DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1932 str. 13 <-- 13 --> PDF |
žlijeba. Druga je polovica tupa. Dlijeto može prodirati kroz ´koru kao mekšu masu, ali kroz drvo ne može. Na nožu je skala, na kojoj se čita, kako je duboko prodro. Kako rekoh, drvno-gromadne skrižaljke, koje sam spomenuo, nisu sastavljene za kubisanje baš pojedinog stabla. Sastaljene su za slučaj, da se ima ikubisati veća količina stabala. Za slučaj, da se želi tačnije kubisati pojedino osovno stablo, izgradio je prof. Jonson druge metode, koje se također u Švedskoj dosta upotrebljavaju. Prije nego prijeđem na prikaz tih metoda, opjisati ću jednu vrst promjerke, koja je izum švedskog šumara ü. Ullena. Šveđani zovu ovakove promjerke stangklavama ili promjerkama na motci. Čelično ravnalo AB (si. 13) ima škulje raznih oblika. Kada se promjerkom mjere gornji promjeri na deblu, moguće je sa zemlje dobro vidjeti, gdje rub kraka D siječe ravnalo A—B. Na kutijici E nataknuta je preko zasebnog tuljka 5 m dugačka motka. Na istoj kutijici nalaze se dva kotačića E i G. Preko prvog kotačića ide tanko žinčano uže H—E do pera K-U tački H je to uže pričvršćeno jednim svojim krajem. Pero K djeluje tako, da neprestano privlači ravnalo A—B sa krakom C prema kraku D. Sa uzetom L—G—/ moguće je sa zemlje povoljno razmicati krak C od kraka D. Lineal A—B razdijeljen je u engleskim colima jer se u Švedskoj drvo najviše kubiše u engleskim kubnim stopama. Promjerlka je razmjerno laka, jednostavna i čvrsta. Dozvoljava maksimalno mjerenje promjera do cea 40 cm. Sa samim mjerenjem gornjih promjera može se lako spojiti i mjerenje visina. Motka naime odmah služi kao komparaciona dužina od 5 m. Pri tome radnik može imati još jednu drugu promjerku, s kojom odmah mjeri prsni promjer. Promjerka na motci može za vrijeme mjerenja prsti jg promjera ostati da visi na stablu. Glavni dio mase stabla nalazi se u donjim parijama debla. Najdonji dio debla do visine od 2 m nad zemljom možemo uvijek lako i jednostavno iskubisati direktno. Pri tome možemo postići tačnost, kojugod želimo. U tom dijelu leži priličan dio sveukupne mase debla, napose pak švedskih stabala, koja imaju prosječno manje visine od naših. Dakle dio stabla do 2 m visine mjerimo direktno. Smatramo ga kao jednu sekciju ili ga razdijelimo u više njih. Zatim se promjerkom na motci mjeri, recimo, promjer unakrst u visini od 5 m nad zemljom. Čitav dio stabla iznad 2 m smatra se kao zasebno tijelo, koje se kubiše na bazi izmjerenog promjera u 5 m nad zemljom. Prof. Jonson sastavio je tablice za oblikovisine toga gornjeg dijela debla na bazi dvaju ulaza, t. j . potpune visine stabla i apsolutnog obličnog kvocijenta. Te oblikovisine treba pomnožiti sa temeljnicom u 5 m visine, da se dobije kubatura onog dijela debla, koji leži iznad 2 m. Tablice analognih oblikovisina izradio je i za mjerenje gornjih promjera u 4 m ili pak 6 dotično 7 m nad zemljom. Na temelju izmjerenih gornjih promjena može se prilično dobro kalkulisati, kakovi se sve sortimenti mogu iz debla izvaditi. Količina glavnih sortimenata može se dobiti i s pomoću samih drvno-gromadnih skrižaljaka. U njima su iskazani prosječni procenti mase glavnih sortimenata. Zasebne tablice međutim daju relativne promjere u raznim visinama stabla. Kao ulazi služe totalna visina, oblični kvocijent (odnosno visina težišta krošnje) i sama ona visina, za koju se traži relativni promjer. Relativni promjeri iskazani su ili u odnosu prema prsnom promjeru ili u odnosu prema kojem promjeru u većoj visini stabla, na pr. promjeru u visini 231 |