DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 52 <-- 52 --> PDF |
IZVJEŠTAJI PREGLED RADOVA NA SUZBIJANJU POTKORNJAKA NA PODRUČJU DIREKCIJE ŠUMA U SARAJEVU. Godine 19)28 i 1929 otpočelo je u najvećem opsegu sušenje četinjavih sastojina na području Direkcije Šuma u Sarajevu, kojem je području pripadao i dio šuma, što danas spadaju pod nadzor Direkcije Šuma u Banjaluci. Ova je pojava zapažena ponajprije u čistim omorovim sastojinama, nešto manje u jelovim, a najmanje na površinama bijelog bora. Ova posljednja pojava zapažena je u većoj mjeri samo na požarnim plohama iz god 1927/28, kad su mnogi kompleksi lijepih četinjavih sastojina postali žrtvom požara (Šumska Uprava: Zavidović, Olovo, Han-Pijesak). Tražiti uzroke ovoj nesreći odvelo bi nas daleko, pa ćemo samo naglasiti, da su primarni uzroci sušenja četinjavih šuma bili: slabo održavanje šumskog reda u sječinama, neuredna i prekomjerna podjela većih čestica šume dobrovoljcima, kolonistima i beskućnicima, sa kojih je površina dignuto vrijedno drvo bez održavanja ikakvog reda u šumi (skupljanje i paljenje granja, tesanje oblog drveta pod korom i ostavljanje neiskorišćenog materijala u šumi), podbjel´jivanje, krčenje i paljenje državnih šuma u svrhu uzurpacija za poljoprivrednu obradu tla i t. d. Ovako žalosna slika šuma pogodovala je pojavi potkornjaka u najvećoj mjeri. Jedan od vrlo važnih primarnih uzro´ka sušenja bila je ljetna suša .927/28 kao i vrlo jaka zima god. 1928/29, što je umanjilo vlagu potrebnu za cirkulaciju sokova i održanje životne energije drveća. Pogubni učinak ove zle prirodne pojave očitovao se najviše na kamenitim i mršavim stojbinama, pa su se sastojine u masama i grupama sušile. Pri ovakim se prilikama količina potkornjaka iz godine u godinu sve više umnožavala i prijetila propadanju i sušenju inače zdravih sastojina, koje nijesu pokazivale gore pomenute primarne uzroke. Opseg i vrst zaraze od potkornjaka. Prema stečenom iskustvu, vlastitom osvjedočenju i datima, sabranim na temelju dosadašnjeg rada i opažanja izlazi, da su neki srezovi i šumske uprave sad manje, sad više bili posjećeni od potkornjaka. Radi toga bi se mogao opseg zaraze razdijeliti na tri pojasa. Pojas najjače zaraze obuhvata šumske uprave Srednje, Olovo, Han-Pijesak, Vozuća i područje sreza Kladanj. Pojas srednje zaraze obuhvata Šumske Uprave Ilidža, Fojnica, Vareš, Zavidović, Prača i Plevlje te srezove: Višegrad i Foča. U pojas zaraze slabijeg opsega dolazila bi ostala područja na teritoriju Direkcije šuma u Sarajevu. Prema opsegu zaraze organizovana je i potreba rada, doznačeni krediti i osigurano radništvo za ove radove. Za radove na suzbijanju šumskih štetočina predviđene su u redovnim godišnjim budžetima neznatne svote novca. Zato je bilo nužno, da se zakonom osigura kredit za ove zamašne poslove, pa je zakonom od 15 III 1930 gdine predviđeno, da se može utrošiti 3,000.000 dinara od čistih suvišaka (čistog prihoda) Šum. Ind. Preduzeća u Drvaru. Ova svota nije bila dovoljna s obzirom na zamašnost kalamiteta1, pa je zakonom od 27 V 1930 godine ponovno odobreno, da se od utržaka za prodane sušike 374 |