DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Dužina puta : vodeni put: željeznica:


170 km 0,0508 0,8295


250 » 0,0515 0,7200


290 » 0,0468 0,6828


165 km 0,0265 0,8364


245 » 0,0300 0,7224


285 » 0,0282 0,6843


Podaci su iz god. 1917. i važe za rijeku Österdalälven i Västerdalälven
u srednjoj Švedskoj. Ako se ne računaju troškovi tovara, pretovara
i t. d., iznosili bi prosječno za cijelu Švedsku troškovi transporta sa
željeznicama 20 puta više od troškova transporta vodenim putevima.
Kako veliki, upravo neprocjenjivi kapitali ostaju ušteđeni i mogu se upotrijebiti
u druge korisne svrhe! K tome bi trošak dužine željeznica od


30.000 km sigurno i desetke puta više iznosio od troškova naprava za
regulaciju i priudešavanje vodotoka za plavljenje.
Svuda kud sam putovao Švedskom, ne vidiš gotovo drugo šta osim
šume, jezera i rijeke. Ne mogu zaboraviti onaj pogled, kada sam vidio
prvi puta pokraj Bollnäsa kraj šumareve kuće oveće jezero, površina
kojega je bila sva pokrivena trupcima. Oko 900.000 trupaca ležalo je na
vodi. Trupci su bili jedan tik drugoga. Sva ta golema masa drveta nije
skoncentrisana u jednom velikom jedinstvenom, neprekidnom kompleksu.
Jasno se vide razni odijeljeni veći ili manji krugovi trupaca na vodi.


Drvo se najvećma plavi , dakle baca se u vodu slobodno, t. j. nevezano.
Švedske rijeke prekidane su znatno bilo većim bilo manjim jezerima.
Kad plavljeno drvo dolazi u jezero, postoji opasnost, da kod
prolaza kroz jezero zađe u zaljeve i zaljeviće i zapne o obale. Kada bi
dakle plavljeno drvo kod prolaza kroz jezero ostalo nevezano, postojala
bi teškoća u dva smjera: 1. u jezeru teče voda vrlo sporo, pa bi trupci
trebali odviše vremena da prođu od jednog kraja jezera do drugog; 2.
pritom bi, kako je rečeno, mnogi trupci zalutali. S ta dva razloga potrebno
je, da se trupci ne puštaju kroz jezero posve nevezani, već da se
nekako povezu. Kod većih jezera je osim toga potrebno umjetno povećavati
brzinu kretanja kroz jezero.


Ako rijeka prolazi kroz manje jezero, pa ima dovoljnu brzinu proticanja,
postavljaju se čitavi lanci od trupaca, koji plivaju na vodi povezani
međusobno karikama. Takovi lanci začvršćeni su za obale i priječe da
plavljeni trupci ne odlaze u stranu. Kad rijeka prolazi kroz veće jezero,
pa voda nema dovoljnu brzinu proticanja, sačini se na ulazu vodotoka u
jezero oveći lanac trupaca. U taj se lanac kao u krug sakupe trupci, koji
se slobodno plave po rijeci. Krug lanca se zatvori. Time onda svaki
pojedini trupac unutar kruga nema više zasebnu slobodu gibanja. Ovakovi
veliki krugovi trupaca vuku se od jednog do drugog kraja jezera ili
pomoću ljudske snage ili pomoću motora. Ako se rijekom, niže jezera
opet želi dalje plaviti pojedinačno, dovuku se ti veliki krugovi trupaca do
mjesta, gdje rijeka opet izlazi iz jezera, pa se ovdje rastvara krug lanca
i trupci se puštaju dalje niz rijeku pojedinačno. Spomenuo sam ovdje
zapravo grubo i nedostatno, kako se vrši plavljenje u Švedskoj. Švedi
su u tome vanredno vješti. Radnici su uzorno izvježbani u svom
poslu i teškom zanatu. K tome je za plavljenje potrebna sva sila raznih


285