DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1932 str. 13 <-- 13 --> PDF |
* lng. A. PA NOV (ZAGREB): „KLASA STAROSTI" ILI „DOBNI RAZRED"? (UNE CONTRIBUTION A LA TERMINOLOGIE FORESTIERE YOUGOSLAVE). Članak g. prof. Nenadića »Naša šumarska terminologija« izazvao je, kao što je trebalo i očekivati, odgovor g. Dr. Petrovića. Mislim, da će nesređenost šumarske terminologije kod nas biti još dugo razlogom sličnih rasprava. U pojedinim slučajevima neće nam mnogo pomoći ni ankete ni komisije. Ima vrlo mnogo izraza, za koje se neće naći objektivan kriterij za prosuđivanje, koja je riječ bolja — srpska ili hrvatska.* Može li na pr. stručna komisija elektrotehničara sazvana sa zadatkom, da izjednači termilogiju, dokazati, da je riječ »sijalica« bolja od riječi »žarulja « ili obrnuto da je riječ »žarulja« ljepša od riječi »sijalica«. Mislim, da ne može. Analognih izraza imaćemo dosta i u šumarskoj terminologiji. I baš zato treba pokušati da sredimo našu terminologiju makar u onom obimu i za one izraze za koje ti kriteriji (formalne, logične, dijalektalne — koje bilo — prirode) postoje. Biće i tu poteškoća, jer će se u svakom konkretnom slučaju moći osporavati baš ta objektivnost kriterija (pitanje objektivnosti« i »subjektivnosti« samo po sebi ne spada u red pitanja lakih, jednostavnih i potpuno rašćišćenih). Ali da će svaki pokušaj u tom pravcu doprinijeti konačnom rezultatu (u nedoglednoj, istina, budućnosti), o tome nema sumnje. Zato ću pokušati detaljno i temeljito proanalizovati jedan šumarski stručni pojam i termine, koji postoje za njegovo obilježavanje u našoj terminologiji. Pokušaću dokazati, da je bolje (ispravnije, logičnije, tačnije) reći »dobni razred« nego »klasa starosti«. Činjenica, da je baš glede te riječi g. Dr. Petrović bio najpopustljiviji i bez borbe odbacuje stran u riječ »klasa« (Š. L.«, str. 245.), pobudila me je, da se zadržim na tom terminu malo dulje, jer se po mom dubokom uvjerenju ne smije odbacivati jedna naučna ili književna riječ sam o * Konstatacija »da Srbi i Hrvati možda i ne govore istim jezikom« (odgovor g. prof. Nenadića, str. 256) bila bi svakako pogrešna. Vjerujem, da na tu konstataciju gosp. Dr. Petrović i ne pomišlja, ali držim, da je dopušteno, t. j . da nije pogrešno, upotrijebiti u ovom slučaju izraze »srpska riječ« i »hrvatska riječ«. Jer u jednom jedinstvenom srpsko-hrvatskom (književnom, naučnom, saobraćajnom) jeziku osim ogromne većine zajedničkih (t. j. s r p s ko - h r v a t s k ih) riječi ima i riječi čisto srpskih (t. j. ?amo srpskih) i riječi čisto hrvatskih, t. j . samo hrvatskih. Dovoljno je spomenuti riječi »tuča« i »grad«, »ples« i »igranka«, »uporaba« i »upotreba«, ili (u koliko se smijem poslužiti i riječima stranih, neslovenskih osnova) »papir« i »hartija«. I još nešto. Srbi i Hrvati govor e istim jezikom1, t. j . dijalektičke razlike istočnog i zapadnog narodnog govora minimalne su, skoro ih ni nema. Ali su nažalost razlike u naučnoj i stručnoj terminologiji (pravnoj, prirodoslovnoj, tehničkoj> kud i kamo veće od spomenutih dijalektičkih razlika; u toliko su veće, da s punim pravom možemo govoriti o »hrvatskom« stručnom- terminu (primjer: »gospodarska osnova«) i »srpskom« stručnom terminu (»privredni plan«). 579 |