DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Po ukidanju Vojne Krajine, u periodu vremena öd god. 1871.—1875., bilo je određeno,
da se na području Brodske i Petrovaradinske pukovnije izluči 30.000 jut. starih
hrastovih šuma sa svrhom, da se iz prihoda tih šuma osnuje »Krajiška investicion
a zaklada« , te da se te šume iskrče i nasele stranim življem. (»Oesterreichische
Monatschrift für Forstwesen« od g. 1871. sadrži oglas licitacije). Tadanji upravitelj
-^Krajiške investicione zaklade« general Mollinar v sklopio je sa jednim konzorcijem
(Franco-Ugarska banka, Anglo-Hungaria banka, Ugarska zemljokreditna banka, baron
Erlanger i Bernhard Pollak) kupoprodajni ugovor, prema kom je cijela gore pomenuta
šumska površina prodana za svotu od 33,3 milijuna forinti, a rok sječe i izrade šume
određen je na 25 godina. Kada je međutim 1873. god. nastupila opća privredna kriza u
Evropi, izgubi taj konzorcij poduzetnost duha, te ne čekajući dok se konjunktura drvnog
trga popravi, prekinu ugovor i pusti svoju jamčevinu od 3,3 milijuna for. da propadne
u korist zaklade, a pored toga izgubi na raznim troškovima još 2 milijuna forinti.


Uslijed toga ostaše na svu našu narodnu sreću pomenute šume vlasnost rečene
zaklade, koja ih je zatim u svom djelokrugu sve do 1910. god., kad je posljednje stablo
»Investicionog fonda« prodano, unovčivala. Svota, koju je rečena zaklada za odnosne
šume kroz 40 godina njihove polagane sječe postigla, sigurno je 3—4 puta veća od
one, koju je general Molinary prvobitno postigao. Nije ovdje mjesto da iznosim sve
prednosti polagane sječe ovih šuma te da nabrajam sve ono dobro i korisno, što je na
teritoriju bivše Vojne Krajine iz prihoda te zaklade učinjeno. Dosta je, da kažem, da
nema crkve, škole, ceste, mosta, kanala i željeznice na području bivše Vojne Krajine,
koji nisu podignuti iz prihoda ove zaklade u odnosnom odlomku vremena (40 god´.).


Iznosim gornji primjer kao dokaz za to, da se u ekonomskim odnosima jedne
zemlje historijski momenti ponavljaju, te da ni u trgovini drvom »na zapadu nema
ništa novog«.


Nije prema fbme istina, da je sadanja kriza u trgovini drvom »nezapamćena«, i
da je »historija ne bilježi«. Sve se u svijetu povraća!
Kako sam spomenuo, povodom sadanje krize u trgovini drvom sastaju se međunarodne
drvarske konferencije, na kojima u glavnom eksporteri drva traže kupce.


Na prvoj međunarodnoj drvarskoj konferenciji, održanoj 24. aprila o. g. u Zenevi,
rečeno je ondje svima, pa i našim trgovcima drvom: »Manje si jeci te šume«.
Koliko li je ironije sadržano u tim riječima? To je ujedno i stroga osuda dosadanje
bezobzirne sječe šuma u svim eksportnim državama Evrope, pa i naše Kraljevine
Jugoslavije.


Na drugoj međunarodnoj drvarskoj konferenciji, održanoj dne 9. juna o. g. u
Beču, dali su delegati raznih država svoje izjave o krizi trgovine drvom. Bečki
»Internationaler Holzmarkt« donosi izjave i naših delegata. Među ovima je od vrlo
značajne važnosti za naše prilike izjava generalnog direktora »Našičke industrije tanina
i paropile đ. d.« gosp. A. S o h r a, koju ovdje napose iznosim. G. Sohr je tom zgodom
postavio ove važne i istinite konstatacije:


1. »Čovjeka obuzme očajanje nad besmislenim razbacivanjem šumskih proizvoda«.
2.
»Stare šumske sastojine nestaju i šumska privreda pristupa sve više i više
iskorišćivanju mladih sastojina«.
3.
»Danas se ne uzima obzir niti na financijski efekat prihoda šuma, niti na potrebe
budućnosti. Šume se sijeku bez ikakvih pomisli na to, da se time uništava
rad decenija i stoljeća«.
4.
»Hiperprodukcija je općenito osnovno zlo i uzrok krize u svim privrednim
granama«.
Te su konstatacije za nas od značajne važnosti, a one su ujedno i stroga osuda
loše dosadanje šumske politike u provođenju sječa naših šuma, te stoga zaslužuju, da
se na njih pobliže osvrnem. U tim se konstatacijama g. Sohr okrenuo za 180 stepeni


602