DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 32     <-- 32 -->        PDF

.. .. .... .... y ........, .... .. .. ... ... ...... y ...... ...... . ......
..... ....., y .... .... .. ...... . .... ......... ... ce .... ......, ......
je .. .... ....... .........


....... ........ ....... ..... y ...... ...... .... je ....... ...
............... ....... . ......... ......... .... je ....... .... .. y .. ...
....... ....... ....... .. ....... .... y ... ....... y ...... ........ ............:
a, ., . . .. ....: ..... .. . ...... ce: „...", „..." . „..>.", .....
.... — „...." . „....", .... — „....", ...... — „......", ..... —


´„....." . .. .. ...... . ...... ....... ... . ....... .. ........ ..., ... je


..... ......... ...... . ... ...... y ...... ............... ....... . .......


...... ..... ......... ..... y ...... ...... . ...... .. ..............


... ........ ......., .... ce ...... ...... y ......... .. 1912 ......,
a ... ......, ............. ...... ..... ...... ..... ... ....... ........
....... .... .... ce joui y .... ..... ....... .... .. ........ ...... y
........ ...... ... ..:
...... . y ...... .... y ..... ce ..... ... ....... ..... .... ...
...., a .... ........ ...... ... ........


.... . ......... y ...... ...... ....... ...... ... ........ ..
........ ..... .... .. ........ ..... .. ..... ..... . ......... .......
........


....., .... . ....... ... ..... . ...... ..... ...... ....... ....,
.... ....... ....... ..... .. ....... .. ....... ...... ce ...... ..... ..
....., a .. ..... .. ...... ..... je ......., na .. ...... .........., a . ....
je ........


........ . ... ... .... je ...... sa ....., ..... . .. ........
........ .... .... ... .... ... .... ...... ... ...... . ...... .. ......
...... ce . ......... . To ..... y ...... .....: ......... ... ...... .......,
..., no ..... ......... ......., ........ ...... ..... ....., .. .. .....,
..... je ... ....... .. ...... je ..... .... .......


... . ... y ...... ....... ......, . ...... je ...... ... ......
........


Ha ......... ..... ....., ......... .., ......., .. ... ........., .. je
... ... .. ..... ..... ... y ...., . .. .. — . ... .... — ......., .........,
..... .. ...........


Ing. Todor Djurdjić, šumarski savetnik:


UZROCI SUŠENJA HRASTOVIH SASTOJINA I PREDUZETE MERE U PODRUČJU
DIREKCIJE SUMA VINKOVCI.


Da bi nam slika bila jasna, kako su nekada izgledali Slavonski hrastici, koje je
klasično opisao u Slavonskoj šumi Josip Kozarac, citiram taj odlomak:


»Tko je jedan put bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim nepravim, čistim i visokim
stabaljem, taj je nemože nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom
korom, izrovano ravnim brazdama, koje teku duž cijelog 20 metara visokog debla, sa
snažnom širokom krošnjom, koja no ga je okrunila, kao stasitog junaka. Ponosito se
oni redaju jedan do drugoga,kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš,
da su orijaši snagom da prkose buri i munji, da su najjači i najplementiji u svom carstvu
i plemenu. A kad vjetrić gore zalahori, a tvrdo glatko lišće sad zašapće, sad zašuti,
čini ti se, da bijesne vile Slavonkinje sad popijevaju hitro neobuzdano kolo, sad
tužnim glasom spominju tuge i jade prošlih davnih vremena, — a sad ti se opet čini, da
čuješ nad sobom veličanstvenj žubor crkvene glazbe, ili tužnu pjesmu nadgrobnicu,
koja srce dira. Ode je tlo malo vlažnije, tu se podigao viti, svjetli jasen s bijelom


438




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 33     <-- 33 -->        PDF

sitno izrezanom korom, ponešto vijugavog stabla, komu je na vršiki sjela prozirna
krošnja, poput vela na licu krasotice. Kako koketno, znatiželjno i nemirno u vis poziru,
rekao bi, da su izabrane ljepotice onih oholih ukočenih vojnika... Mjestimice
podigao se i crni brijest, uspravan kao prut, sa sitnim obešenim hvojama i ljušturastom
korom uvijek nekako mrk i zlovoljan, pravi pesimista i podmuklica ... Ta tri debla
otimlju se za prvenstvo, što se tiče ogromnosti i veličine ovdje nadjačava hrast tamo
jasen i brijest. — Oni su što lav i tigar u carstvu zvjeradi. A pod njima i među njima
ustisnuli se grabovi i klenovi, granati, kvrgavi i nakazni, — misliš, da vidiš zgrbljenog
slugu, kako povezuje i omotava gospodaru svome noge, da ne ozebu: to su šumski parije,
robovi, koji su samo zato tu, da hrane i poboljšavaju tlo visokom hrastu, koji ohol
nema kada, da se i zato pobrine.«


Od tih starih hrastika na području Direkcije Šuma u Vinkovcima, prema rasporedaju
dobnih razreda iz 1930 god. od 90771 kat. jutara ostalo je u području šumske
uprave Jasenovac 72.40 k j. , Nove Gradiške 561.00 kat. j . (verovatno Prašnik) i Jamcnske
.šumske uprave 110 k. j . (Vratična). Kakvu nam sliku pružaju stari hrastici kod jasenovačke
i Novo-Gradiške uprave nije nam poznato, ali za Vratičnu možemo reći, da o
visokom hrastu orijašu ni pomena nema, jer se nastojalo da stare hrastovine što pre
nestane, verovatno da ne bi prešla finansijsku zrelost«, tako da danas imamo tako
zvano belo drvo, koje niko neće da kupi.


O sušenju naših Slavonskih hrastika, kao i o uzrocima sušenja, u posleratno doba,
stvorena je čitava literatura, doneseni su mnogi zaključci, te bi izgledalo da je sve rečeno
o tome pitanju, šta više nađeni su i uzroci tome sušenju, pa se ozbiljno počelo sa
borbom protivu tih uzročnika, i iz godine u godinu troše se mnoge hiljade dinara; međutim
niti je sušenje prestalo, niti su uzroci uklonjeni. Doduše, reći će nam se; kratko
je vreme da se uzročnici unište, tim pre, što se sušenje javlja periodično, kada i
uzročnici navaljuju na hrastove sastojine. Direkcija Šuma u Vinkovcima od 1926 g. do
danas potrošila je na uništavanje uzročnika sumu od 720.000 dinara; Brodska Imovna
Opština samo 1930/31 god. utrošila je 426.970 dinara.


Ta je stvarnost, da sušenje još traje, i ako ne katastrofalno, i da se troše velike
novčane sume protivu uzročnika, a da nismo uspeli da ih utamanimo ili svedemo na minimum,
šta više od druge polovine junal931 g. pojavila se čitava invazija gubarevih
leptira, tako da se sastojine, bez razlike na starost, bele od gubarevih legla; jasno nam
g;ovori da će nam ovogodišnje proleće doneti pravu epidemiju gubarevih gusenica, pod
uslovorn da klimatske i atmosferske prilike budu povoljne za njihovo razvijanje. Upravo
poraznu sliku nam pruža ćelo područje šumske uprave kojom upravljamo, susedne
šumske uprave P. I. O., a veliki deo i jamenske uprave. Prema dobivenim podacima
izgleda, da je takvo stanje na području cele vinkovačke Direkcije u posavskim nizinskim
šumama, kod brodske i kod Petrovaradinske Imovne Opštine.


Zahvaljujući sretnim prilikama, da u Moroviću služimo, tako reći, neprekidno od


1925. god do danas, što je vredno spomena, jer u Moroviću postoje četiri šumske uprave,


jedinstven slučaj u našoj državi — sa preko četrdeset hiljada jutara hrastovih šuma,


imali smo prilike da pratimo sušenje kao i uzroke sušenju. Bez svake sumnje, da su


šenje Slavonskih hrastika zadaje ozbiljnu brigu svima vlasnicima tih šuma, nadležnim


faktorima, — to je goruće pitanje, koje nikako nije skinuto s dnevnog reda. Kako je to


pitanje specifično za naše šumarstvo, nije čudo, što mu se posvećuje ovolika pažnja u


našoj državi i što su sve sile napregnute, da se naše šumsko gospodarstvo spase te


nemani. I nas je, kao više godišnjeg šumarskog stručnjaka, koji godinama, iz nepo


sredne blizine posmatramo tu neman u našim šumama, to i pobudilo, da održimo ovo


predavanje sa podatcima iz sopstvenog posmatranja, kao i onim iz naše literature, kako


bi bar donekle rasvetlili to pitanje, prema svojim skromnim silama, bez pretensija da


ga rešavamo, jer se ono nemože za kratko vreme resiti, budući da je veliko i po pro


439




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 34     <-- 34 -->        PDF

storu i po vremenu ..., već da probudimo nov življi interes svih zainteresovanih, kako
bi se jednom privelo kraju, iznoseći i neke nove činjenice.


Pre svega smo dužni osobitu zahvalnost Direkciji Šuma u Vinkovcima, kolegama
sa šumskih uprava, gg. Direktorima P. I. O. i Brodske I. Opštine da su nas svesrdno
potpomagali u ovom napornom poslu, te smo došli do dragocenih podataka, kojima
ćemo se poslužiti u predavanju.


Služeći se podatcima iz naše obilne domaće literature, stekli smo uverenje, da su
mnogi autori savlađivali velike prepreke, unosili mnogo truda i veliku požrtvovnost, da
svojim radom doprinesu rešavanju ovako delikatnog pitanja, kao što je sušenje naših
posavskih hrastika. Medu njima vidimo naše profesore šumarskih fakulteta, šumarske
stručnjake, entomologe, šta više vidimo i čuvarsko osoblje, kako je vredno u sakupljanju
podataka za sušenje i uzročnike. I za nas kao stručnjaka je velika smelost, što smo se
odvažili na ovaj posao, obzirom da smo pretrpani velikom administracijom, te nam raspoloživo
slobodno vreme ne dozvoljava da ga svestrano obradimo, pa ipak smo nastojali
da obuhvatimo što više stvarnih i objektivnih činjenica.


Naslov našeg predavanja obuhvata, u glavnom, uzroke sušenju hrastovih sastojina
sa preduzetim merama na području Direkcije Šuma Vinkovci, međutim mi ćemo preći
tu granicu, pa ćemo se osvrnuti i na dve susedne Direkcije Petrovaradinsku i Brodsku.
Po sebi se razume, da ćemo i obim predavanja proširiti, time, što ćemo se ma i u najkraćim
potezima osvrnuti i na samo sušenje, tako da naše predavanje obuhvata tri dela:


I. Sušenje hrastovih sastojina, II. Uzročnici sušenja i III. Preduzete mere na uništavanju
gubara i njegovih pratioca.
I. Sušenje hrastovih sastojina.
Prema podacima i rasporedu dobnih razreda iz 1930 god., od ukupne površine pod
šumom 105.872.02 k. j . Vinkovačka Direkcija Šuma ima visoke šume u posavskoj nizini


90.186.01 k. j., od koje otpada na dobni razred:
% 1-20 21-40 41-60 61-80 81 100 101 120 121—140


k. j . 4.726 31.404 36 293 9851 6 820 546 0
Ostala površina otpada na brdske šume, a neznatan deo na niske šume.


Kozarac nam je dao napred ma i površnu sliku, koju nam pružaju stare sastojine
Slavonskih šuma. Po podatcima Direktora P. Manojlovića (Pola stoleća šumarstva str.
372—385) prodaje i seče na većim površinama su počele 1885 god,


Način seče je vršen čistom i oplodnom sečom. Kada su nove sastojine postigle
starost od 30 i više godina, pristupilo se proredama. Prorede su izvođene, u glavnom,
prema metodama po kojima su vršene u Nemačkoj, Austriji i Mađarskoj, posledica toga
jeste, da su nove sastojine dobile neprirodan izgled. Taj način proreda sa finansijske
strane imao je svoj raison d´etre, jer se želelo uzgajati hrastove sastojine sa što većom
tehničkom dužinom, bez grana, što je donekle razumljivo, pošto je specijalno Slavonska
hrastovina dobila veliku prodajnu cenu, tako da je postala glasovita širom celog sveta.
Još 1926 god. imali smo prilike, da čujemo od izaslanika jedne nemačke drvarske trgovine,
koji je od domaćih trgovaca za prvoklasnu hrastovu robu plaćao 4—50O0 dinara po
1 m3 sa prevoznim troškovima, carinama i drugim troškovima do mesta opredelenja
taj m3 hrastovine koštao je 6—70. dinara. Na moje pitanje da li se toj trgovačkoj
firmi rentira tako skupa hrastovina, bez ustezanja odgovorio je pozitivno, jer veli da na
100 m3 Slavonske hrastovine, ta firma proda još 500—10O0 m* hrastovine iz nemačkih
šuma. Nije dakle nikakvo čudo, što su proredama forsirane čiste hrastove sastojine
tako, da današnje hrastove sastojine, naročito srednje dobne, pružaju sliku pretežno
čistih hrastika, gdje je hrast zastupljen sa 80—90%, a ostale vrsti drveta sa 10—20%,


440




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 35     <-- 35 -->        PDF

sem retkih izuzetaka mešovitih sastojina. Što je naročito važno današnje srednje dobne
sastojine nemaju podstojnu sastojinu, niti ikakvo grmlje i šiblje, nemaju dakle donji sloj
ili što Francuzi nazivaju sous-étage, tako, da nam je moguće hodati kroz te sastojine
kao kroz kakav park. Do pretvaranja starih mešovitih šuma u nove čiste hrastike došlo
se ! veštačkim pošumljavanjem, posle čistih seča time, što su posečene površine pošumljene
sadnjom žira ili hrastovih biljaka na redove, na žalost još i danas imamo primera
da se pošumljavanje izvodi tako zvanim šumsko-poljskim gospodarstvom, gde se
vrši setva žira hrasta, a ostale se vrste izbegavaju ili im se ne poklanja nikakva pažnja.


Da je takva razlika u smesi između starih hrastika i sadanjih potvrđuje i profesor
Ivan Tuszon iz B. Pešte, koji je ispitivao sušenje hrastika u donjim šumsikim
upravama vinkovačke Direkcije godine 1915—1917. On tvrdi, da je u starim Slavonskim
šumama bilo po rali jedva više od 40—50 hrastova, ostalo »belo drvo«. Prahrastici,
prepušteni prirodi, sačinjavali su mešovite šume, dok od 30—40 godina Slavonski hrastici
su pretvoreni u velike čiste hrastove sastojine (mlađe branjevine) koje potpomažu
epidemičke bolesti. To isto potvrđuju odgovori šumarskih stručnjaka na pitanje profesora
za uzgajanje šuma Zagrebačkog šum. fakulteta Petračića, koji kažu da najviše
naših osušenih hrastovih šuma nemaju podstojnc satojine (glasnik šum. pokusa 1926 str.
119). I mi smo tu činjenicu zapazili odmah po dolasku na jamensku šumsku upravu, ali
od naših stručnjaka prvi je podigao svoj glas protivu gajenja čistih hrastovih sastojina
naš drug Lj. Marković i protivu vršenja proreda na dosadašnji način (Š. L. 1927
179—180).


Pošto hrast čini glavnu sastojinu u sadanjim našim posavskim šumama, logično
je, što se njegovom sušenju i obratila glavna pažnja u svekolikoj našoj literaturi, na
svima konferencijama i kod svih anketa stručnjaka i naučnika. Međutim ne suši se samo
hrast, već se suše i druge vrste drveta, tako na primer uočeno je, da se od 1927 god.
počeo sušiti i brest, A ako ne katastrofalno, jer takvog sušenja ne može ni biti, pošto
nema čistih brestovih sastojina sa većim površinama. Kao uzrok brestovom sušenju navode
se razni potkornjaci, među kojima prvo mesto zauzimaju Skolityde. Od 1929 god.
se suši * jasen i to u masama. Kao razlog tome sušenju naveo se izvanredno jaki mraz
sa ledom po nizinama i barama, a zatim hilezinus. Međutim 1930, 1931 nema ni leda.
niti velikih hladnoća, a jasen se i dalje suši i to ne samo po barama, već i po gredama
u sklopu, suše se i deblja stabla. Isto tako se primećuje sušenje i klenova i ako sporadično.
Što je najvažnije suši se i topola (jasika), što je zapaženo u srezu Topolovcu
još 1930 god., a ove godine 29. II. videli smo u XXVI. okr. istog sreza osušenih topola u
priličnom broju (150—200 stabala). Pri tome napominjemo, da ih nisu napadale ni gusenice,
niti medljika, jer 1928—1930 nije bilo u tom okružju tih štetnika. Da je sušenje
bresta zapaženo još 1915 god. nalazimo potvrde u izveštaju nemačke šumske uprave
broj 460/15, poslan ondašnjem nadšumarskom uredu u Vinkovcima, gde se kaže: »hrastova
stabla se posušila usled napada medljike, dočim usled gusenice sušenje se neopaža,
potrebno je suhare izrađivati, jer u protivnom niti za gorivo neće biti sposobni, to isto
vredi i za suhe brestiće«. Na području poverene nam šumske uprave suši se prosečno,
godišnje, oko 50 brestovih ne samo podstojnih, već i dominantnih stabala. Želimo istaći
ovu činjenicu, a sasvim je jasno, da se sušenju bresta, jasena i topole obraća manja
pažnja, jer brest i jasen dolaze u smesi 01—02, dok je topola i onako nepoželjna vrsta
drveta u srednje dobnim sastojinama. Odmah ćemo naglasiti, da je baš ta okolnost, što
se obraća velika pažnja samo sušenju hrastovine, može hiti, i dovela do pogrešnih zaključaka
u pronalaženju pravog uzročnika. Po našem mišljenju biće zajednički uzrok
sušenju hrasta, bresta, jasena i topole. Profesor Beogradskog šum. fakulteta Petar Đorđević,
izgleda, da traži zajedničkog uzročnika sušenju hrasta i bresta. Prema podatcima


P. Manojlovića (pola stoleća šumi. 372—385) sušenje u većoj meri zahvata dve periode;
1909.—1912 i od 1922—1925 god., i to u gornjoj grupi šuma, gde se osušilo 11.900 m3 na
441




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 36     <-- 36 -->        PDF

površini od 259 jutara, u vremenu 1910—1925, a u donjoj grupi šuma osušila se drvna masa
od 140,307 m3 na površini od 6.293 jutara. Starije šume se suše jako, proredene jače od
neproređenih, čiste hrastove sastojine su mnogo stradale. U I. periodi maksimum sušenja
je 1911 g., a u II. periodi 1924 god. U gornjoj grupi šuma najveće sušenje po masi
je u sastojinama od 81—100, zatim od 61—80 i 41—60. U donjoj grupi šuma prvo sušenje
pada 1910 god. a najveće 1916. Mešovite šume se slabo suše. Stare šume su se najjače
sušile 1910 i 1917—1920. Sušenja nije bilo pre 1909 god. (str. 378).


Profesor Petračić isto tako tvrdi, da obilno sušenje počinje 1909—1910 g. t. j .
od pojave pepelnice (gl. šum. pok. str. 119). Na postavljena pitanja o sušenju hrasta
dobio je odgovore: 1. da se kod nas suše samo šume lužnjaka, 2. suše se samo šume uzgojene
iz semena, 3. najviše se suše srednjedobiie sastojine, a ima posušenih šuma i preko 120
godina, kao i mladih, 4. stabla se suše u redim i gustim sastojinama; 5. sušenje biva u
čistim i mešovitim sastojinama, ali hrastova stabla su u mešovitim sastojinama nešto
bolje zaštićena od sušenja; 6. najviše naših osušenih hrastovih šuma nema podstojne
sastojine; 7. hrastove šume se jednako suše u krajevima sa manje padalina, kao i sa
većim; 8. isto tako sušenje je podjednako na boljem i slabijem, sušem i vlažnijem tlu,
u šumama izloženim poplavama i gde nema poplava.


Nama se čini, da tvrdnja pod tačkom 1 i 2 nebi odgovarala stvarnosti, da se kod
nas samo suši hrast lužnjak i to u sastojinama uzgojenim iz semena. Bar ne vidimo da
to g. Petračić tvrdi apodiktički, što bi značilo, da primeri nisu tačno provereni. Dr.
Škorić potvrđuje da pepelnica napada hrastove, naročito izdanačke šume, što bi značilo,
ako je napad pepelnice posle uzastopnog brštenja tih sastojina, da bi se i izdanačke
šume sušile (gl. šum. pok. 192´6 str. 247). To isto potvrđuje i Dr. Josifović, jer kaže da
pepelnica predstavlja ozbiljnu opasnost za izdanačke šume, za mlade plantacije, kao i za
hrastove koji se periodički krešu za lisnike (bilj. patol. str. 158). Iz ovoga također
proizilazi, kada bi pepelnica napadala izdanačke hrastove šume u zajednici sa gusenicom,
da bi se i ove sušile, šta više ta bi sudbina postigla i hrast kitnjak, jer u predelima
(Srbija, Južna Srbija, Crna Qora), gde se lisnici krešu za stočnu hranu, najviše
se kreše kitnjak. Profesor Langhoffer je primio izveštaje iz Srbije i Crne Gore, da je
gubar napadao i tamošnje hrastove (glas. pok. 1927 str. 30). Poznato nam je, da u Srbiji
raste najviše kitnjak, jer lužnjaka malo ima (biće ga nešto u Mačvi), te bi prema tome i
Tdtnjak stradao od uzajamnog napadaja gusenica i pepelnice.


Ne možemo se složiti ni sa mišljenjem, da se hrast podjednako suši u čistim, kao
i u mešovitim sastojinama, isto tako se ne suše podjednako u redim i gušćim sastojinama.
Bar objekt poverene nam šumske uprave govori jasno, da je veće sušenje u čistim,
nego li u mešovitim, jer je i napad gusenica i medljike u čistim sastojinama jači,
to isto vredi i za rede sastojine. Pretražujući arhivu u poverenoj nam šumskoj upravi
iz ranijih godina, kao i kod same Direkcije, došli smo do podataka od kada datira sušenje
u većoj meri kod Vinkovačke Direkcije. Kao polaznu tačku izabrali smo izveštaj
tadanjeg čuvara sreza Topolovca od 18. VI. 1911 god. kojim izveštava upravu, da se u
okružju 19, u kraj Baračkih livada, radi trogodišnje bolesti, na hrastovom listu, koja je
nalik pepelu, posušilo po prilici 50 mladih hrastića i to većinom do 10 cm debeli.
Ovaj izvještaj je dostavljen tadanjem nadšumarskom uredu, koji određuje šefu uprave
da obrati pažnju toj pojavi. Povodom te naredbe, uprava podnosi izveštaj,
da se u pomenutom okružuju sekcija 1, 2 i 4 na površini od 43.18 jutara
suše pojedina hrastova stabla od 4—10 cm, ali većim delom i ispod 4 cm
(tadanja starost tih sastojina je bila 13—29 god., smesa 0.6 hrast, ostalo 0.4). Isti
slučaj konstatovan je i u srezu Somovcu u okružjima IV—XII i XIX—XX. Od toga vremena
sušenje je redovna pojava, usled čega je povećana pažnja Nadšumarskog Ureda,
te u godini 1915—1917 vidimo dolazak naročite komisije, čiji je član i profesor Ivan
Tuszon. Sušenje je uzelo takve razmere, da se još 1915 god. pomišljalo na traženje
sniženja poreze.


442




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Na postavljena pitanja u 18 tačaka, koja su upućena svim šumskim upravama Vinkovačke
Direkcije o sušenju hrasta dobili smo odgovor od 6 uprava, pa smo videli, da
su ti odgovori dosta nesigurni i kontradiktorni. Uzrok ovome treba tražiti u nesistematskom
u loše organizovanom radu kod dosadašnjeg načina tretiranja ovoga pitanja.


Od P. I. O. dobili smo odgovor od dve šumske uprave. Početna godina sušenja
pada raznoliko, kod nekih 1910, kod drugih 1916, kod trećih 1927, osamljen je slučaj kod
Klenačke šumske uprave, da se sušenje pojavilo tek 1928 i 1929 god. Neke uprave
tvrde, da je sušenje prestalo, ali većina govori da još traje. Izveštaji se slažu da je
jači stepen sušenja u čistim hrastovim sastojinama, zatim na vlažnom zemljištu, na
mršavom zemljištu jače, na srednje plodnom najmanje, dok se na plodnom i suhom
znatno sušio hrast. Kontradiktorni su izvještaji u pogledu gustoće sastojina; podudarn/i
su u pogledu starosti, t. j . da je najjače sušenje bilo u srednje dobnim sastojinama.
Svi se slažu da je proces sušenja trajao za vreme vegetacijone sezone. Sušenje je kod
nekih uprava trajalo neprekidno, kod drugih periodično. Odgovori se potpuno slažu,
da se stablo suši s vrha. Međutim mi smo naišli na mnoga hrastova i brestova stabla,
da se suše i iz korena, dok im je krošnja potpuno sirova, a lišće zeleno, no o tome će
biti reci kod uzroka sušenja. Na pitanje dali se pored hrasta suše i druge vrste drveta,
dve uprave su dale odgovor, da se suši po neki grab, brest i cer. Bez svake sumnje
da je sušenja bilo i pre 1909 god. u našim Slavonskim prašumama, da li je to sušenje
kad kad bilo jače ili slabije, nemamo podataka, o tome se u literaturi ne govori. Prolazeći
kroz staru šumu susedne Imovne Opštine, videli smo u Vratičnoj i Smogvi još
1925 god. dosta većih praznina (ne po barama i nizinama): svi znaci govore, da je na tim
prazninama bilo stabala, još su se poznavali tragovi panjeva.


II. Uzroci sušenja hrastovih sastojina.
Na postavljena pitanja o uzrocima sušenja hrastovih sastojina dobili smo odgovore
od triju šumskih uprava Vinkovačke Direkcije, dveju uprava P. I. 0., poslužili smo se
izveštajem šumske uprave u Otoku, a zatim imamo i zapisnik šumarskih činovnika
Brodske I. O. od 8. VIII. 1931. Mi ćemo dobivene odgovore o uzrocima sušenja izneti
hronološkim redom.


Šumska uprava Jasenovac: Primarni uzročnik je gubar, a sekundarni je pepelnica.
Gubareve gusenice napadaju sastojine redovno od 1920—1925, najjači napadaj 1923/24
u svima sastojinama, a većinom u srednjedobnim sastojinama. Proces sušenja su ubrzale
gljive i potkornjaci. Sušenje nastalo posle višekratnog brštenja.


Šumska uprava Županja: Gubar s medljikom je primarni uzročnik. Jak napadaj
1915/16 i 1924/25, po starosti sastojina napad u svima sastojinama. Gubar je redovno
praćen pepelnicom. Sekundarni uzročnici su: Gljiva mednjača, razni potkornjaci, razne
poplave, i stagrairajuća voda u letnjim mjesecima. Sušenje se pojavilo odmah posle
brštenja.


Šumska uprava Nova-Gradiška: Gubar sa zlatokrajem i suznikom je primarni
uzročnik, a pepelnica sekundarni, jer se pepelnica pojavljivala više godina bez gubara, a
stabla se ipak nisu sušila. Najjači napad gusenica bio je 1924. Sušenje je nastalo posle
višekratnog brštenja i napadaja pcpelnice. Dodaje se još i ova okolnost, da su se grane
hrastovih stabala u sastojinama osušile, a da nisu bile napadnute od gubara, te bi kao
primarni uzročnik sušenja imale biti gljive na korenu, a gubar se sa potkornjacima naknadno
pojavio kao sekundarni uzročnik.


Jamenska šumska uprava- Sušenje, u većem stepenu je bilo 1917 g., prouzrokovano
je pojavom bele pene u početku vegetacije, na deblu pri korenu u vidu prstena,
izlaženje soka kroz koru, pri dnu stabla, prouzročilo je obamiranje kore i lagano žutilo
lišća. Početkom jeseni kora se potpuno oljuštrila i stabla osušila.


443




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Klenačka šumska uprava: gubar je primarni uzročnik, a pepelnica sekundarni, na


pad gusenica redovan, rede perijodički (1923—1928 jači, 1929—1931 slabiji). Gubar re


dovno praćen pepelnicom, gubara bez pepelnice nije bilo, sušenje nastalo posle više


kratnog brštenja. Na sušenje hrasta utiče: Stagnirajuća voda leti, prekid sklopa, na


bijanje zemlje marvom, te vlaga neprodire u zemlju, a leti vlage nestane.


Ogarska šumska uprava: Oubar sa zlatokrajem i suznikom je primarni, a pepel


nica je kao sekundarni uzročnik; napad gusenica od 1925—1928 periodički; 1926 g.


najjači; napada mlade sastojine veštačkim načinom stvorene i starije. Oubar se javlja


u obliku invazije, a praćen je redovno pepelnicom. U poplavnom području kao uzroč


nici sušenja jesu stagnirajuće vode, a u gornjim šumama sniženje podzemne vode.


Šumska uprava u Otoku (izveštaj od 30. VIII. 1931) primarni uzročnik sušenja su


gusenice u vezi sa napadajem medljike na ponovo isteralo mlado, neotporno lišće. U


istom izveštaju stoji d ovo: »Može se ustvrditi, da je medljika kao sekundarni štetnik


opasniji i od same gusenice. Medljika zdravom i već otvrdelom hrastovom listu uopšte


ne škodi — ako je sastojina bolesna, a list kržljav, žut, stradaće, a da nije pre medljike


obrštena. Primarni uzročnik je gubar, zlatokraj, a sekundarni medljika.«


U zapisniku skupštine činovnika Brodske I. 0. od 8. VIII. 1931 u Vinkovcima, na


lazimo mišljenja sadašnjih šefova šumskih uprava te Direkcije: »Da sušenja nema ili


se pojavljuje u manjoj mjeri, ako nema medljike, prema tome su uzrok sušenju gusenice


u vezi sa napadajem medljike na ponovo isteralo mlado neotporno lišće.


Pre nego što pređemo na podatke iz naše domaće literature ili drugih izveštaja


do kojih smo došli o sušenju Slavonskih hrastika, radi ilustracije* kako su ta mišljenja


o uzrocima, često puta nesigurna, neproverena, može biti, dovela do pogrešnih zaključaka
» a kako je trebalo ceo taj posao organizovati i izvesti, navešćeno mišljenje dvojice
profesora naših šumarskih fakulteta, jedan Zagrebačkog, drugi Beogradskog. Profesor
Ugrenovdć (šum. list 1924 str. 506): »Šta treba uzeti u obzir kod ispitivanja o sušenju
hrastovih sastojina«, podelio je taj rad u tri dela: A sistem, B metod i C centralizacija.
Za sistem rada veli da je teoretski i praktičan. Metod rada treba da je induktivan
i komparativan. Centralizaticiju rada poveniti jednoj ruci, jer je samo na taj
način moguće metodički i kriti.čki osvetliti čitavo ovo pitanje. Uredništvo (S- L. 192´J
str. 200—206) čiji, je urednik onda bio profesor Ugrenović povodom istog pitanja preporučuje,
da je teorija bez prakse mrtva, isto i praksa ako nema čvrste teoretske podloge.
Državna vlast je od 1924 g. počela pitanje sušenja hrastovih sastojina rešavati
anketama.
Profesor P. Dordević (Š. L. 1927 str. 117—121) preporučuje strogo naučno istraživanje-
Za dokaz o uzroku sušenja, direktno i stalno posmatranje, na oglednim poljima,
dovodi do pozitivnih rezultata. U članku: »Metode istraživanja sušenja hrastovih
šuma« (S. L. 1927. str. 383—384) navodi, da su izneta, većinom na osnovu nedovoljno
proverenih posmatranja u šumi, najrazličitija mišljenja o tome predmetu, i skoro je
toliko uzročnika toj pojavi pronađeno, koliko je autora obrađivalo tu temu.


Iz ovoga se vidi, da niti naučnici mogu sami bez stručnjaka, niti stručnjaci bez
naučnika, rešavati ovako krupno pitanje. Pada nam u oči podela rada profesora Ugrenovića,
i ne samo kao posmatrač u pitanju iztraživanja uzroka o sušenju naših hrastika,
već i kao stručnjak, koji se bavi tim istraživanjem od 1925 god., došli smo do uverenja,
da se do sada nije vodilo mnogo računa niti o sistemu, niti o metodi, a najmanje o
centralizaciji rada. Razume se po sebi, da ima izuzetaka.


Iz izveštaja Nadsurrarskog" Ureda u "Vinkovcima Br. 3.225 od 14. VII. 1915 Ministarstvu
u B. Pešti vidimo, da se krajem Aprila i početkom Maja 1915 pojavila gusenica
glavatog gubara (ocnerio dispar) i cheimatobia brumata, u većoj množini, u donjim
šumarijama (Županja Vrbanjat Morović, Jamena, Nemci) na hrastovim stablima
i na drugim vrstama stabala u srednje dobnim sastojinama. List ponovo izbio u polovini
Juna. Invazija gusenica je zahvatila ukupnu površinu od 18.580 jutara. Napadnuta stabla


éM




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 39     <-- 39 -->        PDF

su izgubila . godišnjeg prirasta., belo drvo nije bilo jako napadnuto; u branjevinama
nije kvar počinjen. Popust u plaćanju poreza nemoiže se tražiti, jer se nezna šteta.
Primećujemo da je 1915, 1916 g. bila velika poplava, koja se zadržala u šumama do
Jula meseca 1916 g., isto talko 1917 g. vlada velika poplava. Na raspis Ministarstva
Šuma i Rudnika šumske uprave podnose ovakve izveštaje: Jasenovac, 1923 g. gusenice
na lisnatom drveću, u baštama i voćnjacima; 1924 g. gubarevih legla, ne u prevelikoj
množini na stablima. Nemci 1922 g. vladala velika navala gusenica; Vrbanja,
1923 g- nema gusenica; 1924 g. mestimično. Lipovljani: Gubareva gusenica sa zlatokrajem
već tri godine hara (od 1921—1923)., 1924 g. u slaboj meri. N. Gradiška: 1924


g. nema gusenice. Morović: u 1923 g. gusenice dosta retke. Županja: 1923 g- primećena
jajašca mestimično u gomilama. 1927 g. Jamenska uprava izveštava, da je
s jeseni 1926 bilo gubarevih legla u srezu Smogva na površini od 300 č. hv., N. Gradiška
da je bilo mestimično brštenja lista, a šteta neznatna. Morovićka šumska uprava: s jeseni
1926 bilo je gubarevih legla u znatnoj množini, u srednje dobnim sastojinama sreza
Blata* a tečajem 1927 list je obršten u istim sastojinama (od 40—80 g. okruž. IV, XVI,
XVII i XXI. Jaja su strugana četkama na zemlju. Isti slučaj s leglima je bio u srednje
dobnoj sastojini susedne šume P. I. 0-, gde nije ništa rađeno, pa ipak gusenica 1927
nije bilo u velikoj množini Iza brštenja u navedenim okružjima došla je pepelnica.
1928. g. u svima, uprava gusenice, kao i legla u neznatnoj množini. 1929 g. N. Gradiška
javlja, da je na Bobarnskom Psunju okr. IV- viđeno jedno gubarevo leglo na bukvi, na
nadmorskoj visini 750 metara. Ostale uprave izveštavaju, da nema gubara; 1930 g.
Lipovljani javljaju, da ima gubarevih legla; Nemačka uprava izveštava o polaganju
gubarevih legla u svima srezovima u sredne dobnim sastojinama; N. Gradiška šum.
uprava takode izveštava o gubarevim leglima u srezu Prašniku i Ljeskovaoi; kod 2upanjske
uprave zaraza gubara u srezu Slavir i Loža; Morovićka o neznatnoj množini
u srezu Blata i Topolovcu. S jeseni 1931 god- invazija gubarevih legla u svima sastojinama
po starosti i smesi, oko bara, prošeka, na rubnim stablima može se naći do
150 legla na stablu. Ako vremenske prilike budu uticale povoljno na razvitak gusenica
s proljeća 1932 može se očekivati najjači napad gusenica.
Prelazimo sada na mišljenja istaknutih radnika na polju ispitivanja o uzrocima
sušenja. Iznoseći ta mišljenja mi se nećemo osvrtati na entomološku stranu gubara,
zlatokraja, suznika i ostalih insekata, jer o tome govore entomolozi. Oni su šta više
dobro opisali razvitak i kretanje tih insekata kod nas. Direktor P- Manojlović, koji je
od šum. stručnjaka uložio veliki trud, dokazuje da sušenja nije bilo pre 1909 g. t. j .
pre vremena kada se pojavila pepelnica kod nas (P. st- str. 378). Na osnovu pregleda
mnogih sastojina i izveštaja velikog broja stručnjaka donosi zaključak: Zemljište nije
uzrok sušenju, isto tako ni voda; gusenica sama nemože biti također; dakle je pepelnica
glavni i primarni uzročnik sušenja hrastovih sastojina, a gusenica indirektni uzročnik.
Njegova tvrdnja, izgleda, da je ostala osamljena. Da bi ta tvrdnja imala dokaznu moć,
potrebno je bilo sve izveštaje proveriti i sem toga veliko je pitanje, da li se je baš
pepelnca pojavila kod nas tek 1909 g. Kaže se da je pepelnica odkrivena u Evropi 1907;
no da li je nje bilo ranije, pa je tek 1907 odkrivena nismo našli i potvrde. Važno je
pitanje znati od kada datira nauka o gljivama i dali je ta nauka naišla na pepelnica ranije
ili tek pošto se primetilo njeno štetno dejstvo u šumama Sem toga i sama tvrdnja
da sušenja nije bilo pre 1909 nije sigurno; mi nemamo sigurne podatke o našim starim
hrasticima, pa je odviše smelo tvrditi, da sušenja ranije nije bilo.


Profesor Langhoffer je najviše pisao o sušenju naših hrastovih sastojina u glasnicima
za šumske pokuse 1926 i 1927, zatim u mnogim brojevima šumarskog lista. Sa
članovima Zagrebačke komisije pregledao je 34 šume 1925, i 1926; sem togä je pribavio
mnogobrojne izveštaje i mišljenja naučnaka, stručnjaka i čuvarskog osoblja. U tim
člancima dao nam je i entomološku stranu gubara, zlatokraja, kukavičjeg suznika I
ostalih štetnika; što je pri tom važno opisao nam je razvitak i daljnji život gubara i


445




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 40     <-- 40 -->        PDF

njegovih pratioca u našim šumama; ali dodaje, da su podatci o gubaru kao štetočincu
u našim šumama stari 50 godina, i da je šteta što nema starijih podataka (Ql- pok.
1926 str. 184). Gosp. profesor nam. priznaje i ovo: »Osećam i sam, da pitanje gubara
nije još iscrpljeno« (str. 223 istog gl.). Mi neznamo- šta bi g. profesor imao reći o
gubaru, i bilo bi odviše smelo s naše strane, da mi dopunjujemo našeg izvrsnog entomologa.
Entomološka strana, kao i štetno dejstvo gubara na hrast lužnjak g. profesor
je opisao do sitnice. Nas interesira kakvo štetno dejstvo stvara gubar hrastu kitnjaku.
Da li je gubar specifičan štetnik samo protivi lužnjaka, a kitnjak ostavlja na stranu?
Šume hrasta kitnjaka nisu mnogoi udaljene od posavskih šuma hrasta lužnjaka, a kad
se ima na umu, da male gubareve gusenice mogu biti prenesene vetrom i na veće daljine,
držimo da bi se gubar pojavio i u šumama hrasta kitnjaka; tim pre, što ima i tih
šuma, koje su uzgojene iz semena Ne tvrdimo, ali nam* izgleda, da tu stvar zapinje.
Prema podatcima profesora Langhoffera jake navale gubara su bile 1887, 1892, 1909 i
1910., navala traje tri godine ali ne uvek — nakon prekida od 6 ili 10 godina — opet
ne uvek, pojavi se ponovo (str. 389). Gusenice su prvotni, primarni štetočine, — usled
navala gusenica na oslabelim stablima, pojavljuju se sekundarni štetočinci (potkornjaci).
Podatke je crpeo iz šumarskog lista počev od 1888, zatim je dobijao izveštaje od raznih
Direkcija, šumskih uprava 1924, 1925 g. i dalje; pregledao je pak lično 34 šume. Pobija
mišljenje Direktora P. Manojlovića, da je pepelnica primarni uzročnik, jer veli da ona
sama nije uzrok katastrofalnom sušenju, ili ako pepelnica napadne prvi list. koji nisu
napadale gusenice, taj list izdrži napadaj papelnice- Ako iza jake navale gusenica, na
hrast koji je do gola obršten, navali žestoko medljika na novi list, redovno sledi jako>
mestimice, katastrofalno sušenje hrastova (str. 222 gl. 1926). Po gospodarskom listu
iz 1869 iznosi nam silnu štetu od gubara na donjem krašu> kao i 1871 (str. 3. gl. pok.).
Na predavanju od 6. II. 1926 tvrdi, da je glavni uzročnih gubar, a sekundarni pepelnica.
Istraživanje i iskustvo govore za to da ni tlo, ni voda nisu krivi velikom katastrofalnom
sušenju naših hrastova; već gusenice s medljikom (Š. L. 1925 str. 640—644). U šumarskom
listu za 1927 (str. 525) javlja da, su se na X internacionalnom kongresu zoologa
u B. Pešti četvorica entomologa priključila njegovom mišljenju, da su gusenice, osobito
gubara, uzrok katastrofalnom sušenju naših šuma. Nama nije poznato koliko je entomologa
bilo na tom kongresu i drugo dali se ko od te gospode bavio istraživanjem uzročnika
sušenja hrastovih sastojina kod nas> pa su se priključili mišljenju g- profesora
Langhoffera, ili su jednostavno, na osnovu referisanja g. profesora, usvojili njegovo
mišljenje. Mi ćemo poštovati ovakva autoritavivna mišljenja, ako su potkrepljena nepobitnim
argumentima. U obe knjige glasnika za šumske pokuse g. profesor nas upućuje
na mnoge izveštaje. Mišljenja većine izveštača g. prof. usvaja, pa nešto na osnovu
sopstvenog posmatranja» a nešto i potpomognut tim izveštajima, za koje izrično ne stoji,
da ih je temeljito proverio, donosi zaključak, da je primarni uzročnih sušenju hrastovih
sastojina gubar u zajednici s pepelnicom, jer ako sastojine nisu, predhodno, obrštene od
gusenice, pepelnica nije ubitačna. Isto tako g. profesor opovrgava pojedina mišljenja,
da ni stagnirajuća voda, niti zemljište, niti razni paraziti mogu biti primarni uzročnici.
Mi ćemo izneti i ta druga mišljenja, koje je g. profesor takođe naveo.


Matolnik dokazuje, da dugotrajna stagnirajuća voda nepovoljno deluje na hrastove
sastojine — gubar i medljika udruženi zadaju hrastovoj šumi jake udarce (gl. 26
str. 21.


Jovan Matić govori takođe da je uzrok sušenju suvišna voda; 1912 g. nije bilo
gusenica, a u srezu Neprečava osušilo se 1448 stabala. Predeli Djepuš Kablarovac
napadani su gusenicom i medljikom, pa ipak se ne suše. To mišljenje izneo je u šumarskom
listu 1926 str. 446—448, gde kaže, da je svojim višegodišnjim posmatranjem došao
do zaključka, da je glavni uzročnik sušenju suvišnai voda, koja sprečava fiziološke
funkcije. Sušenje se pojavilo posle kasnih letnjih poplava (1912-13 g).


A Jošovec (Š. L. 1924 str. 639), kao uzrok sušenju navodi, sem gubara i medljike,
još i poplavnu vodu, koja stagnira i loše dejstvuje u letnjim poplavnim mesecima. Uzrok


446




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 41     <-- 41 -->        PDF

tim poplavama traži u lošoj provedbi regulacije reke Save, koja je dovršena u gornjem
toku, dok je u donjem toku slabo napredovala.


Kod ovih konstatacija dodajemo, da smo prema podatcima u kojim godinama
je bila velika poplava, videli da su takve poplave bile 1912/13, 1915/16, 1917, 1924, 1925
1931- Iz postojećih podataka vidimo, da je baš tih godina bila navala gusenica, asušenje je bilo najjače Nekako poplavne godine koincidiraju sa navalom gusenica i
jačinom sušenja. Nismo našli podataka za ranije godine, i ako smo pregledali delcvodne
protokole, kod poverene nam uprave od 1904 godine. Nađšumar Josip Ton veli
da su jače stradale one sastojine, gde voda duže stoji (gl. str. 39 1928).


Profesor Petračić: cd pepelnice se ne suše hrastove šume u većoj merij već trpe
umanjeni prirast; gde su bile jake navale gusenica, koje su šumu sasvim obrstile, a na
novom se listu razvila papelnica i ovo se ponovilo kroz dve ili više godina, nastupilo
ie katastrofalno sušenje. Prestankom brštenja, prestalo je i ubitačno dejstvo pepelnice
(gl. 1926 str. 120). Međutim Dr. Škorić je rekao, premda je najčešći slučaj, da je
dejstvo pepelnice vezano za brštenje hrastova, nije isključivo (str. 75, 76 gl.). Dalje nam


g. profesor Petračić kaže: »Uzroci sušenja nisu ni u tlu, u klimi, niti u sastojinama,.
mora se verovati da su primarni uzroci gusenica i pepelnica« (str. 206 gl. 1926- Na
predavanju od 6. II. 1926 pobija tvrdnju daje uzrok sušenju pepelnica, — katastrofalno
sušenje počinje d 1909 g.; uzrok sušenju su gusenica i pepelnica. Na istom predavanju
Dr Seiverth dokazuje, na osnovu analize zemljišta, da tle nije uzrok sušenju. Dr. Škorić
tvrdi da pepelnica sama nije u stanju uništiti hrastove sastojine- Međutim na str.
237 gl. 1926 nalazimo njegov opit sa odgajenim hrastićima u loncima, pa je utvrdio da
je pepelnica sama u stanju da> uništi hrastova stabalca Doduše bez daljnih eksperimenata
ne dopušta da pepelnica jednako deluje i na stare hrastove, jer je kod starih hrastova
životna snaga veća i otpornost. Pepelnica napada hrastove, naročito izdanačke
šume, pa ove ipak ne propadaju. Razni paraziti, svaki za sebe, ne ugrožavaju život
hrasta, tek iza napada gusenice pepelnica je pogibeljna (str. 241.). Gosp. Dr. Škorić.
nam daje eksperimente da se vidi dejstvo papelnice na hrastova stabla. Na str. 240 gl.
stoji: »Iz ranijih opažanja drugdje, a i u nas poznato je, da su i prije bivale hrastove
šume obrštene do gola od gusenica, no da su ove to podneslc, po najviše, samo gubitkom
na prirastu«.
Profesor Ivan Tuszon pregledavao je šume 1915—1917 Nadšumarskog Ureda u
Vinkovcima, Lipe i Qödöllöa. Pregledao je najjače ugrožene hrastike između Bosuta,
Studve i Smogvice, koji svake godine stoje po više meseci pod vodom, a 1915/16 bili
su skoro 6 meseci. Sastojine, naročito srednjedobne (srez Blata, Debrinja) bile su napadane
od gusenica i medljike, taj napad je trajao, prema podatcima upravnog i čuvarskog
osoblja zadnjih 10—12 godina, u razmaku 3—4 godine Potpuno sušenje je bilo
na nižim i vlažnijim površinama I ako lužnjak izvrsno uspeva na poplavnoj, niskoj površini,
napadnuti delovi šuma od gusenica i medljike, — pošto su u ćelom svom životnom
delovanju oslabljene, — ne podnašaju odviše poplavno tlo. U području Nadšumarskog
Ureda Lipe nije našao posve uništene hrastike, u prkos toga, što je u velikoj meri
bilo gusenica, kasnih mrazeva i medljike. U području Qödöllöa sa humozno ilovastim
tlom, bio je napad gusenice i medljike, a sušenja nije bilo. Napomine da u starim Slavonskim
hrasticima nije bilo više od 40—50 hrastova po rali, ostalo je belo drva; dok
su danas ti hrastici pretvoreni u čiste hrastove sastojine. Dokazuje da je Timmen
hrastovu medljiku iz Portugaise opisao 1878 godine.


Lj. Marković i M. Manojlović: sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske i
Slavonije: Invazije Parazita su bile preteče katastrofalnog sušena, a njihovim prestankom
delovanja i sušenje je bilo više ili manje završeno; sušenje posavskih šuma je rezultat
zdravstvenog stanja tih šuma sa jedne i navale parazita s druge strane. Parazitizam
zauzima prvo mesto, jer bez njegovog dejstva nema sušenja, a u normalno
uzgajanim šumama dejstvo parazita je bez težih posledica po produkciju i opstanak
šume. Napad gusenica kao rezultat dao je umanjenje prirasta u visinu i debljinu.


447




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Za mednjaču se kaže da je samo saprofitnog karaktera i da napada samo panjeve
posečenih stabala, stara i jako potčinjena stabla. Mi smo videli da mednjača može
imati i parazitni karakter, te se razvija i kod sirovih stabala Tu činjenicu potvrđuje
i Dr. Josifović (bilj. pat. str. 119), koji dokazuje, da se parazitna glivica (A. Melleus) u
oslabljenom hrašću intezivno razvija, i potpomognuta, vrlo često, insektima, zadaje im
smrtni udarac. Usled čistih seča, dotle zasenjeno i vlažno tle gubi svoja dobra svojstva,
te pošumljavanje poljskim gospodarstvom pojačava disharmoniju u faktorima
zdrave produkcije, i šume postanu omiljene stanice parazita. Način proreda u tim
šumama favorizirao je hrast, tako da su te šume ostale bez potčinjenog sprata. Pašarenje
takođe štetno utiče na zdravstveno stanje tih šuma. Nivo Save je usled neregulacije
podignut, usled čega su poplave sve češće, a voda se zadržava sve duže i duže
i stagnira stvarajući omočvarenje, koje je u raznim delovima napredovalo. U čisto
močvarnoj sredini našem hrastu lužnjaku nema mesta. Voda je nesumnjivo, neobično,
važan negativan faktor u oslabljenju, u primarnom obolenju, kao začetnik jedne akutne
anemije u našim hrastovim sastojinama. Tle je mestimično kiselo, što potvrđuju mnogo
brojne asosiasione biljke pratilje; takvo tle prelazi u treset i močvar, te je hrast u
punoj degeneraciji. Hrast ne ide na izrazito kisela tla. Jedno šumsko tlo ne može
večito proizvoditi jednu istu vrstu, jer postoji prirodna naizmeničnost i zasićenost tla
sa jednom vrsti drveta, kao što je to slučaj i u poljoprivredi. Naše hrastove sastojine
su preopterećene brojem stabala.


Profesor Petar Đordević (rasprava o sušenju hras. šuma u Slavoniji 1926 str. 5.):
Usled velike otpornosti i sa velikom životnom snagom hrasta lužnjaka, teško je pretpostaviti,
da će ga jedan ili više napada gusenica ubiti, ma oni bili praćeni i napadajem
medljike. Neposredan uzrok naglom sušenju hrastovih stabala, a često i čitavih
sastojina su micelije armilaria mellea (str. 13). Crvena boja lišća posmatranih hrastova
u Merolinu, zaraženi gljivom ceratostomella merolinensis direktno je posledica
oskudice vode u krunici napadnutih stabala (rasp. 1930. g. str. 21), pa se suši ne samo
list, već i stablo. Naglašava da je štetno za okolnu, prividno još zdravu hrastovu sastojinu,
naglo uklanjanje hrastovih sušaca, a naročito kada sastojinu čine samo hrastova
stabla i kada se po uklanjanju sušaca sklop sastojine i suviše proredi, (str. 22).
Naglo uklanjanje sušaca, kao i nagle prorede povećavaju transpiraciju razređenih stabala,
izaziva relativnu suvoću u sudovima stabala, jer suvoća potpomaže razvijanje
gljiva.


Nije nam poznato u koliko bi naglim vađenjem sušaca bila povećana transpiracija,
pa se nemislimo upuštati u polemiku sa g. profesorom. Znamo da su šušci lišeni
svake životne energije, a pritom su legla mnogih parazita i od dva zla moramo birati
manje. T. j . sušce moramo uklanjati, da nebi stvorili prirodna legla i skrovišta mnogobrojnim
parazitima. Ne samo što kvare estetski izgled šume, već nisu ni od kakve koristi
da ih zadržavamo u šumi, obično s njih kora otpada, malo jači vetar im otkida
grane, lišća nemaju, te tlo mogu zaštititi smo svojim deblom.


Raspravom iz 1921 prelazi na bakteriozu Slavonskih hrastika. Tipičnu bakterijozu
je konstatovao na hrastovom stablu u srezu Blata okrž. 4. sek. 1 dana 2. X. 1930 god.,
uzgred budi rečeno stablo je pronašao pisac ovih redova. Taj je hrast s vrha krošnje
imao 2/. dužine crveno — svelo suvo lišće, a za 1/. debla zeleno sveže. Kolutovi, dobiveni
prerezivanjem, pokazali su slojeve bakterija. Prerezani koturovi su fotografisani,
te su primerci ispitivani mikroskopski. List toga hrasta nije bio bršten, niti je bilo
tragova medljike. Na pojedinim žilama u korenu vidjeni su tragovi truloće.


Dve hrastove izvale, na koje je pisac ovoga članka naišao, prilikom uništavanja
gubarevih legla Marta 1931, davale su interesantan slučaj, te je g. profesor na naš poziv
došao u srez Blata. Na tim izvalama list je bio potpuno svež, deblo zdravo i sirovo,
grane sirove, a glavne žile korena i mnoge druge bile su već trule, napadnute armilla


448




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 43     <-- 43 -->        PDF

rijom. Na tim izvalama je također otkrivena bakterijoza hrastova. Nadamo se, da će


g. profesor publikovati još jednu raspravu o bakterijozi hrastova povodom izvala, koje
smo pronašli u srezu Blata 17. IV. 1931, posle jake oluje noću 15/16. VI. 1931. Nemamo
namere da prejudiciramo mišljenje g. profesora, ali držimo da će se tom raspravom
naći jedan od glavnih uzroka sušenju hrastovih sastojina, koji će, verovatno, biti presudan.
Pošto smo do sada izneli, u glavnom, sva mišljenja o uzrocima sušenja hrastovih
sastojina, iznećemo i svoja opažanja. Od 1925 do početka 1927 zdravstveno stanje
sastojina, u poverenoj nam šumskoj upravi, beležio je naš predhodnik Lj. Marković. Od
1927 do danas, iz godine u godinu, beležimo mi (pojavu gubara, medljike, poplavu,
atmosferske prilike, razne parazite, sušenje). Napred smo izneli podatke, da je sušenja
u većoj meri i to u srednje dobnim sastojiinama bilo 1915:—1917, a u mladim u srezu
Topolovcu (Baračke livade) i srezu Somovcu okr. 4—12 i 19—20 još 1911, videli smo,
da je bilo i sušenje bresta. Možemo potvrditi da od 1925 g. napadaja gusenica u jačoj
meri nije bilo, pa ni medljike u području šum. uprave.
Prema izveštajima i ostalih šumskih uprava Vinkovačke Direkcije od 1924 god.
nije bilo jačeg napadaja gusenica. Što se tiče područja naše uprave, možemo reći da
sušenje ne prestaje, ono nije katastrofalno, ali se nastavlja. Istina suše se većinom
potstojna, a zatim i stabla slabe ili nikakve krošnje, ali se suše i dominantna stabla.
Od 1927 g. uočili smo i sušenje bresta u srezu Blata, Somovcu i Topolovcu u partijama,
mestirnic.no i po više stabala. Mišljenje vlada da se hrastovi suše s vrha; međutim mi
srno nailazili na mnoga stabla da se suše odozdo t. j . iz korena, što smo ustanovili kopanjem
oko tih stabala i zasecanjem pojedinih žila. Videli smo, da je proces sušenja
obuhvatio skoro dve trećine debla, a jedna trećina sirova. Stablo je imalo zeleno
lišće. Pažljivim posmatranjem uočili smo isti slučaj i kod bresta. Naročito smo uvideli
da onde, gde je napad gusenica bio jači, hrastov list je ostao netaknut ili slabo načet,
dok smo pepelnice videli na brestovom listu, ali je ostao do kraja prirodnog opadanja.
Pa ipak brest se suši kako s vrha, tako i iz korena. Gubareva gusenica, tek u krajnjoj
nuždi, napada brestov list. .loš 1929 god. imali smo prilike, da vidimo izvestan broj
posušenih topola u srezu Topolovcu (jasika). Dana 29. II. 1932 videli smo priličan broj
osušenih jasika u okruž. 26/3 sreza Topolovca, te smo naredili čuvarskom osoblju, da
podnese izveštaj o približnom broju osušenih jasika, kao i onih kod kojih se primećuje
da će se osušiti. U srezu Topolovcu okru. 27/1 nađeno je 20—30 osušenih stabala,
okruž. 26/3, 1 oko 200 stabala, okruž. 25, 10 stabala. U okruž. 27 i 26, izgleda, da će se
sušenje nastaviti. U srezu Somovcu okruž. 12/3, 13/2, 14/1, 2 i 15/1, 2 nalazi se oko 40
suvih topola, većinom jasika. Starost sastojina, gde se topole suše jeste 38—42 god.
mahom gde prorede uopšte nije bilo, sklop gust, topole nadmašile ostalu visinu drveta
i dobro razvijene. U tim okruž. nije bilo niti napadaja gusenica, ako ga je i bilo, bio je
neznatan, a pepelnice nije bilo, pa se topola ipak suši. Sušenje jasena koje je bilo u
masama po barama i nizinama 1929 god., a koje se i danas nastavlja i po gredama, nećemo
uzeti u obzir. Može biti, da su ti jaseni premrzli za vreme velike hladnoće od
jakog mraza i leda.


Imajući pred očima zgodan objekt za posmatranje, kao što je srez Blata sa preko
14G0 jutara srednje dobne hrastove sastojine i to većinom čiste, jer je primesa jasena i
bresta neznatna, a graba ima samo po gredama u 3, 13, 14 okruž. zatim u 20 i 21, posmatrali
smo razne pojave na hrastovim stablima još od 1927 g-, pa smo to i u izveštajima
Direkciji naglašavili. Dosta čest slučaj je bio, da smo na hratovoj kori, obično u
brazgotinama primetili crne mrlje, prilično široke i dugačke, zatesivanjem kore videli
smo, da tragovi tih mrlja ulaze u bjeliku, šta više prođu i nju. Takvo je stablo pružalo
znakove obolenja, ali je ono moglo i preboleti. No, ako je na kori nađeno 3 i više
takvih mrlja, osvedočili smo se, da je takvo stablo podlcglo toj bolesti u roku za 6
meseci ili najduže za godinu dana. Isto tako nalazili smo, da pri dnu stebla iz korena,


449




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 44     <-- 44 -->        PDF

a kadkad i iz nadzemnoga dela, izlazi neka tečnost, docnije ta tečnost prestane, te se na
takvim mestima pojavljuje sušenje. Primetili smo da gljiva mednjača napada i prividno
zdrava stabla; kad god smo naišli na gljivu iz korena pri dnu debla to nam je
bio znak da će se dotično stablo osušiti pre, a posle. Kod svih ovih navedenih slučajeva
konstatovali smo: Da su hrastovi imali list, da su sirovi i da su se osušili odozdo
prema gore. PosmatraLi smo i brestova stabla: dešavalo se, da se sušenje manifesto


1.—


valo od korena prema gore, tako da je2/3 debla bila suva, šta više zaražena gljivama
i ostalim parazitima, a da je dotično stablo u gornjem delu bilo sirovo i imalo
zelen list, isto tako imali smo i obratan slučaj, da se brest počeo sušiti s vrha, list već
žut i suv, a stablo je bilo u donjem delu sirovo. Izlazeći često u sastojine i posmatrajući
navedene kao i mnoge druge pojave i to ne samo u toku jedne godine, već stalno od
1927 gledali smo i razmišljali često puta, pa smo se pitali da li je pravi uzrok sušenja
naših hrastovih sastojina pronađen. Činjenica, što su svi članovi komisije Zagrebačke
pokusne stanice doneli jednodušan zaključak, potkrepljen promatranjem u šumi 1925 i
1926 g., a zatim i na osnovu mnogih izveštaja, da je gubar s medljikom primaran uzročnik
sušenja, a da su sve ostale pojave sekundarnog karaktera, dosta nas je sputavala,
da bi mogli uzimati u obzir ili makar prepostavljati da može biti i drugih primarnih
uzročnika sušenja. Nije tako laka stvar hvatati se u koštac sa članovima te komisije,
jer smo medu njima videli entomologa, profesora za uzgajanje šuma, za tloznanstvo i
za ispitivanje parazita. Zaključak te komisije je bio: Da uzrok sušenja ne treba tražiti
niti u tlu, niti u vodi, niti je pepelnica sama za sebe u stanju da proizvede katastrofalno
sušenje, ako sastojine nisu prethodno obrštene i to više puta.


Kao što smo već napred naglasili, naša skromna pretensija ne ide zatim da resi
pitanje uzroka sušenja; već više za tim, da se tom pitanju mora posvetiti veća pažnja
dugotrajnim stalnim: posmatranjem i ispitivanjem, kako bi se svestrano induktivnim
i komparativnim načinom resilo ovo goruće pitanje. Može biti, da se kod tako zvanih
arnbulatornih posmatranja, kao što je to bio slučaj 1925 i 1926 god., a od toga se vremena
prestalo, radilo jednostrano: Videlo se, da gusenice brste šumu, da posle nje dolazi
medljika i da je baš iza tih napada nastalo sušenje; napadi su periodički, pa je i
sušenje periodičko. Da se do ovakvog zaključka došlo tim posmatranjima, dobro su
poslužili potvrdni izveštaji upravnog i čuvarskog osoblja. Mi izveštaje toga osoblja
nimalo ne potcenjujemo, šta više oni su hvale vredni; ali se pitamo da li ti izveštaji
nisu jednostrani, da li nisu pošli od pogrešne pretpostavke.« Često puta su i nesigurni,
stečeni po kazivanju, stvoreni na osnovu momentanog posmatranja. Od tih mnogobrojnih
izveštaja, kao zrnca bisera u moru peska, javljaju se i druga mišljenja, ali se tim mišljenjima
ne poklanja velika pažnja: Da su uzrok sušenju stagnirajuća voda, kiselost
tla, močvarnost, parazitizam, bakterijoza i t. d.


Ne tvrdimo, da gubar s medljikom ne igra važnu ulogu kao uzročnik sušenju, ali
nam se čini, da i ovi drugi uzroci, ako nisu baš glavni, svakako, nisu ni sekundarni, može
biti da bi se na to naišlo i ranije, da se pokušalo sa opitima rušenja prividno zdravih
stabala; naročito onih čiji list nije napadan gusenicama niti pepelnicom. Mi ćemo izneti
jednu nepobitnu činjenicu, koju smo pronašli Juna meseca 1931 god.


Noću između 15/16. VI. 1931 vladala je velika oluja (ciklon) ne samo na području
poverene šumske uprave, već i jamenske, vrbanjske, kao i po selima. U samom Moroviću
i Lipovcu videli smo mnoga drveta prevršena, izvaljena. 17. VI. 1931 išli smo u
kontrolu srezova radi drvara, pa smo prolazeći kroz čuvarske rajone Blata, Malovanci,
Neprečava i Topolovac konstatovali poraznu činjenicu: da su mnoga stabla, a medu
njima i dominirajuća prevršena, od kojih najviše hrast; naišli smo na mnoge hrastove
izvale iz korena u Blatima. Nabrojali smo oko 180 stabala u Blatima, 84 stabla u srezu
Malovanci, 43 stabla u srezu Neprečavi i 500—70O stabala u srezu Topolovcu, najviše
u srednje dobnim sastojinama. Prema broju prevršenih i izvaljenih stabala pravac


450




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 45     <-- 45 -->        PDF

oluje je severo-zapad prema severo-istoku. Moramo priznati, da je ova pustoš napravila
težak utisak na nas kao šumarskog stručnjaka, koji rukovodi šumskim gospodarstvom.
Veliku nam brigu zadavala lepa hrastova stabla zbog prodaje u prošlogodišnjoj
krizi. Ali po onoj našoj narodnoj, da svako dobro ima svoje zlo i obratno svako zlo
ima svoje dobro, izvale u srezu Blata dale su nam dobar objekt za posmatranje i rasvetljavanje
uzroka sušenja naših hrastovih sastojina. Pregledali smo pažljivo sve izvale
u srezu Blata, a naročito one, koje su potpuno iščupane iz korena. Imali smo
ovakav prizor: Stablo (deblo) je bilo potpuno sirovo, krošnja s granama i grančicama
sirova, list potpuno zelen, boje kakva se može poželeti, nije napadnut od gusenica, niti
od pepelnice. Oddine 1931, može se reći, da nije bilo gusenica u srezu Blata. Glavna
srčana žila kao i mnoge tanje žile bile su suve, šta više trule. Ovo smo konstatovali
kod 20—30 izvala. Stablo se držalo pomoću nekih sporednih žilica i vertikalnim pritiskom
svoje ose. Naročito smo zapazili da je deblovina bila sirova, odmah iznad zemlje.
Nikakvi spoljni znaci nisu pokazivali, da bi se ta stabla posušila; međutim njih je očekivala
sušenjem neumitna smrt, može biti, još iste jeseni, a možda i kroz godinu dana.
I ranije smo imali isti slučaj, da posmatranjem ustanovimo brzo sušenje na izgled
zdravih stabala.


Držeći da će ova pojava kod izvala igrati, ako ne presudnu ulogu u rešavanju
uzroka sušenja hrastovih sastojina, a ono dosta važnu, pozvali smo g. profesora P.
Dordevića, koji se ljubazno odazvao i došao u srez Blata, te u našem prisustvu preispitao
nekoliko izvala, neke je i fotografisao. Pravljeni su isečci od tih izvala posmatrani
mikroskopski. Mi ovdje ponovno naglašavamo, da nam ona odvojena mišljenja Matolke,
Josipa Tona, Jovana Matica, Jošovca, Lj. Markovića i M. Manojlovića o uzrocima sušenja,
kod prve četvorice stagnirajuća voda u letnim mesecima, a Markovića i Manojlovića,
pored načina eksploatisanja starih hrastika, pošumljavanja i proreda, kojima se
išlo na to„ da se prirodna forma zameni veštačkom, zatim poplavna voda kao negativan
faktor, kiselost tla, močvarost i zabarivanje, daju jasan putokaz kojim treba ići, da se
nadu glavni uzročnici sušenja hrastovih sastojina u posavsko nizinskim šumama. Navodi
se da hrast lužnjak ima veliku otpornu moć, zatim analizom tla je dokazano, da
isto sadrži još dovoljno mineralnih sastojaka, te da na toj strani ne treba tražiti uzročnika.
Ali se nije ispitalo kakve elemente sadrži u sebi poplavna voda, koja stagnira i
koja se pretvara u žabokrečine po barama i nizinama, zatim kakvo dejstvo vrši ta voda
na stablo i njegov koren. I sam život čoveka je nesnosan u tim sastojinama posle velikih
poplava od jsparivanja i milijardi komaraca. Ni tvrdnja, da je nastala iscrpljivost
tla usled prevelikog broja jednolične vrste drveta na tim površinama, kao što je hrast
lužnjak, koji ima velike zahteve za svoj napredak, nije dovoljno proverena niti ispitana.
Poplavna voda, nošena glavnim rekama dolazi u posavsku nizinu sa brda i planina; na
svome putu prelazi preko dvorišta, pašnjaka, livada i polja, nosi sobom našto naiđe;
to sve taloži u naše posavske šume, te bez sumnje, povećava količinu bakterija i ostalih
parazita, koji se još umnažaju prilikom taloženja mulja i zabarivanja. Napred smo istakli
da velike poplave nailaze periodično, kad kad dve godine uzastopce, a skoro je istih
godina bila i velika navala gusenice i medljike, te su nastala i katastrofalna sušenja.
Da li su velike poplave sa stagnirajućom vodom i ranije loše dejstvovale na stare hrastike,
nije nam poznato jer o tome tačnih podataka nemamo. Ovako čestih i velikih poplava,
verovatno, ranije nije ni bilo, jer je bilo pošumljenih površina, gde naše reke
izviru, danas na tim mestima imamo dosta goleti (Bosna od okupacije Austrije). Da u
Bosni ima dosta ogoljenih planina bilo je govora i u Šumarskom listu, a mnoge Savine
pritoke dolaze iz Bosne (Una, Vrbas, Bosna, Drina). Naročito ističemo, da donje šumske
uprave Vinkovačke Direkcije dobiju poplavnu vodu, ne toliko od Save koliko od Drine,
koja svojom jačinom i brzinom kod srem. Rače prosto prepreci Savu i svoju vodu razliva
na prostoru sve do blizu Sida. Mišljenja, da današnji izgled naših hrastovih sa


451




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 46     <-- 46 -->        PDF

stojina, po habitusu i dimensijama, negovori u prilog, da bi uzrok sušenja bio u tlu ili
poplavnoj vodi, mogu da budu istinita, ali smo videli mnoge srednje dobne sastojine u
poverenoj nam upravi, i Jamenskoj i kod dveju Imovinskih uprava, koje nisu ni nalik
na stare hrastove sastojine. Uzmimo za primer srez Blata, sa preko 1.400 jutara srednje
dobnih sastojina od 60—85 godina. Hrastova stabla daju loš izgled: Totalna visina
22—25 metara, kriva, sa malom tehničkom visinom, krošnje slabe i nerazvijene. Razume
se da ima i drugih uzroka, što su te sastojine loše.


I sam način ispitivanja uzroka sušenja bio je ne samo nesistematski, već i dosta
brz i jednostran. Ovako krupno pitanje resiti za dve do tri godine, bilo bi čudo i za
Nemce, Francuze, Engleze; ali naš južnjački temperamenat je resio Qordijev čvor za
kiatko vreme. Baš obzirom da je gubar s medljikom glavni uzrok sušenja naših posavskih
sastojina, mi se moramo zapitati »pa kako to da ti štetnici ne zahvate i naše
sastojine hrasta kitnjaka . Ogranci Psunja nisu mnogo udaljeni od posavskih hrastika.
Pogledajmo planinski venac od Novske do Psunja i dalje. Reći će nam se, da su za
razvitak gusenice i pepelnice potrebne naročite stojbinske i klimatske prilike, što znači
da su za razvitak gubara i pepelnice te prilike najpovoljnije u našim nizinskim Slavonskim
šumama To bi donekle vredelo za pepelnicu, ali razne gusenice napadaju brdske
i planinske šume, pa zašto i gubar nebi napadao list hrasta kitnjaka; svakako da mu je
list kitnjaka povoljniji za ishranu, od lista graba, klena, bresta i ostalih drugih vrsti
drveta.


III. Preduzete mere na uništavanju gubara.
Ma da bi prema našem mišljenju, a i mišljenjima jednoga dela stručnjaka naučnika,
proizlazilo, da gubar s pepelnicom nebi bio glavni i primarni uzročnik sušenja
naših hrastovih šuma, to ne znači da gubar nije od presudne važnosti kod sušenja; kao
ni to, da bi trebali ostati ravnodušni posmatrači, pa ćemo se s toga osvrnuti na poznata
sretstva, koja su kod nas upotrebljena u borbi protSvu gubara, iznećemo
i razna mišljenja o načinu rada i efikasnosti upotrebljenih sredstava. Upravo to nas je
i pobudilo da održimo ovo predavanje, jer smo uvideli radeći, na tome poslu kao praktičar,
da su utrošene znatne sume novaca, a da bar do sada nismo postigli pozitivne rezultate.
U starom šumskom zakonu za Hrvatsku i Slavoniju §§ 50 i 51 propisuju, da se
oštećivanje šuma od kukaca ili zareznika mora pažljivo posmatrati; ako vlasnici šuma
opaze da upotrebljena sredstva protivu istih nisu dovoljna i ako preti opasnost da će
zlo snaći i susedne šume, dužni su to prijaviti političkoj vlasti, pod pretnjom kazne od
5—50 forinata. Politička će vlast sa sposobnim veštacima oceniti, da li će i kakve će
se mere preduzimati protivu zareznika. Kr. zemaljska vlada, na osnovu prednjih propisa,
izdaje naredbu od 4. IX. 1882 god. po kojoj je dužnost svakoga šumara da s proleća
svake godine tačno pregleda četinjaste šume, da se nije pojavio jelotoč, te će preduzimati
potrebne mere, koje su izdane u posebnom naputku C. i Kr. Ministarstva za
poljodjeljstvo u Beču. Glavno zapovjedništvo u Zagrebu 18. VII. 1878 a i Zemlj. vlada


18. VII. iste godine izdaje naredbu za tamanjenje čctnjaka. U naredbi od 19. VII. t. g.
propisuje se tamanjenje gubara, koji pustoši hrastove šume, voćnjake, a u pomanjkanju
lišća brsti i travu, a leptir leže neizmernu množinu jaja. Nov šumski Zakon od 21.
.... 1929 u §§ 28 i 29 predviđa propise u cilju zaštite od vatre, insekata i zaraznih
bolesti.
Ostavićemo na stranu uzgojne mere, osnivanje mešovitih sastojina i način izvođenja
proreda, koje nam stoje na raspoloženje u borbi protivu gubara, te ćemo izneti
razne metode kao i mišljenja za borbu t. j . da li su veštačke borbe opravdane, ako jesu,
kako su izvađane, kao i ona mišljenja, koja nas upućuju da uništavanje gubara treba
prepustiti prirodi. Da pođemo od naših naučnika. Profesor Langhoffer saopstava nam
neprijatelje gusenica: Mošćari (Calosoma), ose najeznice (Ichneumonide) muve guseničarke
(Taehinariae), epidemička bolest polijedrija. Kod tehničke odbrane su dva


452




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 47     <-- 47 -->        PDF

načina: Struganje i premazivanje gubarevih legla. Prvi način treba primeniti zimi, jer
jake zime i vlage uništavaju jajašca; drugi način može se primeniti i u proleće. U 1925
god. gosp. prof. (Pola stolj. str. 186) preporučuje da se kod uništavanja gubara premazivanjem
upotrebi smesa drvenog katrana i l/r, petroleja. Ako se ne upotrebi ni struganje
ni premazivanje, preporučuje, da se može upotrebiti štrcanje gusenica sa tri po
sto rastvorenim barijevim kloridom u toploj vodi; veli, da se legla kod slabe zaraze ne
polažu visoko od zemlje. U glasniku za šumske pokuse 1926 g. (str. 170 i dalje) govori
o biološkoj metodi, koja se sastoji u tome, što bi se upotrebile životinje, koje jedu
jaja, gusenice, kukuljice i leptire, te koje žive u gusenicama kao nametnici (šišmiši,
kukci, kukeožderi, kornjaši, mravi). Za mazanje preporučuje laneno ulje, uljavu boju,
katran, petrolej, kreozot. Navodi, da se mazanje obavlja brže negoli struganje, navodi
po Markiću troškove struganja sa 0.48 din., a katranisanja sa 1 dinar po stablu. Ovde
bi mogli napomenuti, po stečenom iskustvu, da je premazivanje mnogo sporije, a troškovi
su trostruki, o čemu će biti reč docnije. Preporučuje sapunicu, crnog sapuna ko
uspešno dejstvo protivu gubara, arsenove soli, koje deluju kao otrov i barijev klorid.
Za borbu aeroplanima veli, da je skupa i neizvedljiva. Potrebno je upotrebiti sva
sredstva, da navalu zaustavimo ili smanjimo. One, koji dokazuju da borbu treba prepustiti
prirodi, naziva fatalistima. U Šumarskom listu 1926 g. (str. 640—644) preporučuje
struganje čeličnim četkama, premazivanje drvenim katranom, a u nemogućnosti
ovoga upotrebiti tri po sto kristalizovanog barijevog klorida, rastopljenog u mlakoj
vodi, koja se sol metne u tanku vrećicu, ova se obesi u vodi, pre upotrebe dobro promeša
(na sto litara dodati četiri litre melasa). U Šumarskom listu 1927 (str. 41) kaže
nam da treba znati gde, kako i kada se vrši struganje jajašaca,. a kad premazivanje
(uspešna borba struganjem izvedena je u šumama vlastelinstva grofa Elca). Na str.
525 i dalje Šum. lista 1927 preporučuje kao sigurnije i prokušano sredstvo, i ako
skuplje, premazivanje. Za ovaj način rada je, s razloga, što su se 1926 g., usled blage
zime, gusenice izvalile u oktobru, novembru, decembru i januaru.


Iz ovoga se najbolje vidi, kako je g. profesor evoluirao kod uputstava, koja
sredstva su efikasnija za borbu protivu gubara. Ne vidimo da je g. profesor izvršio,
opit veštačke borbe, ma i sa studentima, pa da nam jasno kaže kako treba raditi i kakav
se uspeh postizava. Isto tako vidimo priznanje g. profesora, da je veštačka borba
samo onda efikasna i izvodljiva, ako se struganje izvede pre nastupa zime ili zimi, dok
se premazivanje može vršiti i kasnije. I jedan i drugi način je efikasan kod slabe zaraze,
dok kod inzavija ne samo što je skup, već je takav način borbe i neizvodljiv.
Što se tiče visine da su jaja polagana do dva, pa i do osam metara ko i slabih napada,
ne slažemo se sa g. profesorom, jer smo više godina posmatranjem konstatovali, da
su i kod najslabijeg napada, jaja položena, makar, sa 5% množine do u vrh krošnje, i
da je struganje iznad visine od 10 metara ne samo skupo, već i ne izvodljivo. Da g.
profesor nije vršio opite struganjem ili premazavanjern, vidi se i po tome što nam ne
daje podatke koliki su troškovi po jutru ili po stablu kod raznih načina struganja bez
spaljivanja ili sa spaljivanjem jajašaca; to isto vredi i za premazivanje. Tvrdnja pak,
da je drveni katran jeftin, a pri tom kao dobro sredstvo upotrebljiv, nema pozitivne
podloge. Jeftin jeste, ali je voden i teško prima primesu petroleja, te ga se mora često
grijati na vatri, što poskupljuje posao, sem toga nema velike vrednosti kod premazivanja,
jer nepokriva legla, niti ulazi u pukotine, brzo se stine. Da je premazivanje
mnogo skuplje od struganja to nam kaže podatak g. Markića, jer struganje staje 0.48 din
po stablu, a premazivanje po stablu 1 dinar. Nas je strugnje sa spaljivanjem po jutru
stajalo 20—24 dinara, a premazivanje 65—72 dinara, slične podatke o troškovima nalazimo
i kod drugih šumskih uprava, koje su taj posao izvodile. Po sebi se razume, da
je struganje vršeno do visine od 4 metra, a premazivanje od 4—8 i 10´ metara; kad bi
se i struganje i premazivanje vršilo i preko visine od 10 metara, troškovi bi bili po


453




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 48     <-- 48 -->        PDF

skupljeni sa 50%, a pri tom su neizvedljivi u krošnjama. Pa i ovo vredi samo u
srednje dobnim sastojinama od 50—80 godina; u sastojinama od 30—50 godina posao
je otežan gustinom stabala, bio bi skuplji 100% i ne izvodljiv.


Profesor Petračić, pored uzgojnih mera, preporučuje uništavanje jajašaca, uklanjanje
suvih i polusuvih stabala (gl. 1926 str. 119). U glasniku 1927 (str. 67) preporučuje
struganje čeličnim četkama. U Šum. listu 1926 (str. 328) iznosi nam rezultate opita
ostruganih jaja: jaja strugana 20. II. gusenice su se izlcgle 20. IV., jaja strugana 15. III.
gusenice se izlegle 2. IV. Ovaj opit, u vidu raspisa, dostavljen je šumskim upravama.
Na osnovu ovoga opita ne preporučuje struganje, a naročito u kasno doba, kao što je to
negde rađeno s proljeća. Nisu krivi oni, koji su to radili, već oni, koji su određivali
struganje Februara i Marta meseca. Takav slučaj imamo 1931. g., kada je stručna komisija
iz Ministarstva pregledavala veličinu zaraze Januara, a sa radom se počelo Februara
i radilo se do kraja Marta; i ako je Vinkovačka Direkcija, baš na naš predlog,
tražila anketu još Septembra 1930 godine. U mcsto struganja g. profesor zagovara premazivanje.
Slažemo se sa g. profesorom, ali je premazivanje mnogo skuplji posao i za
veće površine zahteva stotine hiljada dinara. Oospodin profesor nam nije rekao, kako
je vršio taj opit; naime dali su ostrugana jaja bila, svako za sebe očišćena od svoga
omota (gube), pa tako bila izložena svima vremenskim nepogodama, i Aprila meseca su
se iz tih jaja izlegle gusenice, ili su jaja bila u svome omotu t. j . čitava legla skinuta sa
stabala i tako bila izložena vremenskim nepogodama, pa su se gusenice izlegle. Neka
nam g. profesor ne zameri, što mu postavljamo ovo pitanje, ali je ono vrlo važno za
uspešan rad i za pojeftinjenje troškova kod struganja. Naglašavamo, na osnovu višegodišnjeg
iskustva, da je struganje najbrži i najjeftiniji posao, a pri tom dosta efikasan.
Mi smo se osvedočili, da su jaja u leglima dobro zaštićena od svake vremenske nepogode,
vlage i najjačeg mraza.


Da jajašca izgore na vatri, kada se ostrugana legla iz kesa sipaju na vatru, ova
mora biti jaka; velika množina gasi vatru, te se mora praviti dobra vatra i neprestano
čarati, da plamen i žar obuhvati sva legla kao i jajašca. Sasvim je razumljivo, ako su
jaja sa svojim omotom bila izložena vremenskim nepogodama, što su se gusenice ipak
izlegle. Dali bi se gusenice izlegle i iz jaja, koja su oslobođena od omota, strugana u
jesen, pa tako prezimila pod udarom vlage i jakih mrazeva, u to sumnjamo. Premda
smo videli, da je ljuska jajašaca prilično čvrsta. Ako se iz takvih jajašaca ne budu izlegle
gusenice, onda je struganje efikasno i to čeličnim četkama, čiji zupci rastresu
čitavo leglo i ako se četka dobro pritisne, da zupci dopru svuda u leglo, onda će na
zemlju padati jajašca, ako ne potpuno oslobođena od omotača, a ono većim delom.
Takav opit nam je potreban, jer se kod struganja čeličnim četkama, koje su pričvršćene
na kraće i duže motke, može ići do 10 metara visine; dok se strugačima, kojima se
legla skidaju, nemože ići dalje od tri metra, ako se želi, da sva jaja padnu u kesu;
u protivnom veliki broj jajašaca padne izvan kese, te se za visine preko tri metra
mora vršiti premazivanje. Mi smo takav opit izvršili januara meseca ove godine što
smo veliki broj jajašaca, skoro sva oslobodili od omota, stavili na zemlju u šumi, te
ćemo imati prilike, da vidimo hoće li se aprila meseca iz njih izleći gusenice, pod
uslovom da nebude poplave, koja bi jaja odnela.


Dr. Željko Kovačević u Šumarskom Listu 1928. (str. 182—192) veli da je sama
priroda temeljito suzbijanje štetočina kao: ose najeznice, muve guseničarke, gljive,
bolesti i nepovoljne klimatske prilike. Otuda periodicitet pojave gubara. Od suzbijanja
veštačkim načinom i od neprijatelja gubarevih (ptice, insekti i bolesti) zavisi
trajanje gubara. 1925. godine medu gusenicama se pojavila zaraza (Poliedrija) i uništila
99% gusenica. Gusenice ginu, usled nepovoljnih prilika, pojedinačno, ali u masama
ne, jer takvo propadanje prouzrokuje bolest. Bolest pebrina (Plitoskora Schubergi)
napada gusenicu, leptir, kukuljicu, te je opasna bolest za gusenice. Epidemične bolesti


454




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 49     <-- 49 -->        PDF

nastaju kod gusenica i insekata u opšte onda, kad se neki štetočin javi u prevelikoj
meri, pa tako je i sa poliedrijom. Među uzročnike hrasta ubraja i štitastu uš (Asterolecanium
variolosum) i kermes quercus Š. L. 19218. str. 225—242). Usled velikih novčanih
sredstava nepreporučuje struganje i premazivanje. Zagovara borbu protivu gusenica:


1. kulturnom metodom, 2. biološkom, 3. mehaničkom, 4. hemijskom (Š. L. 1928. str.
265—278). Onoga momenta, kad nastupi sušenja hrastova na većim površinama, dolazi
u obzir do izražaja kulturna metoda, to je zapravo kultura šumske higijene, njome se
sprečavaju štetnici, ona stvara onakvu šumu, koja odgovara fizikalno-geografskim uslovima.
Biološkom metodom pružamo povoljne uslove za razvoj neprijatelja štetnika.
Hrastova šuma kao prirodan objekt sa svima živim bićima, koja su vezana za taj
ambijent čini biocenozu. Širenje štetnika poremećuje sklad u biocenozi. Neprijatelji
štetnika su: endoparaziti (žive u štetnicima), ektoparaziti (hrane se njima), sisavci,
ptice, grabežljivi kukci ose najeznice, muve guseničarke, glivc, zarazne bolesti. Poremećaj
u biocenozi će donekle ukloniti kulturna metoda time, što ćemo monokulturu
pretvoriti u polikulturu. Biološku metodu ćemo upotrebiti, gde postoji sklad u pogledu
razmnažanja štetnika i njihovih parazita. U širenju parazita i štetnika opaženo je, da
se u jednom istom kraju ne pojavljuju svuda jednako. Od mehaničke metode su struganje
i premazivanje, ova metoda je podesna za početak zaraze i to protivu gubara,
a ne protivu zlatokraja. Ova metoda je dosta skupa stvar. Kod hemijske metode upotrebiti
barijev klorit i arsenove preparate sa motornim prskalicama, ali dosta teško
zbog loših puteva i podvodnog zemljišta. Jedini način za hemijsko izvođenje je aeroplan.
U borbi protivu gubara upotrebiti sve četiri metode. Struganje i premazivanje
daju bolje rezultate pod konac jeseni i to u prvoj i drugoj godini, a ne u trećoj i četvrtoj,
u branjevinama ovaj način nije izvodljiv. Ostrugama jaja s jeseni padaju na zemlju,
moraju do proleća propasti, jer u vlagi koja je redovito na zemlji veća nego na kori
drveta, te će redovito nezaštićena jaja istrunuti (Š. L. 1928. str. 312—318). Ovim se
potkrepljuje naše mišljenje, da bi ostrugana jaja s jeseni čeličnim četkama, pod udarom
vlage i jakih mrazeva propala. Premazivanje daje bolje rezultate, ali je sporije i skuplje,
a mi treba da težimo što manjim troškovima; što smo i mi ustanovili radom u praksi.
Hemijska metoda za borbu protivu gusenica zahteva velike novčane izdatke za velike
površine; prskanje i prašenje šuma sa zemlje je otešćano, a rezultati su problematične
naravi; jedino aeroplanom vršiti opit. Međutim jedna nemačka firma traži 600 dinara
po hektaru za prskanje aeroplanom, dakle hemijska je metoda najskuplja. Prednost
imaju kulturna i biološka metoda.
Po našem mišljenju kulturna se metoda da lako izvesti kod osnivanja mladih
sastojina; ali kod postojećih srednje dobnih, koje su već sada čiste, neda. Kod biološke
metode možemo postupiti tako ili da se neprijatelji štetnika sami umnože ili da ih se
donese u većim količinama odande gde ih ima, ili da ih odgajimo u sastojinama.


Dr. Oradojević saopštava u Šumarskom Listu (str. 633—639), da su Amerikanci
još 1921. upotrebili avijon u borbi protivu gusenica. Arseničnim jedinjenjima denzinfikuju
zaražene ili napadnute šume. Nemci su 1925. upotrebili calcium arsenat, estrumit,
piloti su leteli 3—20 met. iznad vrhova šumskog drveća. Česi su izveli letenje avijona
juna 1926., upotrebili su silezija i azol, od čega su gusenice pomrle (duvna). Kod nas,
do sada, nismo čuli, da se aeroplan upotrebio u borbi protivu gusenica; ali smo nedavno
u listu »Politika« čitali da će društvo za civilnu avijaciju, tokom ovoga proleća, vršiti
tu probu.


Barbey u svojoj entomologiji (str. 442) kaže da su preventivne mere protivu
gubara nemoguće, jer je polifažan t. j . napada sve lišćare, šta više i četinare (smrča,
bor). Kod veštačke metode preporučuje struganje metalnim četkama i spaljivanje jaja.
Vremenske nepogode ne uništavaju uvek jaja. Svako drvo treba zasaditi pod najboljim
higijenskim uslovima, kako bi davalo veći otpor insektima. Širenje invazije insekata,


455




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 50     <-- 50 -->        PDF

pre svega, zavisi od metereoloških prilika, zatim od sastojine, od njenog sastava i od
sposobnosti šumarskog osoblja.


Direktor P. Manojlović tvrdi, da će borbu protivu gusenica resiti sama priroda
(pola stl.). U Šum. Listu 1926. (str. 608—609) saopštava, da grinje (trombidae) uništavaju
gubareva jaja. Pada nam u oči, da su se mnogi digli protivu mišljenja Manojlovića,
da je pepelnica glavni primarni uzročnik sušenja, pa tako se isto ustalo i protivu ove
činjenice da trombididae uništavaju gubareva jaja.


Stojanović u Šum. listu za 1899. g. takode tvrdi, da borbu protivu gubara treba
prepustiti prirodi (gl. 1927. str. 16). Koča dokazuje, da priroda može pomoći jedino
onda, kad se leptiri izlegu i to kada pada kiša više dana, te leptire dclom utamani, a
delom zapreci da se izlegu, te mužjake onemogući da oplode ženke (gl, 1927. str. 9).
Mauka nam isto kaže, da je priroda najbolji neprijatelj gubaru. Ing. K. Mahr (Š. L.
1926. str. 188—191): borba veštačkim sredstvima je neefikasna i besciljna.


Ing. Lj. Marković i M. Manojlović: u svojoj raspravi za borbu veštačkim sred


stvima protivu gubara dokazuju:
a) Ubijanje gusenica radnom snagom skupo i neizvodljivo.
b) Trovanje gusenica pomoću zagušljivih gasova je neizvodljivo.
c) Lepivi krugovi su bez rezultata.
d) Insekticidi, arsenijat calcium, A. plumbum daju dobre rezultate. Raspršavanje


tih praškova izvodi se pod povoljnim klimatskim prilikama aeroplanom. Celokupan
trošak u Francuskoj iznosio je 1000—1200 din. po hektaru. Struganje i premazivanje
preporučuju kod slabe pojave legla.


Višegodišnjim posmatranjem po sastojinama poverene nam šumske uprave, konstatovali
smo, da se najveći broj legli nalazi na grabovima, tamo, gde graba ima, i
to oko prošeka ili rubova sastojine, zatim dolazi na hrast, na brest i ostale vrsti drveta.
najmanji broj legla videli smo na jasenu, jasenov list najmanje strada od gusenica,
s jeseni 1931. g. je invazija gubarevih legla, te ih nalazimo i po šiblju i po grmlju, ali
ipak na jasenu najmanje. Legla su prilično zaklonjena jer su položena u skrovitim mestima
na stablima: obično u brazgotinama, ispod grana, ispod lišaja, u mahovinama,
po šupljinama, u rupama. Nalazimo ih ispod kore starih panjeva, na granama i grančicama,
koje leže na zemlji. Najviše legla smo videli u redim sastojinama, po barama
i nizinama, kraj prošeka i na rubovima šume. U srednje dobnim sastojinama više, dok
u mešovitim sastojinama i u gušćim manje. I kod male zaraze legla su položena od
korena, pa do visine od 18—20 metara, a videli smo ih i u krošnjama. Razume se,
potrebno je pažljivo posmatranje i dobro stručnjačko oko. Prema tome kod uništavanja
gubarevih jajašaca struganjem i premazivanjem, konstatovali smo, da 15—25%
gubarevih legla ostane neuništeno i pored dobro organizovanog rada, a mi smo, hvala
Bogu, ove godine, po četvrti put upotrebili veštačku borbu protivu gubarevih jajašaca.
Jedan deo legla radnici preskoče, jer nemaju niti dovoljno iskustva, niti razumevanja
za taj posao. Najveći deo rada na uništavanju gubarevih legla izvođen je pod našom
kontrolom i pod našim rukovođenjem. Skoro´´ sva legla iznad visine od 10 metara
ostanu na stablima. I kod najmanje navale gubarevih legla, idealno i potpuno uništavanje
gubarevih jajašaca nije moguće izvesti. Ovo su nepobitna fakta. Možemo reći,
da, kad bi se provelo i strogo naučno uništavanje gubarevih legla, na površini od
1—10 jut. i onda bi preskočili bar 5% gubarevih legla na visini od 3 m. Uzmemo li,
da jedno leglo sadrži 400—60O jajašaca, a veliki broj legla sadržavaju po 800—1200
jajašaca, onda nam je jasna slika dali, smo u stanju veštačkim načinom, da potpuno
iskorenimo gubara u šumi. Kao što smo rekli, kod slabe zaraze gubarevim leglima, moguće
je uništiti do 75% legla, 30—25% ipak ostane. U poverenoj nam šumskoj upravi
sprovodili smo uništavanje gubarevih legla od decembra 1926. do 15. marta 1927. prvi
put, i to struganjem četkama na zemlju bez spaljivanja. Zaraza je bila velika, isti slučaj


456




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 51     <-- 51 -->        PDF

zaraze bio je i u susednoj šumskoj upravi P. I. Opštine, koja graniči sa srezom Blata,
a u kojoj ništa nije rađeno na uništavanju, starost sastojina u Blatima drž. uprave i u
srezu Neprečava je skoro ista. Očistili smo, površinu od 850 jutara sa troškom nešto
preko 40.000 dinara. Napad gusenica gubara i zlatokraja tokom 19127., bio je mestimičan,
jači napad u redim i pretežno u čistim hrastovim sastojinama (okr. 4, 5, 16, 17),
pepelnice je takođe bilo. Isti takav slučaj bio je i u susednom srezu Neprečava I. O.
Sušenje hrasta i bresta neprestaje, ali umerena pojava. Zatim smo sproveli uništavanje
gubarevih legla od 22. I. do 2. II. 1930. god. i to na onim površinama sreza
Blata, gde smo primetili gubareva legla (oko 600 jutara). Upotrebili smo struganje
četkama u kesice sa spaljivanjem jajašaca, a premazivanje katranom i petrolejom
izveli smo na površini od 14 jutara. Ukupan trošak bio je 14.000 dinara. U susednoj
šumi I. O. legla nisu uništavana. Tokom 1930 g. napad je gusenica mestimičan u koncentričnim
krugovima i to u redim sastojinama, gde je sklop prekinut i u pretežno
čistim sastojinama, inače relativno slab. Isti slučaj smo videli i u susednoj šumi P. I.
Opštine. S jeseni 1930. god. gubarevih legla, u srezu Blata je bilo, poprilici, 10—15%
od količine iz 1926/27., nešto više ih je bilo u srezu Topolovcu. Po ispitivanju stručne
komisije o množini gubarevih legla, izvršili smo uništavanje gubarevih legla od 15. I.
do 30. III. 1931. Struganje četkama u kesice vršeno je na površinama, gde je legla bilo
u malom broju (570 jutara u srezu Blata, 70O jutara u srezu Topolovcu), a premazivanje
katranom i petrolejom vršeno je u srezu Blata, oko bara i nizina, gde je bio veći broj
legla. Celokupan trošak iznosi 17.023 dinara. Struganje košta po jutru u srezu Blata
18, a u srezu Topolovcu 25 dinara. Primetili smo da su nam ostala legla iznad visine
10 metara 15—20´%. Tokom proleća i leta 1931. brštenje je bilo slabo, sem u jako proređenoj
sastojini sreza Blata okrž. 4. Qubarev leptir je primećen 20. VI. 1931., posle
nekoliko dana bilo ga je u masama, takva množina gubarevih legla nije bila ni 1926. g.
Bez razlike na starost i smesu. šta više i u branjevinama ima mnoštvo legla. Oko bara,
nizina, na rubnim stablima može se nabrojati po 200 legli. Od 15. I. 1932-. imali smo
nameru, radi opita, sprovesti uništavanje gubarevih legla u srezu Blata i to kombinovanom
metodom, struganje strugačima u kese na visini do tri metra, zatim spaljivanjem
legla na vatri. Premazivanje bi vršili od 3—10 metara visine. Struganjem smo očistili
površinu od 489 jutara, a sa premazivanjem 29 jutara u srezu Blata. Iznad visine od


10 met. legla su ostala. Troškovi struganja, premazivanja, nabavka materijala i nadzor
iznosili su 12.721 dinar. Dnevnica za struganje iznosila je 15, a za premazivanje
16 dinara. Struganje nas košta 22, a premazivanje 72 dinara po jutru. Da smo nastavili
posao, obzirom, što smo imali materijala, premazivanje bi nas koštalo, nešto
ispod 68 dinara po jutru. Usled nestašice kredita rad smo morali obustaviti.


Kako smo napred istakli Vinkovačka Direkcija Šuma je od 1926. do danas utrošila


720.000 dinara na uništavanju gubarevih legla, a Brodska Imovna Opština, samo 1930/31.
utrošila je 426.970 dinara. Ma i kod slabih zaraza gubarevih legla, kada bi se nastavilo
veštačko uništavanje u današnjim srednjodobnim sastojinama, došli´ bi na ogromnu
cifru troškova, a da pri tome ne postignemo pozitivan rezultat, jer se sva legla nemogu
uništiti. Primere, koje nam citira profesor Langhoffer, da je u nekojim sastojinama
izvedeno uništavanje gubarevih legla dalo dobre rezultate, primamo, ali ti rezultati
su relativno, a ne apsolutno tačni. Može biti, da u godini iza uništavanja gubarevih
legla nije ni bila jaka navala gubarevih gusenica, kako u sastojinama gde je vršeno
uništavanje, tako i u onima gde nije vršeno, ili su pak sastojine, gde uništavanje provedeno
izolovane i dosta udaljene od onih gde uništavanje nije provedene.
Ostale bi nam na raspolaganje kulturne i biološke metode, koje nam preporučuje
profesor Langhoffer, a naročito Dr. 2eljko Kovačević. Inače veštačke metode, pahemijska metoda sa aeroplanom, prouzrokovale bi nam tolike troškove, da se i samo
šumsko gospodarstvo nebi rentiralo. Čitanjem literature, a i slušanjem od drugih došli


457




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 52     <-- 52 -->        PDF

smo do saznanja, da se nije radilo po savetu profesora Ugrenovića. Niti se izvodio
sistem, niti metod, a još manje centralizacija rada. Upravo radio je kako je ko hteo
ili razumeo sa namerom i uverenjem da tako radi najbolje. Ni vremenski posao svuda
nije jednako izvadan, neki su radili s jeseni, neki preko zime, treći s proleća, a veliki
broj posednika nije u opšte ništa preduzimao na uništavanju gubarevih legla. Izgleda,


da su ovi zadnji najbolje uradili. Takav je, valjda naš južnački temperamenat, da se
za neku stvar brzo zagrejemo, ali brzo i ohladimo. Nedostaje nam konstruktivanorganizatorski duh. Jedni su vršili struganje običnim četkama na zemlju, drugi čeličnim
četkama isto na zemlju, treći struganje četkama ili strugačima u kese, pa su jaja spaljivali,
četvrti su upotrebljavali kombinovanu metodu struganja i premazivanja. Mnogi
su preporučivali veštačku borbu protivu gubara nadležni iz Ministarstva i Banskih
Uprava izdavali su naređenja. Niko nije našao za potrebno da izda tačna uputstva,
kada se mora raditi, kojim načinom i kako treba rad organizovati. Videli smo samo
masu raspisa i naređenja o kretanju gubara, o njegovom uništavanju, a postigli smo
potpun fijasko Ko snosi zato odgovornost, nije teško pogoditi, no mičemo se uzdržati
od te prognoze.


Da završimo ovo predavanje sa Barbeyom, koji nam govori, da se može utvrditi
kada jedan štetnik preuzme maha, on je posledica metereološkog slučaja (ciklon,
suša, lavine), a još najčešće kardinalna greška u kulturnom postupku. Kao primer nam
navada ponovljenu invaziju liparis monacha (duvna) u Nemačkim šumama, gde se
provađa intenzivna produkcija, bez obzira na organsko kulturne zakone. Ovaj način
produkcije, nesumnjivo, povećava šumsku rentu, ali izlaže šume riziku u pogledu otpornosti
napadu parazita. Posle ovih ubitačnih konstatacija nauka o uzgajanju šume reagira
nemačkoj težnji i podiže glas: »Vraćajmo se prirodi«, a ovaj glas se čuje i kod nemačkih
šumara. Čiste sastojine četinara, kao i lišćara izložene su pustošenju insekata,
prve više, negoli druge, ali i ove druge mnogo stradavaju.


Kao prilog ovomu članku dodaju se postavljena pitanja za podatke, koja su upućena
šumskim upravama o sušenju hrastovih sastojina, o uzrocima sušenja i o preduzetim
merama.


PODACI


I. Sušenje hrasta.
1.
a) Pošumljena površina;
b) Površina čistih hrastovih sastojina;
c) Površina mešovitih sastojina;
2.
Početak sušenja hrastovih stabala (sastojina) u području uprave (navesti približno
početnu godinu s napomenom odakle potiče podatak: iz arhive, po saznanju okolnog
stanovništva, po opažanju lugarskog osoblja ili iz postojeće literature).
3. Da li se hrast sušio pojedinačno, mestimično ili na većoj površini?
4.
Da li je sušenje hrasta bilo jače ili slabije:
a) u čistim hrastovim sastojinama,
b) u mešovitim sastojinama,
c) u gustim sastojinama,
d) u redim sastojinama,
e) u mlađim (od 20—40 god.),
f) u srednje dobrim (41—80 god.),
g) u starijim (od 81— na više),
h) na oceditom (suhom) ili vlažnijem zemljištu,
i) na mršavom (neplodnom) srednje plodnom ili dobrom zemljištu?
j) kod podstojndh dominirajućih ili predominirajućih (elitnih) stabala.
5.
Koliko je vremena trajao proces sušenja (vreme od sezonske vegetacije do konačnog
obamiranja stabla).
458




ŠUMARSKI LIST 7/1932 str. 53     <-- 53 -->        PDF

6. Da li je uz sušenje hrasta bilo i suščnje ostalih vrsti drveta od istih uzročnika?
7.
Je li sušenje bilo perijodično ili neprekidno i u kojim godinama je intenzitet sušenja
bio najveći?
8. Na kojem delu stabla su primećeni prvi znaci sušenja?
9. Da li sušenje hrasta još traje ili je prestalo?
10. Kolika je bila godišnja drvna masa osušenih stabala?
II. Uzroci sušenja.
1.
Koji su uzročnici sušenja hrastovih sastojina:
a) dali gubar, kao primarni ili u zajednici sa zlatokrajem i kukavičjim suznikom?
b) dali gubar kao primarni, a medljika (pepelnica) kao sekundarni?
c) dali medljika (pepelnica) kao primarni, a gubar kao sekundarni?
d) ili gubar s medljikom kao primarni?
.2. Pojava i kretanje gubara:
a) jeli gubar redovito ili perijodički napada sastojine?
b) u kojim godinama je bio jači napad, a u kojima slabiji?
c) u kojim sastojinama (po vrsti uzgoja, smesi, obrasta i starosti)?


ti) dali je napad bio sporadički ili u obliku invazije?
e) na kojim delovima je stabla bilo najgušće polaganje jajašaca?
f) jeli gubar redovito ili perijodički praćen pepelnicom?
g) jeli bilo slučajeva, da je gubara bilo, a pepelnice ne ili obratno?
h) dali je sušenje nastalo odmah iza prvog ili višekratnih brštenja?
i) dali je sušenje posledica brštenja s pepelnicom ili samo pepelnice?
j) od koje godine datira pojava pepelnice u sastojinama?
k) kakav su uticaj imale klimatske i atmosferske prilike na kretanje gubara i pepelnice
(jaki mrazevi, hladnoća, suše, svetlost, žege, vlaga, sneg i poplava)?


´3.
Postoje li još kakvi uzročnici sušenja kao primarni ili sekundarni (iscrpljenost zemljišta,
gljiva, bakterije, zamuljenost zemljišta učestalim poplavama, stagnirajuća
voda sa kiselim humusom, potkornjaci, neracijonalno gospodarenje, intenzivno pašarenje
i najzad intervencija čoveka u menjanju prirodnog oblika sastojine).


III. Preduzete mere na uništavanju gubara.
1. Kada su preduzete prve mere protivu gubara?
2.
Koji je način upotrebljen za suzbijanje i uništavanje gubara?
a) struganje legla na zemlju bez spaljivanja
b) struganje legla sa spaljivanjem
c) premazivanje istih i kojom smesom?
d) lovna stabla?
e) hvatanje leptirova?
3. Koliki su dosadanji izdaci u novcu kod suzbijanja gubara?
4. Uspeh: efekat dosadanje borbe protiv gubara.
´5.
Dali je potrebno i u buduće nastaviti borbu veštačkim sredstvima ili je bolje tu
stvar prepustiti samoj prirodi?


6. Kakve hi uzgojne
mere trebalo preduzeti u sastojinama da se širenje gubara svede
na najnižu meru?
U koliko šef te uprave ima još kakovih važnih nalaza a i podataka koji u ovom
;pieglede nisu obuhvaćeni neka ovaj pregled nadopuni.


459