DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 65 <-- 65 --> PDF |
...... ......... ........ .... ........ ....... ........ ......... ......., ....... ....... je .... ... ..... .. ......, a ......, ...... ... ..... 35 ... ...... ......., ......... .. ....... . ....... ........... ........ ........-...... .. ....... ........ ....... . . .... ce ...... .... .........., a ..... .. ........., .... he ce ....... ......., ...... ... . ....., ..... ... ... . ..... ..... . ........, ... y .... .......! .... .. A. ....., ......... «0»´ KNJIŽEVNOST Ing. Jose! Konšel, Strucny nâstin tvorby a pëstëni lesu v biologickéra ponéti, Nâkladem čs. matice lesnické v Pisku 1931. Cena 90 Kč. Str. 552. Ova knjiga redovnog profesora podizanja i gajenja šuma na Viškoj školi u Brnu, gospodina Konšela, svratila je na sebe nepodijeljenu pažnju stručnih krugova ne samo u domovini nego i van nje. A i spravom, jer je profesor Konšel, u vezi sa svojim tridesetgodišnjem radom i iskustvom u šumarstvu, dao u njoj sve ono, što treba savremenom kultivatoru. Uzimajući za osnovicu biološke faktore, izgrađuje on sistematski nauku o podizanju i njegovanju šume. Dok nije bilo dovoljno bioloških podataka, nije ni nauka o podizanju šuma bila onako dokumentovana, kako je to bilo potrebno s obzirom na sve one mnogobrojne momente, koji su od naročite važnosti za ovu glavnu šumarsku disciplinu. U njemačkoj literaturi nalazimo već poodavno radova iz uzgoja šuma, koji su, u vezi sa napretkom prirodnih nauka, nastojali da dadu jake i obrazložene osnove za sve gospodarske radnje u sastojini. Radovi Qayera, Mayra, Wagnera, pa u novije doba naročito radovi Denglera, Möllera i Oelkersa koriste rezultate istraživačkog rada, naročito u biološkom pogledu, te su sistematska djela iz podizanja i gajenja šuma, na valjanoj osnovici. U Rusiji je dao najveće osnove za taj rad Morozov, u Finskoj Cajander, u Francuskoj ide tim putem Perrin. I profesor Konšel udario je tim putem i time uvelike zadužio šumarsku nauku. U uvodnom dijelu govori o historijskom razvitku šumarstva i šumarske nauke, te o terminama odnosno o pojmovima, s kojima se susrećemo u knjizi. Interesantno je istaći, da pojam šuma (»les«) posmatra autor sa tri gledišta: kao pojam geografski, pojam biološki i pojam gospodarski. Sa gledišta geografskog šuma je kompleks zem ljišta sa drvećem, koje se razvija u stabla. Sa gledišta biološkog šuma je organska zajednica, u kojoj dolaze organski i neorganski činioci, o kojima je zavisan život drveća. Sa gledišta gospodarskog šuma je objekat, koji daje drvo i druge proizvode za po kriće čovjekovih potreba. Sva tri gledišta imaju svoje opravdanje, jer i današnje životne prilike traže, da se šuma posmatra u danom momentu kao naročita biljna zajednica, veoma složena i po svojoj kompoziciji i po svojem životnom razvoju i po svojim specijalnim zadacima. U vezi sa pojmom šuma daje pisac i zadatak gospodarstva (»hospodaistvi«): da prirodnu proizvodnju upućuje na korist čovjeka i da je usavršuje. 387 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Pisac je podijelio knjigu u četiri glavna dijela: 1) 0 prirodnoj šumskoj proizvodnji; 2) tehnika šumsko-uzgojnih radova; 3) radovi za unapređivanje šumskog gospodarstva; 4) biološke i gospodarske značajke šumskog drveća. Ad. 1) U ovom dijelu govori pisac A) o činiocima u proizvodnji; B) o proizvodnji u šumi. U pogledu činioca u proizvodnji iznosi 1) pregled vrsta drveća, 2) odnose između staništa i vrsta drveća. U poglavlju o proizvodnji u šumi govori ponajprije o biljnim zajednicama i njihovim karakteristikama, a onda o sastojinama. Govoreći o vrstama drveća, koje dolaze u šumskom gospodarstvu, dijeli ih u one, koje dolaze u formi razvijenih stabala, i one, koje su više manje žbunovi. Pobrojane su ne samo vrste, koje čine objekat šumskog gospodarstva, nego i one, koje su pra tilice tih vrsta. Prema tim podatcima ima u Čehoslovačkoj republici 40 vrsta, koje razvijaju stabla, i oko 50 ostalih vrsta. 0 egzotama, koje su važne za šumsko gospo darstvo, govori u trećem dijelu. U pogledu odnosa između staništa i vrsta drveća naglašava pisac, da se nauka o staništu ima zasebno tretirati. U vezi toga daje i obaveštenja u ovom pogledu. Svoja razmatranja deli u odjeljak o klimi (uzduh, sunčana svjetlost i toplota), o klimatskim zonama, o geografskom rasprostiranju drveća, o zemljištu (o anorganskim karakteristikama i o biokemiji zemljišta). Pisac daje brojna opažanja tako, da i pored neprevelike opširnosti dobiva čitalac jasnu sliku o stanišnim činiocima, njihovim značajkama i odnosu prema šumskoj proizvodnji. U poglavlju o prozvodnji u šumi navodi podatke, koji su rezultat istraživanja novijega vremena. U prvom redu daje elemente za upoznavanje biljnih zajednica. Pisac polazi od razdiobe u 5 formacija (šuma, travnjak, stepa, močvara-tundra, te sniježna — ledena formacija). U vezi sa istraživanjem biljnih zajednica došlo se do pojma tipova šume, stvorila se i zasebna nauka o tipologiji šuma, kojoj je otac Morozov u Rusiji, Cajander u Finskoj. Sve navode o tome popraćuje autor sa kritičkim opažanjima. Dajući pojam sastojine (»porost«) izlaže nam pisac veoma detaljno savremene poglede na taj osnovni dio šume: s obzirom na socijalne odnose među strukovima, s obzirom na njihovo porijeklo, razvitak i t. d. — imajući pred očima, da dolazi do stvaranja biljnih zajednica i bez saradnje čovjekove, u vezi sa klimatskim i zemljišnim prilikama. Biljne su zajednice osnov proizvodnje u šumskom gospodarstvu. Ad. 2) U drugom dijelu nalazimo ponajprije opće poglede na šumsko-uzgojne radove. Autor razlikuje 5 glavnih pojasa: 1) pojas nizina i porječja, do 250 m nadmorske visine; 2) pojas brežuljaka, do 500 m nadmorske visine; 3) pojas srednjeplaninski, od 500—10OO m nadmorske visine; 4) pojas planinski, od 1000 m nadmorske visine pa dalje, dok se mogu razvijati stabla; 5) pojas nad granicom stabala. Svakom pojasu daje karakteristiku s obzirom na biološke odnose u njemu, te s obzirom1 na gospodarske odnose u sastojini. Sa gledišta gospodarskog smatra sastojinom zajednicu strukova, koja traži podjednake gospodarske mjere. Drugi dio obuhvata 2 glavna poglavlja: A) njegovanje sastojina; B) podizanje sastojina. Poglavlje o njegovanju sastojina razdjeljeno je u troje: 1) prorede, 2) čišćenja i prozračivanja, 3) okresavanja. Govoreći o proredama daje autor prije svega klasifikaciju strukova u sastojini i to: Burckhardtovu, njemačkih stanica za pokuse iz 1873 god., Kraftovu, švajcarskih stanica za pokuse, njemačkih stanica za pokuse iz 1902 i svoju. Klasifikacija profesora Konšela vrlo je jednostavna i veoma praktična. U jednodobnoj sastojini odvaja Konšel strukove, kojih krune čine više ili manje zatvoreni svod u sastojini, od ostalih. Među tim strukovima nalazi dvije klase: glavni i sporedni strukovi. Glavnim strukovima pripadaju oni, koji imaju normalno razvijenu krunu 388 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 67 <-- 67 --> PDF |
dobru formu debla, a sporednim strukovima oni, koji imaju nenormalno razvijenu krunu i slabo deblo. Strukovi, kojih se krune nalaze nad zatvorenim svodom, jesu nadrasli ili prerasli; oni koji su ispod svoda, jesu zaostali i potisnuti. Jedan dio ih je koje na umiranju, a koje izumro. Nema sumnje, da je ovakva klasifikacija potpuno jasna i jednostavna, te da isključuje mnoga kriva objašnjenja. Polazeći od dominantne sastojine, stavljajući je upravo u središte raspravljanja, dao je pisac stabilnu osnovicu za rad u sastojini. Osim toga daje pisac mnogo istorijskih navoda o proredama i veoma razumljive šernatičke prikaze, a detaljno daje obavještenja i o uticajima, koje imaju pojedini stepeni proredivanja na razvitak sastojina, na priraštaj i na otpornost protiv klimatskih činilaca. U odjeljku o čišćenju i prozračivanju sastojina daje detaljna obaveštenja kao i u odjeljku o okresivanju. poglavlje o podizanju sastoijna, podjeljeno je u troje: I. prirodno podmladivanje; .. ručno (umjetno) podizanje sastojina; .. podmladivanje niskih (izdanačkih) i srednjih šuma. Raspravljajući o prirodnom podmladivanju ponajprije daje prikaz o tome procesu u prašumi odnosno u prirodnoj šumi uopće, a onda u prebornoj šumi, pa konačno u pravilnoj visokoj šumi. Pisac daje historijat prebornog gospodarenja, iznosi njegove dobre i rđave strane, naročito navodeći podatke iz švajcarskih prebornih šuma. Osvrće se i na pitanje »Dauerwald«-a. Zasebni odejljak, temeljito razrađen, posvećen je prirodnom podmladivanju pravilnih visokih šuma, gdje je iskoriščavanje etata vezano na suvisla sjecišta. Prirodno podmladivanje ove vrste ima naročito značenje u šumama Cehoslovačke, pa mu pisac obraća veliku pažnju, i raspravlja ga u tri pravca: l)1 pod starom sastojinom; 2) pokraj stare sastojine (»bočni nalet«); 3) sa sjemenjacima. Svaki način raščinja detaljno, dajući podrobna objašnjenja za pojedine metode u radu, sve na osnovi bioloških uslova. Specijalnu pažnju posvećuje podmladivanju pomoću Wagnerove i Eberhardtove sječe. Poglavlje o ručnom podizanju sastoijna razdjeljeno je u više odjeljaka. Veliku pažnju obraća šumskom sjemenju s obzirom na vanjske i unutrašnje karakteristike, daje razne metode o ispitivanju klijavosti sjemena, iznosi podatke o procentu klijavosti i t. d. S velikom pažnjom i detaljno je obrađeno podizanje sastojina sjemenom i sadnicama. Iznoseći štetne posljedice prevelikih sjecišta, Konšel iznosi razloge, koje treba respektovati i svuda uvoditi mala sjecišta. Specijalnu pažnju obraća i popravljanju šumskog zemljišta. To traži baš sječa na golo, kad dolazi do primjene ručno pomlađivanje. Važnost organskih gnojiva (Lupinus, Ornithopus, Latyrus, Vicia, Medikago i dr.) detaljno je istaknuta. Sadnice su posmatrane u prvom redu sa fiziološkog stanovišta: s obzirom na reakciju stabljike i reakciju korjena. Metode sadenja su detaljno opisane s naročitim obzirom na razne kvalitete zemljišta. U poglavlju o pomlađivanju niskih šuma daje principe o gospodarenju o tim šumama: niski panj, kosi i glatki rez. Ad. 3) U trećem dijelu iznosi pisac puteve i načine, kojima se može šumsko gospodarstvo unapređivati, pri čemu ima pred očima sastojinu, zemljište i načine gospodarenja. U prvom redu govori o odgoju pojedinih strukova, imajući pred očima razvitak habitusa i razvitak debla. Poslije toga obraća pažnju na izbor što bolje rase. Naročito naglašava pitanje nasljedstva i važnost selekcije u šumskom gospodarstvu, pri čemu ističe pitanje o važnosti provenijencije sjemena. Popravljanje sastojine dovodi u vezu sa izmenom vrsta drveća i miješanjem sastojina. 389 |