DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Da se doista na ovaj način mogu te šikare podići u vrednosti i privesti šumskoj kulturi, navešću jedan konkretan primer. Pre nekoliko godina imala je općina Ogulin umirovljenog državnog nadlugara Sabljaka za svoga lugara. Taj vredan čovek nije mirovao, već je u predelu zvanom »Bukovnik« izlučio nekoliko ara i to šikare z. z. Ogulin, iskrčio ju, posadio sa smrekom, jelom i arišom i strogo na tu malenu površinu pazio. Podigao se lep gaj, sada visok 4—8 m. Gaj je napredovao, dok je Sabljak bio živ i dok ga je čuvao, a sada je na žalost kljaštrenjem već dosta oštećen. Mislim, da je Sabljakov čin lep primer i vredan nasljedovanja za svakog u ovom kraju. Sasvim je razumljivo, da za ovakav rad treba mnogo vremena i dobre volje, ali bez rada i volje zemljišne zajednice u ovom delu Vojne Krajine ne mogu napredovati, nego će ostati onakove, kakove su sada, t. j . prostrane i puste površine. Ako se na taj način ne bi mogle šikare pretvoriti u vrednije šume, ne preostaje drugo, nego deoba tih šikara među ovlaštenike, koji će svakako svojim privatnim vlasništvom bolje gospodariti, nego su gospodarili sa z. z. Uveren sam, a u tome me podupiru privatni lepi gajevi, da bi se na taj način — iako u dužem vremenu — prostrane šikare pretvorile u niske bukove šume, koje bi služile za palenje vapna i više donosile koristi ovom siromašnom krajišniku, nego što mu danas donose šikare. Može biti, da će mi koji od gg. kolega prigovoriti, da se na taj način ne može, jer da i Slovenija, koja do danas nije poznavala kolektivnog šumskog gospodarstva, danas stvara šumske zadruge. Po mome mišljenju ne može nam u ovom slučaju služiti za uzor Slovenija s razloga, što je Slovenija na daleko višem stepenu civilizacije, nego bivša Vojna Krajina. Poznata je činjenica, da što je neki narod na višem stepenu civilizacije, to ima veći smisao i razumevanje za kolektivno dobro, a obrnuto za individualno. Radi toga i žitelji bivše Vojne Krajine u ovim krajevima moraju preći sve peripetije razvoja, koje je prešla i Slovenija. Osim toga je g. ing. Jelenić u svome članku naveo za primer šume z. z. u Međumurju, te njih uzeo kao uzor gospodarenja sa šumama zemlj. zajednica u Provincijalu. Gospodarenje sa šumama z. z., a naročito onih u Slavoniji i Međumurju, treba promatrati sa sasvim drugog stanovišta, t. j . sa poljoprivrednog (jer se te šume nalaze na relativnom šum. tlu), te onda povući poredbu u prihodima između šumskog i poljoprivrednog gospodarstva, odnosno izračunati zemljišnu rentu za jedan i drugi način iskorišćavanja. Ta poredba mora biti tačna i na temelju dobivenih rezultata treba stvoriti sud, da li je racionalnije i za ovlaštenike zemljišnih zajednica korisnije šumsko ili poljsko gospodarstvo. Pa i u Provincijalu, a naročito u Provincijalu Srema, mogu se — i u interesu tamošnjeg naroda trebaju — pretvoriti neke šume u poljsko gospodarstvo, jer je njihovo stanje takovo, da od njih nemaju koristi ni urbarijalne općine ni pojedini ovlaštenici urbarijalnog prava. Pre izlučivanja jednog dela zemljišta šikara mora se ustanoviti bonitet dotičnog zemljišta, na kome se šikara nalazi, te se prema tome treba da odluči koju ćemo vrst poljskog gospodarstva upotrebiti, t. j . da li će nam iskrčeno zemljište služiti za oranice ili livade. Ja ću za te vrste poljskog gospodarstva pokušati povući paralelu prema šumskom gospodarstvu. Uzeću oranice iz okolice Vukovara u Sremu i to za ćelu jednu poljsko-gospodarsku ophodnju sa svrhom, da dokažem rentabilitet poljskog gospodarstva. Pod poljsko-gospodarstvenom ophodnjom razumeva 596 |