DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 81 <-- 81 --> PDF |
U svim mjestima, gdje je služio, ostavio je najljepšu uspomenu, a napose u Novoj Gradiški, gdje je proveo kojih trideset godina. Pokojnik je bio od početka službovanja članom Šumarskog Udruženja i ostao takovim sve do smrti. S njegovom smrću gubi Jugoslovensko šumarsko udruženje jednog od najstarijih svojih članova, jer je pokojnik bio članom četrdeset i dvije godine, a Udruženje je izgubilo u njemu i vrijednoga saradnika. Pokojnik je bio oženjen sa suprugom Marijom. Iz braka je poteklo šestero djece, od kojih ga danas uz ožalošćenu suprugu oplakuje sin i četiri kćeri. Koliko je pokojnik bio cijenjen i ovdje u Zagrebu u šumarskim krugovima, najbolji je dokaz njegov sprovod, gdje. su ga brojni prijatelji i kolege ispratili na večni počinak, da mu time iskažu zadnu počast. Sahranjen je dne 9. svibnja ove godine na Mirogoju. Neka je vječna slava Bogoslavu ffijeku, a mir njegovoj duši. D, Hradil. t Ing. HUGO SACHER, šumarski savjetnik, šef direkcije za šumarstvo S. H. Gurmana u Belišću, te d-ugogodišnji član glavne uprave J. Š. U. — nije više medu živima. Umro je neočekivano u punom naponu svoga života i pozitivnoga stručnoga djelovanja. Dne 28. IV. 1932. između 3 i 4 sata poslije podne, baveći se poslom´ u Osijeku, pao je mrtav na ulici, od srčane kapi. Teško i tužno odjeknula je ta nemilosrdna vijest u krugu njegovih znanaca. Uvijek vedar, nasmijan i svakom pristupačan, uvijek radin i zaposlen, dobar drug i odličan prijatelj, brižljiv, pažljiv i nježan roditelj i muž, uvijek zdrav pa je i shvatljivo, da je napose u Belišću, gdje je pokojnik stalno obitavao, gdje je nastupom i djelovanjem svojim znao osvojiti simpatije cijeloga mjesta, izazvala vijest o nenadanoj smrti njegovoj opću žalost i uzbuđenje, a kod službodavaca njegovih i razumljivu zabunu. Jednako je teško djelovala ta vijest i u redovima nas šumara, njegovih drugova i prijatelja, članova .1. Š. U., a naročito i glavne uprave J. Š. U., jer je van svake sumnje, da je smrću Huge Sachera nestalo iz redova naših jednoga od najaktivnijih naših radenika, poznatog i cijenjenog radi svoje uvijek mirne i trijezne stručnosti. Smjestivši se prije sedam godina u Belišću kao šef velikog šumskog posjeda našeg renomiranog i poznatog industrijskog poduzeća S. H. Gutmait, došao je on u gotovo najvažniji čas po naše šumarstvo do otvorene mogućnosti, da veliku stručnu spremu, koju je stekao tokom ranijih godina, posveti objektu, koji bi pod izravnim utjecajem njegove poznate konstruktivnosti postao bez sumnje jednim1 živim dokazom više, da se jugoslovenski šumari nisu izgubili u blještavilu poratnih sjajnih komercijalnih i konjunkturnih momenata, koji su cio ostali trgovački svijet toliko fascinirali. Teške poratne prilike, koje sa svim svojim lošim posljedicama nisu dakako poštedile ni naše šume ni naše šumarstvo, odrazile su se u duši toga našega odličnoga šumarskoga trudbenika — ispravno. dua |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Shvativši ispravno svoj poziv — poziv šumara kao gospodarskog i privrednog radenika, koji zna, što u odlučni čas ima da dade i struci i državi i narodu svome — cn se odlučno i uspješno zalaže za očuvanje naših šuma i za ponovno intenzivno pošumljavanje sječina. Tome najskupljem, najnezahvalnijem, najnepopularnijem, ali i najuzvišenijem šumarskom poslu, posvećuje on sve svoje neosporno jake i bujne, ali na žalost i zadnje sile. Za takav nesebični i veliki rad dobio je on priznanje i sa najvišega mjesta, ordenom .lugoslovenske Krune V. reda. Ako nam ga je udes i istrgnuo iz sredine, ime njegovo biti će neizbrisivim slovima zapisano u analima šumarstva cijelog onog kraja, koji se proteže od Drave do Papuka, od Belišća pa sve do preko Orahovice i Vočina. Smijernice njegovog šumarskog i narodno-gos.podarskog rada jasno su konkretizovane, te mogu da posluže svima onima, koji iza njega dođu na taj položaj. Nove šume, koje nastaju iza posječe starih, to su živi, časni i najljepši spomenici, koje sami sebi mogu postaviti samo šumari. Hugo Sacher postavio je takovom svome spomeniku zdrave temelje. Neka mu služe na vječnu uspomenu! Ing. Hugo Sacher rodio se u Petrijevcima u Slavoniji 4. oktobra 1878. godine od oca šumarnika, koji je službovao kod vlastelinstva bizovačkoga. Srednju školu (gimnaziju) polazio je i svršio sa odlikom u Osijeku (1897). Od 1898 do 1901 studira on šumarstvo na visokoj školi za kulturu tla u Beču. Do 1902 radi na istoj školi kao asistent profesora za geodeziju i studira ujedno dva semestra kulturne tehnike. Apsolvirao je sa odličnim uspjehom 1903. Praktički državni ispit položio je 1905 kod Ministarstva Poljoprivrede u Beču. Već kao dak provodi on svoje ferije u praksi: 1897 kod svoga oca šumarnika u Bizovcu, 1898 na vlastelinstvu Valpovo i Donji Miholjac. Vojnoj dužnosti udovoljio je 1903/19O4. Iza toga nastupio je prolazno službu kao šumarski pristav kod vlastelinstva bizovačkog, a odmah potom stupa on u službu bosansko-hercegovačke vlade u Sarajevu, gdje ostaje sve do godine 1918. Već u to doba ispoljuje se pokojni Hugo kao prvorazredni stručnjak svršavajući po bosanskim šumama poznate taksacione radove, koji još i danas služe podlogom cijelom tamošnjem stručno-privrednom sistemu. U to vrijeme promaknut je dvaputa prekoredno, te je bio poznat kao najmlađi bosanski savjetnik. Odlikovan je i posebno još »Zlatnim križem sa krunom«, tadanjim austrijskim ordenom za građanske zasluge. 1918. godine napušta svojevoljno bosansko-hercegovačku zemaljsku službu, te prima mjesta ravnatelja kod HIAG-a (= Holzverwertungs-industrie A. Q., Konstanz) u Teslicu. Za vrijeme prevrata zadužuje on svoga službodavca uvelike time, što se njegovom uplivu ima zahvaliti, da poduzeće nije stradalo. Iste godine, iza prevrata, postaje on glavnim ravnateljem istog poduzeća, koje je međutim dobilo ime »Prvo Jugoslovensko d. d. za šumsko-gospodarstvenu industriju i destilaciju drva u Teslicu«, te ostaje u toj službi sve do godine 1925. Kao dobar Hrvat i uvjereni Jugosloven razvija on u Teslicu i veliku privatnu društvenu djelatnost, te osniva prvi ujedinjeni Hrvatsko-Srpski Sokol, kojemu postaje i starješinom; isjo tako osniva on i podružnicu Hrv. Prosvjetnog Društva »Napredak«, koje ga izabire za predsjednika. Dne 1. III. 1925. prelazi ing. Sacher u službu tvrtke S. H. Qutman u Belišću, gdje je razvio zamjernu stručnu djelatnost, iz koje ga na žalost trže nenadana smrt. Mrtvo tijelo pokojnog prijatelja i druga Huge prevezeno je u Zagreb, gdje je 1. maja u 4 sata popodne sahranjeno u obiteljskoj gorbnici, uz roditelje, na Mirogoju. Sprovodu njegovu prisustvovao je, uz porodicu mu, velik broj prijatelja i drugova iz Belišća i okoline kao i iz Zagreba, a bio je prisutan i oveći broj članova glavne uprave J. Š. U. 404 |