DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Pisac je podijelio knjigu u četiri glavna dijela: 1) 0 prirodnoj šumskoj proizvodnji; 2) tehnika šumsko-uzgojnih radova; 3) radovi za unapređivanje šumskog gospodarstva; 4) biološke i gospodarske značajke šumskog drveća. Ad. 1) U ovom dijelu govori pisac A) o činiocima u proizvodnji; B) o proizvodnji u šumi. U pogledu činioca u proizvodnji iznosi 1) pregled vrsta drveća, 2) odnose između staništa i vrsta drveća. U poglavlju o proizvodnji u šumi govori ponajprije o biljnim zajednicama i njihovim karakteristikama, a onda o sastojinama. Govoreći o vrstama drveća, koje dolaze u šumskom gospodarstvu, dijeli ih u one, koje dolaze u formi razvijenih stabala, i one, koje su više manje žbunovi. Pobrojane su ne samo vrste, koje čine objekat šumskog gospodarstva, nego i one, koje su pra tilice tih vrsta. Prema tim podatcima ima u Čehoslovačkoj republici 40 vrsta, koje razvijaju stabla, i oko 50 ostalih vrsta. 0 egzotama, koje su važne za šumsko gospo darstvo, govori u trećem dijelu. U pogledu odnosa između staništa i vrsta drveća naglašava pisac, da se nauka o staništu ima zasebno tretirati. U vezi toga daje i obaveštenja u ovom pogledu. Svoja razmatranja deli u odjeljak o klimi (uzduh, sunčana svjetlost i toplota), o klimatskim zonama, o geografskom rasprostiranju drveća, o zemljištu (o anorganskim karakteristikama i o biokemiji zemljišta). Pisac daje brojna opažanja tako, da i pored neprevelike opširnosti dobiva čitalac jasnu sliku o stanišnim činiocima, njihovim značajkama i odnosu prema šumskoj proizvodnji. U poglavlju o prozvodnji u šumi navodi podatke, koji su rezultat istraživanja novijega vremena. U prvom redu daje elemente za upoznavanje biljnih zajednica. Pisac polazi od razdiobe u 5 formacija (šuma, travnjak, stepa, močvara-tundra, te sniježna — ledena formacija). U vezi sa istraživanjem biljnih zajednica došlo se do pojma tipova šume, stvorila se i zasebna nauka o tipologiji šuma, kojoj je otac Morozov u Rusiji, Cajander u Finskoj. Sve navode o tome popraćuje autor sa kritičkim opažanjima. Dajući pojam sastojine (»porost«) izlaže nam pisac veoma detaljno savremene poglede na taj osnovni dio šume: s obzirom na socijalne odnose među strukovima, s obzirom na njihovo porijeklo, razvitak i t. d. — imajući pred očima, da dolazi do stvaranja biljnih zajednica i bez saradnje čovjekove, u vezi sa klimatskim i zemljišnim prilikama. Biljne su zajednice osnov proizvodnje u šumskom gospodarstvu. Ad. 2) U drugom dijelu nalazimo ponajprije opće poglede na šumsko-uzgojne radove. Autor razlikuje 5 glavnih pojasa: 1) pojas nizina i porječja, do 250 m nadmorske visine; 2) pojas brežuljaka, do 500 m nadmorske visine; 3) pojas srednjeplaninski, od 500—10OO m nadmorske visine; 4) pojas planinski, od 1000 m nadmorske visine pa dalje, dok se mogu razvijati stabla; 5) pojas nad granicom stabala. Svakom pojasu daje karakteristiku s obzirom na biološke odnose u njemu, te s obzirom1 na gospodarske odnose u sastojini. Sa gledišta gospodarskog smatra sastojinom zajednicu strukova, koja traži podjednake gospodarske mjere. Drugi dio obuhvata 2 glavna poglavlja: A) njegovanje sastojina; B) podizanje sastojina. Poglavlje o njegovanju sastojina razdjeljeno je u troje: 1) prorede, 2) čišćenja i prozračivanja, 3) okresavanja. Govoreći o proredama daje autor prije svega klasifikaciju strukova u sastojini i to: Burckhardtovu, njemačkih stanica za pokuse iz 1873 god., Kraftovu, švajcarskih stanica za pokuse, njemačkih stanica za pokuse iz 1902 i svoju. Klasifikacija profesora Konšela vrlo je jednostavna i veoma praktična. U jednodobnoj sastojini odvaja Konšel strukove, kojih krune čine više ili manje zatvoreni svod u sastojini, od ostalih. Među tim strukovima nalazi dvije klase: glavni i sporedni strukovi. Glavnim strukovima pripadaju oni, koji imaju normalno razvijenu krunu 388 |