DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 50 <-- 50 --> PDF |
od 21. XII. 1929. koji nedržavne šume razlikuje u šume samoupravnih tijela i šume imovnih općina i drugih korporacija. Pod samoupravnim tijelima zakonodavac misli na samoupravna tijela, koja su organizovana kao pravna lica po javnom i privatnom pravu, koja mogu sticati svoju imovinu: to su općine i banovine. (Vidi Balen-Sagadin komentar k § 4. Z. o. š.) Bilo bi posve pogrešno, kao što čini Glavna Kontrola iz § 56. Z. o. š. izvoditi zaključak, da su šume imovnih općina samo pod nadzorom Ministarstva šuma i rudnika. Taj je zakon na snazi već više od jedne i pol godine, pa je uprava imovnih općina ostala ista onakova, kakova je bila i prije toga zakona. Da je taj zakon učinio kakovu promjenu u odnosu države prema upravi imovnih općina, Ministarstvo šuma i rudnika moralo bi tu promjenu provesti već sa danom 1. jula 1930., kada je zakon dobio obavezatnu moć. Ali nije došlo ni do kakovih promjena. Pod nadzorom iz § 56. Zakona o šumama ima se razumijevati onaj opći nadzor, kojim se ide za tim, da te šume ispune namijenjeni im zadatak, naime snabdjevanje pravoužitnika sa drvima. Bilo bi posve neprirodno i u zakonodavstvu posve neobično, kad bi zakonodavac, govoreći o općem nadzoru, htjeo ovako» indirektno i nuzgredice skinuti državnu upravu sa imovnih općina. Takova jedna krupna i dalekosežna odluka, krda bi ju zakonodavac imao u vidu, svakako bi u zakonu bila direktno izražena, a ujedno bi moralo biti određeno i to, kako se i kada ima likvidirati državna uprava, a naročito kako se ima likvidirati pitanje službenika. Da je zakon o šumama imao u vidu i nadalje državnu upravu sa šumama imovnih općina vidi se i iz §§ 131. i 133. u kojima se govori o nedržavnim šumama, koje su uzete pod državnu upravu. U zakonu o uređenju Vrhovne državne uprave od 31. III. 1929. čl. 3. tačka 12, stoji izričito, da u nadležnost Ministarstva šuma i rudnika spada uprav a šuma imovnih općina. Ne može se nikako predstaviti, da bi zakonodavac sa § 56. zakona o šumama htjeo na jedan indirektan i neodređen način derogirati jasnu odredbu jednog tako važnog zakona, kao što je zakon o Vrhovnoj državnoj upravi. Da § 56. zak. o š. nije ukinuta državna uprava imovnih općina vidi se i iz toga, što su u § 187 zakona o šumama pobrojani svi zakoni i naredbe, koji prestaju važiti, kada izakon o» šumama stupi u život, pa među tim zakonima i naredbama nigdje se ne spominju zakoni i naredbe kojima je država uzela imovne općine u državnu upravu. ad 2. Tačno je, da se prinadležnosti službenika kod imovnih općina plaćaju iz prihoda imovnih općina, ali iz te okolnosti nikako ne slijedi, da ti službenici nisu državni, jer je Uredbom od 27. VI. 1921., naredbom od 4. V. 1922. broj 13.054 i Finansijskim zakonom za g. 1924/25., član 128, dakle zakonskim putem i predviđeno, da se i poslije podržavljenja uprave i službenika kod imovnih općina njihove plate, penzije i ostale prinadležnosti imaju isplaćivati direktno iz sredstava imovnih općina sve dotle, dok u državnom budžetu ne bude predviđen prinos imovnih općina u državnu kasu za državnu upravu i rashod za vođenje te uprave. U ostalom svuda postoji princip, da se državna uprava sa nedržavnim šumama plaća iz prihoda tih šuma a stvar je finansijske manipulacije, je li to direktno1 ili indirektno preko državne blagajne. ad 3. Motivacija Glavne Kontrole, da službenici kod imovnih općina nisu obuhvaćeni § 1. ni § 325. Čin. zakona od 31. III. 1931. i da njihova zvanja nisu raspoređena po položajnim grupama iz § 346, pa da uslijed toga za njih ne vrijede odredbe toga zakona, apsolutno je pogriješna i netačna. Stavom 1. u § 1. Zakona o činovnicima izrično je određeno, da taj zakon važi za činovnike i ostale državne službenike građanskog reda. Pošto su činovnici i ostali službenici kod imovnih općina do toga zakona bili državni, logično je, da i taj zakon važi i za njih. Kada u tome §-u nisu nabrojane druge grane državnih službenika, logično je, da nije trebalo nabrajati ni one kod imovnih općina. 268 |