DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 61 <-- 61 --> PDF |
jer tek oba elementa zajedno — dakle i šumsko zemljište i drvna masa, odnosno troškovi novoosnovanih kultura zajedno — daju pojam šume. Drugo je tamo gdje pošumljenja nisu izvršena, odnosno gdje drvne mase nama U takovim slučajevima može ,da preostane samo šumsko zemljište odnosno katastr. čisti prihod. Zakonodavac je pri donošenju Zakona o likvidaciji agr. ref. vodio očito računa p, tome, jer nije spojio pitanje odštete za šume sa pitanjem odštete za poljska zemljišta, nego je za ova potonja zemljišta odmah u § 28. Zakona utvrdio način izračunavanja visine odštete, dok je za šume u § 31. predvidio donošenje zasebnog pravilnika. Taj pravilnik je pitanje izračunavanja visine odštete za eksproprisane šume riješio analogno onako, kako je to riješio i § 28. samoga zakona za poljsko zemljište. On je jednostavno uzeo za bazu određivanja visine odštete katastralni čisti prihod šumskog zemljišta bez obzira na to dali na tom zemljištu postoji šuma ili ne. Tako se došlo do krupne anomalije da se za jedno jutro šumskog zemljišta koje je´ obraslo sa šumom makar i sto godina starom, plaća isto tako samo mnogostruki iznos od katarstar. čistog prihoda zemljišta kao i za iiepošumljeno šumsko zemljište. Drvna masa ne ulazi uopće u račun, kao da je i nema. Po § 28. Zakona o likvidaciji agrarne reforme plaća se odšteta za poljsko zemljište po skinuću usjeva, dakle za samu zemlju — Pravilnik koji je donesen po § 31. istog Zakona ne zaboravlja doduše na drvnu masu nego pridaje ovu ako je slučajno ima, kao prido k zemljištu bez ikakove odštete. Zakonodavac bio je dalekovidniji i oprezniji u zakonu te je predvidio za šume posebni Pravilnik (§ 31.) sigurno radi toga, što se prirod, dakle drvo, sa šumskog zemljišta ne može tako lahko skinuti kao na pr. žito sa poljskog zemljišta, te je uvidio komplikacije toga pitanja kod ustanovljenja visine odštete kod eksproprisanih šuma. Međutim vidimo kako si je Pravilnik to komplicirano pitanje znao ujednostaviti do smiješnosti. Promjenu toga načina odštećivanja, dakle promjenu pravilnika, traži ne samo pravednost nego i ugled naše šumarske nauke i struke. Toliko o izmjeni Pravilnika. No jednako se i sam Zakon može udopuniti na pr. u § 80, ne dotakavši se time ni jednoga od utvrđenih načela. — § 80. koji kaže da se »danom stupanja na snagu ovog zakona« — o likvidaciji agr. ref. — »stavljaju van snage svi zakoni i zakonske odredbe, ukoliko su u protivnosti sa ovim Zakonom« dao bi se upotpuniti onamo, da se pored ostalih naročito stavi van snage i § 186. Zakona o šumama u onom svom dijelu koji govori o donošenju zasebnog zakona o eksproprijaciji velikih šumskih privatnih posjeda, jer je Zakon o likvidaciji agr. ref. koji je donesen 2 godine kašnje nego Zakon o šumama, i to pitanje konačno riješio. Jednako je postalo gorućim pitanjem daljnja sudbina onoga personala, koje je službovalo na objektima koji su u smislu § 24. Z. o. 1. a. ref. eksproprisani na području Dravske banovine te u srezovima Sušak, Delnice i Vrbovsko. Hitno riješenje toga nadasve važnoga socijalnog pitanja nije samo pitanje pravednosti, nego i pitanje ugleda one vlasti koja eksproprijaciju provodi. Uvažujuć sve ovo, predložemo stoga gornju rezoluciju upućenu Kr. vladi odnosno g. Ministru Poljoprivrede, g. predsjedniku Ministarskog savjeta, g. Ministru šuma i rudnika i ministarskom savjetu. U vezi s tom rezolucijom, koju detaljno obrazlaže, gosp. tag. Rohr iznosi i svoje mišljenje o agrarnoj reformi. Iznosi, da je u sekciji zaključeno da se neće kritikovati sam zakon. Kritikuje se samo način otštete vlasnicima eksproprisanih imanja, jer je taj način posve nestručan. Pitanje agrarne reforme i na šumama opet se pokreće, pa su i šumari zvani da I oni to pitanje po svojoj dužnosti uzmu u pretres. 627 |