanja izgrađivane su nove kolibe na odgovarajućim mjestima, a postojeće stare kolibe su renovirane i uređene. Ovo je izvedeno postepeno tokom zadnjih 5 godina, te su na mjestima, koja su jahaćim putem pristupačna, sagrađene kolibe sa dva odelenja, a na teže pristupačnim mjestima manje kolibe jedne šupljine sa otvorenim ognjištem. Sve su kolibe međusobno spojene lovačkim stazama. U svemu ima osam koliba, od tih četiri sa sobom i pretsobljem sa otvorenim ognjištem, a četiri male od jedne obične prostorije. Kako lovište oskudjeva vodom, to je u svakoj kolibi sagrađena cementna čatrnja i korito u potkrovlju, u koje se hvata kišnica. Kolibe su sagrađene od tesanih brvana, a radi vjetra i škropca spolja su opšivene štalom. Sobe u kolibama opšivcne su iznutra šipeljenom blanjanom daskom (Schiffboden). Sve su kolibe tako raspoređene, da se u jednom kratkom jesenjem danu može doći od jedne k drugoj. Lovačke staze, koje kolibe spajaju, provedene su svuda, gdje se divljač najviše zadržava, pa je usput olakšan osoblju nadzor, a gostima omogućen lov. Kolibe su sgrađene na izglednim mjestima, odakle je pogled u brda i okolicu što ljepši, a obzirom na lov tako, da lovac obično ima priliku napasti oči na divljači, koja u okolici pase. Postojeća vrela, kojih je žalibože vrlo malo, uhvaćena su i uređena, a osim toga su na dva mjesta pod vedrim nebom napravljene cementirane čatrnje za hvatanje kišnice. U svemu je u lovištu do sada sagrađeno 55.000 trn jahaćih puteva i 59.000 trn lovačkih staza. Cjelokupni izdaci, koji su u lovačke naprave do sada uloženi, iznose oko 180.000 Dinara. Kao centar lovišta smatra se Jablanica, do koje se vrlo lako dolazi prugom Sarajevo—Dubrovnik ili obratno, kao i cestom1, na kojoj je uveden redovan autobusni saobraćaj. U Jablanici je sjedište nadlovca. U lovačkoj kući ima dvije pristojno uređene sobe za lovne goste i drž. šum. činovnike. Osim toga ima u Jablanici i hotel sa urednom opskrbom. Lugarnice, kojih ima po periferiji lovišta pet, slabo dolaze za lov i lovnu službu u obzir, jer leže nepodesno i u nizinama, pa se od lovaca rijetko tko tom pogodnosti koristi. Iz Jablanice se obično polazi jahaćim konjem, te se stiže do pojedinih koliba za četiri do šest sati hoda. U lovištu je postavljen ispitan nadlovac, kome su dodijeljena dva domaća Čuvara lova. Šumarsko osoblje ne učestvuje u lovnoj službi. Šumarskog je osoblja 675 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 30 <-- 30 --> PDF |
premalo, rajoni su preveliki, a poslova premnogo i najžalosnije je, da medu današnjim šumarskim osobljem nema osjećaja ni smisla za lov. Lovna je služba teška i opasna, ne nosi ništa osim gole plaće, vrši se po više dana´neprekidno u planinama, gdje se mora živjeti samo od onoga, što se u torbi ponese (suha kruha); drugih prihoda osim gole plaće nema, pa od toga svaki bježi kao vrag od tamjana. Izbor lovnog osoblja bio je dobar. Od okorjelih zvjerokradica u poratno doba, k^da je bilo sve razuzdano i pokvareno, odgojeni su savjesni službenici, koji danas svoju divljač vole i brižno gaje. Samo sa ovakovim ljudima, koji poznaju u lovištu svaki kamen, sve smicalice i marifetluke zvjerokradica, svakog pojedinog čovjeka u dušu, moglo se zvjerokradstvu stati na put, koje je baš ovdje cvalo kao malo gdje. Lovištem upravlja Direkcija Šuma u Sarajevu preko Sreskog Načelstva u Konjicu. Kako je glavna svrha lovišta rasplođivanje korisne divljači, to se prema tome vrši i odstrijel u vrlo ograničenom broju. Uz naplatu lovne takse od komada izdaju se stranim i domaćim lovcima dozvole za lov. Te dozvole izdaje Ministarstvo Šuma i Rudnika. Izuzev reprezentativne lovce, niko ne može dobiti dozvole za odstrjel više od dva divojarca. Lovca na lovu prate državni lovni organi i dozvoljeno mu je besplatno noćivanje u lovačkim kolibama. Strijelja se zrnom i to samo na divojarce; koze su zaštićene. Lovi se samo na privlak i tihim pogonom sa najviše pet ljudi. Geografskim položajem, klimatskim prilikama i konfiguracijom terena lovište potpuno odgovara prirodnom rasplodištu divljači. Na sjevernim i osojnim stranama svuda je dosta šume, u kojoj se u ljetno doba divljač najrađe zadržaje radi hladovine. Prisojne strane više su gole, suncu eksponirane, skoro kroz cijelu godinu kopne, pa su prava staništa divokoza, dok traju žestoke zime. Pored toga mnoge ogromne stijene sa provalijama i jazmacima omiljela su mjesta divokozama u svako doba godine, ako im prijeti i najmanja pogibelj. Kad se u jesen poslije Male Gospe planinštaci sa svojim stadima povuku u župu, nastupa momenat, u kome alpinski pašnjaci odigravaju svoju važnu ulogu. Južni vjetar i jesenje kiše brzo operu tragove i smrad domaćeg blaga s pašnjaka, trava se pomladi, a po tome izlaze divokoze u brojnim jatima gore na pirovanje i pašu otave, gdje ostaju sve do zime. Tek kada dubok snijeg pokrije tlo ; gore nestane hrane, spuštaju se jata u niže i kopnije krajeve, na prisojne i sunčane strane, gdje provode zimu u blagoj klimi i obilnoj hrani. Ovo je najvažniji momenat u čitavom lovnom gospodarenju, od koga je ovisan prirast i kvalitet divljači, pa s time u vezi i uspjeh cijelog gospodarenja. Prema dosađanjim zvaničnim podacima u ovom je lovištu otpadak na dvljači minimalan, a prema podacima sakupljenim´ na ustrijeljenim divojarcima kvalitet je divljači prvoklasan. Pošto u lovištu postoje svi momenti, koji divljači u svakom pogledu za život i razvijanje najpovoljnije pogoduju, jasno je, da se ovdje divljač i brže i bolje razvija, te da doživi i višu starost. Zimskih gubitaka uslijed lavina i usova, kao što je to slučaj u lovištima sjevernog dijela naše domovine i ostalih alpinskih zemalja, ovdje nema. U ovom lovištu može se računati prosječna težina za odstrjel zrelog divojarca sa 32—35 kg čiste vage. U godini 1929. ubijen je jedan divojarac, koji je očišćen vagao 43 kg. Trofeje iz ovoga lovišta mogu se takmiti sa svima lovištima Srednje Evrope. U godini 1930. ubio je jedan lovni gost dva divojarca u Bilo m potoku, kojih su kuke Svakoga mjerile po 80 jedinica, a trećeg divojarca ubio je na periferiji lovišta jedan domaći lovac, koga su kuke mjerile 85 jedinica po Rieglerovoj formuli. Kako po dimenzijama tako i po formi spadaju ovakove trofeje na prvo mjesto u svakom natjecanju. Ovakovih je staraca danas u lovištu još malo, a to iz razloga, što je stanje divljači skorašnje i mlado. Kako u trofeju spada i peraja (Gamsbart), to mogu i za nju spomenuti, da je lijepa, obično sa bijelom ivicom, te dosta dugačka. Imao sam priliku u godini 1929. vidjeti ustrijeljena divojarca u Divoj Grabovici, koji je imao u peraji 18 cm duge dlake. 676 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Brojčano stanje divokoza prema zadnjim izvještajima je oko 1.800 kom. I ako imopzantan broj, to još ni izdaleka nije prekomjeran, jer ovo prostrano lovište može da uzdržaje još barem pet puta toliko divljači, bez pogibelji na degenerisanje ili oskudicu hrane. Kako lovište nije ograđeno, to je ujedno i rasplodište za okolicu, u koju se iz vlastitog nagona prekobrojna divljač slobodno iseljuje. Do godine 1931. strijeljalo se bez redovnog preliminara — vrlo malo. U godini 1931. preliminirano je za odstrjel 50 divojaraca, a ubijeno je u svemu 7 komada. Otpadak u toj godini bio je pet komada divokoza (od toga četiri komada nađena uginula i jedan jarac ubijen uslijed obolerija od vrtoglavice, Drehhrankheit) i 2 srne. Pošto je zvjerokradstvo u glavnom suzbijeno, to s te strane i nema gubitaka. Iz izloženoga se vidi, da je prirast potpun i da daleko nadmašuje potrošnju. Pošto su na ovaj način osigurane zalihe divljači, može se već sada mirne duše početi sa jačim odstrjelom bez i najmanje brige za napredak i budućnost lovišta. Prema pričanju povjerljivih lica i prema službenim podacima bilo je stanje divokoza prije rata slabo. Jedini službeni izvještaj iz godine 1906., koji mi je pri ruci, glasi na divokoza 150 i srna 10. Za vrijeme rata namnožilo se toliko divokoza, da je stanje po prilici odgovaralo današnjem broju. Svršetkom rata, u danima našeg Oslobođenja, nastupili su crni dani za divljač, koji su se produžili i u narednim poratnim godinama, sve dok stanje divljači nije spalo na minimum i dok nije ponestalo nelegalno dobavljene municije za bespravno nošenje brzometke. Mali ostaci rasplasene divljači održali su se u najnepristupačnijem terenu, čemu se u glavnom ima zahvaliti, da je očuvano zdravo sjeme divljači, iz koga potječe današnji rod. Kako je mizerno bilo stanje divljači, neka posluži za dokaz slijedeći navod: U godini 1920. postavljen je u Jablanici nadlovac, rođeni gorštak iz Koruške, pouzdan i savjestan čovjek, koji pozna divokozu u tančine, jer se takoreći rodio i odrastao medu divokozama. Taj organ izvješćuje, da je prvih 6 nedjelja redovno i svakodnevno obilazio lovište, dok je ugledao prve divokoze. Daljnjeg komentara ne treba. Jedna od najtežih zadaća bila je suzbiti zvjerokradstvo, koje se vršilo podlim i mučkim načinom, hvatanjem divokoza u gvozda (stupice), što je bilo uobičajeno skoro u svakoj kući u okolici. Ovom podlom načinu uništavanja divljači mogli su doskočiti samo oni organi, koji poznaju ljude, koji se time služe i način, na koji se to obavlja. Pri ovom teškom poslu došla je do punog izražaja vrijednost domaćih ljudi kao čuvara lova, pa se danas može reci, da je zvjerokradstvo s gvoždima prestalo. Ako bi rne ko upitao, kako to, da se tu tako lako stalo na kraj krađi i uništavanju divljači, dao bih mu odgovor: 1. da je narod u okolici neobično dobar i u svakom pogledu pokoran zakonu i vlasti; 2. da je vrlo siromašan, pa je prisiljen tražiti zarade izvan svoje poljoprivrede, od koje ne može da izvi. Vodeći računa o tome pobrinula se uprava lovišta, da se najbližima u lovištu pruži prilika zarade pri uređivanju lovišta, pri održavanju lovova i kod turističkih zleta. Ovi prihodi, ako i vrlo umjereni, od nzačaja su u ekonomiji te sirotinje. Na ovaj način otvorene sui narodu oči i pokazano1, da od lovišta na pošten način može imati daleko veće zarade, nego od nepoštenog i opasnog zvjerokradstva. U blizini Jablanice otvoreni su k tome u zadnje doba veći kamenolomi, u kojima mnogi iz okolice zarađuju dnevni kruh, pa im nije stalo do skitanja po šumi. Računajući sa zaradom od lova i turizma, dosta težaka oko Jablanice drži konja, koga daje pod kiriju pri lovnim i turističkim izletima, te na taj način privređuje. Najljepši dio lovišta i najbogatije na divljači jeste kotlina Dive Orabovice. Ona leži u jugoistočnom dijelu lovišta, ima mnogo vrlo podesnih sunčanih i osojnih strana, pa divljač u njoj ima stalna ljetna i zimska staništa. Svojom romantikom i divljom prirodom zadivljuje ona i očarava prolaznika. Može da se svojom grandioznošću i veličanstvenom ljepotom uspoređuje sa svima planinskim krajevima Domovine, kao i susjednih zemalja. Ovoj ljepoti nema premca na daleko. Podnožje ove kotline počinje kod ušća istoimenog potoka u Neretvu, kod kote 140, a svršava se u suhom dijelu korita 677 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Grabovice kod 480 m nadmorske visine, pod okomitom stijenom Vel. Kuka, iznad koga se diže Vel. Vilinac sa impozantnom visinom od 2140 m. Dužina cijelog suhog i vodenog korita Grabovice iznosi oko 7 km. Cijela kotlina opasana je sa sviju strana na stotine metara visokim stijenama. Iznad ovoga vječitog kamenog zida nadvili se vrhunci planinskih gorostasa, koji prosječno idu preko 2.000 m u visinu. U ovome masivu dominiraju Branisovac, Ostrovača, Drijenjač, Strtnenica, Vilinac, Mala Čvrsnica i Preslica, koji sižu nebu pod oblake uveličavajući panoramu ovoga krasnog kraja. Ovo je kraj, koji svojim položajem i karakterom zahtijeva, da ostane vječito u svoj svojoj veličini i ljepoti kao dar Božiji ljudima. Da bi se ovo moglo provesti i potomstvu taj najljepši prirodni park sačuvati, proglašeni su najgornji dijelovi Dive Grabovice, koji su i najkrševitiji i nepristupačni, sa najviše sterilna tla, po naređenju Kr. Banske Uprave u Splitu broj 7380/31 od 28. III. 1931. god., a na osnovu §. 38. z. o. š., trajnom zaštitnom šumom, u kojoj je svaka sječa i paša blaga zabranjena. Površina zaštitne šume iznosi 1.40O ha. Jedino je u ovoj božanstvenoj kotlini priroda ovako raskošna, pa je dala lovcu i turistu sve, što mu srce zaželjeti može: u nizini oko Neretve i Grabovice da ubere svjež grozd ili rosnu smokvu u vinogradu, a u razdoblju od 2—4 sata da ulovi kapitalna divojarca, da šešir okiti tisovom ili munikovom grančicom i u zapučak da zadjene stručak runolista, koji ovdje raste po stijenama sviju nabrojanih brda. Jedini mogući pristup u ovu kotlinu je jahaćim putem od Aleksinog hana na cesti Sarajevo—Mostar pored potoka Grabovice. Ovim putem stiže se sa ceste kroz samo seoce Grabovicu do lovac, koliba na Žlijebu ili u Radavi za tri sata hoda. Ovo je i na divljači najbogatiji kraj, u kome se današnje stanje cijeni na 900 kom. divokoza i oko 100 kom. srna. Radi toga je namijenjen za Dvorsko- lovište, pa se drži kao strog rezervat. Tu se dozvoljuje lovljenje samo članovima ili gostima Dvora Njegovoga Veličanstva Kralja, te Državnim gostima. Kotlina je podjeljena u dvije pri vrhu prostrane doline. U svakoj od ovih dolina predviđeni su neki veći dijelovi za pogone u većem opsegu. Na premetima su izrađene čeke sa klupicama i naslonima, a jahaćim putem može se dojahati na svaku čeku, pa se lovni gosti ne moraju zamarati hodom.. Najteže je pitanje u pogledu budućeg racionalnog rada u ovom lovištu otvaranje ove kotline kolskom prometu. Ovdje treba što prije izgraditi cestu, a po tom i odgovarajuću zgradu za lovne goste. Najveća teškoća ovoga projekta biće oko prelaza Neretve na ušću Grabovice, koji je vrlo težak i samo uz velike izdatke moguć. A provesti cestu od Aleksinog hana, da se izbjegne prelaz preko Neretve, također je vrlo teško i skupo jer trasa mora da vodi tik ponad željezničke pruge, u vrlo teškom terenu, što će također znatno poskupiti rad. Bilo jedno i drugo, ovo pitanje treba što prije riješiti, da se definitivno taj kraj otvori prometu i podigne, jer osim lova i turistike tu druge privrede nema. Otvaranjem kotline postaće Diva Grabovica atrakcijom- cijelog kraja, koja će privlačiti na veliko strani i domaći svijet. U Divoj Grabovici ima 22 seoska doma, koji u svemu nemaju više od desetak ha zirantne vrlo mršave zemlje, od koje ne mogu živjeti ni pod kojim uslovima. Mnogo bolje nije sa zirantnom zemljom ni u ostaloj okolici, pa treba s obzirom na to ovo vrelo privrede iskoristiti na način, koji mu najbolje odgovara. Ističući ljepotu i važnost Dive Grabovice nisam mislio zapostavljati ostale dijelove lovišta, jer nemam ni stvarnog razloga, pošto su i oni u svome stilu isto tako lijepi i veličanstveni. Sa Vel. Sljemena ili Raulje otvara se krasan vidik na sve četiri strane svijeta, sve do sinjeg Jadrana i Posavskih ravnica. Divljači ima i u ostalim dijelovima lovišta u obilju, pa objekat tek u cijelom objamu čini »par excellence« lovište. Ko- je imao sreću, da u jesen za lijepih dana u ovim krajevima lovi plahog divojarca i uživa sve čari, koje mu tu priroda pruža, taj tih časova neće nikada zaboraviti. 678 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Već danas se može reći da je priveden ovaj vrlo siromašni kraj privredi, kojoj po svom karakteru odgovara. U ovom lovištu neće se dugo očekivati prihod, jer je ono već dobrim putem- upućeno u tome smjeru, a ako bi se država bilo iz kojih razloga odlučila da ovo cijelo ili neke dijelove lovišta izda pod zakup, našao bi se ubrzo i dobar zakupac za ovaj objekat, što ja međutim ne bih nikada preporučio, jer ovo lovište treba da ostane za sva pokoljena kao državna reprezentacija u svoj svojoj veličini i romantici. Milan Knežević, Sarajevo. KNJIŽEVNOST »PRIVREDNI ZNAČAJ LOVA U JUGOSLAVIJI« (Odgovor na kritiku g. ing. Z. Turkalja) U br. 8—9 Šumarskog lista o. g. napisao je g. ing. Z. Turkalj kritiku o mojoj knjizi »Privredni značaj lova u Jugoslaviji«, izašloj 1930 g. u Beogradu. Iskreno priznajem, da me je iznenadio ovaj način kritikovanja iza mnogobrojnih prikaza te knjige u domaćim i stranim1 stručnim i ekonomskim listovima, koji su knjigu primili s najvećom simpatijom i popratili je s puno hvale. Zamerke g. kritičara pokazuju, da knjigu nije valjano ni pročitao, a kamo li proučio i da ne pozna dovoljno materiju, u koju se upušta s toliko samopouzdanja. Pre nego se upustim u sam odgovor, neka mi bude dozvoljeno, da s par reci rasvetlim izvesne momente, koji su u vezi s ovom stvari. Pošto sam kao pasionirani lovac s pažnjom pratio lovsku literaturu, bio sam neobično razočaran lajičkim prikazivanjem i potcenjivanjem lova i lovne privrede u našoj privrednoj štampi.1 Usled toga smatrao sam se pozvanim, da u obimu svoga nastavničkog i naučnog rada unesem više svetla u ovo kod nas sasvim neproučeno polje rada i da upozorim na mrtve kapitale, koji će u pravilnoj primeni moći dati znatne koristi našoj narodnoj ekonomiji. Proučavajući materijal, koji mi je stajao na raspolaganje u našoj domaćoj literaturi, brzo sam došao do osvjedočenja, da stojim pred gotovo nesavladivim poteškoćama. Već proučavanje osnovnih uslova za raširenje divljači u našim krajevima pokazalo je, da ne samo što nije ništa učinjeno na polju zoogeografije i ekologije, već su nedostajali i osnovni podaci o klimatskim, pedološkim i dr. osnovnim faktorima za ćeli teritorij države, što se vidi iz obilne literature (na str. 215.), koja se u tu svrhu morala proučavati za svaku biv. pokrajinu zasebno.2 U odlučnoj volji da posao ipak nastavim došao sam do osvedočenja, da se u tom1 ne mogu služiti statističkim metodom, koji bi jedini mogao doneti potpuno tačne rezultate, već da. moram pribeći anketnom metodu sa željom, »da na temelju izveštaja i literarnih podataka barem u glavnim crtama prikazem, kakve se vrste divljači kod nas nalaze i u kojoj količini, ostavljajući za to pozvanijima, da daljnjim naučnim ispitivanjima utvrde sve detalje ovog obimnog rada«. 1 Na str. 9 knjige spomenuo sam naročito veliku publikaciju gg. Popovića— Mišića »Naša domaća privreda«, koja je bila neposredni povod za početak ovog obimnog posla. 2 Primjećujem, da su se prvi podaci za lovnu zoogeografiju počeli sakupljati na moju inicijativu preko Ministarstva šuma i rudnika, te se sada sređuju u Središnjoj upravi saveza lovačkih udruženja. 679 |