DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Na koncu moram se osvrnuti i na lovačku terminologiju u knjizi. Autor po više puta (str. 155, 173 i t. d.) piše za srneće rogovlje »parožje«. Već sam u svojim člancima »Za rječnik lov. govora« dokazao, da taj izraz ne odgovara. Kad bismo od rogova otpilili paroške i te paroške montirali na tablice, to bi onda bilo »parožje«. Parožak je samo dio roga. Jednako tako gosp. Marinović u tabeli XX. u uporednom pregledu rogova srnjaka iz Jugoslavije za sve srnjake šesterce piše, da imaju 6 (šest) parožaka. To nije ispravno. Naš je jezik bogatiji u tome na pr. od njemačkog. Nijemci imaju samo »Ende« — vrh, a mi imamo: vrh i parožak. Prema tome treba pisati ili »šest vrhova« ili »šest brkova« ili »četiri paroška i dva vrha«. To je onda srnjak šesterac, dok šest parožaka označuju kod nas srnjaka osmerca. Jasno je naime samo po sebi, da naša riječ »parožak« znači nešto, što je izraslo iz roga (rog-parog, noga-panoga, prst-paprst, pero-papero i t. d.). Dosljedno tome ne možemo u duhu našega jezika parožak računati za rog, jer i rog mora imati svoj vrh, inače ne bi bio rog. Dakle srnjak šesterac može imati na svakom rogu samo po dva paroška ili na oba roga po četiri paroška. Riječ »rog« nije uopće sretan izraz za »rogovlje« srnjaka. Bolje bi bilo reći, da ima »rogovlje« (a ne »rogove«), rogovlj e bi imalo dvije grane, lijevu i desnu, svaka grana po tri vrha ´ili još bolje po tri brka , to bi onda bio srnjak šesterac; time bi se izbjegla i riječ »parožak«, kad bi napustili »rog«, a time bi nestalo nesuglasice i netačnosti sa brojem parožaka. Sve se više kod nas osjeća potreba, da dobijemo jedno dobro i naučno djelo o našemu lovstvu, koje bi služilo kao priručnik i udžbenik. Krajnje je doba, da se pristupi tome poslu. Razumljivo je, da je tu potrebna saradnja više ljudi to jest svih naših lovačkih pisaca i stručnjaka, jer samo zajedničkom saradnjom svih naših sila na tom polju može se postići takovo djelo. Tako po mom mišljenju poglavlje o jelenima i1 lanjeima mogao bi napisati g. Dr. Zoričić; o srnama g. Direktor V. Dojković; o fazanima g. L. Zukal; o vidri, divljoj mački, kuni, tvoru i lasici, pa o jastrebovima, sokolovima i drugim grabilicama g. prof. Dr. M. Hirtz; o malom tetrijebu (ruževcu), tetrijebu križancu, lještarci, jarebici kamenjarci i vuku g. viši šumarski savjetnik M. Knežević; o divljim svinjama koji od gg. lovaca iz Banata i Đačke, jednako tako o čapljama i pticama močvaricama; o zecevima g. Ing. Čeović; o lisici g. L. Prokop; o sovi ušari g. Franjo Simet; o orlovima g. Dušan Popović (Sr. Mitrovica); o divokozi g. Ing. Z. Ziernfeld; o kozorogu g. Ing. A. Šivić; o patkama g. Dr. Stanislav Bevk (Ljubljana); o šljukama g. Dr. Lj. Ivković (Beograd); o lovačkim psima, uzgoju, dresuri i uporabi g. pukovnik D. T. Nikolajević; o lovačkom oružju i puškama g. Dr. Ing. Viktor Jeločnik; o istoriji lova i lovnom zakonodavstvu g. prof. Marinović i t. d. Ako se za velikog tetrijeba i medvjeda ne nađe pozvanije i bolje pero, rado preuzimam dužnost na sebe. Pa mi to sve već imamo u glavnom i napisano. Trebali bi autori samo taj materijal po jednom sistemu srediti i naše jugoslovensko lovstvo bilo bi gotovo. Jasno je, da bi to izdanje imalo biti državno, o trošku Ministarstva Prosvjete ili Ministarstva Šuma i Rudnika i da bi autori za svoj rad imali biti dostojno honorirani. Prije toga imao bi se izabrati redakcioni odbor, koji bi imao odrediti sve potrebito kao način obrade, razdiobu materijala, slike, opseg knjige i t. d. Moja je želja, da ovaj predlog ne ostane samo na papiru, već da se što prije realizuje. Ing. Z. Turkalj, Ogulin. IZ UDRUŽENJA Vâclav Barchânek, šumski upravitelj, referent za inostranstvo Centralnog udruženja Č. S. šumarstva, Čes. Šternberk. SLAVENSKA ŠUMARSKA ZAJEDNICA. Zamisao, da se sve slavensko šumarstvo skupi u organizovanu cjelinu, da sačuvamo i iskoristimo svoj položaj u moru drugih i tuđih naroda, bila je prviput javno 544: |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 61 <-- 61 --> PDF |
izražena 1921. godine na glavnoj skupštini Centr. Udruženja Čehosl. šumarstva u Turnovu u Češkoj. S tom izjavom nastupa C. U. Č. S. šumarstva kao prvo pred šumarsku javnost te zove k saradnji i učvršćenju svega slavenskog šumarstva. I gle, nakon izmjene nekoliko pisama sa kolegama iz bratskih nam država, ostvaruje se osnutak Slavenske šumarske zajednice. No poslijeratna staleški život šumarstva u pojedinim slavenskim državama i nesređene političke prilike možda tada nijesu dozvoljavale da se odmah pristupi pripremnim radovima, tako da na našim skupštinama kolege iz bratskih država nijesu prisustvovali, već se moralo zadovoljiti samo sa izvješćem, da se ostaje kod imena buduće Slavenske šumarske zajednice i nastojanja da se ona brzo uvede u život. Sada dolazi radosna vijest od Vas, drage kolege i jugoslavenska braćo, da ćemo se na ovogodišnjoj skupštini na Sušaku sastati sve kolege slavenskih zemalja da zajedno radimo i da ostvarimo Slavensku šumarsku zajednicu. Nastojeći zainteresovati i izazvati sve članove, slavenske kolege, da izkažu svoja mišljenja, neka mi bude dozvoljeno da štogod pripomenem k organizaciji S. Š. Z. Prema organizacionom predlogu, koji je bio izrađen sa strane čehoslovačkog šumarstva još 1926. godine te bio objelodanjen u broju 40—41. VI. godišta Českoslav. Lesa, zamišljam si članstvo u S. Š. Z. te zastupanje šumarskih i staleških. društava u njoj ovako: Članom S. Š. Zajednice može biti svako šumarsko ili sa šumarstvom tijesno vezano (srodno) društvo, koje imade nacionalno slavenski program rada. Srodnim društvima neka bude dozvoljeno samo ograničeno ili savjetodavno zastupanje. Sva društva u okviru koje slavenske države sačinjavat će sekciju (čehoslovačku, jugoslovensku, poljsku, bugarsku i t. d.). Sekcije će pak odašiljati na glavnu skupštinu delegate i referente srazmjerno prema svojoj jačini. Glavna skupština iz svoje sredine bira odgovarajući odbor kome bi bio podređen generalni sekretarijat sa redakcijom časopisa S. Š. Z. Radni sastanak (skupština) vršio bi se svake godine u obliku sleta uvijek u drugom gradu slavenske države, čije je šumarsko društvo član S. Š. Z. Sastanak neka bude izričito radni. Pojedina stručna i organizaciona pitanja, koja će se na sastanku rješavati, neka obrade radne komisije, koje će ista nakon obrade i prihvatljivog zaključka predložiti plenumu. Godišnji sastanak S. Š. Z. za razliku od pojedinih sastanaka (skupština) članskih društava neka se zove kongres slavenskog šumarstva, udruženog u S. Š. Z. Finaucijalno pitanje moglo bi se riješiti na neki način oporezovanja društava, koja su začlanjena u S. Š. Z. prema broju njihovih članova. U skiciranom organizacionom prijedlogu predviđene su sekcije, koje imadu ujediniti sva šumarska društva, koja postoje unutar pojedine slavenske države. Njihov se djelokrug dakle proteže na čitavi državni teritorij. Mnogi možda neće biti saglasan sa obrazovanjem tih sekcija te će ih smatrati za bezrazložne. Stoga napominjem, da se te sekcije zamišljaju samo za prelazno doba, dok šumarstvo slavenskih naroda ne stigne do onog stadija svoje organizacione svijesti, da se neće cijepati na više društava, nego se svrsta u jedne redove, združi sve svoje interese i odnose u jednu cjelinu, jedno golemo udruženje, koje će govoriti za sve staleške pripadnike svoga naroda. Dobro će nam doći izmjena mišljenja s Vaše strane, kolege i braćo jugoslovenska, pa ih pošaljite našem društvenom časopisu Čehosl. Les, čija je administracija u tajništvu Centralnog udruženja C. S. šumarstva, Praha XI, Kostnické nâm. č. p. 646. Na taj se način približujemo praktičnim rezultatima nastojanja Slavenske šum. zajednice. Tako ćemo biti od koristi mi, šumari, ne samo na polju slavenske uzajamnosti, nego i na međunarodnom forumu u kooperaciji s onima, koji spadaju jedan k drugome prema svojim interesima, karakteru i bitnosti. Preveo I. J. 545 |