DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Da se doista na ovaj način mogu te šikare podići u vrednosti i privesti
šumskoj kulturi, navešću jedan konkretan primer. Pre nekoliko
godina imala je općina Ogulin umirovljenog državnog nadlugara Sabljaka
za svoga lugara. Taj vredan čovek nije mirovao, već je u predelu zvanom
»Bukovnik« izlučio nekoliko ara i to šikare z. z. Ogulin, iskrčio ju, posadio
sa smrekom, jelom i arišom i strogo na tu malenu površinu pazio. Podigao
se lep gaj, sada visok 4—8 m. Gaj je napredovao, dok je Sabljak bio živ i
dok ga je čuvao, a sada je na žalost kljaštrenjem već dosta oštećen.
Mislim, da je Sabljakov čin lep primer i vredan nasljedovanja za svakog
u ovom kraju. Sasvim je razumljivo, da za ovakav rad treba mnogo
vremena i dobre volje, ali bez rada i volje zemljišne zajednice u ovom delu
Vojne Krajine ne mogu napredovati, nego će ostati onakove, kakove su
sada, t. j . prostrane i puste površine.


Ako se na taj način ne bi mogle šikare pretvoriti u vrednije šume, ne
preostaje drugo, nego deoba tih šikara među ovlaštenike, koji će svakako
svojim privatnim vlasništvom bolje gospodariti, nego su gospodarili sa


z. z. Uveren sam, a u tome me podupiru privatni lepi gajevi, da bi se na taj
način — iako u dužem vremenu — prostrane šikare pretvorile u niske
bukove šume, koje bi služile za palenje vapna i više donosile koristi ovom
siromašnom krajišniku, nego što mu danas donose šikare.
Može biti, da će mi koji od gg. kolega prigovoriti, da se na taj način
ne može, jer da i Slovenija, koja do danas nije poznavala kolektivnog
šumskog gospodarstva, danas stvara šumske zadruge. Po mome mišljenju
ne može nam u ovom slučaju služiti za uzor Slovenija s razloga,
što je Slovenija na daleko višem stepenu civilizacije, nego bivša Vojna
Krajina. Poznata je činjenica, da što je neki narod na višem stepenu civilizacije,
to ima veći smisao i razumevanje za kolektivno dobro, a obrnuto
za individualno. Radi toga i žitelji bivše Vojne Krajine u ovim krajevima
moraju preći sve peripetije razvoja, koje je prešla i Slovenija.


Osim toga je g. ing. Jelenić u svome članku naveo za primer šume


z. z. u Međumurju, te njih uzeo kao uzor gospodarenja sa šumama zemlj.
zajednica u Provincijalu. Gospodarenje sa šumama z. z., a naročito onih
u Slavoniji i Međumurju, treba promatrati sa sasvim drugog stanovišta,
t. j . sa poljoprivrednog (jer se te šume nalaze na relativnom šum. tlu), te
onda povući poredbu u prihodima između šumskog i poljoprivrednog
gospodarstva, odnosno izračunati zemljišnu rentu za jedan i drugi način
iskorišćavanja. Ta poredba mora biti tačna i na temelju dobivenih rezultata
treba stvoriti sud, da li je racionalnije i za ovlaštenike zemljišnih zajednica
korisnije šumsko ili poljsko gospodarstvo.
Pa i u Provincijalu, a naročito u Provincijalu Srema, mogu se — i
u interesu tamošnjeg naroda trebaju — pretvoriti neke šume u poljsko
gospodarstvo, jer je njihovo stanje takovo, da od njih nemaju koristi ni
urbarijalne općine ni pojedini ovlaštenici urbarijalnog prava. Pre izlučivanja
jednog dela zemljišta šikara mora se ustanoviti bonitet dotičnog
zemljišta, na kome se šikara nalazi, te se prema tome treba da odluči
koju ćemo vrst poljskog gospodarstva upotrebiti, t. j . da li će nam iskrčeno
zemljište služiti za oranice ili livade. Ja ću za te vrste poljskog gospodarstva
pokušati povući paralelu prema šumskom gospodarstvu.


Uzeću oranice iz okolice Vukovara u Sremu i to za ćelu jednu
poljsko-gospodarsku ophodnju sa svrhom, da dokažem rentabilitet poljskog
gospodarstva. Pod poljsko-gospodarstvenom ophodnjom razumeva


596