DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 46 <-- 46 --> PDF |
oštećene dijelove topola i drugoga drveća svakako treba odbaciti, dok presavite tanje dijelove vrbe, jer se ona dobro prima, treba pri površini odrezati škarama. Ovako posađene reznice stoje sasvim čvrsto u zemlji i nedaju se lako izvući. Njih nije potrebno posebno učvršćivati. Sadnj a tankih reznica i u obrađenom zemljištu, koje se ne mogu uturivati u zemlju, jer su slabe, kao i sadnja reznica u težem obrađenome zemljištu, gdje se reznice nedadu turati, zatim sadnja u neobrađeno i nepripravljeno zemljište, obavlja se šilom ili svrdlom od željeza . Šilo ili svrdao upotrebljava se za pravljenje hrkanja, u koje će doći reznice i za učvršćivanje reznica u zemlji. Šilo ili svrdao ie potpuno sličan običnome svrdlu, gore sa člijenom od drveta u koji je učvršćena željezna okrugla šipka, koja je pri dnu ili šiljasta ili malo plosnata i šiljasta. Debljina i dužina željeznoga dijela šila ravna se prema potrebi i debljini reznice, ona je oko 0.8—1.20 m. tako da se sa šilom lako može rukovati. Kratko šilo više umara radnika, jer se mora više sagibati. Na samom šilu ili željeznoj šipci označi se dubina, do koje treba šilo uturiti u zemlju sa zarezom, sa protaknutim komadom željeza ili nataknutim drvetom ili željezom, obavitom žicom ili kakovom vrpcom tako, da bi bušenje imalo uvijek jednaku dubinu. Sadnja se sa svrdlom ili šilom vrši ovako : Jedan radnik ide i sa šilom pravi vertikalne luknje tako duboke, dokle je to označeno na svrdlu, te luknju klimanjem svrdla na više strana nešto raširi, da bi bila prostranija, jer ni jedna reznica nije idealno upravna, da bi se lako dala uturiti u luknju. Šilo za pravljenje hrkanja bolje je, ako je okruglo, ali ako je dolje eventualno plosnato, onda se treba i zaokrenuti ili zavrnuti, da bi luknja i dolje bila okrugla. Taj radnik samo pravi luknje i tako naprijed ide, ako luknje ostanu i zemlja se u njih ne urušava. Drugi radnik ide za prvim poseći reznice (ako su male, u krilu) meće ih u luknje i poturuje malo u luknju toliko, da sjednu i dođu do dna luknje. Treći radnik vrši posao, koji je kod čitavoga ovoga načina sadnje najvažniji i gdje se mnogo griješi. On ima sadnicu-reznicu da učvrsti tako, da zemlja dobro prileži uz čitav onaj dio, koji je u zemlji. Ovaj treći radnik ide za drugim opet sa svrdlom, koje po mogućnosti neka je barem pri dnu nešto plosnato, zabada ga 10—25 cm. daleko od reznice koso u zemlju tako duboko, da šilo dođe pored i nešto ispod već utaknute reznice. On pritisne šilo k zemlji, da bi njegov donji dio mogao prignječiti zemlju uz donji dio reznice, zatim u obratnom pravcu prituri zemlju na reznicu, tako da će reznica biti učvršćena i zemlja uz nju priturena u čitavoj dužini. Gdje je zemlja laka, tamo će priturivanje biti potrebno samo jedared, ali gdje je tlo vezano, teško ili sa puno trave, priturivanje zemlje ima se kod svake reznice dvared obaviti ili u protivnom smjeru od prvoga ili u okomitom smjeru na prvi, što je mnogo bolje, jer pored priturivanja zemlje u dva protivna smjera može još uvijek lijevo i desno od tih smjerova ostati praznoga prostora oko reznice, dok to kod priturivanja u pravme kutu nije moguće, jer se zemlja u svakom smjeru prituri na reznicu. Kod zabadanja šila za naturivanje zemlje treba uvijek nešto dublje zabosti, nego kod pravljenja lukanja, jer šilo mora doći i ispod dna ključice i jer je kosi pravac duži od vertikalnoga. Ako se ne prituri zemlja dolje kod donjega presjeka nema ključica mogućnosti da ispočetka prima i usisava vlagu i hranu. Qdje se zemlje zasipa u jamu, napravljenu šilom, prvi radnik mora čekati drugoga, da ovaj istovremeno 368 |