DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 29 <-- 29 --> PDF |
u suše, nego sadi u plastove napolju, te tako lišnjak do zime, kada mu je najpotrebniji, istrune, te mu služi samo za obmamu, da je blago nahranio. Štetu od brsta i pravljenja lišnjaka za šumarstvo ne treba napose spominjati. Tužna je to rabota uništavanja šuma, koja je živ dokaz kulturne zaostalosti kraja, gde se to čini. Što se tiče pomanjkanja ispašinca, zbog. koga se krajišnici pri pomenu uređenja zemljišnih zajednica boje, neka služi ovaj primer iz moje prakse. Zem. zajednica Stajnica ima površinu oko 1000 jut. Od te površine uzurpirano je oko 600 jut, dok je 400 jutara slaba šikara, koja služi za pašu i pravljenje lišnjaka. Osim tih 400 jutara šikare imaju žitelji Stajnice pravo pašarenja u šumama ogulinske imovne općine i to u dva sreza, kojih izlučena površina za pašu iznosi 1000 jutara. Prema tome ukupna površina za pašu blaga sela Stajnice iznosi oko 1400 jutara. To je dovoljno velika površina tla za napasivanje stoke mesta Stajnica, koje ima oko 1500 glava krupne i sitne stoke, tako da jedna glava stoke pase na 1 jutru površine. O trećem uzroku, da »planinka« neće imati na čemu skuhati palentu, ne treba govoriti, jer ne spada u ozbiljnu diskusiju. Resumirajući sve napred navedeno dolazimo do zaključka: 1) da sadanje stanje ne može ostati po onoj narodnoj »Pleti kotac kao otac«, kako to gosp. Jelenić predlaže; 2) da je ziratno zemljište z. z. uzurpacijom podeljeno još pre formiranja z. z.; i 3) da se šikare, koje su u gruntovnici upisane kao šuma, moraju toj višoj kulturi privesti, jer nema opravdanog razloga, da one i dalje ostanu u ovako žalosnom stanju, kako su danas. Nas šumarske stručnjake najviše zanima pitanje, kako i na koji je način moguće to provesti. Velika je zapreka toj provedbi paša blaga i to ne radi pomanjkanja ispašinca, jer toga ima dovoljno, kako sam spomenuo, već radi mentaliteta krajišnika. Imajući u vidu mentalitet krajišnika, razumljivo je, da i pretvaranje ovih šikara u šume mora ići mirnim načinom, postepeno, ako se hoće imati kakova uspeha. Ja ću ukratko prikazati, kojim bi se putem po mom mišljenju trebalo poći, jer je krajnje vreme, da se na tom počne raditi. To od nas zahteva ne samo šumarstvo kao takovo, već i nacionalna ekonomija, jer u današnjem tempu života nestaće i starih ušteđenih drvnih masa od Ogulina do Jadranskog mora i od Istre do Dinare. Glavne su vrste drveća u tim šikarama: bukva, javor, crni jasen, glog i druge, koje su nikle iz panjeva. Pošto te šikare — kao ni ceo posed zemljišnih zajednica — nisu do danas omeđene, potrebno ih je najpre omeđiti. Nakon omeđenja treba stvoriti odluku, na kome će se kraju tih šikara izlučiti određeni deo i staviti pod zabranu. Uzmimo kao primer poreznu općinu Stajnica, koje se šikara od 400 jutara nalazi na južnoj strani Male Kapele i prostire se od severo-zapada (po prilici četiri kilometra od ceste Ogulin—Senj) prema jugoistoku. Nakon omeđenja trebalo bi jedan alikvotni deo cea 50 do 100 jutara staviti pod zabranu 15 do 20, po potrebi i više godina, te će ta šikara bez resurekcije i sadnje brzo sama odrasti do visine, da joj stoka neće moći vrha odgrizati. Kada dođe red na zadnju alikvotnu površinu, prva će se moći prorediti, te eventualno zasaditi smrekovim mladim biljkama i naravno odmah nakon toga staviti pod zabranu. Dotle, dok se proreda vrši na prvom delu, moći će ostali služiti za ispašu, jer sada već blago neće moći činiti štete, pošto će to biti odrasla sastojina, čije mlade izbojke neće moći blago odgrizati. 595 |