DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Jng. STJEPAN ŠURIČ (SUŠAK): PODUZETNIČKA DOBIT (SUR LE PROFIT DE L´ENTREPRISE) Kod računanja šumske takse (cijene drveta na panju) ima različitih postupaka ili bolje reći forma računa, kako se dolazi do te takse. Svi načini, koji se u praksi upotrebljavaju, polaze od formule C = P + . + Z 1) gdje je C prodajna cijena na drvnom tržištu, P šumska taksa, T proizvodni troškovi, a Z poduzetnička dobit (zarada). Prodajna cijena C nije posljedica računa, već jedna veličina, koju stvara i regulira ponuda i potražnja. Ona se direktno određuje prema stanju na drvnom trgu, u razmjeru sa sortimentima, koji se iz surovine (drveta na panju) mogu očekivati. Produkcioni troškovi T isto su tako jedna veličina, koja se direktno ustanovljuje prema stvarnom stanju. Mogu postojati različita mišljenja, sa kolikim se kamatnjakom imaju ovi, troškovi ukamaćivati i na koje vrijeme. No sam postupak kod obračunavanja ovih troškova traži vrlo jednostavne aritmetičke operacije (kamatnokamatni račun), da o tom ne treba raspravljati. Treća veličina, poduzetnička dobit Z ne ustanovljuje se direktno, već je posljedica računa. Polazi se sa stanovišta, da poduzetnik na kapital, koji je u posao uložio, treba da ima izvjestan procenat dobiti, koji se u šumskoj trgovini kreće između 10%; i 20%. U našoj praksi računa se poduzetnička dobit po dvjema formulama: Barthinoj i Vasznerovoj. Barthina je starija i općenito poznata, dok je Wasznerova novija i, koliko je meni poznato, prvi puta publikovana u knjizi g. prof. Ugrenovića »Iskorišćavanje šuma«, I. dio. Ta je formula i ranije (g. 1929) izašla u uputstvima za sastav kalkulacije, što ih je izdalo Ministarstvo šuma i rudnika. No držim, da ta uputstva nisu za javnost, već samo za službenu upotrebu. Pošto su ove dvije formule različite i daju različite rezultate, ne mogu obe biti ispravne. Wasznerova formula za poduzetničku dobit, a posebno ona za dugoročne ugovore u obliku: .+.*.-.8. y _ « 50-2-0 p komplikovana je i teoretski neispravna. Barthina je formula identična i za kratkoročne poslove i za one, koji traju više godina. Do te formule dolazi se na ovaj način: Postotak poduzetničke dobiti je procentualni omjer same dobiti i kapitala uloženog u posao. Taj se kapital sastoji od šumske takse P i produkcionih troškova T. Iz ovoga izvodi se razmjer 100 : p = (P + T) : Z 2) 411 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 6 <-- 6 --> PDF |
U ovoj jednadžbi imamo dvije nepoznanice: poduzetničku dobit Z i šumsku taksu P. Da eliminiramo šumsku taksu, izrazićemo je pomoću jednadžbe 1). Iz te jednadžbe slijedi: P = c — T — Z 3) Uvrstimo li ovu vrijednost za P u 2), dobijamo 100 : p = (C — Z) : Z 4) a odavle: ^^7. : (5) Waszner postavlja za poduzetničku dobit dvije formule: jednu za kratkoročne poslove, koji traju najviše godinu dana, a drugu za dugoročne poslove, koji traju više godina. A. Jednogodišnji poslovi Poduzetnička dobit računa se kao i napred iz formule pod 2) i modificirane formule pod 1), koja glasi: .=:...+....-+. (l a ) Po ovoj formuli sastoji se prodajna cijena iz troškova za kup šume (iz takse) i iz troškova proizvodnje, kojim se troškovima pribijaju kamati za pola godine. Ovi se troškovi čine naime tečajem cijele godine, dok se unovčenje robe postigne tek koncem godine. Stoga je opravdano, da se pribiju kamati za pola godine. Za poduzetničku dobit Z ne pribijaju se nikakovi kamati, jer se polazi sa stanovišta, da dobit ne ulazi kontinuirano kroz cijelo vrijeme, nego da se ima računati, kao da ulazi najedmput i to koncem godine. Iz formule la) i 2) izvodi se Wasznerova formula poduzetničke dobiti za kratkoročne poslove, koja glasi: z=^zi^w ^ gdje p znači postotak ukamačivanja uloženog kapitala, a p2 postotak poduzetničke dobiti. Kod izvoda ove formule učinjena je slijedeća omaška: Kod formule la) računa se, da poduzetnička dobit ulazi koncem godine, a proizvodni troškovi sredinom godine. I sada u formuli 2) ove dvije veličine (troška odnosno prihoda), koje padaju u različito vrijeme, meću se u razmjer sa svojim faktičnim iznosima. Kada se već polazi sa stanovišta neprekidnog ukamačivanja troškova i prihoda, onda se mogu metnuti u razmjer sama one veličine, koje padaju u isto vrijeme. U koliko stvarno ne padaju u isto vrijeme, treba jednu prolongirati, odnosno drugu diskontirati, da im 412 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 7 <-- 7 --> PDF |
se tako izračunate veličine odnose na isto vrijeme. U tom slučaju jednadžba 2) treba da glasi 100 :p.2 = (P+T)^:Z (2a) Tu su proizvodni troškovi prolongirani na konac poslovne godine, kad ulazi i zarada Z. Iz jednadžbe la) i 2a) izlazi slijedeće: Izračunamo li iz jednadžbe la) veličinu P, dobivamo: p p % Z% _ rji 20P 2-0 p Uvrstimo li P u jednadžbu 2a), dobivamo kraćenjem: 100 : p2 — (C — Z) : Z, dakle jednako kao pod 4). te prema tome dobivamo za Z istu formulu kao po Barthi. B. Dugoročni poslovi Pored pogreške, učinjene kod formule za kratkoročne poslove, učinjena je kod formule za dugoročne poslove još jedna pogreška, koja u jednu ruku uzrokuje neispravan rezultat, a u drugu komplikuje i otežava računanje same takse. Do ove formule dolazi se iz jednadžbe 2) i ove jednadžbe za određivanje prodajne cijene: 2-0» C=p.-^L--f^sa + Z (7) gdje Asa znači sumu anuiteta svih produkcionih troškova. Ova formula 7) potpuno je ispravna, no ne može se konbinovati sa jednadžbom 2), jer je ta jednadžba postavljena uz druge pretpostavke, nego formula 7). U jednadžbi 2) veličina T znači faktično učinjeni trošak. Kod dugoročnih poslova ima troškova, koji ulaze samo na početku ili u prvim godinama posla. To su troškovi za gradnju pilane, manipulacionih zgrada i transportnih naprava. Prema jednadžbi 2) ti se troškovi jednostavno dijele na sve godine poslovanja. Ovakovo dijeljenje bez obzira, u kojoj se godini poslovanja trošak izvršuje, protivno je osnovnim principima svakog trgovačkog računanja. I u čitavom postupku računanja šumske takse po Waszneru svagdje se svi troškovi potpuno ispravno računaju s obzirom na vrijeme, kad se vrše, jedino se kod poduzetničke dobiti učinila iznimka bez ikakova opravdanja. Za dugoročne ugovore jednadžbu 2) ili bolje 2a) treba preinačiti. Veličina P i Z ostaju nepromijenjene. Umjesto T treba umetnuti sumu anuiteta Asa diskontiranu na isto vrijeme, kad dolazi i taksa P, to jest na polovicu ^lsa-2 poslovne godine. Dakle umjesto T treba umetnuti g-n U tom slučaju (što logički slijedi iz samog pojma poduzetničke dobiti) jednadžba 2a) dobiva ovaj oblik: 413 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Iz jednadžbe 2b) i 7) izračunaćemo Z. Iz 7) izlazi p_ C-2 Asa-2 Z 2 2-0p 2-0p 20p Uvrstimo li ovu vrednost za P u 2b), dobićemo kraćenjem: 100 : p2 = (C — Z) : Z dakle opet jednako kao pod 4). Prema tome i za dugoročne poslove vrijedi ista formula za poduzetničku dobit kao i za kratkoročne poslove. Ako neka investicija ne dolazi odmah u početku posla, nego poslije . godina, biće anuitet te investicije manji, prema tome i Asa manji. U Wasznerovoj formuli za poduzetničku dobit odbija se Asa u brojniku. Što je Asa manji, biće iznos cijelog razlomka odnosno i Z veći. Dakle ako investicija dolazi kasnije, rezultira veća poduzetnička dobit. Ovo se protivi pojmu poduzetničke dobiti, koja je također jedno mjerilo za riziko posla. Svakako je riziko posla manji, što investicija kasnije dolazi. Pokazaću to jednim ujednostavnjenim primjerom. Neka se šuma sa 100.000 m3 tehničkog drveta prodaje na dugoročni ugovor na 10 godina. Prodajna cijena C neka je 400 Din. Troškovi produkcije, koji su jednaki svake godine, neka budu 150 Din. Osim toga potrebno je izgraditi transportno sredstvo sa troškom od 1,000.000 Din. Ukamaćenje je p = 10%, poduzetnička dobit p2 = 20%. Razmotrićemo dva slučaja: 1) Transportno sredstvo ima se sagraditi u prvoj godini ugovora. /, ... .. 1Kn i 1-000.000 C = 400, T = 150 -| .7...(.~ = 16 ° ®m Asa = loO ´ = 2 10.000 2 1-10´° — 1 = + 157-50 + 15-85 = 173-35 Din. 9-10 400 + 160 -g -- 173 35 394.65 z== = 6314Din ~ .7§.. - = ^.~´ + 20 2) Transportno sredstvo ima se sagraditi u 5. godini ugovora. C i T ostaju isti. A s a = 150 \2 ´ 10.000 2 1-1010 — 1 = 157-50 -f- 1061 = 168-11 Din. o.in 400 +160 .-168-11 399.89 ^ = — 50.2.10 -= ~g^^ = 63 98D,„. + 20 U drugom je slučaju Z veće za 074 Din. 414 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Prema Wasznerovoj formuli za kratkoročne ugovore iznosi: y 400 400 fi,n. Z = 60 2lÜ~ = ... =64 Dm. + 20 Dakle samo za 0.02 Din. razlike. Po Barthinoj formuli: Z = ,»,. = —J:— = 6667 Din. 1 . 100 b + ".. Vidimo, da razlika između poduzetničke dobiti po Waszneru i one po Barthi nije velika. Ta je razlika to manje važna, što sam postotak poduzetničke dobiti nije veličina, do koje se dolazi egzaktnim računom, već je posljedica trgovačkih običaja i slobodnog rasuđivanja. Kad bi se po Wasznerovom načinu ujednostavnio posao oko računanja takse, to bi se u interesu ujednostavnjenja posla moglo preći preko onih malih nepravilnosti, koje su se uvukle kod postavljanja formule za poduzetničku dobit. No radi toga se čitav posao kalkulacije znatno komplikuje, čitava kalkulacija postaje nepreglednijom i zamršenijom. Tko se je bavio sastavkom kalkulacije, dobro zna, koliko je veći posao po Wasznerovoj formuli. Nadalje vidimo, da je visina poduzetničke dobiti, kako za kratkoročne tako i za dugoročne poslove, ovisna o postotku ukamaćenja uloženih kapitala. Što je taj postotak veći, to je poduzetnička dobit manja, Kamatnjak (postatak ukamaćenja uloženih kapitala) je najbolje mjerilo privrednog stanja uopće, a napose sigurnosti samih trgovačkih poslova. Kod Wasznerovih formula, što je kamatnjak (dakle i riziko posla) veći, izlazi poduzetnička dobit manja. Wasznerovu formulu, jer je teorijski neispravna i k tome vrlo komplikovana, treba zabaciti. Waszner je došao do svoje formule tako, da poduzetničku dobit računa samo od faktično učinjenih izdataka, bez obzira na vrijeme, kad se ti izdaci čine. Na prvi pogled ovo se čini potpuno ispravnim. No kad se po ovakovom shvatanju poduzetničke dobiti dolazi do rezultata, da se kod jednog posla ima računati to manja poduzetnička dobit, što ima više investicija i što ranije one ulaze, dakle sve okolnosti, koje povećavaju riziko posla, onda se ovo mišljenje ne da ničim opravdati. Uz normalni, predratni kamatnjak ne bi sigurno nikomu palo na pamet, da tako računa poduzetničku dobit, jer uz mali kamatnjak razlika između dobiti računate po Barthi i po Waszneru veoma je neznatna. Tek današnji abnormalno visoki kamatnjak mogao je dovesti do ideje, da se poduzetnička dobit računa uzevši u obzir samo faktično učinjene izdatke. Résumé. D´une maniere critique, l´auteur met en parallele les deux formules, celle de Bartha et de Waszner, existant chez nous pour la détermination du profit de l´entreprise forestiere. Il vient a la conclusion que la premiere (qui est moins en usage) est correcte cependant que l´autre, plus pratiquée quoique plus compliquée que la premiere, est incorrecte et par conséquent, doit etre rejetée. 415 |