DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 40 <-- 40 --> PDF |
dijelove od jakih jednogodišnjih izbojaka, po mogućnosti sa panja i sa što više pupova. Vrhovi izbojaka imaju manje rezervne hrane, ali u koliko ih je zbog drugih obzira moguće saditi, isto su dobri za reznice. Debljina se reznica uzima prema potrebi. Kod uzgoja sadnica iz reznica u pripravljenom i obrađenom tlu, kao u šumskim rasadnicima i u kulturama plemenite vrbe, debljina treba da bude između 0.5 cm. do 2 cm., jer takovi dijelovi imaju dovoljno hrane, dobre pupove, daju jake izbojke i lako se turaju u zemlju. Tanje dijelove, kao vrhove, nije zgodno uzimati, jer se ne mogu zabadati u zemlju i lome se, a ako se sade pomoću svrdla, posao mnogo poskupljuju Suviše debeli komadi opet nijesu zbog toga dobri, što teže tjeraju i rane teže zarašćuju, jer su veće. Razumije se, gdje je zbog vode moguće pomlađivanje sa dugim reznicama, štapovima ili motkama, biti će i debljina 1—3 cm., pa nekad dapače i veća, kad se žele pošumiti duboka i strujanju vode izložena mjesta, premda se i tu treba držati pravila, da se što mlađe i tanje motke, štapovi ili kolje sadi, u koliko strujanje vode to dozvoljava. Duljina reznice opet će prema tome biti različita, koju vrst drveta sadimo, u kakovu svrhu i gdje sadimo, u kakovo zemljište i u kakovo tlo. Općenito se može reći, reznica treba da bude tako dugačka, da dovoljno bude zabodena odnosno uturena u zemlju, da bi mogla biti stabilna i doći u vlažni i plodni sloj zemlje, gdje će moći korijenje puštati. Nad zemljom opet treba da bude tako dugačka, da bi mogla nesmetano tjerati. No da bi se mogla znati i odrediti duljina reznice, potrebno je najprvo da znamo, kakova je dubina potrebna za pojedinu vrst drveta. Dubina reznica kod pojedinih vrsta drveća zavisiti će od svojstava samoga drveta, puštanja i smještanja korijenja, od kemijskih i fizikalnih svojstava samoga tla i od svrhe i cilja, zašto se reznjce sade. Ovisnost od same vrste drveta pokazuje se u tome, da će se na pr. vrba u jednom te istom tlu prije primiti i istjerati žilje i izbojke, nego jagnjed, kanadska topola, jablan i drugo drveće, da će trebati i manju dubinu od potonjih. Veća reproduktivna snaga drveta stavlja i manje zahtjeva. U glavnom će dubina reznice zavisiti od fizikalnih i kemijskih svojstava tla, jer se žilje može samo ondje i u onoj visini odnosno sloju da stvara, gdje je tlo uz potrebnu vlagu i dovoljno plodno odnosno i rastresito. Što se više žilja može stvarati, to će biti veća mogućnost, da se reznica primi. Vlaga je vrlo važan faktor kod sadnje reznica, jer se bez nje ne može ni zamisliti dobar uspjeh. Žilje će reznice najprvo puštati u onome plodnome sloju, koji je i vlažan. Kako redovito vrbu, jagnjed i kanadsku topolu sadimo u nanose, koji su u čitavoj dubini podjednako plodni, to će reznice puštati korijenje odmah kod prvoga sloja blizu površine zemlje, koji je barem prve čitave godine i vlažan. Više puta zavisi to od vodostaja u rijeci ili od oborina. Ako je gornji dio tla vlažan bio, pa je reznica i u njemu pustila žilje, a poslije se preko ljeta taj dio osušio, eventualno i odlučio od reznice, reznica će morati bolje razvijati žilje u dubljem vlažnijem sloju, ako je dovoljno dugačka, inače se lako može osušiti. Za povoljno primanje i puštanje žilja kod sviju napomenutih vrsta drveća treba da je tlo svježe ili vlažno. Vrba može podnijeti i nešto duže i mokro tlo, dok jagnjed, kanadska topola i jablan samo eventualno prolazno i kratko vrijeme, a ostalo drveće još manje. Voda, koja teče ili cirkulira, 362 |