DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 49 <-- 49 --> PDF |
tužbu uzimao u pretres, pa ju ili odbio ili donio odluku, da se Ukaz za unapređenog činovnika ima poništiti, ako je našao, da unapređenje nije na spomenutom zakonu osnovano. Na taj način nekoji činovnici kod imovnih općina, koji nisu imali fakultetske kvalifikacije vraćeni su iz 4. natrag u 5. grupu. Državni Savet smatrao je dakle da zakon o činovnicima od .31. VII. 1923. važi u cijelosti za činovnike kod imovnih općina, da su dakle oni državni činovnici. Kao naročiti jasan i neoboriv dokaz, da je Državni Savet kao nadležni forum priznavao već spominjanoj Uredbi od 27. VI. 1921. zakonsku snagu i da su službenici kod imovnih općina pri podržavljenju uprave njihovih šuma naredbom Ministarstva šuma i rudnika postali državni službenici, služi riješenje Državnog Saveta od 5. decembra 1929. broj 39.484. U tome riješenju, koje je doneseno povodom tužbe jednog činovnika kod imovne općine protiv Ukaza o penzionisanju, stoji doslovce. »Neumesno je tvrđenje tužiočevo da nije mogao biti penzionisan zato što je on bio službenik imovne opštine. Prema čl. 36. Uredbe o ustrojstvu Ministarstva šuma i rudnika i organizaciji šumarske struke sve osoblje koje je zatečeno u javnoj šumarskoj službi nedržavnih ustanova, čije bi šume država uzela u svoju upravu, prelaz i u državn u službu . Pošto su šume Krajiških imovnih općina uzete u državnu upravu naredbom Ministarstva šuma i rudnika od 4. maja 1922. god. 13.054 (Služ. novine od 30. maja 1922. g.), znači da je i njihovo osoblje prešlo u državnu službu, pa se prema njemu imaju primenjivati isti propisi kao i za državne službenike.« Kada je dakle jasno i neosporno, da su službenici kod imovnih općina državni službenici, onda je sasvim logično i u duhu svih odnosnih zakonskih propisa, naredaba i rešenja Državnog Saveta, da je Ministarstvo šuma i rudnika primijenila i Zakon o činovnicima od 31. marta 1931. i na službenike kod Imovnih općina i te službenike raz vrstalo u položajne grupe i periodične povišice i dalo im zvanja po tome zakonu. Taj se zakon i poslije raspoređenja primjenjivao pa se i sada primjenjuje na službenike kod imovnih općina isto onako kako se primjenjuje i na ostale državne činovnike. Već punih dakle 10 godina tretiraju se službenici kod imovnih općina kao državni službenici. Uslijed toga se šumarsko činovničko osoblje kod sve tri grane šumarske službe (uprava drž. šuma, šumarski činovnici kod političke uprave i uprava imovnih općina) tako stopilo u jedan činovnički organizam, da je sada sve i kada bi se htjelo, nemoguće stvoriti zasebni organizam činovnika imovnih općina, a da se ne stvori opći kaos u šumarskoj službi, od čega bi trpili i činovnici i služba i službodavci. Ima šumar skih službenika, koji su dapače i preko 30 godina služili kod uprave državnih šuma, pa su premješteni k upravi šuma imovnih općina i tamo penzionisanl. Mislimo, da sve napred navedene činjenice tako jasno, ubjedljivo i nepobitno dokazuju, da su službenici kod Imovnih općina državni službenici, da o tome ne može biti spora. I zato riješenje Glavne Kontrole od 6. II. 1932. broj 3998 upravo iznenađuje, a iznenađuje tim više, što je i ona sama svojim riješenjima u toku deset godina prizna vala, da su službenici Imovnih općina odista državni službenici. Razlozi, kojima Glavna Kontrola motiviše promjenu svoga deset godišnjega mišljenja, t. j . kojima motiviše svoju tvrdnju da službenici kod Imovnih općina nisu više državni službenici, neodrživi su, čim se uoče sve napred navedene činjenice, pa ne bi bilo ni potrebno da se oni pojedince i napose pobijaju. Ipak, a iz razloga što mislimo, da je do spomenute promjene u mišljenju Glavne Kontrole došlo uslijed pogrešne interpretacije Zakona o> šumama od 21. XII. 1929. i Za kona o činovnicima od 31. III. 1931. biće u interesu same stvari, da se razlozi Glavne Kontrole od .. II. 1932. broj 3998 uzmu i pojedince u ocjenu. ad U Pogrešna je tvrdnja, da su Direkcije imovnih općina samoupravne usta nove. One ne mogu biti samoupravne ustanove rveć iz najjednostavnijeg razloga, što ni same imovne općine nisu samoupravna tijela. To se vidi već i iz § 4. Zakona o šumama 267 |