DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 52 <-- 52 --> PDF |
IZVJEŠTAJI PREGLED RADOVA NA SUZBIJANJU POTKORNJAKA NA PODRUČJU DIREKCIJE ŠUMA U SARAJEVU. Godine 19)28 i 1929 otpočelo je u najvećem opsegu sušenje četinjavih sastojina na području Direkcije Šuma u Sarajevu, kojem je području pripadao i dio šuma, što danas spadaju pod nadzor Direkcije Šuma u Banjaluci. Ova je pojava zapažena ponajprije u čistim omorovim sastojinama, nešto manje u jelovim, a najmanje na površinama bijelog bora. Ova posljednja pojava zapažena je u većoj mjeri samo na požarnim plohama iz god 1927/28, kad su mnogi kompleksi lijepih četinjavih sastojina postali žrtvom požara (Šumska Uprava: Zavidović, Olovo, Han-Pijesak). Tražiti uzroke ovoj nesreći odvelo bi nas daleko, pa ćemo samo naglasiti, da su primarni uzroci sušenja četinjavih šuma bili: slabo održavanje šumskog reda u sječinama, neuredna i prekomjerna podjela većih čestica šume dobrovoljcima, kolonistima i beskućnicima, sa kojih je površina dignuto vrijedno drvo bez održavanja ikakvog reda u šumi (skupljanje i paljenje granja, tesanje oblog drveta pod korom i ostavljanje neiskorišćenog materijala u šumi), podbjel´jivanje, krčenje i paljenje državnih šuma u svrhu uzurpacija za poljoprivrednu obradu tla i t. d. Ovako žalosna slika šuma pogodovala je pojavi potkornjaka u najvećoj mjeri. Jedan od vrlo važnih primarnih uzro´ka sušenja bila je ljetna suša .927/28 kao i vrlo jaka zima god. 1928/29, što je umanjilo vlagu potrebnu za cirkulaciju sokova i održanje životne energije drveća. Pogubni učinak ove zle prirodne pojave očitovao se najviše na kamenitim i mršavim stojbinama, pa su se sastojine u masama i grupama sušile. Pri ovakim se prilikama količina potkornjaka iz godine u godinu sve više umnožavala i prijetila propadanju i sušenju inače zdravih sastojina, koje nijesu pokazivale gore pomenute primarne uzroke. Opseg i vrst zaraze od potkornjaka. Prema stečenom iskustvu, vlastitom osvjedočenju i datima, sabranim na temelju dosadašnjeg rada i opažanja izlazi, da su neki srezovi i šumske uprave sad manje, sad više bili posjećeni od potkornjaka. Radi toga bi se mogao opseg zaraze razdijeliti na tri pojasa. Pojas najjače zaraze obuhvata šumske uprave Srednje, Olovo, Han-Pijesak, Vozuća i područje sreza Kladanj. Pojas srednje zaraze obuhvata Šumske Uprave Ilidža, Fojnica, Vareš, Zavidović, Prača i Plevlje te srezove: Višegrad i Foča. U pojas zaraze slabijeg opsega dolazila bi ostala područja na teritoriju Direkcije šuma u Sarajevu. Prema opsegu zaraze organizovana je i potreba rada, doznačeni krediti i osigurano radništvo za ove radove. Za radove na suzbijanju šumskih štetočina predviđene su u redovnim godišnjim budžetima neznatne svote novca. Zato je bilo nužno, da se zakonom osigura kredit za ove zamašne poslove, pa je zakonom od 15 III 1930 gdine predviđeno, da se može utrošiti 3,000.000 dinara od čistih suvišaka (čistog prihoda) Šum. Ind. Preduzeća u Drvaru. Ova svota nije bila dovoljna s obzirom na zamašnost kalamiteta1, pa je zakonom od 27 V 1930 godine ponovno odobreno, da se od utržaka za prodane sušike 374 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 53 <-- 53 --> PDF |
i izrađena lovna stabla može utrošiti u radove za suzbijanje potkornjaka svota od 1,000.000 dinara. Ovako je kredit, i ako kasno, bio posvema osiguran. Ovome je nasuprot nastupila poteškoća prikupljanja radne snage, naročito kod Šumskih Uprava u Srednjem, Olovu i Han-Pijesku, gdje opseg zaraze nije trpio ni najmanje odlaganja. U vrijeme, kad se sa radom moralo najintenzivnije otpočeti, bili su i poljski radovi u najvećem jeku. Iskusni šumski radnici bili su zaposleni kod firmi, naročito kod firme »Krivaja«, čije je područje bilo najviše po potkornjacima zaraženo. Zakonom od 27 V 1930 određeno je bilo, da se može prisilnim načinom seljaštvo natjerati da sudjeluje na radovima na suzbijanju potkornjaka. Ova mjera ostala je bez vidnog uspjeha, jer je ovakovo radništvo bez volje i ambicije, a i bez razumijevanja vršilo povjerenu mu dužnost vrlo loše. Dobavljani su radnici iz najudaljenijih srezova (Ključa, Glamoča i Bos. Petrovca), pri čemu je izgubljeno dosta dragocjenog vremena. Po gore pomenutom zakonu bile su i šumske firme sa dugoročnim ugovorima kao i ofertanti za kupljeno drvo obvezani, da na svoj trošak izrađuju sušike i zaražena dubeća i lovna stabla, inače bi Direkcija imala izraditi takova stabla na njihov trošak. Vlasnici privatnih šuma, u kojima bi se pokazala zaraza od potkornjaka, bili su obvezani zarazu suzbiti na vlastiti trošak. Usled sve slabije konjukture na tržištu drvetom mnoge su firme morale napustiti rad u šumi, pa je tako sva zadaća i briga na suzbijanju potkornjaka pala na državu, u što su još prošle godine bili utrošeni gotovo svi gore navedeni iznosi. Pored firmi izrađivali su sušike i od potkornjaka zaražena stabla još i malopilanari, servitutni ovlaštenici i oni, koji bi kupili manje količne drveta za vlasttu potrebu. Time su se umanjili izdaci, koje je država morala snositi. Poteškoća je bila u tome, što je šumsko — čuvarško i tehničko osoblje bilo slabo upućeno u ovu rijetku vrst kalamiteta, pa je izgubljeno dosta vremena, dok je rad mogao ići pravim putem i pokazati vidnog uspjeha. Mnoge su se pogreške morale na temelju stečenog iskustva ispravljati, u što je već utrošena izvjesna suma novca. Na radovima za suzbijanje zaraze bili su pored redovnog šumskog osoblja zaposleni apsolventi1 šumarskih fakulteta, penzionirani šumarski činovnici i službenici i drugi duševni radnici. Tokom´ godine 1930 bilo je zaposleno preko 90 inžinjera i apsolvenata šumarskih fakulteta, 11? penzionisanih šum. činovnika i službenika sa iskusnim predrađnicima, koje je osoblje bilo raspoređeno prema važnosti posla po svima Šumskim Upravama i Sreskim Načelstvima. Direkcija Šuma u Sarajevu davala je redovno upute za organizaciju i način rada, doznačivala na vrijeme nužne kredite, unovčivala prema potražnji izrađene i neizrađene sušike i od potkornjaka napadnuta dubeća i lovna stabla te sve ove radove stalno kontrolisala preko svojih inšpekcijonih činovnika. O svima radovima redovno bi Direkcija predlagala izvještaje Ministarstvu Šuma, koje je na temelju toga davalo daljnje potrebne instrukcije. S obzirom na biološke i fiziološke osebine i strukturu četinjavih stabala, te položaj i karakteristiku stojbine, ustanovljeno je, da su od potkornjaka najviše stradala omorova stabla, onda jelova, a na trećem mjestu stabla bijelog bora, dok su sastojine crnog bora bile iznimno od kalamiteta pošteđene. Poznato je, da stabla ..... puno trpe od vjetrova radi plitkosti svoga korijenja. U sastojinama ove vrsti četinjara nastajale su mnoge progaline, koje su radi neodržavanja reda u šumi i zakašnjenog korišćenja ovakovih stabala bivale iz godine u godinu sve veće. Jelova stabla stradala su samo u čistim sastojinama, a stabla bijelog bora u požarom oštećenim površinama. Jelova stabla umiješana u omorove sastojine sasma su od zaraze pošteđena (Šumska Uprava Srednje), dok su omore u takovim odjelima postale prava žrtva potkornjaka. Zaraza od potkornjaka na omorovim stablima može se smatrati zarazom I. reda; na jeli: zarazom II. reda, a na bijelom boru zarazom .. reda. 375 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Najviše su od potkornjaka stradale srednjedobne omorove sastojine (50—100 g.) kao i tanki materijal na rubovima šuma. U jelovim sastojinama bila su napadnuta stara i prezrela stabla (Sresko Načelstvo Kladanj, predjel »Sokoline« i Sresko Načelstvo Nevesinje), dok su od bijelog bora stradali najmlađi dobni razredi kao i tanki materijal (Šumska Uprava Zavidović, Sresko Načelstvo Kladanj i Šumska Uprava Olovo). Ova se pojava tumači time, što kukac ne može lako da probuši debelu koru na borovim stablima. Sastojine nižih nadmorskih visina bile su više izložene kalamitetu sušenja, nego one u višim nadmorskim visinama. Pojas najjače zaraze kretao se u nadmorskoj visini od 800 do 1200 metara. Prisojne strane, rubovi šuma i šumske enklave nastale od prekomjernih uzurpacija državnog zemljišta ili od utjecaja vjetra bile su veoma pogodna mjesta za kalamitet radi povoljnog utjecaja atmosferilija na brži razvoj generacija. Manje čestice privatnih šuma pridonijele su također mnogo širenju zaraze. S obzirom na sve navedene činjenice upravljana su i poduzimana sva raspoloživa sredstva predobrane i obrane, a naročito u ovoj godini, na temelju već stečenih iskustava iz prošlih godina. Vrst potkorniaka i drugih insekata. Na stablima omore pronađen je: I´ps typographus, Pityogenes Chalcographus, P. micrograpbus, Crypturgus pusillus i Ips amltinus. Glavni radovi na uništavanju zaraze bili su zapravo upereni protiv prvih dviju vrsti. Pojava ostalih gore navedenih insekata bila je samo sporadične naravi, jer ovi dolaze samo udruženi sa prvim dvjema vrstama. Redovno je Ips typographus napao stabla i deblje grane, dok je P. chalcographus pronalažen gotovo isključivo na tanjem materijalu (u krošnji stabala i u kamarama granja iz prošlogodišnjih sječa). Može se za stalno utvrditi, da je Ips typographus u prošloj godini* bio primarna pojava zaraze, pa je radi toga i bio sav rad uperen na uništenje ovog zareznika, dok se P. chalcographus tek ove godine pokazao u većoj množini, tako da je veći dio radova bio uperen na njegovo uništenje (paljenje kamara granja, obaranje zaraženih dubećih stabala i guljenje lovnih stabala napadnutih najviše po ovome insektu). Literatura tvrdi, da je P. chalcographus predšasnik I. typographus-u, što je sada iskustvom oboreno. Dok je naime u prošloj godini Ips typographus najviše počinio štetu na omorovim sastojinama, dotle se P. chalcographus pokazivao samo udružen sa onim prvim. On se pokazao ove godine u svima prošlogodišnjim sušikama, gdje je I- typographus izvršio već svoju kobnu funkciju (Šumska Uprava Srednje). Radi toga je ovogodišnja akcija na suzbijanju zaraze veoma oteščana i skopčana sa većim materijalnim i financijskim gubitkom. Na jelovim stablima zapažen je kao glavni štetočinac Ips curvidens, često udružen sa Ips micrographus-om. Napadao je sve dijelove stabla (pri panju, u sredini i u vrhu stabla), radi čega je prepoznavanje ovog napada potkornjaka veoma oteščano, to više, što jelova stabla radi jake otpornosti i žive cirkulacije sokova pokazuju duže vremena još zelenilo u krošnji, što kod omorovih stabala nije slučaj. Najtačniji znak, da su jelova stabla napadnuta od ovog insekta, je u tome, što ovakova stabla pokazuju jako curenje smole i što je žuna na mnogo mjesta (tražeći hrane) ovakova stabla oštetila na kori. Stabla, koja su tužnim izgledom krošnje bila sumnjiva radi zaraze, morala su se radi probe oboriti i prema tome se ravnati. Najviše su po ovome potkornjaku napadnuta oštećena (za prehranu stoke okresana) stabla i stabla prezrela, naročito u bukoviffl sastojinama. Napadaj ovog potkornjaka pokazao se isključivo na sunčanim mjestima i na rubovima šuma, te na mjestima, gdje je kroz više godina počinjana šumska šteta i uzurpacije šumskog zemljišta. Sama pojava I. Gurvidensa je stablimična Članak je pisan u augustu´ prošle godine. Uredn. 376 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ili u vrlo neznatnim grupama od 4 do 5 stabala, te ne zauzima nikad veći opseg u grupama, kao što je to slučaj kod I. typographusa. Najjača je zaraza konstatovana u rijetkim sklopovima i u požarnim zonama (Šumska Uprava Zavidović i Olovo), gdje su pored jelovih i omorovih po potkornjacima napadnute sastojine bijelog bora. Zaraza je nadalje ustanovljena na krševitim mjestima i po visovima brda, gdje je insolacija jača. (Sr. Nač. — Nevesinje.) Naprotiv ovome napad I. typographusa na omorovirn stablima konstatovan je u najviše slučajeva u manjim ili većim grupama. Žrtvom1 zaraze po ovome potkornjaku postali su čak i cijeli odjeli i pododjeli šume (šum. uprava Srednje). Na oštećenim sastojinama bijelog bora i po krševitim brežuljcima zapažen je znatni napad I. pexdentatus-a udruženog sa I. bidentatus-om. Prvi napada isključivo deblji materijal, dok je drugi pronađen isključivo u krošnji i tanjim´dijelovima stabla. Naročito je velik napad konstatovan na području Šumske Uprave u Zavidoviću i to na površinama, koje su u god. 1927 -postale žrtvom požara. U sastojinama, koje su dobro očuvane, nije se mogla konstatovati zaraza. Sastojine omore, jele i bora napadnute su i po drugim, manje važnim insektima, od kojih ćemo neke radi boljeg razumijevanja navesti. Od Hylesina (Bastkäfer) zapažen je u vršikama grančica crnog bora (Suhodo u srezu Bugojno). Myelophilus piniperda i minor. Na ovakovim su borovima vrhovi grančica opali i leže na zemlji. Poznata je činjenica, da se ovi kukci množe na kulturama i u sastojinama i to na korijenju, stablu i u granama, ali se isključivo legu pod korom. S obzirom na ove činjenice važno je ovog ljeta promatrati gorepomenute insekte, da ne bi počinili kakovu štetu na stablima crnog bora pri odlaganju jajašaca za razvoj svoje druge generacije. Ličinke ovog insekta žderu liko i prekinu cirkulaciju sokova. Pored Myelophilus- a konstatovan je na boru Hylastes ater (crni borov likar), a na omori Dendrocthonus micans (Sresko Načelstvo Kladanj i Šumske Uprave Olovo i Srednje). Na omori je pored toga pronađen H. polygraphus i H. palliatus, ali u vrlo maloj meri. Od Pissodesa (Rüsselkäfer) pronađeni su na stablima omore P. abietis, na jeli P. piceae, na boru P. notatus. Po ovim insektima napadnuta stabla izrađivana su zajedno sa stablima napadnutim po potkornjacima. Ustanovljeno je, da su se u bolesnim, prezrelim i oštećenim sastojinama jele, omore i bora za vrijeme i poslije napada po potkornjacima pojavile: Cerambycidae (Bockkäfer), Buprestidäe (Prachtkäfer) i Anobiideae (Pochkäfer) kao sekundarna pojava i isključivo tehnički štetočinci. Od Cerambycida pojavili su se na omori: Cerarnbyx (Tetropium) luridum, monochamus sartor, Rhagium inauisitor, Xyloterus domesticus i X. signatus; na jeli: Monochamus sutor i Xylotherus lineatus. Buprestidi zapaženi su na boru i to Buprestis (anthaxia) quadripunctata i B. chrisobothrys. Od Anobicida zapaženi su na omori: A. emarginatum i abietis, a na jeli: A. domesticum. Zapaženo je i vrlo štetno tehničko djelovanje Hylotherus-â. Ovaj je kukac na sunčanim mjestima napadao oguljena lovna i ostala porušena stabla, te ih za kratko vrijeme onesposobio za svaku tehničku porabu. Ovome se može jedino na taj način pomoći, da se oguljena stabla odmah izvezu iz šume i uklone u zasjenita mjesta. Početak i organizacija radova. Posao na suzbijanju zaraze otpočeo je u proljeće prošle godine, izuzevši neke Šumske Uprave i Sreska Načelstva, koja su u manjem opsegu radi nedovoljnog kredita provodila radove još god. 1929. U početku se posao kretao na spašavanju sastojina nižih položaja, da bi se kasnije prema vremenskim prilikama nastavio u višim položajima. Sam posao i zamašnost zaraze diktovao je ovu raspodjelu, jer su niži položaji četinjastih sastojina bili jače napadnuti. Plaćanje radnika vršeno je u akordu po 1 m3, a uz nadnicu po 25 do 36 dinara. Kasnije je uvedeno akordno plaćanje radnika po debljinskom razredu izrađenih stabala. Obaranje lovnih stabala vršilo se uz cijenu od 2 do 3 dinara po stablu. Ustanovljene S 77 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 56 <-- 56 --> PDF |
su radničke partije pod nadzorom jednog iskusnog predradnika ili državnog službenika. Više partija sačinjavalo je rejon rada, koji se pokrivao sa rejonom dotičnog lugara, i zapremao više odjela i pododjela. Više ovakovih rejona sačinjavalo je sekciju rada pod nadzorom jednog šum. inžinjera, absolventa šum. fakulteta, nadlugara, podšumara ili penzionisanog šumarskog činovnika, pa su prema tome kod nekih Šumskih Uprava odnosno Sresikih Načelstava postojale 2 do 3 sekcije rada. Vodi sekcije bila je dužnost, da vodi svu brigu o raspodjeli rada, da konstatuje opseg zaraze i diriguje broj radnika, organizuje isplatu i vodi brigu o visini nadnice prema radnom kapacitetu. Šef sekcije vodio je cijelu evidenciju materijalnih izdataka i o svemu izvještavao svog neposrednog šefa. Rojenje potkornjaka I. generacije uslijedilo je u prošloj godini koncem mjeseca aprila (dakle u doba, kada je organizacija rada bila u povoju), što je prouzročilo jak i brz razvoj insekta, jer se nije moglo na vrijeme oboriti potrebna lovna stabla za I. generaciju. Glavna je borba bila uperena na uništavanje lp. typographusa i I. curvidensa. Lovna i zaražena stabla obarana su u raznim stadijima razvoja insekta, dakle u stadiju imaga i ličinke i u vremenu, kada je kukac napravio t. zv. materinje hodnike, da odlaže jajašca. Jednim je naređenjem Direkcije Šuma bilo propisano, da se zaražena stabla tek onda gule, kada se insekat nalazi u razvoju pred zakukuljenjem, a na to se nije moglo čekati s obzirom na sam opseg zaraze, jer se ne bi o takovim stadijima razvoja mogla voditi evidencija. U početku radova mnogo se toga propustilo, što nije smjelo biti, ali se to dade opravdati činjenicom, što se o ovako rijetkj elementarnoj pohari nije imalo dovoljno iskustva, pa je bilo nužno da se zaposleno šum. osoblje neprestano upućiva, koje se sve mjere predobrane i obrane od ovog kalamiteta moraju poduzeti za što bolji uspjeh. Radi toga je rad u ovoj godini bio puno lakši i to s razloga, što je na vrijeme bio osiguran dovoljan kredit, što je bio na raspolaganju1 dovoljan broj radnika. Pregled radova u god. 1930/31. Radovi na suzbijanju zaraze od šum. štetočinaca vršeni su 1) u državnoj režiji, 2) po privatnim licima (firmama, ofertantima, malopilanarima, kupcima na malo i servitutnim ovlaštenicima). Rad u državnoj režiji kretao se u servitutnim, slobodnim1 i ugovornim područjima firmi sa dugoročnim ugovorima. U servitutnom i slobodnom području izrađeno je sušuka 571.493 m´ sa troškom od 4,377.230´50 dinara, što po 1 m3 daje poprečno 11.71 dinara troškova. U ugovornim1 područjima firmi izrađeno je 276.68.27 m3 sa troškom od 2,951. .8´35 dinara i sa poprečnom cijenom od 10.60 dinara po 1 m3. U svim pomenutirn područjima izrađeno je lovnih stabala .8.02.74 m3 sa troškom od 1,690.309T/ dinara, što daje poprečnu cijenu od 15.65 din. po 1 m3. U svemu je dakle izrađeno u državnoj režiji 756.196´09 m3 sa troškom od 9,018.727´52 dinara ili po 1 m3 poprečno 11.92 dinara. Po privatnim licima izrađivani su sušici i lovna stabla. Sušici su izrađivani l) licitacijom po ofertama dugoročnih ugovora (svega 55.97.15 m3 sa troškom od 1.94..103´89 dinara); 2) alimentacijom, malopilanara (svega 81.33179 m3 sa troškom od 2,566.884´69 dinara); 3) licitacijom po ofertama (svega 134.870 m3 sa troškom1 od 3,196.087´88 dinara), 4) izradom u maloprodaji (37.290 m3 sa troškom od 1,374.490´.8 dinara): 5) za Servitut (76.719´65 m3 uz poprečnu cijenu od ..42 dinara po 1 m8). Lovnih je stabala izrađeno po firmama u ugovornim područjima 8.06.18 m3, a po ofertantima 10.560´28 m3. Sveukupno je izrađeno po privatnim licima 404.807´05 m3 sa troškom od 9,083.566´53 dinara. Prema tome je u svemu izrađeno 1,596.273´59 ms. Od drveta izrađenog u državnoj režiji unovčeno je 111.04´9´.. m3. Ako se ovoj količini pribroji izrađeno drvo po privatnim licima (404.8O7´©5 m3), dobije se 51..855´.8 m3, što predstavlja unovčenu vrijednost od 11,605.347" 13 dinara. Odbivši od cjelokupne količine izrađenog đrveta (1,59..2´73´59 m3) ovu unovčenu količinu od 515,856´08 m3 378 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 57 <-- 57 --> PDF |
preostaje za god. .930 nemiovčeno 1,080.417´51 m3, što predstavlja ogroman materijalni gubitak. Direkcija Šuma u Sarajevu dobila je za radove na suzbijanju zaraze od Šum. Ind. Preduzeća u Drvaru kao čisti dobitak (uštedu) zakonom od 15 III 1930 svotu od 2,200.000 dinara. Prema zakonu od 27 V 1930 odobreno je, da se može od prodaje sušika i lovnih stabala utrošiti svota od 10,000.000 dinara, što iznosi ukupnu svotu od 12,200.000 dinara. Od ove je svote isplaćeno Direkciji šuma u Čačku 250.000 dinara, tako da je na slobodno raspolaganje ove Direkcije ostala svota od 11,950.000 dinara. Od ove je svote u prošloj godini faktično utrošeno 10,210.740´22 dinara, tako da je za godinu 1931 ostalo na raspolaganje 1,739.26078 dinara. Unovčenjem sušika i lovnih stabala u iznosu od 11,605.34743 dinara gotovo je pokriven trošak za radove u prošloj godini. Pošto se zakonom od 27 V 1930 smiju trošiti utršci od prodanih sušika i lovnih stabala samo do svote od 10,000.000 dinara, to je za ovogodišnji posao trebalo tražiti otvorenje novog kredita, što je učinjeno i Direkcija je dobila ovlaštenje, da može dalje za radove na suzbijanju potkornjaka trošiti utrške od prodanih sušika i izrađenih lovnih stabala. Međutim ni to nije bilo dostatno, jer su se sušici i izrađena lovna stabla vrlo slabo prodavali usljed stalne depresije na drvnim tržištima, pa je Direkcija dobila ovlaštenje, da može pozajmiti od ovdašnje Rudarske Direkcije svotu od 3,000.000 din. za tu svrhu. Radovi u godini 1931. Spomenuli smo, da su radovi na suzbijanju šum. štetočinaca u prošloj godini tekli vrlo sporo i bez dobre organizacije, što se za ovu godinu ne može tvrditi, jer su krediti bili već na vrijeme obezbijedeni, a i sam se rad nije kod nekih Šumskih Uprava i Sreskh Načelstva radi povoljnih vremenskih prilika prekidao. Direkcija je na vrijeme izdala potrebna naređenja za organizaciju rada (obaranje lovnih stabala za I. generaciju, obaranje i guljenje kore sa napadnutih stabala, paljenje kamara granja, koje su ostale u prošloj godini i t. d.). Predviđeno uzlijetanje kukca za razvoj 1. generacije očekivalo se sa koncem mjeseca aprila, kad su već na vrijeme bila kod mnogih nadleštava oborena lovna stabla u dovoljnoj mjeri. Oborena lovna stabla bila su u masama napadnuta, naročito po P. chalcographus-u, što je znak, da je razvoj ovog kukca u kulminaciji a I. typographus u degenerisanju, jer ovaj posljednji ne pokazuje ni malo one opasnosti iz prošle godine. Pored izrade napadnutih lovnih i dubećih stabala pridošao je u ovoj godini posao paljenja kamara od zaraženih grana iza radova prošle godine, što je zahtijevalo mnogo truda i materijalnih žrtava. Ova se mjera obrane pokazala kao vrlo korisna, jer bi inače u ovoj godini prijetio napadaj P. chalcographusa, kao što je u prošloj godini bila opasnost od I. typographusa. Na temelju prispjelih podataka iz ovogodišnje borbe i po vlastitom iskustvu i opažanju steklo se uvjerenje, da je zaraza u znatnomi opadanju i prema prošlogodišnjoj manja za 30%. U početku ovogodišnje kampanje izrađivana su najprije lovna stabla, koja su ostala radi loših vremenskih prilika u jesen prošle godine neoguljena, a koja su bila napadnuta po potRornjaku i zrela za guljenje, nadalje su izrađivana dubeća stabla omorikovih sastojina, koja su napadnuta u krošnji po P. chalcographusu. Tek poslije ovog pristupilo se na vrijeme (u mjesecu aprilu) k obaranju lovnica za hvatanje insekta I. generacije. Padovi su u glavnom vršeni u državnoj režiji, sa malim izuzetkom po firmama (»Ugar« u Šebešiću, i »Našička« u Zavidovićima), po ofertantima i malopilanarima. Radi toga je ove godine olakšan i pojednostavnjen rad na suzbijanju zaraze. Do 15 VIII ove god. izrađeno je lovnih stabala 179.585 komada, a preostalo da se još izradi 66.206 kom. Do toga vremena izrađeno je dubećih stabala 725714 kom. 879 |