DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 79 <-- 79 --> PDF |
grad Din .&..— od god. 1928. do 1931.; Nedok Čedomil, Čaćak Din 50.— za I. polg. 1932.; Gačić Jovan, Beograd Din 100.— za god. 1931.; Dr. Baien Josip, Beograd Din 50.— za II. polg. 1931.; Jelenić Ivo, Plaški Din 75.— za god. 1932. Uplata članova pomagača: Oklopdžija Čedo, Irig Din 100.— za god. 1930. i 1931.; Doinov Vladimir, Vel Orašje Din 60,— za god. 1932. i upisninu; Varović Ivan, Daruvar Din 50.— za god. 1932,; Radulović Svetislav, Maribor Din 20.— upisninu; Momirović Borivoj, Brno Din 60.— za god. 1932. i upisninu; Lukačević Mirko, Zagreb Din 60.— za god. 1932. i upisninu; Supek Vladimir, Zagreb Din 30.— za I. polg. 1932.; Žukina Ivan, Zagreb Din 50.— za god. 1-932. ; Petrović Franjo, Zagreb Din 30.— za I. polg. 1932.; Sram Zdenko, Zagreb Din 60.— za godinu 1932. i upisninu. Uplata na pretplati za Šumarski List: Biblioteka Ministarstva šuma i rudnika, Beograd Din 97.— za god. 1932.: Sresko načelstvo, Zagreb Din 200.— za god. 1930. i 1931.; Inspektorat za pošumljenje Krša, Senj Din 200.— za god. 1931. i 1932.; Šumska uprava, Ilidža Din 200.— za god. 1930. i 1931. LIČNE VIJESTI t BOGOSLAV HÄJEK, šumarski savjetnik gradiške imovne općine u. p. I opet nam je nemila smrt ugrabila jednog vrlo odličnog člana Šumarskog udruženja, vrlo dobrog stručnjaka i kolegu, dobrog supruga i oca. Posve nenadano, gotovo preko noći, nestao je iz naše sredine Bogoslav Hâjek, koji je još par časaka prije smrti zdrav i kao obično vedar otišao od kuće, a da se nikada više ne povrati. Pošao je na običajnu popodnevnu šetnju. Putem mu je naglo pozlilo i jedva je našao još toliko vremena, da na šetalištu sjedne na klupu, na kojoj je par minuta nakon toga uslijed kljenuti srca ispustio svoju plemenitu dušu. Kako je bio skroman i tih po naravi, tako je tiho i otišao iz naše sredine. Tiho i bez ijedne riječi preselio se u vječnost, bez onog bolnog i potresnog jauka. Pokojnik je radio cijeli svoj život neumorno, uvijek na korist i napredak struke, a zelenu struku, iz koje je i potekao, ljubio je svom dušom. Pa ako se još uzme u obzir i ambicija pokojnikova, koja je išla za tim, da se što jače pridigne na viši niveau naše šumarstvo, vidimo, da naša struka mnogo gubi smrću pokojnog ...... Njegovom nenadanom1 smrću nije samo pogođena naša struka, nego je to teški udarac i za njegovu obitelj, koja je izgubila dobrog supruga i uzor-oca. Udarac je to i za njegove prijatelje i kolege, koji su ga tako nenadano izgubili1. Pokojni Hajek rodio se 18. veljače 1867. u Novoj Vesi, kotar Inčin u Češkoj. Kao dijete došao je u Hrvatsku, gdje je u Bjelovaru polazio pučku školu, a kasnije i realnu gimnaziju. 401 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Kao dijete šumara, tadanjeg šumarnika Hajeka, dugogodišnjeg upravitelja Križevačke imovne općine u Bjelovaru, volio je prirodu i želja za lijepom našom strukom dovela ga u Križevce, gdje je na Kr. gospodarskom i šumarskom učilištu god. 1886. s dobrim uspjehom svršio šumarske nauke. Odmah nakon svršenih studija stupio je u službu kod gjurđevačke imovne općine u Bjelovaru kao šumarski vježbenik, u kojem je svojstvu ostao do konca godine 1887., kada je dekretom Kr. hrv.-slav. dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu imenovan šumarskim vježbenikom I. banske imovne općine u Glini. Tu je pokojni Hajek izvršio omedašivanje šuma imovne općine, koje do tada još nisu bile omeđašene. Godine 1889. položio je kod Kr. hrv.-slav. zemaljske vlade u Zagrebu državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. Godine 1892. u mjesecu novembru imenovan je protustavnikom ogulinske imovne općine u Ogulinu, na kojem je mjestu ostao do konca travnja 1894., kada je dekretom zemaljske vlade u Zagrebu imenovan šumarskim procjeniteljem kod gospodarstvenog ureda gradiške imovne općine u Novoj Gradiški. Tu zapravo počima djelatnost Bogoslava Hâjeka kao šumara stručnjaka. U tom svojstvu radio je najintenzivnije. Došavši u Novu Gradišku kao taksator našao je doduše započete neke gospodarske osnove, no dosta manjkavo, pa se našao pred velikim zadatkom, da uredi ogromno šumsko gospodarstvo gradiške imovne općine. Sa velikom ambicijom i velikim marom stavio si je u dužnost, da završi započete osnove. Radio je neumorno. Kako onda nije bila provedena reambulacija meda, uznastojao je pokojnik, da ju što prije svrši. Dovršio je i gospodarstvene osnove, a proveo je i njihovu reviziju. ! Kao taksator radio je i na katastru pravoužitnika imovne općine, te je proveo i reviziju pravoužitničkog katastra. U pravoužitničkim stvarima bio je vanredno verziran, te je o tom pitanju pisao više članaka u Šumarskom Listu. Vrlo opširno i temeljito raspravio je to pitanje u članku »Pravo žitelja pravoužitnika krajiških imovnih općina« godine 1924. u »Šumarskom Listu«, u septembarskom broju. Njegova je zasluga, da je kod gradiške imovne općine izgrađena vrlo solidna i velika šumsko-industrijalna željeznica u šume »Babje-gore«, gdje su se nalazile silne količine starih za sječu dozrelih bukovih sastojina, koje se ne bi mogle unovčiti, i iskoristiti, da nije izgrađena ta željeznica. Inicijator toga velikoga djela bio je baš pokojni Hâjek, pa i danas crpi gradiška imovna općina veliku korist iz te željeznice, jer namiruje iz spomenutih šuma potrebe svojih pravoužitnika na ogrjevu. Taksatorske poslove vodio je pokojnik do godine 1922.,. kada je imenovan Šumarskim savjetnikom. Od tada je vršio poslove zamjenika upravitelja gspodarstvenbg ureda sve do kraja svog službovanja, t. j . do god. 1925. kada je, nakon potpunog brdja službenih godina, stavljen u penziju. Pokojni Hajek radio je vrlo mnogo i izvan svog službenog djelokruga za šumarsku struku, te je mnogo članaka iz njegova pera bilo prijašnjih godina objelodanjeno u »Šumarskom Listu«. Pokojnik je konstruirao i svoju posebnu promjerku, zvanu »Hajekova promjerka«, koje je opis objelodanjen u »Šumarskom Listu« godine 1920.; u januarskom broju pod naslovom »Moja tetivnica«. Kao činovnik bio je pokojnik vrlo marljiv, radio je neumorno, a to isto zahtijevao je vazda i od nižih. U službi je bio vrlo strog, napose spram lugarskog osoblja, od kojeg je uvijek zahtjevao, da službu vrši najstrože. U privatnom- životu bio je iskren kolega i prijatelj, čovjek plemenite i poštene duše, te čvrstog karaktera. Da pokojniku savijem još jedan cvijet u vijenac njegovih vrlina, moram naročito istaći njegovu skrajnju nesebičnost, koja ga je resila kao malo koga. Bio mu je pred očima uvijek samo interes službe, dok su mu lični interesi bili uvijek zadnji. 403 |