DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Gospodine Ministre!


Jugoslavensko šumarsko udruženje kao Udruženje sviju šumara Kraljevine teška
srca konstatuje, da imade penzionisanih šumarskih činovnika imovnih općina, koji već
po nekoliko mjeseci ne primaju penzija. Ne primaju u svojoj starosti ono, na što su
stekli pravo svojim dugogodišnjim radom i službom.


Priznajemo, da su neke imovne općine došle djelomično i uslijed slabog dosadanjeg
gospodarenja u težak položaj, koji se danas pooštrava još i općom gospodarskom
krizom u svijetu. Sječine, što ih imovne općine nude na prodaju — ostaju neprodane.
Licitacije su bez uspjeha. Prihodi su se dakle znatno smanjili. Neke imovne općine jedva
da plaćaju svoje aktivne činovnike. Stari penzioneri — udove — sirote, ostaju po nekoliko
mjeseci bez penzije.


Na ovo Udruženje obratili su se penzioneri gjurdjevačke imovne općine sa očajnim
vapajem, da već četiri mjeseca ne dobivaju penzija. Usred zime
ostaju u starosti bez sredstava.


Molimo Vaše Gospodstvo, da biste poradili, kako bi se neodgodivo isplatila penzija
penzionerima, udovama i siročadi imovnih općina.


Zakon o imovnim općinama od 11. VII. 1881. § .. i 7. odnosno član 20. zakona
od 15. VI. 1873. određivao je opskrbu penzionera imovnih općina, njihovih udova i siročadi.
Dakle pred 50 godina bilo je riješeno pitanje penzija! činovnika imovnih općina
tako, da se osnuje mirovinska zaklada imovnih općina, u koju će uplaćivati svi službenici
imovnih općina od svojih prinadležnosti. Međutim? je god. 1922., dakle pred ravnih
10 godina, podržavljen a uprava šuma imovnih općina naredbom Ministra šuma
od 4. maja 1922. br. 13054 B. i činovnici imovnih općina postali državnim činovnicima.
Prema naređenju Ministarstva finansija, generalne direkcije državnog računovodstvu
od 20. oktobra 1923. br. 120304 C. prestale su uplate činovnika krajiških imovnih općina
u spomenutu zakladu. Država je uzela upravu šuma imovnih općina posve u svoje ruke,
namještala, premještala, penzionisala činovnike imovnih općina, što i danas čini. U
naredbi od 4. maja 1922. br. 13054 B., kojom je uprava imovnih općina podržavljena
predviđeno .. »da imovne općine imadu plaćati beriva aktivnim i umirovljenim činovnicima
sve dotle, dok se ne prevedu u državni budžet« t. j . dok se ne ustanovi prinos,
koji će imovne općine plaćati u državnu blagajnu zbog državne uprave njihovih šuma.
Taj iznos nažalost do danas nije ustanovljen.


Iz svega rečenoga slijedi, da umirovljenici imovnih općina niti mogu niti smiju
ostati bez svojih prinadležnosti i da je dužnost u prvom redu Ministarstva šuma, odnosno
države, pobrinuti se, da se smogne sredstava za redovito isplaćivanje predmetnih
penzija tim više, što su ti penzioneri stari i nemoćni za svaku privredu i što su navršili
propisane godine službe i što su po zakonu svoje doprinose u mirovinsku zakladu potpuno
uplatili. Oni su imenovani ukazom Nj. Veličanstva Kralja i umirovljeni ukazom
Nj. Veličanstva Kralja. Ne mogu i ne smiju biti stavljeni na prosjački štap još k tome
sada posred zime.


Da nije ukinuto uplaćivanje doprinosa u Mirovinsku zakladu činovnika imovnih
općina, da nije podržavljena uprava imovnih općina, dio danas bi mirovinska zaklada
bila narasla na toliku svotu, da bi se iz nje mogle plaćati penzije koa Irnovnih općina,
koje su zapale u finansijalne teškoće.


Država je podržavila upravu-, ona bi dakle morala, da ili 1. uplati sve iznose u
mirovinsku zakladu, koji od 1923. god. nisu uplaćeni, pa da se penzije pasivnih imovnih
općina plaćaju iz zaklade ili 2. država treba da preuzme te penzionere na svoj budžet
ili 3. da nade puta i načina, kako da se pomogne penzionerima krajiških imovnih općina.«


Poznavajući rad Vašega Gospodstva kao javnog radnika, poznavajući Vaša plemenita
nastojanja za unapređenjem dobrobiti države i naroda i pomoći siromašnim i
pasivnima, obraćamo se na Vas i molimo Vas, da poradite na zaštiti zakonskih prava
penzionera, udova i siročadi službenika imovnih općina.


270