DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 31 <-- 31 --> PDF |
lorme pour le pin Laricio, . essence principale de ladite foret. Dans . article ci-devant il décrit les caractéristiques locales et la méthode de la construction des tables. Celles-ci, en forme definitive, il les publie sous les Nos g et 9, apres quoi suivent les dates de leurs épreuves a . égard le . exactitude. En passant, il publie aussi quelques dates concernant l´accroissement des arbres qui lui ont servi pour la construction des dites tables. Ing. A. PANOV (ZAGREB): O DŽEVERASTOM JAVORU U BOSNI (L´ÉRABLE MADRÉ DANS LA BOSNIE) U tekstu bosanskih dugoročnih ugovora udara u oči jedna nesrazmjerno (spram ostalih cijena) visoka cifra. To je cijena na panju tako zvanog dževerastog drveta — javora rebraša —, koja je (po tom ugovoru) ravnih 15 puta veća od cijene iste »glatke« javorovine, odličnih tehničkih svojstava, ali normalne — obične — teksture i strukture vlakanaca. Međutim za onoga, kome je poznata vrijednost tankih daščica, u koje će se nakon dugog prevaljenog puta (često čak u inostranstvo) i nakon posebne, specijalne preradbe preobraziti dževerasti trupci, za onoga, kome je bar donekle poznat način prerađivanja i upotrebe tog drveta, neće se učiniti visokom cijena od 1500.— Din. po kubiku. Šta više: učiniće mu se ona skromnom i neznatnom. Teška kriza, koju preživljuje i drvna industrija, uvjetuje sada često nevjerojatno niske cijene na panju četinjastog (a i ostalog) drveta. Ali ni ta niska cijena nije u stanju probuditi i pojačati volju za kupovanjem sirovine. Bilo bi suviše jednostrano misliti, da je po sredi samo momentane izrabljivanje od strane velike i male industrije, samo »zaklanjanje« za krizu, za »ruski dumping« i t. d. Ima i toga bez sumnje (navešću čak i jedan slučaj, koji to potvrđuje), ali priznaćemo, da zaista postoje izvjesni — i to dosta jaki razlozi, koji mogu opravdati težnje industrije za još većim smanjivanjem cijena sirovine i njezine tvrdnje, da joj, ne konveniraju ni ovakve niske cijene. Međutim ona gore navedena cijena dževerastog drveta, u koliko mi je poznato, nikad nije bila razlogom kakvih nesporazuma i nesuglasica: firme sa dugoročnim ugovorima koristile su se uvijek onim pravom prvokupa, koje im daju odredbe dogovornih odnosa sa državom. Privatna lica (i to oni, kupci, koji su sam i našli to drvo u državnim šumama) plaćaju taksu mnogo veću od spomenute i moglo bi se tvrditi, da u Bosni i sada ta industrija igra izvjesnu (relativno znatnu) ulogu i da je budućost te industrije i njezin uspjeh kod nas (u Bosni specijalno!) posve i nedvojbeno zasiguran, čim prođe kriza. Za iskorišćavanje dževerastog javora postoji kod nas naročiti pravilnik, koji zapravo nije ništa drugo već jedan izuzetak iz § 50. zakona o šumama, koji predviđa licitaciju kao način prodaje u državnim šumama. Dževerasti pak javor prodaje se iz slobodne ruke. 358 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Valja spomenuti izvjesne mane tog pravilnika sa stanovitih gledišta (i nastojaću da to učinim), ali već sam pravilnik svjedoči, da je tom pitanju posvećena primjerena pažnja. Promatrajući bosanske bukove i mješovite šume (jer u čistim četinjastim javor pridolazi veoma rijetko) došao sam do zaključka, da je ta pažnja posvema zaslužena. Obični, bijeli ili gorski javor (acer pseudoplatanus) zajedno sa svojim endemičnim srodnikom — javorcem (acer obtusatum) nalazi se u Bosni u zoni klimatskog i edafskog optinuma svoga rasprostranjenja. Mnoge činjenice to mogu dokazati. To je u prvom redu energija uspijevanja i postotak, s kojim javor participira na nekim plohama, zatim dimenzije, koje poprima javor ovdje, pa jedrina i uspravnost deblovine (svojstvo, koje je od eminentne važnosti po ovu industriju!). Čini se također, da je kod bosanskih javora veći postotak dževerastog drveta. Trajnost dževerastog drveta (pitanje ogromne važnosti po cijeli problem) kao i općeniti stepen zdravosti izgleda da je ovđe nešto veći nego u drugim krajevima. Što se tiče drugog javora (»javor-gluhać« zovu ga u sjeverozapadnoj Bosni), to je izrazito drvo kraških planina. Na kršu može se naći svuda, ali nigdje nije tako rasprostranjen kao u Bosanskoj Krajini. I nigdje nisam vidio ovolikih stabala, koja i po visini i po debljini znaju doseći skoro dimenzije gorskog javora/5 Dževerasta struktura tog drveta ne razlkuje se ničim od gorskog »javora-dževera«, kao što u ostalom nema ni razlike u anatomskoj građi »glatkog« javora i javorca. Naravno, manje dimenzije ove bo´tanične vrsti pobuđuju i manji interes za nju. Treća vrst javora — javor mliječ — ne igra skoro nikakvu ulogu u industriji iskorišćavanja dževerastog drveta. Mliječ-rebraš je dosta rijedak fenomen, pa i sa gledišta čisto estetskog zaostaje iza gorskog javora. Ali industrija furnira odbije ga često iz razloga čisto tehničke, a ne estetske naravi. Baš u vezi sa tim umjesno je ovđe povući tedenciju pojedinih firmi, koje se bave iskorišćavanjem dževera, da stvore sebi povoljnije uvjete kupovine na panju, pozivajući se na ogromnu zalihu dževeraste robe, koja je tobož stigla iz Sovjetske Rusije. Pokušao sam rasvijetliti to pitanje i kontrolisati tvrdnju, koja mi se odmah u početku učinila slabo vjerovatnom. Poznato je, da ruske šume nemaju ni običnog javora (koji ne podnosi izrazito kontinentalnu klimu ruskih ravnica) ni javora-gluhača, koji je naš balkanski specijalitet.** Istina, prilično je raširen u Rusiji acer platanoides, ali je ondje vanredno rijetka dževerasta tekstura mliječa. Čak i uz pretpostavku, da Rusija posjeduje izvjesnu * Na šumarsko-gospodarsku izložbu u Beču (1866.) slale su imovne općine (onda još »C. k. krajiške pukovnije«) koture stabala raznih botaničkih vrsti. Dok su promjeri kotura hrasta, jasena, brijesta iznosili do 2´A m (za hrast), 1.74 m (za brijest) i t. d., Ogulinska je pukovnija poslala na izložbu kotur javorovine 50 cm prečnika. Da je Bosna imala učešća u toj izložbi, svakako bi mnogo časnije bila tamo zastupana ova vrst drva. Otočka krajiška pukovnika poslala je nešto deblji primjerak gorskoga javora (94 cm), li koturi javorca (acer optusatum), koje je poslala također, biji su još manji od ogulinskih javora, premda su bili preko 100 godina stari. Međutim sam nailazio u Bosni na stabla javora-gluhaća od 80 cm u prsnoj visini. Pa i naša literatura (prof. Dr. Petračić) spominje, da javorac može narasti do 20 m u visinu i do 1 m debljine, imajući po svoj prilici u vidu bosanske primjerke. ** Istina, spominje ga i francuska dendrološka literatura kao drvo svojih kolonija u Sjevernoj Africi, ali navodi ga kao malo drvo (drvo 111. reda). 354 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 33 <-- 33 --> PDF |
zalihu mliječa rebraša, ne bi on imao prođe na ovdješnjoj pijaci, koja ga izričito odbija kao nepodesnu robu (to velim, jer je bilo sličnih pokušaja prije rata). Spominjem to tek mjmogred, da dokažem, da ima zaista slučajeva spomenutog »zaklanjanja« za tu novu, stranu riječ »dumping«. Rekao sam, da je Bosna po svoj prilici optimalno područje rasprostranjena javora. Ne znači ipak, da je to jedino područje, koje je kadro davati dževeraste trupce za proizvodnju furnira. Ali nedvojbena je uloga Bosne u budućnosti te industrije, kao i to, da će bez učestvovanja te pokrajine teško biti podmirene potrebe u robi te vrsti. U početku sam spomenuo, da način iskorišćavanja dževerastog javora stoji u opreci sa § 50. zakona o šumama kao i izvjesnim članovima zakona o državnom računovodstvu. Prodaja dževera vrši se na osnovu ponude sa strane kupca iz slobodne ruke bez licitacije. Ali odmah sam naglasio, da se taj način praktikuje samo u slučaju, ako je kupac sa m (odnosno njegovi ljudi) našao stablo. Ako je stablo pronađeno po lugaru ili po licu, koje samo ne reflektira roa kupnju ili u slučaju, kad ima dva reflektanta na jedno te isto stablo u svim tim slučajevima raspisuje se licitacija. Ali i kod jednog i kod drugog načina prodaje (bilo iz slobodne ruke, bilo putem licitacije) odobrava se kupnja samo domaćim firmama, koje se bave ovom trgovinom. Ovaj potonji pojam nije dovoljno preciziran. Svakako je slobodna i što šira konkurencija u interesu same eksploatacije, te neće biti uvijek umjesno uskogrudo tumačenje rečenice »koje se bave ovom trgovinom«. Nedopuštanje stranih firmi opravdano je sa gledišta nacionalnog i socijalnog. Ne smije se ipak smetnuti s uma, da se često preradba dževeraste robe, naročito posebnih finih furnira, a također furnira za specijalne svrhe vrši u inostranstvu´. u tom slučaju ogroman dio zarade dobiva strani industrijalac i strani radnik, te isključenje stranih firmi od kupovanja drveta na panju donekle ublažuje, ali ne odstranjuje zlo. Potrebno je, da se i kod nas pojačaju i poboljšaju dotična postrojenja i vjerujem, da je to stvar bliže budućnosti. Ima kod nas solidnih starih firmi, koje se bave kupovanjem dževerastog javora na panju već preko 50 godina. Odmah iza okupacije Bosne uvidjelo se, kako je bogato i dragocjeno to vrelo, i odmah se polagano pristupilo iskorišćavanju nađenih »dževera«. Bilo je izvjesnih smetnja od strane nenacijonalne vlasti, jer su se time bavili domaći ljudi, čije je materijalno podizanje naročito nerado gledala tuđinska vlast. Sada je broj stabala, koji može biti prodan svake godine na području cijele Bosne i Hercegovine, ograničen. Država ne smije da proda iz svojih šuma više od 300 komada. Je li opravdano to ograničenje? To pitanje zanima u prvom redu našu industriju, ali i sa gledišta čisto stručnog nije bez interesa. U pozitivnom slučaju, t. j . ako je umjesno to ograničenje, rađaju se dva nova pitanja. Prvo: je li to ograničenje dovoljno, to će reći: je li to dosta, da se jednostavno propiše maksimalni broj javora za eksploataciju ne naznačivši, kojim će se redom davati koncesije i šta se kod toga mora u prvom redu uvažiti i u obzir doći? Drugo: da li odgovara potrebama i faktičnom stanju stvari taj unaprijed propisani broj — 300 komada — ili bi se taj broj trebao povisiti ili sniziti? Bosanske šume nisu prave prašume, ali još imaju dosta osebina toga tipa. Kod površnog posmatranja čini se, da je svuda dospjela firmina ili pravoužitnička sjekira ili sjekira »nepoznatog štetočinca«. A opet ima mjesta, gdje se sjekira nije ni čula. Čini se, da je svaki javor (naročito 355 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 34 <-- 34 --> PDF |
u blizini šumskih staza i na mjestima pristupačnijim, manje »vrletnim«) pregledan i ima karakteristični »kušak« — dubok zates na kori; čini se dakle, da imaju pravo oni, kolji kažu: »probrano je sve, nije ostalo ništa«. I opet se svake godine nalaze novi primjerci javora-rebraša, premda to traženje nije sada ni intenzivno ni sistematsko. Sada, dok traje kriza, pitanje broja stabala nije aktuelno; svejedno broj ponuda ne dosiže maksimalne dozvoljene cifre. Drukčije će izgledati stvar za par godina, kada će se tražiti džever uzduž i poprijeko bosanskih šuma. Svakako se kupci neće zadovoljiti sa propisanim brojem. Prvi prigovori čuju se već i danas. Po mome mišljenju čitava je Bosna u stanju davati godišnje mnogo veći broj dževerastih stabala. Treba samo unijeti u pravilnik jedan korektiv ili bolje da reknem precizirati i detaljizirati član pravilnika, koji govori o dimenzijama stabala. Prodaji se smiju izlagati samo dževerasta stabla iznad 40 cm prsnog promjera (čl. 2). Dalje (čl. 7) kaže, da je rok ponude 1. septembra svake godine. Ponude predane poslije tog roka neće se uzimati u obzir. Nije predviđeno pravilnikom, kako će se postupati, ako broj ponuda predanih u propisanom roku nadmaši dozvoljenu cifru. Sigurno će imati prednost one ponude, koje su predane ranije, svejedno da li se one odnose na stabla 40 cm debela ili 90 cm. A to ne bi smjelo biti. Ako je svrha pravilnika zaštiti s jedne strane kontinuitet produkcije te robe, a s druge strane mlađa stabla, čiji je prirast još relativno jak, onda nije dovoljno ovo jednostavno i jednostrano normiranje. Za stabla iznad izvjesnog promjera (recimo iznad 70, 80 cm) ne moraju postojati nikakova ograničenja. Jer u toj dobi (to odgovara — već prema stojbini — dobi od 130—250 god.) javor više ne prirašćuje, dapače se svake godine smanjuje postotak tehnički upotrebljivog njegovog drveta. Kad bi se u Bosni našlo svake godine ne 300, već 500 ovakvih komada (stvar, koja nipošto nije nemoguća), zašto se ne bi smjelo unovčiti svih 500 komada, ako je konjunktura povoljna i cijene zadovoljavaju. Za stabla 50—60 cm debela mora postojati drugo mjerilo i smiju biti nešto jača ograničenja. Ona pak stabla, koja su jedva prekoračila dozvoljeni minimum (40 cm prsnog promjera), ne bi se smjela prodavati one godine, kada ima dosta ponuda na deblja stabla. Samo ako jačih stabala (recimo iznad 55 ili iznad 60 cm) nema 300, dolaze u kombinaciju stabla promjera od 40—60 cm. Na taj način, kod povoljnih konjunktura i cijena, propisani u pravilniku broj stabala (300) ne bi bio dozvoljeni maksimum, nego nužni (t. j . poželjni) minimum, koji država mora prodati (naravno pod uslovima, da kupci odgovaraju svim zahtje vima pravilnika, a stabla pronađena po kupcima odgovaraju propisanim dimenzijama). Ako ima više ponuda, koje se odnose na debela stabla, čije je prirašćivanje završeno, država će prodati veći broj od tog minimuma, iskoristiće povoljnu konjunkturu, a ipak će biti dovoljno zaštićeno ono glavno, što mora imati na umu svaki šumar-stručnjak: iskorišćavanje svakog objekta u doba njegove finansijske zrelosti, čujem, da je u Ključkom srezu pronađeno bilo nekoliko dobrih (po teksturi) dževerastih primjeraka, ali već suhih i zato bez svake tehničke vrijednosti. Bila su ta stabla iznad 70 cm prečnika i mogla su biti odavno iskorišćena. Po svoj prilici nepovoljna zima 1928. godine prouzrokovala je to rapidno sušenje.* * Analognih pojava nisam opažao u srezu B. Petrovačkom; naprotiv uvijek mi se činilo, da se javor pokazao izuzetno otpornim protiv onih zaista vanredno nepovoljnih vremenskih prilika 1928—29. godine. 356 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Često se krivo misli, da dževerasti javor mora biti sav (t. j . odozgo do dolje) rebraste strukture. Toga nema skoro nikada. Naprotiv veoma se često događa, da je »džever« tek neznatan postotak donjeg dijela stabla, a ostalo ne pretstavlja nikakvu vrijednost. U tome leži momenat nesigurnosti i za prodavaoca, a naročito za kupca. Velim za »kupca naročito«, jer prodavalac — država — našla je načina stanovitim odredbama eliminisati taj momenat (kako i na koji način, o tome će još biti govora), ali je nesigurnost kupca time još pojačana. U posjedu sam podataka za 4 dževerasta stabla (3 su iz Bosne), koja su uzrasla u različitim prilikama (različita nadmorska visina, različite ekspozicije, različita tla). Procentualni omjer dževerastog, tehničkog i gorivog drveta, u vezi sa ostalim svojstvima svakog pojedinog stabla (punoćom, pravnošću, čistoćom od grana i t. d.) kao i u vezi sa klimatskim i edafskim prilikama, u kojim su dotična stabla rasla — nije bez interesa. Jer ni nauka sama neće moći objasniti taj komplicirani pojav dževeraste strukture i njezine uzroke, dok ne bude istraženo i analizirano više ovakvih stabala i dok se ne vrše istraživanja bar na nekoliko od njih u dubećem stanju i kroz više godina. Biće mi možda dopušteno u slijedećem članku da uporedkn sve te podatke, da analiziram njihov međusobni odnos i odnos spram tako reći službeno propisanih omjera za ta stabla. Još prije zaključivanja kupoprodajnog ugovora (znači i prije obaranja) vrši se okularna procjena u procentima od cjelokupne drvne mase. Obično se unaprijed određuje: dževerastog drveta ... . toliko; glatkog (tehnič. sposobn.) ... . toliko; gorivog drva toliko. Potonje (t. j . gorivo) mora biti spomenuto iz razloga, što i za dževerasti javor vrijedi isti princip kao i za prodaju ostalih lišćara: prodaje se sav materijal do uključivo 7 cm promjera. Posve je prirodno, da se konačni obračun mora sastaviti nakon provedene naknadne premjerbe (koja je izričito pravilnikom propisana). Ali prema članu 5. pravilnika: ».. . bez obzira na konačni rezultat mjerenja kupac ima naplatiti u svakom slučaju minimum od 25% kao dževerasto drvo od cjelokupne mase računajući od panja do 7 cm na tanjem kraju. Višak dževerastog drveta plaća se prema rezultatima naknadne premjerbe.« Bez sumnje ova odredba malo konvenira kupcu; ali nisu glavne poteškoće u traženju, procjeni i obračunavanju robe na panju. Dolazi drugi momenat, dolazi obaranje i izrađivanje i tu se najviše ispoljava razlika u eksploataciji dzeverastih stabala na jednoj strani i sve ostale robe — na drugoj strani. Obaranje ne može da bude povjereno makar kome. Kod toga se moraju zaposliti spremni i savjesni ljudi, kojima kupac mora platiti i dnevnicu svakako veću, nego se to obično plaća. Ne samo uslijed većeg opreza, koji se traži i koji usporuje posao, već i radi same teškoće rada. Jer tu ne dolazi a obzir maksimalna (zakonom i ugovorima propisana) visina panja, već se siječe pri samom korjenu, često presijecajući žilje nad samom površinom zemlje. Sve to ne iziskuje samo spremu već i oteščava rad. Ali još je teže i skuplje iznošenje. Ne mislim ono iznošenje, koje se sastoji u transportu kolima i željeznicom: tu nema znatne razlike (osim već spomenutog stalnog opreza i pažnje) između transporta dževeraste i obične robe; čini se čak, da nemamo ni posebne tarife za prevoz dzeverastih trupaca, te se potonji tramsportuju uz istu cijenu kao i obični. Ali dok se trupac dovuče do ceste ili puta, kolika 357 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 36 <-- 36 --> PDF |
je pogibelj ozledivanja, kojemu se roba izvrgava u svakom slučaju, a naročito u slučaju nesavjesnosti ili nespretnosti radnika. Zato neće kupac ni taj posao povjeriti ma kome, već će dugo tražiti iskusnog »štrapača«, kojega će doduše skuplje plaćati, ali koji će mu unaprijed jamčiti za relativno dobar uspjeh štrapanja »uz stranu« i »niz stranu« po toj »pustoj vrleti«. Taj oprez, ti neumitni zahtjevi kupca nisu njegov kapric, već jedna činjenica, koja nužno izlazi iz prirode same stvari. Uostalom na to nas upućuje i sama tehnika izradbe furnira. Na ljuštenje mora doći trupac »gladak kao flaša«, to će reći: površina mora biti apsolutno ravna i glatka. Svaka izraslina mora biti odstranjena i svaka ogrebotina teško se osvećuje, jer se time odmah smanjuje debljina onog sloja, koji je namijenjen produkciji furnira. Ako se uzme, da »bjeljke«, t. j . posv e zdravo g dževerastog sloga mora biti bar 12 cm, ako se zna, da jedna ozlijeda od nekoliko milimetara smanjuje u većini slučajeva širinu tog sloga za isto toliko milimetara i ako se stalno drži na umu vanredno visoka cijena robe, lako je shvatiti, da se tu kod manipuliranja ne zabada capin »kudgod stigne« i da štrapač prije no što počne sa izvlačenjem, dugo probira i »studira« najpogodniji smjer štrapanja. U ovim kratkim i letimičnim potezima osvrnuo sam se na pitanje, koje će po mom mišljenju naskoro postati aktuelno. Za sada nema svrhe ni suviše opširna rasprava čisto teoretskog značaja, ni opisivanje tehnike prerađivanja, koja je u grubom — u principu — poznata, a u detaljima često spada u okvir trgovačkih tajna. Možda će se nekada u našem stručnom listu pojaviti i članci drugih autora i to onih, koji se tim pitanjem specijalno bave. Osim očite potrebe i koristi ovakve saradnje šumara i industrijalca, njihov bi glas trebao da bude uslišan prilikom eventualnih izmjena i dopuna u pravilniku. Naravno da svako traženje revizije pojedinih § treba da bude strogo obrazloženo. Mnogi se bune protiv § 7. pravilnika, koji veli, da »rok prijave odnosno ponude za kupovinu drva za iduću sezonu je najdalje do 1. septembra«. Kažu, da se taj rok ne poklapa sa vremenom kampanje u inostranstvu. Ali potrebno je svakako detaljnije i preciznije obrazloženje, ako se hoće, da ono posluži izvjesnom bazom za izmjene u sadašnjem načinu iskorišćavanja dževeraste robe. Résumé. Tandis que les prix des bois ont subi partout une baisse inquiétante, il y a des produits forestiers chez nous qui sont encore bien appréciés. On peut par exemple indiquer les hauts prix de bois madré de . érable (acer pseudoplatanus et ac. optusatum). Ces deux essences sont fort répandues en Bosnie, ou elles atteignent des dimensions bien importantes. Le bois madré de ces essences était naguere recherché pour . industrie de placage, et meme aujourd´ nui les hauts prix de ce bois ont mieux récisté que ceux de tous les autres produits forestiers. On sent malheurusement dans notre pays le manque de certaines installations nécessaires pour la fabrication des feuilles de placage. Presque toutes les forets de Bosnie sont des forets de F Etat. Les adjudications sont adaptées et prescrites comme le seul moyen de vente dans toutes les forets domaniales. Parmis les exceptions rares a cette regle on doit citer le reglement du Ministere des Forets et des Mines qui concerne le mode d´ exploitation et de vente de ». érable-madré«. On le vent sans enchere dans le cas ou . acheteur trouve, lui meme, dans les vastes forets de cette région un arbre pareil. Tout de meme la vente est limitée non seulement au point de vue de . âge des arbres, mais aussi a F égard 358 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1932 str. 37 <-- 37 --> PDF |
de la quantité totale des arbres exploités chaque année. L´exploitation (et surtout . exportation — ». extraction«) de ce bois est difficile, faute de bonnes communications dans nos forets des montagnes et a cause des grandes précautions pour ne pas gâter le matériel précieux. Il y a des moments fort intéressants pendant . exploitation. Il y a aussi de certains défauts dans les regles et les moyens d´exploitation actuels. Nous espérons que cette industrie a un grand avenir absolu; les échanges de vues en ce qui concerne cette question ne peuvent qw´ etre profitables a tous les producteurs et exportateurs de ce bois. L´ auteur. Ing. T. ŠPANOVIĆ (APATIN): VEGETATIVNO POMLAĐIVANJE RITSKIH ŠUMA (RÉGÉNÉRATION VÉGÉTATIVE DES FORETS INONDEES) Kod nekojih vrsta drveća izvodi se podmlađivanje ili regeneracija ručnim umjetnim načinom sa sadnjom reznica ili ključica, bilo da se reznice direktno odmah upotrebi ju ju za sadnju, bilo da se od njih najprvo odgajaju sadnice i ove onda rasađuju. Ima takovih vrijednih vrsta drveća, koje je ovdje jednospolno (jednodomno), da se uopće nemože oploditi i iz sjemena potomstvo odgojiti, kao što su na pr. kanadska topola i jablan, pa je njihovo umnožavanje jedino moguće putem reznica. Kad nam se nije moguće koristiti (poradi stanovitih zapreka i nemogućnosti) sa sijanjem sjemena, a drvo je moguće umnožavati reznicama, služiti ćemo se kod pomlađivanja sa reznicama. Tako se sjeme vrbe i jagnjeda ne može poradi malih dimenzija skupljati i sijati i ono, samo opalo, ne može da izraste baš na onim mjestima, gdje bi to trebalo, jer su zarasle korovom i travom. Košaračku vrbu zbog kratkoga obrta ne bi ni mogli umnožavati sjemenom, pošto ga za jednu godinu i ne donese. Jer je pomlađivanje sa reznicama jednostavnije i kud i kamo jeftinije ili možda jedino i moguće, a ta nam vrst pomlađivanja garantuje uspjeh, razumije se, da ćemo se njim služiti, kao što je to slučaj kod vrbe. Reznice sadimo, kad nam je i gdje nam je cilj, da neplodno (mokro) tlo u svrhu što racionalnijega iskorišćavanja učinimo produktivnim, da pojedine komplekse i površine, pojedine objekte kao nasipe, kanale, obale rijeka, željeznice, puteve i t. d. zaštitimo od opasnosti, da u svrhu uljepšavanja i brzoga pošumljavanja parkova, bašta i si. što prije uzgojimo vrste drveća, koje brzo rastu i koje se redovito iz ključica odgajaju. Na koncu održavanje dobrih svojstava nekoga bastarda ili oplemenjene voćke jedino će i biti pored svih istih drugih okolnosti moguće sa sadnjom reznica, jer sjemenom dobiveni podmladak uz prisustvo drugih podvrsta opet može dati druge bastarde, koje ne želimo. Ovo je slučaj kod nekojih vrsta vrba i kod patuljastoga voća. 359 |