DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 37 <-- 37 --> PDF |
de la quantité totale des arbres exploités chaque année. L´exploitation (et surtout . exportation — ». extraction«) de ce bois est difficile, faute de bonnes communications dans nos forets des montagnes et a cause des grandes précautions pour ne pas gâter le matériel précieux. Il y a des moments fort intéressants pendant . exploitation. Il y a aussi de certains défauts dans les regles et les moyens d´exploitation actuels. Nous espérons que cette industrie a un grand avenir absolu; les échanges de vues en ce qui concerne cette question ne peuvent qw´ etre profitables a tous les producteurs et exportateurs de ce bois. L´ auteur. Ing. T. ŠPANOVIĆ (APATIN): VEGETATIVNO POMLAĐIVANJE RITSKIH ŠUMA (RÉGÉNÉRATION VÉGÉTATIVE DES FORETS INONDEES) Kod nekojih vrsta drveća izvodi se podmlađivanje ili regeneracija ručnim umjetnim načinom sa sadnjom reznica ili ključica, bilo da se reznice direktno odmah upotrebi ju ju za sadnju, bilo da se od njih najprvo odgajaju sadnice i ove onda rasađuju. Ima takovih vrijednih vrsta drveća, koje je ovdje jednospolno (jednodomno), da se uopće nemože oploditi i iz sjemena potomstvo odgojiti, kao što su na pr. kanadska topola i jablan, pa je njihovo umnožavanje jedino moguće putem reznica. Kad nam se nije moguće koristiti (poradi stanovitih zapreka i nemogućnosti) sa sijanjem sjemena, a drvo je moguće umnožavati reznicama, služiti ćemo se kod pomlađivanja sa reznicama. Tako se sjeme vrbe i jagnjeda ne može poradi malih dimenzija skupljati i sijati i ono, samo opalo, ne može da izraste baš na onim mjestima, gdje bi to trebalo, jer su zarasle korovom i travom. Košaračku vrbu zbog kratkoga obrta ne bi ni mogli umnožavati sjemenom, pošto ga za jednu godinu i ne donese. Jer je pomlađivanje sa reznicama jednostavnije i kud i kamo jeftinije ili možda jedino i moguće, a ta nam vrst pomlađivanja garantuje uspjeh, razumije se, da ćemo se njim služiti, kao što je to slučaj kod vrbe. Reznice sadimo, kad nam je i gdje nam je cilj, da neplodno (mokro) tlo u svrhu što racionalnijega iskorišćavanja učinimo produktivnim, da pojedine komplekse i površine, pojedine objekte kao nasipe, kanale, obale rijeka, željeznice, puteve i t. d. zaštitimo od opasnosti, da u svrhu uljepšavanja i brzoga pošumljavanja parkova, bašta i si. što prije uzgojimo vrste drveća, koje brzo rastu i koje se redovito iz ključica odgajaju. Na koncu održavanje dobrih svojstava nekoga bastarda ili oplemenjene voćke jedino će i biti pored svih istih drugih okolnosti moguće sa sadnjom reznica, jer sjemenom dobiveni podmladak uz prisustvo drugih podvrsta opet može dati druge bastarde, koje ne želimo. Ovo je slučaj kod nekojih vrsta vrba i kod patuljastoga voća. 359 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Reznica, ključica ili pobojak jest onaj nadzemni dio biljke bez žila, koji zaboden u zemlju tjera — i to žilje iz dijela zabodenoga u zemlju, a izbojke i lišće iz dijela iznad zemlje. Takav zabodeni dio sam se iz početka samostalno i bez žilja hrani iz zemlje. Kod nekojih se vrsta biljaka izrezuju dijelovi i to redovito mlađi i ti se sade, te bi to bile u pravom smislu reznice ili ključice, dok se kod drugih otkidaju ili odrezuju pojedini dijelovi, redovito mlade grane i izbojci, i ti se sade. To bi bili u vrtlarstvu razni pobojci ili pelceli. Pobojci su ne samo mogući u cvjećarstvu, nego i kod mnogih vrsta drveća i grmlja, kao na pr. kod mnogih vrsta ruža, ukrasnoga grmlja, platana, dudova i si., dapače i kod nekojih crnogorica. Reznica kod drveća sa velikom reproduktivnom snagom, kao što je vrba, jagnjed i kan. topola, zabodena u zemlju prima ispočetka vodu i hranu na doljnju presječenu površinu. Cambium odmah započinje djelatnost stvarajući vegetativne vrhove na kraju radialnih zraka, od čega se razvija novo početno žilje, koje probija koru redovito na lenticellama, pored grane ili pupa. Gornji dio tjera uz isti proces izbojke na redovite pupove, a u pomanjkanju ovih na spavajuće (proventivne) pupove. Ovi se izbojci mnogo pre pokažu i nekad postignu i dužinu do 10 cm, dok se žilje počne pojavljivati na vanjskoj površini kore. Uporedo sa ovim stvaraju se kod jagnjeda i kanadske topole callusi, obrasline na donjemu presjeku u ubrzanome tempu, i odavle se nešto kasnije razvija glavno žilje. Obrašćivanje je na gornjemu kraju polako i traje duže. Donji presjek obraste kod jagnjeda i kanadske topole već za jednu godinu, dok to obrašćivanje kod vrbe traje i više godina, jer vrbi nije potrebno stvaranje callusa, pošto dovoljno i jako žilje može da razvije i kroz koru. Obrašćivanje oko gornjega presjeka može trajati više godina, već prema debljini. One vrste drveća, koje se slabije primaju, koje nemaju vrlo velike reproduktivne snage, moraju najprvo da stvore obrasline ili calluse oko rana na gonjemu dijelu, da bi iz njih mogle da tjeraju žilje. Obrasline se stvaraju pomoću sokova iz zemlje na reznici zaturenoj u zemlju ili se jednu godinu dana prije na drvetu stvaraju podvezivanjem onoga dijela, od koga kanimo reznicu slijedeće godine odrezati. Pobojak se redovito trga od mladih grančica ili izbojaka tako, da se otrgne malo i od stare grane. Oko otrgnutoga dijela stvara se obraslina. Callus ili obraslina je ubrzano stvaranje novoga tkiva putem stvaranja vegetativnih vrhova za zaštitu ili obranu od vanjskih štetnih utjecaja ili nadoknađivanje i stvaranje manjkavih dijelova biljke. Callus u pomenutome slučaju daje u zemlji žilje, iznad zemlje (ako nema drugih pupova) adventativne pupove. Ovakovo je stvaranje žilja sporije i reznice kasnije tjeraju. Callus ili obrasline prouzrokuju se odsijecanjem ili raznim vrstama povreda, zasijecanjem, povređivanjem kore, gulenjem kore, podvezivanjem ili vezanjem sa koncem, žicom i si. Sokovi iz zemlje, dovedeni u koru, pri svome putu prema dalje daju materiju (tkivo) za obrašćivanje ili callus. Ako se reznica ili pobojak dolje na jednom mjestu oguli ili povrijedi, to se iznad oguljenog dijela stvara obraslina ili callus i povrh toga korijenje, dok callusa ispod oguljenoga mjesta nema. Za šumarstvo je važno pomlađivanje sa redovitim reznicarna kod nekoliko vrsta drveta, pa se zato i u praksi mnogo upotrebljuje, dok se 360 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 39 <-- 39 --> PDF |
uzgajanje drveća sa reznicama, koje samo iz callusa puštaju žilje, rede upotrebljava u šumarstvu, a više u vrtlarstvu. Pošto se u praksi prave mnoge greške sa sadnjom reznica i loš se uspjeh sadnje i pomlađivanje u puno slučajeva ima pripisati neznanju samoga stručnoga osoblja, koje sadnju vrši i nadgleda, to ću pokušati, koliko mi bude moguće, da ukazem na sve faktore i uslove, koji idu u prilog što boljemu i uspješnijemu načinu pomlađivanja sa reznicama, odnosno na nedostatke i propuste, koje treba otklanjati. One se vrsti drveća dadu dobro ili barem bolje umnožavati odnosno pomlađivati sa reznicama ili ključicama, koje imaju dobru reproduktivnu moć, koje imaju veliku srž i koje vole vlagu. Ovdje na prvom mjestu stoje razne vrste vrba, koje se isključivo pomlađuju sa reznicama, jer se kod dobre sadnje i povoljnih prilika vrlo dobro primaju, jer je umjetno pmlađivanje sa sjemenom nemoguće i jer je pomlađivanje sa reznicama kud i kamo jeftinije. Vrba se kao reznica direktno odmah sadi, gdje treba neka površina da se zašumi, dok se tek u rijetkim slučajevima samo kod nadopunjavanja događa, da iz ključica u rasadniku najprvo odgojimo sadnice i te dalje presađujemo. Jagnjed je sličan po načinu pomlađivanja vrbi, s tom razlikom, da mu je postotak primljenih reznica nešto manji. Sadi se direktno ili se uzgajaju u rasadniku sadnice iz reznica i te dalje rasađuju. Kanadsku topolu i jablan kao jednodomno drveće možemo jedino putem reznica umnožavati — bilo direktnim sađenjem, što je rede, bilo da uzgajamo u rasadniku iz reznica sadnice i te dalje rasađujemo, što je češće. Kanadska se topola dobro prima. Bijela se topola od ritskoga drveta najteže umnožava sa reznicama. Uz pomenute vrste drveća dadu se umnožavati sa reznicama i pobojcima platan, brijest, dud, joha, nekoje vrste jabuka, dunja, vinova loza, ribizli, ogrozli, oleander, hudika, bazga, žutika, jorgovan, Colutea, Caragana, Deutzia Hypophäe, Evonymus, Lonicera, Spirea, nekoje vrste ruža, Symphoricarpus, Ampélopsis, Tamarix Weigelia, zatim Araucaria, Thuja, Cupressus i Taxus. Vrlo se dobro umnožavaju s pobojcima vrste cveća Pelargonium Tradescantia i Fuchsia. U vrtlarstvu mnogi odgajaju pojedine vrste voćaka iz reznica ili pobojaka sa vrlo dobrim uspjehom, pogotovo kad se druga voćka želi uzgojiti direktno od plemenite voćke bez divjake i kalamljenja i kad se želi uzgojiti patuljasto voće (Kinezi dosta upotrebljuju). Loza se isključivo umnožava sa reznicama ili položnicama. Općenito se može reći, da su za dobivanje reznica najbolji jednogodišnji jaki izbojci ili Ijetorasti. Kod vrbe se mogu saditi i stariji dijelovi stabla još uvijek sa dobrim uspjehom; kod jagnjeda i kanadske topole eventualno i dvogodišnji ili trogodišnji dijelovi. Svakako stoji, da se mlađi dijelovi bolje primaju od starijih, bolje također izbojci istjerali iz panja nego mladice iz sjemena, jer su se brže razvijali. Prvo će se uvijek primiti čisti izbojak ili dio stabla, koji je čist i ima po sebi pupove (jer su pupovi potrebni za nadzemno tjeranje izbojaka i jer takav dio drveta vegetira), nego granati dijelovi i dijelovi bez pupova. Vrba sa vazdušnim i vodenim obamrlim žilicama nije dobra za sadnju. Dijelovi sa obamrlom korom i s manje lenticella slabije su sposobni za puštanje žila od dijelova sa mladom korom. Starije drvo, uopće sa više crljeni i sa stalnim tkivom, manje je sposobno od mlađega drveta, gdje cambium može više da stvara. Mlađe drvo ima i manje rane. Drugim riječima, za reznice treba uzimati 3/Sl |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 40 <-- 40 --> PDF |
dijelove od jakih jednogodišnjih izbojaka, po mogućnosti sa panja i sa što više pupova. Vrhovi izbojaka imaju manje rezervne hrane, ali u koliko ih je zbog drugih obzira moguće saditi, isto su dobri za reznice. Debljina se reznica uzima prema potrebi. Kod uzgoja sadnica iz reznica u pripravljenom i obrađenom tlu, kao u šumskim rasadnicima i u kulturama plemenite vrbe, debljina treba da bude između 0.5 cm. do 2 cm., jer takovi dijelovi imaju dovoljno hrane, dobre pupove, daju jake izbojke i lako se turaju u zemlju. Tanje dijelove, kao vrhove, nije zgodno uzimati, jer se ne mogu zabadati u zemlju i lome se, a ako se sade pomoću svrdla, posao mnogo poskupljuju Suviše debeli komadi opet nijesu zbog toga dobri, što teže tjeraju i rane teže zarašćuju, jer su veće. Razumije se, gdje je zbog vode moguće pomlađivanje sa dugim reznicama, štapovima ili motkama, biti će i debljina 1—3 cm., pa nekad dapače i veća, kad se žele pošumiti duboka i strujanju vode izložena mjesta, premda se i tu treba držati pravila, da se što mlađe i tanje motke, štapovi ili kolje sadi, u koliko strujanje vode to dozvoljava. Duljina reznice opet će prema tome biti različita, koju vrst drveta sadimo, u kakovu svrhu i gdje sadimo, u kakovo zemljište i u kakovo tlo. Općenito se može reći, reznica treba da bude tako dugačka, da dovoljno bude zabodena odnosno uturena u zemlju, da bi mogla biti stabilna i doći u vlažni i plodni sloj zemlje, gdje će moći korijenje puštati. Nad zemljom opet treba da bude tako dugačka, da bi mogla nesmetano tjerati. No da bi se mogla znati i odrediti duljina reznice, potrebno je najprvo da znamo, kakova je dubina potrebna za pojedinu vrst drveta. Dubina reznica kod pojedinih vrsta drveća zavisiti će od svojstava samoga drveta, puštanja i smještanja korijenja, od kemijskih i fizikalnih svojstava samoga tla i od svrhe i cilja, zašto se reznjce sade. Ovisnost od same vrste drveta pokazuje se u tome, da će se na pr. vrba u jednom te istom tlu prije primiti i istjerati žilje i izbojke, nego jagnjed, kanadska topola, jablan i drugo drveće, da će trebati i manju dubinu od potonjih. Veća reproduktivna snaga drveta stavlja i manje zahtjeva. U glavnom će dubina reznice zavisiti od fizikalnih i kemijskih svojstava tla, jer se žilje može samo ondje i u onoj visini odnosno sloju da stvara, gdje je tlo uz potrebnu vlagu i dovoljno plodno odnosno i rastresito. Što se više žilja može stvarati, to će biti veća mogućnost, da se reznica primi. Vlaga je vrlo važan faktor kod sadnje reznica, jer se bez nje ne može ni zamisliti dobar uspjeh. Žilje će reznice najprvo puštati u onome plodnome sloju, koji je i vlažan. Kako redovito vrbu, jagnjed i kanadsku topolu sadimo u nanose, koji su u čitavoj dubini podjednako plodni, to će reznice puštati korijenje odmah kod prvoga sloja blizu površine zemlje, koji je barem prve čitave godine i vlažan. Više puta zavisi to od vodostaja u rijeci ili od oborina. Ako je gornji dio tla vlažan bio, pa je reznica i u njemu pustila žilje, a poslije se preko ljeta taj dio osušio, eventualno i odlučio od reznice, reznica će morati bolje razvijati žilje u dubljem vlažnijem sloju, ako je dovoljno dugačka, inače se lako može osušiti. Za povoljno primanje i puštanje žilja kod sviju napomenutih vrsta drveća treba da je tlo svježe ili vlažno. Vrba može podnijeti i nešto duže i mokro tlo, dok jagnjed, kanadska topola i jablan samo eventualno prolazno i kratko vrijeme, a ostalo drveće još manje. Voda, koja teče ili cirkulira, 362 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 41 <-- 41 --> PDF |
bolja je od one, koja stoji. Suviše mokro tlo i ono sa vodom, koja stagnira, treba prvo sadnje potrebitim radovima pripraviti i za sadnju sposobnim učiniti. Suho odnosno isušeno tlo nije dobro za sadnju reznica. Dubina reznice ima se prema tome ravnati prema vlazi u tlu. Razvitak korijena u zemlji ide uvijek za vlagom; ako je ova niža, onda i korijenje ide niže; ako je pri površini, onda će već pri površini puštati korijenje. Dubina plodnoga tla važna je kod sadnje reznica u toliko, što će one pri povoljnoj vlazi puštati dobro korijenje samo ondje i u onom sloju, koji je plodan. Ako je tlo sastavljeno iz više slojeva i vrsta zemlje, to će reznice tjerati jako korijenje uvijek samo u plodnom dijelu. Ako je taj dio pri površini zemlje, onda će tjerati pri površini; ako je jednim neplodnim slojem odijeljen, onda niže, gdje taj sloj nastaje. U prvom će slučaju biti potrebna mala dubina reznice, u drugom veća dubina. Gdje je plodno tlo dolje, a neplodno gore, dade se zemljište prevrtanjem učiniti sposobnim za sadnju tako, da plodan sloj dođe gore. Vezivost, rahlost i rastresitost tla igra vrlo važnu ulogu kod sadnje uzgoja reznica. Odje je tlo rastresito i nije vezano, kao kod pjeskovitoga tla, kod đubra, humusa, mahovine, reznice lako i brzo mogu puštati žilje, a u vezanom ilovastom ili glinenastom tlu vrlo teško; osim toga tjeraju malo korijenje i sporo kao i kod drugoga drveća sađenoga sadnicama. "Vezano se tlo po mogućnosti treba obradom pripraviti za sadnju reznica. Sadržina humusa u tlu, poglavito rastvorenoga, svakako će povoljno utjecati na uzgoj ključice, jer daje vezanom tlu rahlost, rahlome tlu vezivost, lakše se privodi voda, ima više potrebnih hemijskih sastojina i dr. Hemijski sastav tla u stanovitoj dubini utiče na primanje reznica, razvijanje korijenja i tjeranje izbojaka. Što tlo ima više onih hemijskih supstancija i slojeva, koji su dotičnom drvetu potrebni za razvitak i izgradnju, to će i razvitak korijenja biti bolji, brži i sigurniji, a s time i razvitak izbojaka. Korijen će reznice biti duži, ako je sloj s potrebnim mineralnim sastojcima niže od dubine reznice. Ako tlo nije dovoljno bogato potrebnim mineralnim sastojinama, treba ga dubriti. Kod razne konfiguracije zemljišta, dubina će reznice na višim položajima, jer imaju manje vlage, morati biti nešto veća; kod nagiba isto veća, jer se mora i s tim računati, da voda može zemljište isprati i odnijeti. Za razvoj reznica potrebna je dovoljna toplina i umjereno svijetlo, jer se bez njih ne može vegetacija ni zamisliti. Iz naprijed navedenoga slijedi, da će kod vrbe, kad se sadi u rasadnike, u čisto, rahlo, prevrnuto i pripravljeno, te dovoljno vlažno zemljište, koje će se kasnije kopati, ili u kulturama plemenite vrbe biti za reznice; potrebna dubina od 20—35 cm. Kod vrsta topola, koje se na ovaj način mogu umnožavati, potrebna je dubina od 25—30 cm., jer se nešto teže primaju. Odje se reznicama rasađuje nepripravljeno tlo kao u ritskim šumama, koje su izložene poplavama, moraju se reznice saditi 40—100 cm. duboko. Najbolja je dubina od 70—80 cm. Na gredama treba duboko saditi, da bi reznica i za vrijeme, kad nema poplava, došla do vlažnoga sloja zemlje, da bi bila što stabilnija i odoljevala strujanju vode. Istina je, da se donji dio reznice kod dovoljne vlage i plodnoga gornjega sloja osuši odnosno sagnjije, no zato kod suše i izostale vode tjeraju reznice iz donjega dijela žilja i neće se osušiti. Glavno se žilje razvija u kutu od 60° i najjače je pri donjemu kraju. 363 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Dio, odnosno dužina reznice iznad zemlje može biti različita, već prema cilju i mogućnosti obrade,, prema pripravi zemljišta i kasnijemu uzgoju. Tako reznice vrbe u rasadnicima za sadnice ili za kulturu na prevrnutom ili uzoranom tlu uopšte ne ostavljamo ništa iznad zemlje, ili tek kod težega tla 1—2 cm. Reznica u čitavoj svojoj dužini može da razvija korijenje, a gornji je dio opet malo izložen sasušivanju. Jer reznice vrbe imaju inače mnogo spavajućih pupova, to ti lako mogu da tjeraju izbojke. Kod uzgoja sadnica kanadske topole, jagnjeda i jablana te ostalih vrsta drveta u šumskome rasadniku treba iznad zemlje ostaviti po 1—2 pupa, da bi reznica na gornjemu kraju mogla izbojke tjerati. To bi otprilike odgovaralo dužini od 4—6 cm. Mnogo pupova nije dobro ostaviti iz razloga, što reznica ispočetka ne može da daje dovoljno hrane svim izbojcima. Gdje se opet na površini kasnije može pojaviti voda ili nam okopavanje nije moguće iz kakovih razloga, nego se treba bojati i trave, dužinu ključice iznad zemlje treba ostaviti 10—20 cm., da ne bi voda odnosno trava kasnije već istjerale izbojke uništila. Nekad se kod nadosađivanja, osobito u mladim kulturama plemenite vrbe, ostavlja nadzemni dio reznice nešto dulji od rečenoga zato, da bi nadosađena reznica mogla držati korak sa starijim sadnicama. U slučajevima, kao što je to kod pomlađivanja ritskih šuma, gdje se reznice, štapovi ili motke direktno sade u šumu i gdje voda može biti vrlo visoka, mora se iznad zemlje ostaviti 1—2 m., kako bi štap sadnica mogla ostati iznad površine vode. Razumije se, da će ovakovi štapovi-reznice u udubinama morati biti i jače i dulje, nego one na gredama. Da bi mogli uzgojiti dobre sadnice iz reznica, donji dio treba da dospije u zemlju do potrebne dubine, kako bi puštao što više žilja, da snabdije sa dovoljnom hranom dio iznad zemlje. Naprotiv nadzemni dio reznice treba po mogućnosti da bude što kraći i sa što manje pupova, kako bi žilje, koje reznica pušta, moglo hraniti nastale izbojke. Ako ima više pupova, treba ih kidati i ostavljati tek po 1—3 kom., što treba i kasnije nastaviti, a eventualno istjerale izbojke prve godine i prevršiti. Da je tome tako, vidi se kod pomlađivanja u mekim ritskim šumama, što se gornji nadzemni dio štapova reznica na gredama osuši, kad voda izostane, jer ima premalo žilja, da bi čitavu dužinu reznice mogla hraniti. Takova ključica tjera od zemlje jedan ili dva izbojka, koje već može hraniti. Ona reznica naprotiv, koja je u nizini posađena i dosta dugo na njoj voda ostane, primiti će se u čitavoj dužini. Ako bi voda rano opala na najniži nivo, to će se osušiti u vodi puštene žilice, a vrlo često i žilice u najgornjemu sloju pri površini zemlje i sadnica će se odozgo osušiti, jer ne može za ishranu čitave dužine sadnice dovoljno vode i hrane dobivati. A ako se već i korijenje nije dobro razvilo, onda će se osušiti i u čitavoj dužini. Ako voda ne opada tako naglo, kao što je to obično slučaj kod ritskih šuma, onda se sadnice lijepo prime i tjeraju i poslije opadanja vode, jer su već razvile dovoljno jako žilje. Iz onoga, što je rečeno o dubini i o nadzemnom dijelu reznice, lako se može zaključiti, kako duge trebaju da budu reznice. One reznice, koje se sade u dobro pripravljeno i vlažno zemljište i koje će se poslijeokopavati, trebaju da budu duge kod vrbe 20—35 cm., kod kanadske topole, jagnjeda i jablana 30—60 cm. Qdje se treba bojati povremene vode ili trave, treba reznice ostaviti za 10—20 cm. duže od napred navedenih. Reznice sadnice kod direktnoga pošumljavanja u mekim šumama tre 364 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 43 <-- 43 --> PDF |
baju da budu 1—3 m. duge, najobičnije 2—2.50 m., no mogu biti još i duže. Daljin a posađenih reznica ravna se opet po tome, koje drvo sadimo i prema cilju, što želimo uzgajati. Tako ćemo kulture plemenitih vrsta vrba saditi na razmake od 30—60 cm., a u redove od 10—30 cm. daljine; kulture štapova na 40—80 cm. i u redove od 25<—60 cm. daljine. Reznice u šumskim rasadnicima, od kojih treba uzgajati sposobne sadnice za rasađivanje, saditi ćemo kod vrbe i svih vrsta topole na daljine redova od 40—70 cm. i daljine sadnice od sadnice od 25—50 cm., već prema bujnosti uzrasta pojedine vrste drveta: kod vrbe sa nešto manjim razmacima, kod topola nešto većim. U svakom slučaju razmak mora biti takav, da se sadnica, koja se treba uzgajati, pored obzira na mogućnost sadnje i čišćenja može i nesmetano i pravilno razvijati. Kod direktnoga pomlađivanja sa reznicama-štapovima s obzirom na veću štednju razmaci će kod vrbe biti: daljine redova 1—3 m., daljine štapova 0.70—2 m., najobičnije 1.5/1—2/1.5 m. Kod jagnjeda može razmak biti još veći, jer brže raste, postigne veću visinu i krošnju, tako da se daljine redova mogu uzimati sa 1.5—3.5 m., daljine reznica sa 1.5—3 m., najobičnije 2/1.5—2/2 m. Ti će razmaci moći kod kanadske topole biti još veći, jer dosta dobro raste i brzo postigne sklop, pa ćemo tu moći saditi sa daljinom redova 2—6 m., i daljinom reznice od reznice 2—4 m. najobičnije 3/2 i 3/3 m. Kod nadosađivanja i nadopunjavanja pomlađenih površina vještačkim putem, jer su se mlada stabla, nastala iz reznica razvila, mogu razmaci kod sviju vrsta pomenutoga drveća biti za 1 m. veći. To će svakako zavisiti od toga, kada nadosadujemo, odmah u drugoj godini ili kasnije. Kod popunjavanja praznih mjesta u sjecištima među panjevima, jer ovi spočetka vrlo brzo i jake izbojke tjeraju, reznica neka nikako ne bude bliža panju od 4 m. daljine, jer će je izbojci iz panja brzo ugušiti. Daljina je sadnje kod pašnjaka i drvoreda mnogo veća. Tako se kanadska topola na pašnjacima sadi u razmacima od 8—20 m. pa čak i u još većim. Ovdje na koncu moramo napomenuti, da će razmaci mršavom tlu moći biti uvijek nešto manji, a kod dobroga i plodnoga tla nešto veći. Svakako kod određivanja daljine, u koliko finansijske mogućnosti dozvoljavaju, uvijek će biti od sastojina uzgojenih iz reznica ona ljepša i bolja, koja je sađena u manjim razmacima, jer će se prvo sklopiti i dati čišće i upravnije drvo. Ovakove će se sastojine kasnije moći i morati prije početi da čiste i proređuju. Priprema reznica neka je po mogućnosti prije same sadnje, jer će prerezi tako ostati svježi. Najbolje je pruće, izbojke, štapove, kolje i grane, od kojih kanimo rezati reznice, neposredno pred samu sadnju sjeći i odmah prerezivati i isijecati na reznice. Kod sječe toga pruća, štapova i izbojaka treba birati samo jake, mlade, zdrave i čiste dijelove. Sječa pruća i tanjih izbojaka sa panja vrši se sa kosijerom i vinogradarskim škarama, debljih izbojaka i štapova sa sjekiricom i pilicom. U svakom slučaju treba da oruđe bude što oštrije, da drvo glatko odsiječe i ne smeća, pogotovo ako će se donji presjek ostaviti i neće obnavljati, nego tako odmah saditi u zemlju. Prvo samoga izrezivanja reznica potrebno ie pruće, izbojke i štapove, od kojih će se rezati ključice, probrati i očistiti. Prebiranje i sortiranje pruća, odnosno štapova sastoji se u tome, da još jedared pregledamo čitav snop i izbacimo sve ono, što je staro, suviše debelo ili jako tanko, odnosno jako granato ili možda 365 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 44 <-- 44 --> PDF |
bolesno. Granato pruće ili štapove nije dobro upotrebljavati, jer ima s time posla kod čišćenja, jer se eventualno rđava svojstva nepotrebne granate vrste plemenite vrbe dalje umnožavaju i jer se kod vrste topola takovi dijelovi ne primaju tako dobro kao čisti, pošto reznica na rane od odsječenih grana još ispušta vodu i hranu. Dok se kod vrbe može stanovita granatost i dozvoliti, kod topola još u nešto manjoj mjeri, treba to kod ostaloga drveća svakako izbjegavati. Eventualne grančice treba odstraniti oštrim nožem, škarama ili kosijerom. Zgnječene, oguljene ili zasječene dijelove treba odbaciti. Izrezivanje, isijecanje reznica događa se na ovaj način: Od čitavoga štapa, grane, izbojka ili pruta počevši s donjega kraja, ako je sposoban i dobar za reznicu, donji se dio koso odreže i rez osvježi. Ako nije sposoban za reznicu, to se nesposoban dio odsiječe i baci i dalje iscijecaju reznice od dijela, koji je sposoban. Tako se to odsijeca, dokgod se štap, grana, prut, izbojak može za reznice upotrijebiti. Reznice dakle neka su po mogućnosti na donjem prerezu koso odsječene ili odrezane, da bi imale što veću površinu za primanje vlage u početku. Ovo, u koliko je provedivo, treba činiti, osobito kod topola, jer se teže primaju. Gornji prerezi na reznici trebaju biti što manji, dakle okomito na dužinu reznice, da bi isparivanje opet bilo što manje. Dobro je gornje prereze zatvarati, da bi se spriječilo isparavanje. Ma koji kraj ključice i ma čime prerezivali ili odsijecali, rez treba da je gladak i ravan i drvo oko reza nikako ne smije biti smecano, jer inače ne može da vrši svoju funkciju i počne trunuti. Oruđe, kojim se služimo kod isijecanja i izrezivanja reznica, jesu vinogradarske škare, kosijer, pilića, sjekirica i ručna mašina za prerezivanje reznica. Za izrezivanje tanjih reznica upotrebljavamo vinogradarske škare, kosijer i ručnu mašinu, za odsijecanje i pripravljanje debljih reznica štapova sjekiricu, piliću i eventualno kosijer. Oštra sjekirica daje dosta dobre kose prereze, koji se ne mecaju. Sa sjekiricom se kod donjega kraja jače koso zasiječe, dok kod gornjega kraja po mogućnosti što manje koso pazeći pri tome, da se kora ne ozlijedi. Podoštravanje donjega dijela ključice apsolutno je nepotrebno. Sa vinogradarskim se škarama režu tanje reznice. Škare moraju biti vrlo oštre, da ne gnječe. Prerezi su manje više okomiti. Kad ima puno reznica da se reže, onda se upotrebljavaju ručne mašine sistema škara, s kojim se na dan može narezati 33.000—36.000 reznica sa dva ili najviše tri radnika. Kosijer može dati lijepe kose presjeke, no prerezivanje ne ide tako brzo. Eventualno se može kombinovati za donje prereze kosijer, a kod debljih i sjekirica, dok za gornje prereze vinogradarske škare. Piliću treba upotrijebiti kod gornjih prereza i kod vrlo debelih reznica štapova. Ako su reznice već davno odrezivane, dobro je donje presjeke prije same sadnje još jedared obnoviti, da budu čisti i nezatvoreni. Ako ne možemo zbog kakovoga razloga odmah iz sasječenih izbojaka ili dijelova reznice izrezivati, to takovo pruće, štapove, grane, ljetoraste i izbojke treba negdje o s t a v i t i ili p o h r a n i t i, da se ne bi osušili ili promrzli, kao što je to slučaj kod loze. Sprema se ili ostavlja tako, da se donji kraj metne u vodu ili zakopa u vlažnu zemlju. Oni izbojci, koje treba samo kratko vrijeme ostaviti, mogu se na donjemu kraju zamotati i u mokru mahovinu, još kraće vrijeme mogu se samo pokriti mokrom slamom. Gdje treba ovakove dijelove spraviti na duže 366 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 45 <-- 45 --> PDF |
vremena, jer kanimo saditi, kad već vegetacija otpočne, spravljamo ih tada u hladne podrume ili pod tekuću vodu. Neka nam služi za pravilo, da ne treba niti dijelove, od kojih će biti reznice izrezivane, niti same reznice ni najkraće vrijeme ostaviti ncspremljene i izložene suncuvjetru. Sašušivanje će biti brže u jeseni i proljeću, kad još eventualno ima vegetacije i topliji su dani, nego u zimi, kad vegetacija miruje i dani su hladni i vlažni. Ako imamo vremena (kao što to obično biva zimi) da možemo reznice izrezivati, ali saditi još ne možemo, oda ćemo izrezane i u snopove svezane reznice ostaviti i spraviti do sadnje na isti način, kako je to naprijed opisano. Svakako je povoljnije ostavljati izbojke, pruće i štapove, nego već rezane ključice iz razloga, što će prerezi biti svježi i neće se eventualno zatvoriti. Kod transport a kako dijelova, od kojih će se reznice izrezivati, tako i kod samih reznica valja osobito paziti, da se ne osuše ili ne zgule. Za duži transport treba ih upa´kovati u slamu sa vlažnom mahovinom na donjim dijelovima prereza. Kod kraćega transporta dostaje pokriti ih mokrom slamom. Sjeća pruća, izbo jaka i štapova kao i prerezivanje reznica može se vršiti kroz čitavo vrijeme mirovanja vegetacije, od novembra do polovice aprila. Najčešće međutim pada ovo u mjesec februar i mart, pošto se onda najviše i sadi. Nježnije vrste treba u jesen sjeći sa panja i preko zime spraviti da se očuvaju od studeni i mraza. Sadnj a ključic a može se. vršiti jednostavnim uturivanjem u već obrađeno meko zemljište, kopanjem jama, zatrpavanjem i gaženjem kao kod obične sadnje, zaoravanjem i pomoću šila u tvrdom, obrađenom i u neobrađenom zemljištu. Ma na koji način reznice sadili, glavno je pravilo, da donji dioreznice, koji dolazi u zemlju, bude tako smješten, da zemlja u čitavoj dubini reznice tačno i dobro prileži uz reznicu, da bi ova mogla iz zemlje vlagu i hranu crpsti i da se ne bi osušila. Ovo osobito vrijedi za sadnju sa svrdlom. Loša je sadnja ona, gdje se zemlja pri površini samo ugazi i učvrsti, a dolje je oko reznice praznina. Reznica neka ne bude ozlijeđena pri turanju u zemlju i takove komade treba radije baciti; isto tako one reznice, koje se kod sadnje prelome. Prilikom sadnje reznice se još jednom sortiraju i izbaci se svaka, koja je loša. Reznice se uturuju okomito u zemlju, jer je to najpraktičnije za rad, iako nekoji preporučuju nešto koso uturivanje. Prostim uturivanjem u zemlju sade se plemenite vrbe, obična vrba, jagnjed, kanadska topola, jablan i jače reznice drugoga drveća ili grmlja onda, kad reznice želimo uzgojiti sadnice za rasad, a tlo je rastresito. Tlo mora biti prevrnuto, odnosno izriljano i preko zime izmrznuto, da bi bilo sposobno za sadnju. Kako reznice tu dolaze u zemlju 20—40 cm. to ih jednostavno pored napete žnore s jednu stranu zabadamo rukom sve dotle, dok je to moguće. Obično ostane iznad zemlje tek .—10 cm. Da bi se reznice lakše zaturavale u zemlju i bolje mogle pritisnuti, pričvrsti se na dlan koža, ili se sa malom daščicom pljoštimice pritište na reznicu, da bolje uđe u zemlju. Onaj dio reznice, koji još viri vani, ako ga je potrebno još i dalje uturivati u zemlju pritište se drvenim cokulama ili se utjera drvenim čekićem. Sa željeznim čekićem nije slobodno reznice zabijati u zemlju, jer ih razmeca. Eventualno ma kako 367 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 46 <-- 46 --> PDF |
oštećene dijelove topola i drugoga drveća svakako treba odbaciti, dok presavite tanje dijelove vrbe, jer se ona dobro prima, treba pri površini odrezati škarama. Ovako posađene reznice stoje sasvim čvrsto u zemlji i nedaju se lako izvući. Njih nije potrebno posebno učvršćivati. Sadnj a tankih reznica i u obrađenom zemljištu, koje se ne mogu uturivati u zemlju, jer su slabe, kao i sadnja reznica u težem obrađenome zemljištu, gdje se reznice nedadu turati, zatim sadnja u neobrađeno i nepripravljeno zemljište, obavlja se šilom ili svrdlom od željeza . Šilo ili svrdao upotrebljava se za pravljenje hrkanja, u koje će doći reznice i za učvršćivanje reznica u zemlji. Šilo ili svrdao ie potpuno sličan običnome svrdlu, gore sa člijenom od drveta u koji je učvršćena željezna okrugla šipka, koja je pri dnu ili šiljasta ili malo plosnata i šiljasta. Debljina i dužina željeznoga dijela šila ravna se prema potrebi i debljini reznice, ona je oko 0.8—1.20 m. tako da se sa šilom lako može rukovati. Kratko šilo više umara radnika, jer se mora više sagibati. Na samom šilu ili željeznoj šipci označi se dubina, do koje treba šilo uturiti u zemlju sa zarezom, sa protaknutim komadom željeza ili nataknutim drvetom ili željezom, obavitom žicom ili kakovom vrpcom tako, da bi bušenje imalo uvijek jednaku dubinu. Sadnja se sa svrdlom ili šilom vrši ovako : Jedan radnik ide i sa šilom pravi vertikalne luknje tako duboke, dokle je to označeno na svrdlu, te luknju klimanjem svrdla na više strana nešto raširi, da bi bila prostranija, jer ni jedna reznica nije idealno upravna, da bi se lako dala uturiti u luknju. Šilo za pravljenje hrkanja bolje je, ako je okruglo, ali ako je dolje eventualno plosnato, onda se treba i zaokrenuti ili zavrnuti, da bi luknja i dolje bila okrugla. Taj radnik samo pravi luknje i tako naprijed ide, ako luknje ostanu i zemlja se u njih ne urušava. Drugi radnik ide za prvim poseći reznice (ako su male, u krilu) meće ih u luknje i poturuje malo u luknju toliko, da sjednu i dođu do dna luknje. Treći radnik vrši posao, koji je kod čitavoga ovoga načina sadnje najvažniji i gdje se mnogo griješi. On ima sadnicu-reznicu da učvrsti tako, da zemlja dobro prileži uz čitav onaj dio, koji je u zemlji. Ovaj treći radnik ide za drugim opet sa svrdlom, koje po mogućnosti neka je barem pri dnu nešto plosnato, zabada ga 10—25 cm. daleko od reznice koso u zemlju tako duboko, da šilo dođe pored i nešto ispod već utaknute reznice. On pritisne šilo k zemlji, da bi njegov donji dio mogao prignječiti zemlju uz donji dio reznice, zatim u obratnom pravcu prituri zemlju na reznicu, tako da će reznica biti učvršćena i zemlja uz nju priturena u čitavoj dužini. Gdje je zemlja laka, tamo će priturivanje biti potrebno samo jedared, ali gdje je tlo vezano, teško ili sa puno trave, priturivanje zemlje ima se kod svake reznice dvared obaviti ili u protivnom smjeru od prvoga ili u okomitom smjeru na prvi, što je mnogo bolje, jer pored priturivanja zemlje u dva protivna smjera može još uvijek lijevo i desno od tih smjerova ostati praznoga prostora oko reznice, dok to kod priturivanja u pravme kutu nije moguće, jer se zemlja u svakom smjeru prituri na reznicu. Kod zabadanja šila za naturivanje zemlje treba uvijek nešto dublje zabosti, nego kod pravljenja lukanja, jer šilo mora doći i ispod dna ključice i jer je kosi pravac duži od vertikalnoga. Ako se ne prituri zemlja dolje kod donjega presjeka nema ključica mogućnosti da ispočetka prima i usisava vlagu i hranu. Qdje se zemlje zasipa u jamu, napravljenu šilom, prvi radnik mora čekati drugoga, da ovaj istovremeno 368 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 47 <-- 47 --> PDF |
uturi reznicu kako on vadi svrdao, i neda zemlji, da se urušava u jamu. Posao trećega radnika sasvijem je isti, kao što je naprijed spomenuto. Nekad međutim radnici, svaki za sebe, svršavaju sve ove poslovetjeraju svaki svoje redove. Običaj, da se reznica, nakon što je uturena u napravljenu luknju, samo zagazi nogom, vrlo je rđav, jer će se reznica samo onda primiti, ako je donji deo mokar ili stoji u potrebnoj vodi, inače se mora osušiti. Učvršćivanje kraćih reznica u zemlji može se vršiti nekad i zasipanjem luknje oko reznice (pijeskom). Kod pomenutih se načina sadnje sadi uvijek uza žnoru, na kojoj se sa uzlovima, vrpcama ili bojom načine daljine reznice od reznice. Odje nema velikoga korova, žnora se fiksira na zemlji na par mjesta kvačicama, da se ne bi kod sadnje pomakla. Odje je korov visok, fiksira se ona trkljama. Sadi se uvijek na jednu stranu žnore, da bi redovi bili jednaki. Jače se reznice mogu saditi i u iskopane jame, gdje se zemlja oko reznica dobro ugazi. Ako imamo uzgojiti samo sadnice, može se i tako postupiti, da se s plugom zemlja prevrće, uz prevrnutu se zemlju rneću reznice i na ove se opet naorava i baca brazda. Ovako posađene reznice potrebno je još i ugaziti, tako da bi zemlja uza njih čvrsto bila složena. Ovaj se način rjeđe upotrebljava, jer premda je mnogo jeftiniji od drugih, nije tako dobar, pošto su redovi nepravilni i ključice ne stoje vertikalno. Na živom pijesku ili gdje voda zemlju jako odnosi, sade se više puta reznice u takozvana gnijezda , koja se iskopaju 30—50 cm. duboko i isto tako široko. U svako se gnijezdo meće 5—10 kom. reznica vertikalno ili koso i to se onda zagazi. Gnjezda se u takovim slučajevima prave dosta gusto, da bi istjerale biljke bolje mogle vezati pijesak ili zemlju. Kod suviše vezanoga i tvrdoga tla osim dobroga i pravovremenoga prevrtanja dobro je unaprijed pospješiti razvijanje žilja prije same sadnje, da bi se reznice bolje mogle primiti. To se radi tako, da se vrlo rano u proljeće na južnoj, toplijoj i zaklonjenoj strani iskopaju jame. U jame se zabije kolac, na kome su svezani snopovi reznica tako, da su vrhovi dolje okrenuti i da ne dodiruju zeralju. Donji dijelovi reznica, koji su gore, pokriju se mahovinom debolom 4—5 cm., ova opet 10 cm. debelim zrelim đubretom i sve ovo slamom. Mahovina se stalno ima držati u vlazi. Nakon 2—4 nedjelje puste već reznice žilje, pa se mogu saditi u rasadnik ili kud već treba. Na ovaj način Belgijanci i Kinezi odgajaju neke plemenite vrste jabuka i krušaka i dobro patuljasto voće. Odje je zemljište suviše i stalno mokro, tlo se mora potrebnim melioracijama preudesiti i osposobiti za sadnju. Tako kod močvarnoga zemljišta i tresetišta kanalizacijom i pravljenjem uzvišenja, sedla ili rabata. Za uzvišenje služi izbacana zemlja iz pokrajnih jaraka. Sadnja se obavlja na već opisan način. Teže poslove kod sadnje obavljaju ljudi, lakše mogu i žene. To je na pr. sortiranje pruća, štapova i reznica, zaturivanje reznica u riljano zemljišta. Žene mogu i kod sadnje manjih reznica šilom prinositi reznice i utjerivati ih u gotove luknje. Posao je najzgodnije izdati u akord ili plaćati rad od jedinice (po 1 kj. ili 1 ha ili od komada), naročito gdje je čisto po površini. Pri poslu treba imati dobre nadglednike i pa^telje, po mogućnosti same lugare, koji posao dobro razumiju i svaki dio posla 369 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 48 <-- 48 --> PDF |
i svaku reznicu pregledaju, jer mnogi radnik, kad vidi, da se dovoljno ne pazi, radi rđavo, pa čak hoće i prevariti. Vršenje posla uz nadnicu suviše mnogo stoji. Sadnja pada redovito u vrijeme mirovanja vegetacije, naime počevši od novembra pa do polovice aprila. Nekada smo prisiljeni, da još kasnije sadimo, ali tada se reznice ili dijelovi, od kojih će se dobiti reznice, moraju tako spraviti, da do sadnje ne bi istjerali. Za reznice, koje se sade u nepripravljeno zemljište, svejedno je, kad se sade, no svakako je bolja sadnja ranija nego kasnija. Odje se ima saditi u prevrnuto zemljište, sadi se, ako se zemlja jako ne smrzava, u februaru, martu i u aprilu, jer se dotle prevrnuta zemlja rasula od zimskih mrazova i napila dovoljno vlage. Na takovim bi dijelovima u jesen inače bilo teško saditi, jer je zemlja grumenasta, pa se reznice prostom rukom ne bi dale ni turati, a i zemlja se do proljeća nešto slegne. Daljni uzgojni poslovi oko posađenih reznica prve godine sastoje se u kidanju suvišnih izbojaka, u okopavanju, plijevljenju i čišćenju i u eventualom navodnjavanju ili obrani od kukaca. Kod svih pomenutih reznica potrebno je vrijeme od jedne do tri godine, za drveće sa jakom reproduktivnom snagom jedna godina, za drugo dvije do tri, da se žilje dostatno razvije, da bi sadnica ili mlado drvo samostalno i bez pomoći čovječje ruke moglo uspijevati i dalje će razvijati. Novo posađena reznica prima vodu i hranu na donju površinu prereza. Kako je to primanje hrane spočetka nedovoljno, a da bi inače reznica mogla razviti što bolje korijenje za kasniju ishranu sadnice, nadzemni dio treba spočetka da ima samo 1—3 pupa i da tjera 1—3 izbojka, najbolje samo jedan, da bi reznica mogla izdržati i ishraniti istjerale izbojke. Ako istjera više izbojaka, te treba preko godine 2—3 puta otkidati. U poplavnim područjima rijeka zbog visoke vode izbojci bi se trebali ostavljati pri vrhu sadince. Razumije se, ako se gornji dio reznice osuši, to treba donje najviše izbojke ostaviti. Ovaj se posao obično ne vrši u poplavnim šumama zbog skupoće posla. Nekad je potrebno u prvoj godini i prevršivanje samih ostavljenih izbojaka, da bi se korijen što bolje mogao razviti. U šumskom se vrtu ostavlja po jedan najači izbojak, da bi dobili što ljepšu sadnicu. Kod plemenite vrbe kidanje izbojaka se ne vrši, jer toga ima mnogo i jer se sve dade upotrijebiti kao korpopletarska roba. Važan posao uzgoja u prvoj godini jest okopavanje i p li jevi j en je reznica, posađenih u šumske vrtove i okopavanje i plijevljenje kultura plemenitih vrba. Okopavanje visokih sadnica posađenih odmah u šumu obično se ne vrši zbog skupoće posla i ako bi bilo mnogo bolje i procenat primanja veći. No i koliko se to kod vrba, koje se najlakše primaju, može i propustiti, kod vrsta topola i drugog drveća, koje se teže prima, svakako bi trebalo da se provodi. Ovo treba osobito naglasiti za kanadsku topolu, koja predstavlja vrlo vrijedno drvo u nizinama, ako se već neposredno pošumljuje sa reznicama. Kopanjem se postizava, da se uništi korov, da se zemljište uzdrži u potrebnoj vlazi, da bude rahlo, da ne nastaju pukotine u zemlji i da se ne stvara kora na površini, gdje je isparivanje mnogo brže. Kopanje mora biti plitko, da se njime ne bi povrijedilo gornje žilje. Ono treba da se uvijek obavlja za suha vremena, da bi se trava i korov uništili. Korov treba sistematski uništavati u šumskim 370 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 49 <-- 49 --> PDF |
rasadnicima i u kulturama plemenitih vrsta vrba, da se nebi osilio i bio na štetu samoga uzgoja sadnica. Osobito su neugodni oni korovi, koji se razmnožavaju i korijenjem i sjemenjem. Okopavanje i plijevljenje treba vršiti, koliko je puta to potrebno. Bolje je češće, a s manje posla, nego rjeđe i s više posla. Okopava se najobičnije i najbolje običnom motikom, no gdje daljina redova dozvoljava, okopavanje dođe vrlo jeftino, ako se može konbinovati sa plugom između redova i motikom u samome redu. Neki uništavaju korov tako, da ga s lopatom sastružu i ujedno zemlju razrahle. Okopavanje s motikom mogu vršiti i žene i djevojke, a obično se izdaje u akord i plaća od jedinice površine ili od jednoga komada; nekada se vrši i uz nadnicu. U šumskim vrtovima potrebno je, da se brinemo o dovoljnoj vlazi u prvoj godini. To se postizava zgodnim izborom mjesta i navodnjavanjem, ako mjesto samo po sebi ne bi bilo dovoljno vlažno. U ritovima najzgodnije je takova mjesta izabrati uz sam nasip u zaštićenom području, jer dobivaju dovoljno vlage putem podzemne vode. Šumski rasadnik treba, da bude uvijek dobro izabran, da bi odgovarao svim potrebnim uslovima. Sadnice ostaju u biljevištu, dok se dobro ne zakorijene, što se vidi na istjeranim izbojcima. To traje obično 1—3 godine. Kod presađivanja sadnica izbojak treba po mogućnosti prikratiti ako se ne sadi u visok korov i travu. Donji dio sadnice, koji nebi imao žilja ili bi bio gnjio, treba odrezati i odbaciti. Rasadnik neka uvijek dvije godine miruje i neka se u njemu dotle uzgajaju okopavine. Neposredno pomlađivanje sa reznicama može se izvoditi kod vrbe i ako bi eventualna popunjavanja bila sigurnija sa sadnicama, odgojenim iz sjemena ili iz reznice, gdje nema iz sjemena uzgojenih. Jagnjedom i kanadskom topolom isto se neposredno i odmah pomlađuje, no sigurniji i bolji ćemo uspjeh imati, ako pošumljujemo sadnicama, kod kanadske topole, uzgojenim iz reznica u rasadniku, a kod jagnjeda uzgojenim iz sjemena ili u rasadnicima iz reznica. U vezi sa sadnjom reznica drveća velike reproduktivne snage opisat ćemo u kratko umnožavanje i odgajanje sadnica iz reznica kod neke vrste drveća, koje nema tako velike reproduktivne snage. Brijestove, platane, dudove, bagrem i većinu bjelogoričnoga grmlja možemo isto da umnožavamo reznicama. Jaki jednogodišnji izbojci (Ijetorasti) još se na drvetu prije listanja svezu na donjemu dijelu koncem. Povrh konca stvaraju se callusi, otekline ili obrasnine. Ti se izbojci narednog proljeća odmah povrh konca, a ispod obrasline koso odrežu, što čini donji prerez ključice. Reznica iz obrasline vrlo lako tjera korijen, ako se pri tome brinemo o potrebnoj vlazi. Sadnja se u ovom slučaju obavlja tako, da se s lopatom u riljanom tlu iskpaju jarci, u ove postavljaju reznice, zagrnu se i malo ugaze. Neke vrste drveća i ukrasnoga grmlja mogu da se umnožavaju kao pobojci, otrgnuvši grančice (ljetoraste) od njihovih grana. Na tim se ranama stvaraju u zemlji obrasline, a iz ovih kasnije istjeraju žile. Vlaga ne smije manjkati. Dapače se i same četinjače dadu uzgajati na ovaj način (borovica, tuja, tisa i smreka). Prve tri uzgajaju se od otkinutih jednogodišnjih ili dvogodišnjih grančica smjestivši ih u dobru zemlju, hlad i vlagu. Za odgoj smreke iz reznica upotrebljavaju se jake 1—2 godišnje grane od mladoga drveta. Prerezi se zalijepe voskom i taj se vosak kod metanja u zemlju 371 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 50 <-- 50 --> PDF |
né smije da skine. Pripravljene se reznice sade u vrlo lako tlo, najbolje nanos pijeska, sa potrebnom vlagom. Zilje tjera iz callusa. Sve ovako uzgojene sadnice mogu se više puta rasadivati i u drugoj godini. Ako sadnica stoji u rasadniku dvije ili tri godine, to bolje, jer će imati bolje korijenje. Troškov i za pripremu i sadnju reznica, već prema debljinidužini reznice i vrsti tla uzimajući jednu nadnicu sa 10 sati radnoga vremena, bili bi ovi: Jedan radnik nasiječe za dan 3—6 q pruća, od koga se izrezuju reznice. On i okreše kod visokih reznica, zajedno sa vezanjem u snopove, 200—500 komada. Privoz pruća, štapova, kolja ili gotovih reznica ravna se uvijek prema daljini i vrsti transportnoga sredstva. Jedan radnik nareže na dan od tankih i kratkih reznica, zajedno sa vezanjem u snopove, sa vinogradarskim škarama 2500´—3500 komada, sa kosijerom i nožem 1500—2500 komada. Kod rezanja ručnom mašinom otpada na jednoga radnika 10.000—13.000 komada dnevno. Jedan radnik posadi na dan na obrađenom zemljištu, već prema vrsti zemljišta prostim uturivanjem 5.000—8.000 kom. malih niskih reznica, 1200—2000 kom. kod sadnje šilom. Na neobrađenom tlu posadi jedan radnik (razumijevajući tu i uklanjanje korova) malih reznica i prostim zaturivanjem 800—2000 komada, sa šilom 200—500 komada. Visokih reznica posadi on šilom na dan 100—300 komada. Orede obrasle jako s kupinom vrlo poskupljuju sadnju, tako da se najveći dio posla upotrijebi za čišćenje, uklanjanje i krčenje korova. Za jednokratno okopavanje gustih kultura na obrađenom zemljištu u šumskim rasadnicima i u kulturama plemenite vrbe treba po 1 kj. 8—20 radnika. Jedan radnik okopa, oplijevi i pokida suvišne izbojke kod širili sadenja na djelomično ili uopće neobrađenom tlu 300—1000 komada. Iz vrste reznica, vrste sadnje, daljine reda od reda i reznice od reznice, iz vrste tla, iz mogućnosti i troškova nabave reznica, iz veličine i mogućnosti transporta i visine nadnice lako će se moći izračunati uzgojni troškovi po jedinici površine. Analogno uzgajanju sadnica i mladica iz reznica od drveta može se napomenuti, da se od nekih vrsta drveća kao od bagrema mogu mladice odgojiti i iz posađenoga korijena . U praksi se ne provodi taj način uzgoja. Srodno pomlađivanju iz reznica bilo bi pomlađivanje sa položnicama ili valjnicama, kada nadzemni dio drveta metnut ili položen u zemlju pušta žile, ali se ne odvaja od matičnog drveta, nego ga za sve to vrijeme hrani i kad se korijenje dovoljno razvilo, onda se od njega odrezuje. Ovako se mogu uzgajati sve bjelogorice kao i neke crnogorice. U vinogradarstvu i vrtlarstvu mnogo se upotrebljuje kod umnožavanja vinove loze, dunja i nekojih vrsta jabuka. U šumarstvu se upotrebljuje, gdje treba što brže i bolje ispuniti prazna mjesta, da bi mogla stići ostalo drveće, i to kod srednjih i niskih šuma, kod kultura plemenite vrbe i kod uzgoja sadnica onih vrsta drveća, koje vrlo sporo rastu iz sjemena. Polagati se može mlado stablo, izbojak ili pojedina grana. Ma koji dio polagali, treba ga prije polaganja očistiti od lišća i grančica, ako ih ima, i onda se tek savija k zemlji i polaže u malo iskopanu zemlju, a na ovo se natrpa zemlja. Ako je jače stablo, izbojak ili grana, koju treba polagati, to ih treba još s posebnim kvakama pričvrstiti k zemlji i onda 372 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 51 <-- 51 --> PDF |
zatrpati. Stabla, koja se ne daju savijati, mogu se i malo nasjeći pri zemlji. Vrh položnice treba da izlazi vertikalno iz zemlje. Da bi se bolje položnica zakorijenila, dobro je na mjestu, koje dolazi u zemlju, koru malko povrijediti zarezivanjem, gulenjem ili samim zasijecanjem, da bi se stvarale obrasline, iz kojih će lakše korijenje tjerati. Samo čišćenje grančica ili kidanje lišća isto je povrijeđivanje. Drveće sa većom reproduktivnom snagom treba za zakorjenjenje 1 godinu, neke vrste drveća međutim i 2—3 godine. Dublje sađenje matere biljke omogućuje lakše polaganje izbojaka. Obično se razvije iz panja 5—10 jakih izbojaka i onda se ti unaokolo panja polažu. Kad se odgojene sadnice odvoje, opet se odgajaju 1—2 godine izbojci iz panja, da bi mogli služiti za položnice. U vezi sa uzgojem reznica i položnica može se spomenuti i uzgo j sadnica zagrtanjem odnosno nagrtanjem zemlje oko mladi h izbojak a onih vrsta drveta, koje imaju veću reproduktivnu snagu i mogu lakše da tjeraju žilje iz izbojka odnosno nadzemnoga dijela. Kod niskih mladih panjeva pri zemlji, koji imaju jake izbojke, možemo ove u mjesto polaganja zagrnuti, da bi iz njih u zagrnutoj zemlji potjeralo žilje. Izbojke je dobro povrijediti, da bi se bolje razvijalo žilje iz callusa. Ovaj se način može vrlo korisno upotrijebiti kod kanadske topole i jablana, koji su jednopolna drveta, pa kod vinove loze i dunje. U 1—2 godine mogu se tako odgojene sadnice odlučiti. Dapače nekad ćemo moći uz povoljne uslove mlade izbojke i u istoj godini zagrnuti, da bi se do konca godine ukorijenili. Glavni je preduslov, da zemlja bude rahla, dubrena i potrebno vlažna ili barem svježa. Stavljanje pojedinih grana ili izbojaka u crijepove sa zemljom, koji se vežu na taj dio, upotrebljava se u vrtlarstvu. Orana ili izbojak pri dnu posude mora biti svezana, da stvara callus i tjera žilje. Kad se korijenje razvilo, odvaja se odgojena sadnica od drveta. Résumé. Sur la base de sa longue pratique dans les forets inondées du bassin de Danube, . auteur expose les procédés le plus efficaces d´ une prompte régénération des ces forets, peuplées pour la plupart du saule et du peuplier. 373 |