DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 19 <-- 19 --> PDF |
na brzu ruku orijentišemo o vrijednosti drugih kojih objekata, u koliko su gospodarske prilike za te objekte identične ili barem slične. Pošto ali samo o subjektivnom mnijenju procjenitelja ovisi ocjena, da li su gospodarske prilike identične ili barem slične, zato se ovaj način ustanovljivanja vrijednosti šume ne može nazvati računanjem vrijednosti, kad je to u stvari samo jedna procjena i to vrlo gruba procjena. Zaključuje se od malog na veliko, svaka i najmanja pogreška kod izbora faktora p povlači mnogostruko uvećanu pogrešku u konačnom rezultatu. Računanje vrijednosti šuma i njihovih dijelova pomoću formula, koje se izvode iz temeljnih Presslerovih formula, može se uporediti sa tahimetrijom u geodeziji, gdje se udaljenosti ustanovljuju optičkim putem na osnovi poznatih konstanta. Ovakova jedna konstanta bio bi i takozvani šumski kamatnjak p. Ipak moram da konstatujem, da je mnogo teže dovoljnom točnošću ustanoviti vrijednost za konstantu p nego za geodetsku konstantu, gdje su nam poznata sva vrela pogrešaka kao i metode njihova eliminiranja, dok je eliminacija pogrešaka kod faktora p vanredno teška ili gotovo nemoguća. Zato danas gotovo svi poznati stručnjaci izbjegavaju upotrebu tih formula. Da opetujem svoje izvode. Teorija najveće zemljišne čiste rente (Reinertragslehre) postavila je potpuno ispravno tvrdnju, da je vrijednost šumskoga zemljišta ovisna o prihodima, koje to zemljište odbacuje vlasniku. Stvorila je i metodu, za koju je tvrdila, da se njome može računskim putem ustanoviti prihodna vrijednost šume i njezinih pojedinih dijelova. No iz razloga matematičke i opće ekonomske naravi ova je metoda pogrešna, te nije u stanju davati onih rezultata, što ih obećava prema svome nazivu. Fluktuiranje vrijednosti šumskih zemljišta ne vrši se prema zakonima matematičke naravi, čiji je izraz formula za prihodnu vrijednost zemljišta dot. slične formule, koje se od ove izdvajaju, već je dinamika kretanja vrijednosti tih zemljišta uvjetovana zakonima strogo ekonomske naravi. Pošto spomenutom metodom ne možemo ustanoviti prihodnu vrijednost zemljišta, moramo da se zadovoljimo sa prometnom vrijednošću, koja se saznaje na temelju iskustva, a ne računom. Kada ova vrijednost prođe kroz retortu jedne matematičke formule, naziva se prihodnom vrijednošću, ma da je ostala ono isto, što je bila i prije. Nijedna grana gospodarstva nije u stanju matematički utvrditi sadanju vrijednost kapitala na temelju prihoda, koji se od tog kapitala očekuju u budućnosti, pa se zato ni ne bavi takovim problemima. Svaka privreda ima nade, da će u budućnosti polučiti neke prihode, ima i želje, da te prihode ostvari, ali ako su nade osnovane na krivim ekonomskim pretpostavkama, želje ostaju puste želje! Jedino iz prošlosti možemo izračunati, koliko nam je izvjesni kapital odbacio kamata, imamo realnu mogućnost istraživati, koji su faktori odlučivali pri povećavanju ili umanjivanju prihoda. Iz tih zaključaka možemo povući poduke za budućnost. Stvarnih koristi mogu nam donijeti samo bilance, a nikako prognoze, jer su sve prognoze vrlo nesigurne. Šumarstvo ima mnogo i puno važnijih problema, nego baviti se uzaludnim pokušajima gospodarskih prognoza. Pošto okvir ove rasprave ne dopušta zalaziti u sve tančine matematičkih osnova teorije najveće zemljišne čiste rente, prelazim na drugu točku razmatranja. 665 |