DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 37 <-- 37 --> PDF |
od prijašnjeg shvaćanja, velike drvarske industrije, kad je bezobzirna sječa naših šuma na sve strane i u neograničenim dimenzijama bila postigla svoju neslućenu kulminaciju, a zbog koje je doista prave narodne patriote »obuzimalo očajanje nad besmislenim razbacivanjem šumskih proizvoda«, kako to zgodno ističe g. Sohr. Naše su se, zaista, šume sjekle bez ikakve pomisli na to, da se time uništava rad decenija i stoljeća«, ali je g. Sohr kod izricanja te činjenice zaboravio na jedno, da velik dio na tom štetnom poslu pada na »Našičku industriju tanina i paropila«, koja je na 8 velikih pilana rezala na godinu oko 300.000 kub. met. drva i to sve iz šuma Jugoslavije. Protiv nesistematske i bezobzirne sječe naših šuma ja sam javno ustajao i pisao, iznoseći sve zlo, koje će odatle stići naš narod. Tako sam na glavnoj skupštini »Jugoslovenskog šumarskog udruženja«, održanoj 8. i 9. decembra 1928. u Zagrebu, u referatu »Z ab rana izvoza hrastovih pragova« (Vidi »Šumarski List« br. 1. od 1929. god.) dokumentovano dokazao golem nacionalno-ekonomski gubitak zbog izrade ogromnih količina hrastovih pragova (3 milijuna komada na godinu) u još nezrelim srednjedobnim šumama. Osim toga sam u javnim glasilima (»Novosti«, »Jugoslovenski Lloyd«) dokazivao ogromnu štetu uslijed hiperprodukcije drva sječom šuma, te gomilanja drva na drvnim skladištima. Protiv tog mog nastojanja ustali su domaći stručni drvarski listovi (»Drvotržac«, »Südslavischer Holzwirt« i »Narodna šuma«) ističući, da je tadanji vrlo brzi tempo sječe šuma za državu koristan i predbacujući mi, kako ne tiebam biti »advokat ministarstva saobraćaja i državne kase«. Što više u izvještaju »Saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda« za god. 1929. aludira se na moja izlaganja u ovom predmetu s ovim: »U šumarskoj je struci nastalo prije više od dvije godine izvjesno previranje, prikriveno stručnim motivima (!) i nekom privrednom brigom (!) za interese šumskog erara i očuvanja šuma od prevelike sječe (!)«. Da je gosp. Sohr kao ugledan član pomenutog Saveza u ono doba zajedno sa mnom ustajao protiv velike i neograničene sječe naših šuma, to je sigurno, da danas ne bi trebao pred cijelim svijetom oštro osuditi našu lošu šumarsku politik u u pogledu sječe šuma u nedavnoj prošlosti. Osim toga sigurno je i to, da se danas ne bi postojeća kriza u trgovini drvom osjećala u toliko osjetljivoj mjeri, jer drvna skladišta ne bi bila drvom prepunjena, kao što to u istinu jesu, a šume bi potom ostale sačuvane. Ja naravno nisam mogao očekivati, da će moji izvodi o posljedicama brze sječe šuma nakon ta´ko kratkog vremena, a još manje od strane g. Sobra, naći puno odobrenje i uvažen je. Gore spomenute konstatacije g. Sohra, kao i osuda naše do »očajanja« loše šumarske politike potpuno se poklapaju sa izvodima moga članka, objelodanjenog u ´Šumarskom Listu« br. 2. za god. 1931. pod naslovom »O suštini krize u trgovini drvom«. Taj sam naime članak napisao uoči konferencije, koju je u martu 1931. god. sazvao tadanji ministar šuma i rudnika gosp. ing. Dušan S e r n e c sa svrhom, da se pomogne našim trgovcima drvom. U pomenutom članku u vezi sa davanjem olakšica i pomoći trgovini drvom rekao sam doslovno ovo: »Jaki lijekovi za to ne postoje. Problem, koji je pred nama, nije problem, koji se mora riješiti samo obaranjem šumske takse i željezničkih tarifa u korist trgovaca drvom. Ako se reče, da masa naših šuma nije velika i neiscrpljiva, nego da je naprotiv pri kraju, te ako se ima na umu dugotrajnost šumske produkcije, to je jedini lijek: ograničenje sječe šuma. Proizvodi šumskog gospodarstva ne moraju se prodati u određenoj godini kao proizvodi poljoprivrede. Kod nas se u tom pravcu ne može govoriti o krizi trgovine drvom... Sječa naših šuma nije stvar samo trgovaca drvom; ona treba da interesira cio narod, a država ne smije da favorizira jednu malenu, ali jaku grupu interesenata tpram najširih narodnih slojeva, čiji je interes baš u tom, da uvijek ima za sječu 603 |