DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Ad 2. Financijalno pitanje neće biti tako teško riješiti, ako se uvaži,
da pravoužitnici moraju plaćati takse za drvo, u koliko imovna općina
nema dovoljno prihoda za pokriće proračuna. Ktome prihodi od kamata
hepotrošive šumske glavnice kao i svi drugi prihodi od paše, žirovine,
međutimnog užitka Ltd., sve bi to moglo proračun uravnotežiti.


Osim toga imovne općine kao takove — jer služe općenitosti, dakle
i državi — imale bi se osloboditi od plaćanja vanrednih prireza i opć.
nameta, koji su ih u zadnje vrijeme tako pritisli, da su došle u financijalne
neprilike. Naročito se ne bi smjele izrabljivati od strane države za
državne zajmove, kao što je to učinila propala monarhija, iznudivši
milijune za ratne zajmove. Ti bi se milijuni imali im. općinama povratiti
ili pretvoriti u drž. zajam i im. općinama osigurati kamate.


Ad 3. Kad bi bila riješena pitanja pod 1. i 2., imalo bi se pristupiti
podržavljenju uprave i osoblja.


Imovne općine plaćale bi državi stanovit postotak svih beriva aktivnih
i umirovljenih službenika, a ostatak bi država imala osigurati svakogodišnjim
svojim budžetom.


Imale bi se osnovati šumske direkcije, koje bi bile podčinjene izravno
ministarstvu šuma i rudnika, dok bi se vanjske šumske uprave i šumski
srezovi imali pridržati s razloga, jer su osnovani na mnogogodišnjem
iskustvu i shodnosti.


Ovim bi se načinom činovnici i činovničku osoblje učinili neodvisnima
od zastupnika i odbornika im. općine znajući, da će biti unaprijeđeni
od ministarstva, kad na njih dođe red, pak će svoju službu vršiti
po uputama i propisima, koje će mu država diktovati.


Ovdje mi je naglasiti, da su šume potrebne iz klimatičkih razloga,
jer regulišu plodovitost zemlje, narodno zdravlje itd., uslijed čega je
njihovo osiguranje od velike koristi za državu, pak je uslijed toga i ona
dužna za te šume doprinositi stanovit procenat troškova.


Zato sam spomenuo, da bi im. općine imale doprinijeti samo dio za
svoje osoblje u državnu blagajnu, koja bi to osoblje plaćala.
Razumije se samo po sebi, da bi bolje situirane im. općine doprinosile
više, a slabije situirane manje.
Ovim bi načinom od šumske uprave otpali politički uplivi, koji su
uvijek zlo djelovali na čuvanje i upravu šuma.


Stručnjak je nastojao uvijek održati ravnovjesje između šume i
seljaka, dok je politika uvijek imala pred očima osiguranje političke
stranke na vlasti, a šuma je bila najpodesnije sredstvo za osiguranje glasova
kod izbora.


Uslijed toga morale su se otvarati branjevine zubu marve još nedorasle,
morale su se mijenjati osnove ušumljenja, a na štetu šumskog
gospodarstva, morao se po zapovijedi votirati ratni zajam itd.


Svi će ti obziri otpasti, kad stručnjaci sami budu odlučivali u šum.
gospodarstvu, bez uticaja političkih stranaka i političara, to sigurnije, što
držim, da je svaki šumar bar isto tolik patriota kao i svaki političar, pak
će narodu ono dati, što smije i može po načelima šumskoga gospodarstva,
dok političar zahtijeva od šume ono, što ona dati ne može i ne smije
i što je samo časovita korist za pojedinca ili za pojedino selo, a za
narodno dobro općenito štetna


Potrebno je, da se bar prethodno zadrži dosadanje uređenje imovnih
općina što se tiče centralnog ureda, šumskih uprava ili šumarija i čuvarija


574