DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 53 <-- 53 --> PDF |
i izrađena lovna stabla može utrošiti u radove za suzbijanje potkornjaka svota od 1,000.000 dinara. Ovako je kredit, i ako kasno, bio posvema osiguran. Ovome je nasuprot nastupila poteškoća prikupljanja radne snage, naročito kod Šumskih Uprava u Srednjem, Olovu i Han-Pijesku, gdje opseg zaraze nije trpio ni najmanje odlaganja. U vrijeme, kad se sa radom moralo najintenzivnije otpočeti, bili su i poljski radovi u najvećem jeku. Iskusni šumski radnici bili su zaposleni kod firmi, naročito kod firme »Krivaja«, čije je područje bilo najviše po potkornjacima zaraženo. Zakonom od 27 V 1930 određeno je bilo, da se može prisilnim načinom seljaštvo natjerati da sudjeluje na radovima na suzbijanju potkornjaka. Ova mjera ostala je bez vidnog uspjeha, jer je ovakovo radništvo bez volje i ambicije, a i bez razumijevanja vršilo povjerenu mu dužnost vrlo loše. Dobavljani su radnici iz najudaljenijih srezova (Ključa, Glamoča i Bos. Petrovca), pri čemu je izgubljeno dosta dragocjenog vremena. Po gore pomenutom zakonu bile su i šumske firme sa dugoročnim ugovorima kao i ofertanti za kupljeno drvo obvezani, da na svoj trošak izrađuju sušike i zaražena dubeća i lovna stabla, inače bi Direkcija imala izraditi takova stabla na njihov trošak. Vlasnici privatnih šuma, u kojima bi se pokazala zaraza od potkornjaka, bili su obvezani zarazu suzbiti na vlastiti trošak. Usled sve slabije konjukture na tržištu drvetom mnoge su firme morale napustiti rad u šumi, pa je tako sva zadaća i briga na suzbijanju potkornjaka pala na državu, u što su još prošle godine bili utrošeni gotovo svi gore navedeni iznosi. Pored firmi izrađivali su sušike i od potkornjaka zaražena stabla još i malopilanari, servitutni ovlaštenici i oni, koji bi kupili manje količne drveta za vlasttu potrebu. Time su se umanjili izdaci, koje je država morala snositi. Poteškoća je bila u tome, što je šumsko — čuvarško i tehničko osoblje bilo slabo upućeno u ovu rijetku vrst kalamiteta, pa je izgubljeno dosta vremena, dok je rad mogao ići pravim putem i pokazati vidnog uspjeha. Mnoge su se pogreške morale na temelju stečenog iskustva ispravljati, u što je već utrošena izvjesna suma novca. Na radovima za suzbijanje zaraze bili su pored redovnog šumskog osoblja zaposleni apsolventi1 šumarskih fakulteta, penzionirani šumarski činovnici i službenici i drugi duševni radnici. Tokom´ godine 1930 bilo je zaposleno preko 90 inžinjera i apsolvenata šumarskih fakulteta, 11? penzionisanih šum. činovnika i službenika sa iskusnim predrađnicima, koje je osoblje bilo raspoređeno prema važnosti posla po svima Šumskim Upravama i Sreskim Načelstvima. Direkcija Šuma u Sarajevu davala je redovno upute za organizaciju i način rada, doznačivala na vrijeme nužne kredite, unovčivala prema potražnji izrađene i neizrađene sušike i od potkornjaka napadnuta dubeća i lovna stabla te sve ove radove stalno kontrolisala preko svojih inšpekcijonih činovnika. O svima radovima redovno bi Direkcija predlagala izvještaje Ministarstvu Šuma, koje je na temelju toga davalo daljnje potrebne instrukcije. S obzirom na biološke i fiziološke osebine i strukturu četinjavih stabala, te položaj i karakteristiku stojbine, ustanovljeno je, da su od potkornjaka najviše stradala omorova stabla, onda jelova, a na trećem mjestu stabla bijelog bora, dok su sastojine crnog bora bile iznimno od kalamiteta pošteđene. Poznato je, da stabla ..... puno trpe od vjetrova radi plitkosti svoga korijenja. U sastojinama ove vrsti četinjara nastajale su mnoge progaline, koje su radi neodržavanja reda u šumi i zakašnjenog korišćenja ovakovih stabala bivale iz godine u godinu sve veće. Jelova stabla stradala su samo u čistim sastojinama, a stabla bijelog bora u požarom oštećenim površinama. Jelova stabla umiješana u omorove sastojine sasma su od zaraze pošteđena (Šumska Uprava Srednje), dok su omore u takovim odjelima postale prava žrtva potkornjaka. Zaraza od potkornjaka na omorovim stablima može se smatrati zarazom I. reda; na jeli: zarazom II. reda, a na bijelom boru zarazom .. reda. 375 |