DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Šumama su se dekretirali zakoni, koji sa prirodom nemaju ništa zajedničkoga. Pa i sam način uprave šuma vanredno je karakterističan. Osnovane su direkcije šuma i šumske uprave. Ove potonje imaju frapantnu sličnost sa pojedinim industrijskim pogonima. Na čelu uprave stoji upravitelj pogona, kojemu je djelokrug usko ograničen produkcijskim planom -— gospodarskom osnovom, koja mu određuje, gdje, kako i kada se imaju pojedine šume prorijediti, posjeći, do kada se ima čekati, da se šume naravnim načinom pomlade, kada se ima pristupiti umjetnom pošumljivanju i na koji način. Veličina uprava otkrojena je prema tome, da se iscrpi radna sposobnost jednog čovjeka, koji se bavi isključivo tim poslovima, to jest izvršivanjem gospodarske osnove — produkcijskog plana. Na sastav osnove nije on imao nikakve ingerencije, to je bilo djelo direkcije. Osnove su sastavljene prema ekonomskim zahtjevima vremena, a sastavljali su ih često mladići, koji su šumu poznavali samo iz knjiga. Ako je u upravi došlo do nepredviđenih poteškoća ili kalamiteta, poslan je iz centrale specijalist za fitopatologiju, entomologiju, hidrotehniku itd. koji je imao zadaću, da zapeli pogon opet stavi u tečaj. Sasma analogno kao kod industrijskog pogona, kada koji stroj otkaže službu. Da li je ova analogija opravdana i osnovana s obzirom na šumarstvo? Da li je temelj šumarske produkcije jedan stroj, kojeg su zamislili i osnovali ljudi, te mu uslijed toga poznaju u tančine narav i zakone? Moramo reći, da je mehanizam prirode toli kompliciran, da se nikako ne može usporediti sa bilo kojim strojem. Taj stroj nismo mi stvorili niti ga dovoljno poznajemo, da bi mogli šablonski sa njime postupati. U šumarstvu nema mjesta za bilo koje propisane i ograničene metode rada. Šumarstvo ima posla sa živom prirodom, koja je neodgonetana tajna, te jedino onaj, koji je s njome u neprestanom dodiru i uvijek je pažljivo motri, može iskorišćivati njezine plodove, a da kod toga ne poremeti temelje, iz kojih ta produkcija izvire. Nakon tih razmatranja povratimo se k našem glavnom pitanju, da li su metode i postulati gospodarskog liberalizma spojivi sa prirodom šuma? Bit je gospodarskoga liberalizma u tome, da postavlja jedno ekonomsko načelo kao načelo, koje vodi i vlada svim gospodarskim nastojanjima čovjeka. To načelo traži, da se sva vrela, iz kojih čovjek može crpsti dobra, smatraju kapitalima, koji se imaju ukamaćivati sa najvećim mogućim postotkom. Pošto je to načelo suprema lex, nužno se moraju tom načelu doprinositi izvjesne žrtve. Kapitali se stave u okove produkcije, te se iz njih iscrpi mogući dobitak. Kod toga se čak ne polaže glavna važnost na očuvanje kapitala, jer je on svoju zadaću svršio time, što se umnožio ne kao takav, već kao novac, koji je mjerilo svih vrijednota. Iscrpili smo ugljenokop, ali smo umnožili . puta kapital, uložen u njegovu eksploataciju. Primijenimo li to načelo na šumsku produkciju, to dolazimo do toga, da moramo šume iscrpsti do skrajnosti, tako da nam se uloženi novčani kapital umnoži, a za šume ne pitamo više. Međutim nam ali šume davaju dobra, kojih u dogledno vrijeme ne možemo zamijeniti sa kakovim drugim dobrom. Produkti šuma nastaju tako polagano, da onemogućenjem daljnje njihove produkcije ili prekomjernom njihovom upotrebom slijedeće generacije bivaju lišene mogućnosti, da si nabave najpotrebnija 668 |