DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 43     <-- 43 -->        PDF

.... y ......:
1930 .... 1929 ....
...... ......... 7,200.000 7,800.000
....... 5,608.700 7,022.000
......... 3,171.132 7,438.551
.......... 693.766 750.218
....... 1,541.913 1,635.487
........ 1,195.475 2,775.822
..... ....: 20,210.968 22,422.078
.... ........ ........


........ ........ . .......


(.......... ........ .. ...... ...... ..........)


.... je .. ......... .... ............ ...... ..... .. ........ ........
. .........., .. je ..... ........... ........... ........ .... .......... .....
........ ....... ..... ........ je, .. ce ... ....... ............ .... . ............
....... ...... .......... .... ........... .. ...... y ............. ....
. .. .. ... .... ...... .. ......... ...... ....... .... ..... ....... .....
....-....... . ....... ..... ........, .... .. y ...... .. ............... ......
........... ... y ....... ....... ....... .... .......... ........ ..... ..........,
y ..... je ......... ..... ..... ..........., ...... ce, .. ce y ...... ..........
..... „......... .......", ... y ...... . ..... ....... ......... ......
...... . .....


......... .. ....... ...... ..... .... .......... ...... ........, .. je
......... ........, .. ce ........ ........... ..... . ...... ....... ........ .
.............. .. .... ......, .... ce ...... ... ............. ........ ......
.......... ............ .... ..... ....... ..... ........ . ........ ........
....... ....... ........, ... ....... ......... ...... .... . .... y .......
.......... ... ... y ...... . ..... .. .............. ............. ...., ....
je y ...... ....... „....". A .. .............. ............. .... ...... ce .
......... .. ............ ............. ........ ......... ....... (..... . ...)
. .. ............ .......... ......... .......... y ....... .......... .. ....,
......... ........., ........ ........, ......... ....... ...... .... .... ce
.... y .... .. ......... . ......... ............ . ......... ...... .....
A ........ ce . ......... .. ....... ......... .. ...... .... .. .... ......


. ....... ...... ... ...... ..... je ......... ........ ...... ........
......... je ........... ...... .......... (............) .. ........... .... ..
..... 500 ....... ....... ........ ....... . ........ ....... ..... .. ....
......... y ..... ............ .........., ... ce .......... ...... ........
...... (........... .. .......... .. 300.000 .......), ... . ...... .. ...........
......... ........ je ..... .... . ..... ......-............ .... .. ........
...... .. 200 ....... ...... ...... .. ............. y 1932. ......, a .... .. ce
........ .. 400 ....... ...... ...... .. 1937. .......


.. .... .. ..... ....... ...... .... ....... ..... ...... ......... ....,
.. ce ......... .... ......, .... he ......... ............. .... y ..... .......
...... . ....... .......... ........ ........ .. ......., ... .. ce ... ....
.. ......... ...., ... . ...... ....... ... ....... ..... . ..... ..........
.......


527




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 44     <-- 44 -->        PDF

.. .. he ..... ........ ......... ...... y ..... ........., ........, ..
.. ce ... ...... y ...... ...... ..... ... y ....... ...... .. ....... „....
........ ....", .... ce ........ ..... ......... .. ........ ...... ..... . ........
............. .. 50 .. 80% y ...... ...... .. 120 ......, y ........
... ...... ......... ce ..... .... .. ......... ............ y ......
........ .......... .. .... ........ .. ............. ...... . ...... .......
.........


............ je, .. je .... .. .......... .......... .... y ...... ......
...... .. 650.000 ......., .. .... je ... ...... ........ .. 512.000 ........ ..
... „...... ....", .... je ........, ... .. .... ..... .. 250 . 300 ......, .........
je ............ .... .. 32 ....... ...... ...... .. ......... .. 3 .. 5 . ... .......
...... ......, .... .. ..... 10 ...... .... ........ .. ...... .......
...... ....... ........ ce ..... ....... .. 140 ....... ...... (70 ....... ......)
. ...... .. 38 ....... ......, .... .. ce ....... .... ...... .. 102 ....... .......


.. ........ ....... no ...... . ... ...... .......... .. .......... y ........
.. 25.000 ......., .... .. ..... ......... . ........ ........ .. .......
........


..... ...... ........., ... .. y ...... ...., .... ..... ........ . .....
...... no ......... ....... ......, .... .. ........ .... y .........., ..
......... ....... ........ ...... . .. .. .... .. ........ ....... .. ........
.... ...... ......, .. .. ce ... ........... .... ..... .......... . .... je ......
.. ..... .... ........ ............, .... je ....... ....... ...... y ....
........ ....... ........ ......., ... . ............ ....... y ..... ... ... ..
............ .... .... y ....., .. ...... ..... ..... y ........ .... ...........
....., ..... .. no ..... ........... ........, .. ce .. ...... .... ....
....... ..........". ... .. ..


KNJIŽEVNOST


UPUTSTVA ZA UREĐIVANJE DRŽAVNIH ŠUMA.


(Službeno izdanje Ministarstva šuma i rudnika, štampano u »Službenim Novinama«
od 2 aprila 1932 broj 76.)


Ministarstvo šuma i rudnika, odelenje za šumarstvo izdalo je »Uputstva za
uređivanje državnih šuma« (Broj 33.820 od 29. XII. 1931.). Pre toga postojala su u nas
još druga slična uputstva za uređivanje šuma. Tako je za uređivanje šuma krajiških
S´movnih općina, zemljišnih zajednica i privatnika bivša hrvatska vlada u Zagrebu izdala
»Naputak za uređivanje šuma« (1903. g.). Za uređivanje šuma u Sloveniji i Dalmaciji
važila je austrijska »Instrukcija za uređivanje šuma« (1901.), dok je za uređivanje
šuma u Bosni postojala također slična Instrukcija (1909.)


Nakon duljeg vremena izdana su »Uputstva za uređivanje državnih šuma« u
Kraljevini Jugoslaviji, kao dopunak zakonu o šumama od 21. XII. 1929. godine.


Preka je bila potreba, da su se ta »Uputstva« izdala, jer su se u tom dugačkom
odlomku vremena znatno izmenili pogledi u uređivanju šuma i načinu vođenja šumskog
gospodarstva.


Da smo imali takova »Uputstva« pre 10 godina, verojatno je, da se šume ne bi
sekle onim tempom, kojim su se nažalost sekle u prvom deceniju opstanka Kraljevine
Jugoslavije. Sve se nastojanje Ministarstva šuma i rudnika u tom odlomku vremena
odnosilo samo na eksploatisanje šuma, dok se na stvaranju tehničkih i stručnih pred


528




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 45     <-- 45 -->        PDF

uslova te eksploatacije nije dospelo ništa učiniti. U najmanju ruku može se uzeti, da
bi odnosna »Uputstva« bila donekle brana protiv brze i prekoredne seče šuma, koja
je nažalost vodena bez računa i bez uvaženja propisa šumarske nauke za valjano
vođenje šumskog gospodarstva. Nažalost ima primera, gde se prelazilo i preko pozitivnih
odredaba valjanih i važećih gospodarskih osnova, te se iznosile pre propisanog
vremena na prodaju one šume, koje su imale da čekaju još bar 20—30 godina (na pr.
šuma Garjevica).


Teške se posledice tog nepromišljenog rada već danas opažaju. Zbog prekoredne
seče šuma nagomilale su se velike količine izrađene robe na stovarištima naših
trgovaca, zbog čega oni idu na međunarodne drvarske konferencije, tražeći ondje
kupce, a gde im kulturni narodi savetuju: »Ograničite seču šuma!« Kolike li ironije
ima u tom savetovanju! U skoroj budućnosti,, kad nećemo imati rasta drva za izvoz,
biće posledice još teže od sadanjih, jer se »zlo u gomilama javlja«, kako veli pesnik.
Prekorednom sečom šuma pružili smo naprednim narodima impresiju zaostalog naroda,
koji ne zna kako treba sa šumama ekonomisati. Po načinu gospodarenja sa šumama
meri se naime kultura jednog naroda.


Pomenuta su »Uputstva« veoma opširna i svojom sadržinom nadmašuju slične
»Instrukcije« drugih naroda. No međutim taj kvantitet nije na štetu kvaliteta »Uputstava
«, jer to odgovara potpuno našim sadanjim potrebama. Raznoličnost prilika naših
državnih šuma tražila je, da su se pojedina pitanja morala detaljno obraditi; nadalje
i zbog toga, što će ova »Uputstva« važiti za uređivanje državnih šuma u krajevima,
gde nije utvrđena ni površina ni pravo vlasništva šume. Zbog tih primitivnih prilika
kod nas, gde treba sve iz osnova početi, opravdana je opširnost pomenutih »Uputstava«.
Kasnije, kada se uzgoji potreban broj valjanih i spremnih taksatora, kad tehnika uređivanja
šuma postane općom svojinom šumarskog staleža, mogu ovakva »Uputstva«
biti kraća. Sada međutim, kako sam napred spomenuo, nebi to vodilo cilju. Ova »Uputstva
« daju sigurne smernice gospodarenju u državnim šumama, kojih dosada, kako je
spomenuto, nije u celini bilo. Pitanja, koja se ovim »Uputstvima« pokreću, krupna su.
I to tim više, što se tim udaraju smernice rada za duži niz godina.


Budući da su »Uputstva« pisana samo za gospodarenje u državnim šumama, to
bi ih zbog toga trebalo saobraziti potrebama ostalih kategorija vlasništva, kao imovnih
općina, zemljišnih zajednica i privatnika. Za sve te kategorije vlasništva valjalo bi
provesti razlikovanje redovnog prihoda od vanrednog, postupak pri odobrenju, saslušanje
želja šumovlasnika i interesovanih lica pre izrade gospodarske osnove itd. To
su formalni nedostaci »Uputstava«, koje ovde ističem.


S obzirom na koristi, koje se od pomenutih »Uputstava« očekuju ne samo u
gospodarenju državnih šuma, nego i svih drugih šuma u državi, držim potrebnim, da
se osvrnem na važne momente i na neke nedostatke, koji po mom sudu ne bi smeli
da manjkaju u »Uputstvima za uređivanje državnih šuma«. Moram odmah u početku
reći, da ova »Uputstva za uređivanje državnih šuma« predočuju vidan napredak
spram svih uputstava, koja su dosada važila za uređivanje šuma u našoj državi.


Pre nego pređemo na pobliži prikaz »Uputstava za uređivanje državnih šuma«,
valja mi spomenuti, da je osnovnu ideju ovim »Uputstvima« dao načelnik gosp. Dr.
Žark o Miletić . Po njegovom prvom projektu od 8. IX. 1930. g. ta su »Uputstva«
izrađena u sadanjem obimu i sadržaju. Uporedujući taj projekat sa ovim »Uputstvima«
vidi se, da su nekoje korisne odredbe iz projekta ispuštene, što je na štetu potpune
valjanosti ovih uputstava.


Pomenuta se »Uputstva« dele na 6 poglavlja, i to:


I. Pripremni radovi.
II. Glavni radovi na uređivanju šumskog gospodarstva.
III. Sređivanje i oprema privrednog plana.
529




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 46     <-- 46 -->        PDF

IV. Izvođenje uredajnog elaborata. Vođenje evidencije gospodarenja.
V. Obnova i revizija uređivanja šumskog gospodarenja.
VI. Zaključne ustanove. Formular! Šematski znakovi za pravljenje šumskih nacrta.
Moram odmah istaknuti, da je svakako bilo potrebno i korisno, što su u »Uputstvima
« predviđena 3 tipa uređenja naših državnih šuma, i to:


1. Privredni plan;
2. Privremeni privredni plan;
3. Inventarisanje šuma s programom seča.
Ta tri različna tipa uređivanja naših državnih šuma traže posebne gospodarske
i prometne prilike pojedinih krajeva Jugoslavije, koje su vrlo različite i koje znatno
utiču na stanje šuma i njihovo gospodarenje, jer je i šuma kao živ organizam produkat
svoje okoline. Dok prvi uređajni tip, privredni plan ili gospodarska
osnova , ima trajnu vrednost i važnost, to ostala dva uređajna tipa imaju prolaznu
važnost, te se kasnije imaju nadopuniti i ustaliti. U § 2. »Uputstava« ističu se razlozi,
zbog kojih se pojedini uređajni tip ima za dotičnu šumu sastaviti. U glavnom je za to
odlučno sadanje stanje šuma i privredne prilike njihovog okoliša, koji je odlučan za
primenu odnosnog uredajnog tipa. Za prvi uređajni tip, privredni plan, veli se između
ostalog ovo: »Sastavlja ´se samo za one državne šume, kod kojih je proveden katastarski
ili samostalni premer, gde dakle postoji pouzdan okvir za sve ostale uredajne
radnje, a koje su osim toga još i takovih pravnih, opšte privrednih, saobraćajnih i
cksploatacionih prilika, da je moguće intenzivno i napredno gospodarenje.« Po mom
sudu suvišno je ovde isticati »eksploatacione prilike«, jer je bolje reći »prometne prilike
«. Tu reč »eksploatacione prilike« valja izbegavati, jer gde se vodi »eksploatacija«
šuma na naš način, onde nije moguće »intenzivno i napredno gospodarenje« u smislu
gornjeg citata »Uputstava«.


Svoje daljnje napomene na »Uputstva za uređivanje državnih šuma« iznosim
ovim redom:


I. PRIPREMNI RADOVI (§ 3—25).


To je najopsežnije i najglavnije poglavlje »Uputstava«. u kom su opisani poslovi
gospodarskog razdelenja šume, te geodetski i taksatorski poslovi oko uređivanja šuma.
Ti su poslovi odnosno predradnje kod uređivanja šuma izloženi jasno i pregledno, te


će prema njima doista biti moguće u svakom pogledu prikazali u celosti sadanje gospodarsko
stanje šume. Kod uređivanja šuma ne smije se nikada iz vida ispustiti činjenica,
da je sadanje stanje šuma rezultat gospodarenja iz prošlosti. To treba imati u vidu u
prvom redu zbog toga, da se zna, kako valja sa šumom u budućnosti gospodariti.
Nema budućnosti bez prošlosti! U svakom novom stadiju razvoja staro ostaje kao
komponenta novoga, veli Spenzer. Gospodarska osnova šume nije drugo nego inventar,
kojeg valja sastaviti što jednostavnije, kako bi se po njemu u svako doba mogla videti
prihodna sposobnost šume. Jasnoća i jednostavnost je najbolji dokaz istine i stvarnosti,
za kojom, se kod uređivanja šuma ide.


U § 6, gde se govori o obrazovanju gospodarskih jedinica, ispravno se ističe
potreba izlučivanja zaštitnih šuma, koje »dosižu do alpske granice šuma«. Poznato je
međutim, da u nas ima šumskih krajeva, u kojima šume doduše ne dostižu do »alpske
granice«, ali ih zbog njihovih lokalnih prilika treba izlučiti kao zaštitne šume. Utvrđeno
je, da gornju ili »alpsku granicu« šuma snizuju vetrovi. Tako na pr. kod nas bura u
Gorskom Kotaru oštro povlači granicu između unosnih i neunosnih šuma. Kao primer
ističem šumske predele Radeševo (1500 jut.), Jasenovica (800 jut.), Sljeme (400 jut),
kao sastavne delove prostranog šumskog kompleksa od 11.000 jutara na području
šumske uprave Platak (1100 m nad morem). Taj se šumski kompleks prostire od jugoistoka
prema severozapadu, dakle okomito na smer bure. Pomenuti se šumski predeli,


530




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 47     <-- 47 -->        PDF

koji su stalno izloženi udarima bure i zbog toga su slabe prihodne sposobnosti, moraju
izlučiti kao posebne gospodarske jedinice, iako mnogo niže leže ispod »alpske granice«.
Kako vidimo, nije dosta, da se šume samo oko »alpske granice« izlučuju kao posebne
gospodarske jedinice, nego je to potrebno činiti i po nižim položajima zbog oštre
klime, pa strmosti terena, gde se šume teško pomlađuju, te ih valja ostaviti, da dalje
rastu u snazi samoodržanja. To isto vredi i za izolirane glavice, te gorske kose ispod
»alpske granice«, na kojima je opstanak šume jače ugrožen nego na suvislim i visokim
gorskim masivima, koji sižu do »alpske granice«. Najposle valja mi istaći, da gore
spomenuti projekat »Uputstava« sadrži sve gore istaknute momente, te je po mom
sudu bilo štetno, što oni nisu uneseni u »Uputstva«.


Ne bi bilo na odmet, da se u »Uputstvima« naročito istaklo, da kod obrazovanja
gospodarskih jedinica valja uvažavati samo krupne razloge. Tako na pr. za uske i
malene površine uz potoke ne treba obrazovati posebne gospodarske jedinice, u
koliko njihova površina ne dosiže minimum površine, koja je zakonom o šumama u tu
svrhu propisana. To, što nije na tom mestu istaknut minimum površine gospodarske
jedinice, nije velika greška, ali je svakako greška, što nije istaknut maksimum
šumske površine, potrebne za obrazovanje gospodarske jedinice. Taj maksimum zavisi
doduše o intenzitetu gospodarenja i on se po današnjem shvaćanju uređivanja šuma
kreće od 1000 do 5000 ha površine.


Sekored i (§ 8). Sekoredi su kratko i zbito prikazani na način, koji više spada
u kratak udžbenik za uređivanja šuma, nego li u ovakova »Uputstva«. U današnje
se doba pitanju sekoreda posvećuje velika pažnja, te se već stoga moglo to pitanje
nešto više razraditi, kako je to bilo sadržano u projektu »Uputstava«. U najmanju
ruku trebalo je istaći granice sekoreda, a to su putovi i međe prirodne podele terena,
te mede unutarnjeg veštačkog razdelenja šuma na odelenja. Ne bi bilo na odmet ni
to, da se u »Uputstvima« nešto reklo i o vetrobranim prošecima (Loshieb), o kojima
je u projektu »Uputstava« dosta govoreno, te je po mom mišljenju štetno, što u
»Uputstvima« nije na to uzet obzir.


Odelenj a (§ 9). Kao što su sekoredi u »Uputstvima« kratko prikazani, tako
su potrebna uputstva i za odelenja, još kraće i manje jasno prikazana, dok je naprotiv
to pitanje u projektu »Uputstava« mnogo, jasnije predočeno. Držim, da je
trebalo ovde istaći, da se šume dele na odelenja i zbog obrane od požareva i dobre
organizacije uprave, a ne samo »zbog nadzora«. Pogotovu je valjalo naglasiti, da
prošeci u nizinama treba da služe za izvozne puteve, a ne dopuštati da »po mogućnosti
« služe i za izvoz. S obzirom na veliku važnost prošeka za izvoz drva iz
šume, valjalo je istaći, da prošeci moraju izlaziti na mostove i železničke brklje, te
da ih valja saobraziti postojećim putevima u šumi, kao i onima, koji će se kasnije
izgraditi. Ako je kroz šumu u nizini izgrađena zidana cesta,- to se ona uvek mora
upotrebiti za osnovicu razdelenja šume, dok se u planinskom kraju cesta u serpentinama
jedva može u celosti upotrebiti u tu svrhu. Prošeci moraju izlaziti iz šume
okomito na cestu.


Što se tiče oblika odelenja u nizinama, valjalo je u »Uputstvima« naglasiti, da
odelenje mora imati oblik paralelograma u unutarnjosti šume, ali zbog ceste, kanala
ili drugog čega može odelenje u unutarnjosti imati i nepravilan oblik. Na rubovima
šume imaju odelenja redovno nepravilan oblik, a često oblik trokuta, čija površina
ne srne biti suviše malena, te je zbog toga u »Uputstvima« trebalo naglasiti, da valja
izbegavati nepotrebno prosecanje sporednih prošeka do ruba šume, kako bi se tako
izbeglo stvaranju odelenja malenih površina.


Gospodarsko razdelenje šuma na kršu valjalo je baš na ovom mestu obraditi,
i to onom temeljitošću, kojom je to u projektu »Uputstava« bilo obrađeno.


531




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Budući da razdelenje šume na odelenja mora ostati trajno i nepromenljivo, to
je valjalo već na ovom mestu »Uputstava« naglasiti, da se kod tog posla mora uzeti
obzir na osobine terena od trajnog značenja, kao što su: geološke formacije tla,
strmost i ekspozicija terena, nadmorska visina, hladnoća dubokih dolina itd. O tom se
doduše govori u § 11. (Projektovanje mreže gospodarskog razdelenja). Držim međutim,
da je to nepotpuno i specijalno za naše prilike nepotpuno.


Unutarnja se razdelenja planinskih šuma ne može uspešno provesti bez slojnica
u razmaku od 10 do 20 m. S obzirom na važnost slojnica bolje bi bilo, da u § 11.
»Uputstava« nije dobila mesta ova rečenica: »Slojnice, u kolik o su potrebne ,
označuju se pečenom sijenom«. Nije dosta ni to, da se u § 17. (Izrađivanje šumskih
karata) odredilo ovo: »U svim preglednim kartama (!) treba da su ucrtane
slojnice«. Po mom su stidu slojnice najmanje potrebne i korisne u »pregled ni m
kartama« , koje predočuju bonitet tla, starost sastojina, vrstu drveća i t. d.


Kako sam spomenuo, moglo se u »Uputstvima« s obzirom na važnost pitanja
istaći još nekoliko značajnih momenata, kojih se ovde ukratko dotičem. Prirodni
faktori za rast šumskog drveća — toplina, svetio, voda i vetar — uslovljeni su klimatskim
prilikama, koje su zbog orografskih odnosa naše države vrlo različite. Tu
različnost klime uvetuje znatno promenljiv reljef naših planina, stvarajući lokalnu
klimu unutar izvesnog šumskog područja. Ti odnosi kao i nadmorska visina, strmost
terena, ekspozicija i dugački strmi usponi većih gorskih masiva uslovljuju velike
razlike u staništima. Na sve te momente mora se uzeti veći ili manji obzir kod
razdelenja šuma na odelenja, što međutim u »Uputstvima« nije u dovoljnoj meri
istaknuto.


Što se tiče upotrebe draga i dolina kod razdelenja šuma u odelenja, to je
valjalo propisati, da duboke drage i doline sa stalnom tekućom vodom treba prvenstveno
u ove svrhe uvek upotrebiti, a plitke i sušne drage prema potrebi. Ako je
dolinom izgrađen put, kojim se drvo može sa obih padina izvoziti, to je valjalo propisati,
da se taj put, a ne potok, upotrebi za međuodelenja.


Ima još i drugih okolnosti i momenata, koji mogu doći u obzir kod unutarnjeg
razdelenja šuma na odelenja, a koje je u »Uputstvima:< svakako trebalo spomenuti.
Tako je valjalo odrediti, da se padine bregova od podnožja do vrha imaju razdeliti
na dva ili više delova, čije granične linije imaju kasnije služiti za izvozne puteve.
Jednako je tako valjalo u »Uputstvima« odrediti, da se pojedina staništa kao i vetru
izložena mesta odele od zaštićenih mesta i crtom odelenja. Dobrota staništa pada
s nadmorskom visinom. Utvrđeno je, da za svakih 200 m visine pada prosečno bonitet
tla za jedan razred prihodnih tablica. Ta je činjenica od velike važnosti u planinskim
šumama, te bi ovde granica boniteta bila bolje predočena crtom odelenja, a ne
odseka. Jednako je tako valjalo u »Uputstvima« istaći i to, kako valja gorske glavice
deliti na odelenja (granične linije u serpentinama). Samostalne gorske glavice treba
razdeliti na odelenja crtama stalnog pada, kuda će kasnije biti izvedeni izvozni putevi.


Osim toga trebalo je u »Uputstvima« svratiti veću pažnju na to, zašto se kod
razdelenja planinskih šuma na odelenja mora uzeti obzir na ekspozicije i stepen
strmosti padina terena, jer su one od značajne važnosti za dobrotu staništa odnosno
za prihodnu sposobnost šume. Te vidljive granice u dobroti staništa, izražene boljim
rastom drveća na većoj površini, moraju se svakako uzeti u obzir od razdelenja šume
na odelenja. Tako na pr. u našim planinama, tamo gde teren iz strmih padina prelazi
u prostranije položite površine, tzv. tavane, treba povući crte odelenja oko takovih
tavana.


Severne, istočne, južne i zapadne strane naših bregova i planina pokazuju
velike razlike u dobroti staništa, vrsti drva, gustoći sastojine, snazi prirasta i vrednosti
šumskih prihoda, te se u pogledu negovanja i seče ne mogu na njih primeniti


532




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 49     <-- 49 -->        PDF

posvuda jednake mere. Njihove prirodne mede valja dakle upotrebiti i za granice
odelenja.


Najposle u pitanju unutarnjeg razdelenja šume na odelenja osvrćem se još na
ovo: U § 11. »Uputstava« pod naslovom »Izrada projekta« ističe se za planinsku
šumu sledeće: »Ode nema dovoljno markantnih prirodnih granica, moraju se projektovati
veštačke granice u smeru najjačeg pada. I ove granice odelenja treba da teku
što dulje bez prekida. One moraju u pravcu glavne prošeke šeći, a ne svršavati se
na njima«. Prema toj se stilizaciji pod »veštačkirn granicama u smeru najjačeg pada«
imaju razumeti sporedni ili pobočn i prošeci , za koje se u »Uputstvima« doduše
izričito ne kaže, da se smeju prošeci, što je uostalom ispravno, ali se može i u protivnom
smislu shvatiti, tj. da se »veštačke granice u smeru najjačeg pada« mogu i
prošeci na propisanu širinu od 3—5 m, a to bi za šumu moglo biti štetno, jer bi se
strmim prošecima mogla otvoriti vrata mnogim nepogodama i štetnim uticajima za
rast šume. Zbog toga se prošeci u »smeru najjačeg pada« nikad ne prosecaju, nego se
na terenu samo trajno obilježe, što je po mom sudu u »Uputstvima« trebalo naročito
istaći.


Izdvajanje sastojina (§ 15). Ovde su u glavnom istaknuti svi momenti, na koje
valja uzeti obzir kod izlučivanja odnosno izdvajanja sastojina. Kod »izdvajanja
sastojina po bonitetu staništa« trebalo je u »Uputstvima« dati još pobližih informacija,
kako je to u projektu »Uputstava« bilo izloženo.


Klimatski su faktori za rast šuma više manje stalni, te se na njima ne može
ništa promeniti. Čovek im se mora prilagoditi prema tome, gde su i kakvi su. Posve
drugačije stoji stvar sa primarnim faktorom šumske produkcije, tj. zemljištem .
Taj edafski faktor, na koji čovek može načinom gospodarenja u šumi direktno uticati,
vrlo je važan za »izdvajanje sastojina po bonitetu staništa«. Tlo šumsko predočuje
zamršen kompleks faktora, koji međusobno različito deluju, a mogu se raznim delovanjem
uklanjati i nadomeštati. U vrlo dugačkom vremenu produkcije šumsko se tlo
neprestano menja i-razvija. Tu osobinu šumskog tla valjalo je na ovom´ mestu pobliže
istaći, a naročito s obzirom na pokrov tla, ekspoziciju i strmost terena, koji su od
velike važnosti za prihodnu sposobnost sastojina. Južne su strane suše i toplije za
10 do 20° C od severnih strana. Na južnim stranama raste vresak, borovica i drugi
korov. Severne su pak strane hladnije i vlažnije, te se na njima javlja mahovina.


Prema ekspozicijama terena prilagođuje se šumsko drveće tlu. Tako na pr. na
južnoj strani raste hrast i grab, a na severnoj bukva, ili na južnoj ariš i bor, a na
severnoj omorika, ili na južnoj smreka, a na severnoj jela i bukva itd. Te karakteristične
prirodne značajke staništa naših šuma, koje upućuju na trajno izlučivanje
sastojina, valjalo ie u »Uputstvima« bar ukratko navesti.


O nagnutosti (inklinaciji) terena zavisi bonitet staništa u toliko,
što voda na strmom terenu lakše i brže ispire tlo, te otplavljuje humus i zemlju, a po
tom se slabi prihodna sposobnost sastojina. Kod strmosti terena od 20° jedva se može
kopati i orati, dok se kod 30° strmosti terena javljaju teškoće kod podizanja ´i pomlađivanja
šuma. Na zemljištima tih strmina imaju šume značenje trajno zaštitnih šuma,
koje sprečavaju puzanje tla, rušenje masa snega i stvaranje lavina. Ne bi bilo na
odmet, da se na strmost terena kod izlučivanja sastojina u »Uputstvima« skrenula
pažnja.


U širokim dragama, koje teku od severa prema jugu, mogu da stradaju inače
plodnije istočne padine, koje su okrenute uticaju zapadnih vetrova, usled toga što oni
donose mnogo oborina, koje loše utiču na bonitet staništa istočnih strana. U tom
slučaju inače plodne istočne strane mogu da budu čak lošije od zapadnih strana, koje
imaju najslabiju proizvodnu snagu tla. S obzirom na raznoličnost reljefa naših šumom


533




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 50     <-- 50 -->        PDF

obraslih planina i krša valjalo je u »Uputstvima« upozoriti na pomenutu okolnost onde,
gde se govori o izdvajanju sastojina i bonitiranju staništa.


Radi pregleda i lakšeg vođenja knjigovodstva, te radi poznavanja historije
pojedine sastojine, zadržaje se prva oznaka otseka i kasnije sve do seče sasto´ine.
Promené, koje nastaju na sastojini u toku njenog razvitka, nisu razlog za promenu
prve njene oznake, što je trebalo svakako u § 16. (Oznaka detalja) »Uputstava«
odrediti.


Izrađivanje šumskih karata (§ 17). Ovde su prikazane sve vrsti karata i istaknute
odredbe, kako se i u kojem merilu izrađuju šumske karte. Pošto se za pregledne
karte boniteta tla u »Uputstvima« ništa ne kaže, kako se one izrađuju i kako se
pojedine vrste tla predočuju, to držim, da bi bilo korisno, da su u »Šematskim znakovima
« donesene i sledeće oznake shema tla po prof. Kopeckom, kojima se prikazuju
tla po mehaničkom njihovu sastavu i fizičkim osobinama.


I 7 7 . .


/


/ / / /


/ / / / /


/ / / / /


ć. ć. l L i.


Najteža tla Teška tla Srednje teška tla Lakša tla


X X X XXX X


... ....


Peskovita tla Pesci Prisutnost šljunka


Opis staništa i sastojina (§ 21). Ovde su pregledno prikazane sve taksatorske
predradnje za uređivanje šuma. Napred smo izložili neke momente, koji bi u »Uputstvima
« morali doći do izražaja prigodom izlučivanja sastojina po bonitetu staništa. Ti
momenti jednako važe i ovde za opis staništa. U tom pogledu valja istaći, da je u
»Uputstvima« trebalo spomenuti, da se kod ocenjivanja dobrote šumskog zemljišta
ne srne iz vida izgubiti činjenica, da je proizvodna sposobnost šumskog tla funkcija
njegovih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava, te klimatskih prilika. Zbog toga
se može bonitet tla na izgled sada loš (sudeći po vresku) kasnije pod sklopom
sastojine znatno popraviti. Za opis staništa trebalo je u »Uputstvima« reći, da se
pažnja mora obratiti procesu rastvaranja humusa, koji tlo pokriva. Od velike je
važnosti ovde spomenuti i to, da li humifikacija dobro napreduje, da li je humus
izmešan sa zemljom ili se na tlu stvara sirovi humus, te najzad da li se zbog stagniranja
vode stvara čret. Tlo sa sirovim humusom ima u profilu više izrazitih slojeva
razne boje. Što je tlo vapnom bogatije, to se manje stvara sirovi humus. Tla s blagim
humusom nemaju u profilu izrazitih slojeva. Ceo je profil jednolično smedaste boje.
U dubini od 50—70 cm prelazi polagano u sivosmeđu boju temeljnog mineralnog tla.
Tla sa blagim humusom obično su rahla i bogata na hranilima.


Pošto će i»Uputstva« svakako služiti i za uređivanje drugih šuma u državi
(imovnih općina, zemljišnih zajednica i dr.), po kojima se sabire listinac za nastor
stoci, a zbog čega pada proizvodna snaga tla, to je u »Uputstvima« svakako trebalo
spomenuti, da se zemljišta dotičnih šuma, na kojima se listinac sabire, imaju najmanje
za jedan bonitetni razred prihodnih tablica niže ocenjivati. Uostalom to isto važiza državne šume, u kojima se listinac sabire za nastor stoci, a za koju eventualnost
nije u »Uputstvima« ništa spomenuto.


534




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Kod opisa boniteta staništa valjalo je istaći, da se razlike boniteta tla, osim
oznakama u rimskim brojevima (.—V), mogu iskazati u desetinkama od 1 u svrhu
računanja srednjeg bonitetnog razreda tla. O tom se srednjem bonitetnom razredu tla
u »Uputstvima« ništa ne govori, što je po mom sudu nedostatak, jer se na osnovu
srednjeg boniteta tla izračunava normalna drvna masa i normalan prirast gospodarske
jedinice, što sve treba kod raznih statičkih računa i u državnim šumama.


Po mom, je sudu nedostatak u »Uputstvima« i to, što o bonitetu staništa prostranih
nizinskih poplavnih (ritskih) šuma nije ništa spomenuto. Da je to potrebno u
svrhe uređivanja tih šuma, do´kumentovano je to prikazao g. Ing. Teodor Španović.*


U prebirnoj se šumi ne mogu zemljišta bonitirati po srednjoj visini stabala,
koji je način propisan za ostale tipove šuma. Iako to pitanje za prebirne šume nije
još posve rešeno, to nam se ipak čini opravdanim, da se to obavlja po srednjo j
visin i i mas i debljinskih razreda. Prema Flury-u** srednja je visina u debljinskom
razredu od 38—50 cm za razne bonitetne razrede prihodnih tablica ova:


Kod I. LI. III. IV. V. bonit. razreda:
za smreku 38 34 30 26 23 m
za jelu 36 3i2 28 24 21 m


Opis sastojinskih prilika. Ovde su u glavnom pregledno prikazani svi momenti,
koji se odnose na osobine sastojkie: starost, srednja visina, temeljnica, obrast, drvna
masa, prirast i dr. I ovde bi dobro došlo, da se u »Uputstvima« odredilo, da se za seču
zrelih i dozrevajućih sastojina treba iskazati postotak građevnog drva u tehničke
svrhe, kako bi se dobila slika vrednosti sastojine u finansijskom pogledu. U obrascu 2
izdanih »Uputstava« ispušten je procenat građevnog drva, što je svakako jedan nedostatak
»Uputstava za uređivanje državnih šuma«.


Nebi bilo na odmet, da se u »Uputstvima« spomenulo i to, da inventar šume


valja iskazati u brojevima, a predočiti ga tabelarno i grafički, kako je to medu ostalim


određeno za prebirnu šumu. Odviše točno prikazivanje sastojinskih odnosa vodi do


detaljnog izlučivanja i suvišnog isticanja najmanjih osobina sastojina, koje nemaju


znatnije gospodarske važnosti. Tu činjenicu valjalo je u »Uputstvima« istaći zbog toga,


što se najmanja greška kod izlučivanja tih odnosa lako uveća kod određivanja mase


i prirasta sastojine po prihodnim tablicama, koje ne daju apsolutno tačne rezultate.


Takav suviše detaljni posao je nepotreban, a njegova je greška tim veća, što su


nesigurniji podaci prihodnih tablica za određivanje boniteta sastojine prema visini


i debljini.


Kod opisa sastojina valjalo je u »Uputstvima« predviditi mere, po kojima se


kvalitet sastojine diže. To u prvom redu zavisi o bonitetu tla. Zbog toga je valjalo


u »Uputstvima« predvideti i glavne mere, kako da se digne bonitet tla sastojine. Pošto


proizvodnu snagu šumskog tla najbolje čuva i diže potstojno drveće i grmlje, koje


raste ispod glavne sastojine, to je valjalo u »Uputstvima« odrediti, da se gospodar


skom osnovom predvidi veštačko podizanje toga drveća i grmlja, koje zaštićuje


tlo od sunca, korova, jakih oborina, vetra i dr. Jednaku zadaću zaštite tla ima i


sve ono drveće i grmlje, koje samo po sebi raste ispod proređene starije sastojine,


kao na pr. grab i bukva ispod hrasta, smreka, bukva i hrast ispod bora, jela ispod


smreke, smreka, jela i bukva ispod ariša i si. Sve su se te činjenice i okolnosti morale


u »Uputstvima« spomenuti tim više, jer se baš tome kod nas ne poklanja nikakova


pažnja. Osobito veliku važnost ima potstojno drveće i grmlje u sastojinama hrasta,


* Šumarski list 1931. g., str. 100.
** Mitteilung der Schweiz. Centralanstalt für das forstl. Versuchswesen 15 Band,
Heft 2, 1931).


535




ŠUMARSKI LIST 8-9/1932 str. 52     <-- 52 -->        PDF

bora i ariša, koje se već od prirode same rano progaljuju, te zbog toga njihovo tlo
slabi. S obzirom na važnost i prostranost hrastovih i borovih šuma u nas mora se
tome pitanju pokloniti što veća pažnja u budućnosti, pa je to i u »Uputstvima« valjalo
naročito odrediti.


II. GLAVNI POSLOVI NA UREĐIVANJU ŠUMSKOG GOSPOGARSTVA.
U ovom drugom poglavlju držim, da je u § 26. točka 5. u naslovu »Ocena visine
ophodnje« valjalo za pojedine vrste drveća i tipove uzgoja odrediti najnižu ophodnju,
ispod koje se kod nas ne srne šumsko gospodarstvo voditi (u prebirnoj šumi najniže
dimenzije zrelih stabala). Na taj bi način jasno i precizno došao do izražaja stav
državnog šumarstva prema jednom važnom načelnom pitanju, koje se u privatnim
šumama kod nas različito shvaća. Potrebu fiksiranja visine ophodnje u »Uputstvima«
opravdava baš činjenica iz nedavne prošlosti, kad su jače seče privatnih šuma bile
od nadležnih vlasti dozvoljavane na osnovi snizivanja ophodnje.


Pošto je cilj šumskog gospodarstva izražen nastojanjem, da se uzgajaju srednje
debela stabla što bolje kvalitete, a što uostalom traži i princip rentabiliteta odnosno
općeg narodnog gospodarstva, to bi se najniža ophodnja za pojedinu vrst drveća i
tip uzgajanja mogla u »Upustvima« obrazložiti otprilike ovako:


a) L i š ć a r i. Iskustvo i praksa su utvrdili, da bukv a u 120-god. ophodnji na
dobrom staništu daje trupce od 50 cm debljine, koji za tehničke svrhe imaju relativno
najveću vrednost. Ako se bukva uzgaja samo za proizvodnju ogreva, to njena ophodnja
na boljem zemljištu ne može biti manja od 10O godina, u kojoj dobi njen poprečni prirast
kulminira.


Za hras t je iskustvo i praksa utvrdila, da hrastovi trupci od 60 cm debljine
imaju najbolju prođu, koju debljinu hrast u nas na pogodnom zemljištu i uz valjano
njegovanje postizava u ophodnji od 140i—160 godina. Za ostale lišćare — javor, jasen,
brest i dr. — može ophodnja biti i manja od 100 godina.


b) Četinari . Za visinu ophodnja kod četinara pored debljine dolazi u obzir
i duljina sortimenata. Trupci smrek e i jel e od 35—40 cm debljine imaju već
dobru prođu, koju na pogodnom zemljištu postizavaju u ophodnji od 100´ godina.
Trupci bor a i ariš a imaju dobru prođu kod debljine od 40—50 cm, koju na pogodnom
zemljištu postizavaju u ophodnji od 120 godina.


c) U srednji m se šumama može uzeti za potstojno drveće ophodnja sa 25
god., a za nadstojno, i to: johu i topolu 50, jasen i brest 75, te hrast 100 godina.
d) U i´zdanački m šumama za proizvodnju ogreva iznosi ophodnja 20—40
godina.


Vrste šumskih prihoda (§ 27). Ovde se ističe, da se šumski prihodi dele na:
a) glavn e prihode seča i b) prethodn e prihode seča. Pomenuti prethodni prihodi
seča (!) odnose se na prihode čišćenja i proredivanja mladih sastojina.


Po mom sudu nisu prethodni prihodi seča odnosno meduprihodi u »Uputstvima«
razrađeni s onom pažnjom, kako to zahteva njihova važnost s obzirom na prostrane
površine mladih sastojina u našoj državi.


Pre svega valja mi naglasiti, da prihodi od čišćenja i proredivanja ne potiču
od seča . Pod sečom se dosada razumevala seča debljih i zrelih stabala, kako se to
među ostalim ispravno i u ovim »Uputstvima« na drugim mestima ističe, dok su
čišćenj a i prored e uzgojne mere, pod kojima se ne može nikako razutnevati
i seč a u dosadašnjem shvaćanju tog pojma. Ne upuštajući se u analiziranje značenja
pojma reci »s e č a«, ističem usput okolnost, da se u »Uputstvima« nešto više moglo
reći o visini prihoda, koji dolaze od proredivanja mladih sastojina, te njihovog razlučivanja
od glavnog prihoda. Čišćenje se obavlja u mladim sastojinama od 10—20 g.,
te se od toga dobiva šiblje malene vrednosti. Zbog toga valja u osnovi površine, sa


536