DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Euphorbia cyparissias L., Betonica serotina Host., Campanula cervicaria L., Senecio- Fuchsii Gmel., Carlina Simplex W. K., Achillea virescens Fenzl., Origanum vulgare L., Buphthalmum salicifolium L-, Lamium Orvala L-, Aspelium Trichomanes L., Satureia grandiflora L. Na ovu bukovu sastojinu nadovezuje se i to u nadmorskoj visini od kojih 500´ m (ispod Stoca) kraška kamenjara, koja je pokrita pretežno sa Satureia montana L. Dje lomično je ova kamenjara vještački pošumljena sa Pinus nigra, a jedini ´biljni pokrov u tom Pinetumu tvori prije spomenuta Satureia montana. Na ovaj Pinetum nadovezuje se (ispod zaselka Mali Stolac) Crataegetum. U tom kraju nalazimo i ostatke šume Quercus lanuginosa Lam. Držimo, da je ta vrsta hrasta u tom kraju bila bolje zastupana i da je taj hrast tvorio djelomice i su visle sastojine. Na početku ove bilješke spomenuli smo branjevinu Piškulju i to s obzirom na sastojinu Phillyreae. U spomenutoj branjevini dolazi u glavnom Phillyrea latifolia L,. té je to od Sušaka do Sv. Jurja prvo veće stanište. (Nekoliko grmova nalazimo kraj Novoga u Vinodolu i u branjevini Čvrnica-Čardak kod Kozice kraj Senja). U branjevini Piškulja sastojina je Phillireae uzrasla u grmolikom obliku, dok je prema Karlobagu, i to navlastito kraj Ccsarice, uzrasla u obliku niske stablašice. U Piškulji dolazi Phillyrea u asociaciji s ovim elementima: Juniperus rufescens Link., Fraxinus ornus L., Quercus ilex L- (nije samonikao), Quercus lanuginosa Lam-, Paliurus australis Gärtn., Rhamnus intermedia Stend., Cephalaria leucantha L., Stachys serotina Host., Bupleurum aristatum Bartl., Satureia montana L., Iris illyrica Tommas., Centaurea alba L., Marrubium candidisimum L., Acer monspessulanum var. illyricurn Jaca., Cynoglossum creticum Mili., Carduus Butans var. micropterus Borb-, Centaurea rupestris L., Centaurea spinoso-ciliata Seenus., Aethionema sexatile L., Stachys subcrenata var. fragilis Vis., Eryngium amethystinum L., Coronilla emoroides Foiss. Senj , mjeseca oktobra 19t29. A. Kauders. KNJIŽEVNOST Karl Mauve: Über Bestandesaufbau, Zuwachsverhältnisse und Verjüngung in galizischen Karpathen-L´rwald, Hannover 1931. U ovoj knjizi obradio je pisac sastav, rastenje i pomlađivanje prašuma u gaiicijskim Karpatima. Knjiga je napisana kao disertaciona radnja. Obuhvata 54 stranice velikog formata. Tekst je upotpunjen sa 37 raznih grafikona i slika, te 29 tabela. Kao objekt svojih istraživanja uzeo je autor šume domene Majdan, koje se nalaze na sjevernom okrajku Karpata, u današnjoj Poljskoj. Šume domene Majdan nose uglavnom karakter srednjogorskih šuma. Najviša točka (Czerna Qora) iznosi 1230 m, Relativna visinska razlika ne prelazi iznosi od 800 m. Ekspozicija šume uglavnom je sjeverno-istočna. Šume su ispresijecane brojnim gorskim potocima, koji se slijevaju u rijeku Stryju. Dolinom rijeke Stryje, pa njenim priocima Rybnikom Majdanskim i Rybnikom Zubrzyckim razdijeljena je šuma Majdan na 3 glavna dijela. Klima je dosta oštra. Godišnje oborine iznose 934 mm. Vegetacioua perioda traje 6—7 mjeseci. Srednja god. temperatura iznosi cea. 6" C. Kao objekte, u kojima je autor vršio svoja istraživanja, uzeo je šume, koje su uzrasle posve nesmetano od upliva čovjeka. 188 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Nakon opisa položaja šume, posjedovnih odnosa, oro- i hidrografskih okolnosti, klimatskih i geoloških prilika, te sastava tla bavi se pisac opširnije opisom vegetacije ondješnjih šuma. Većinu majdanskih šuma sačinjavaju mješovite sastojine jele, bukve i smreke. Važno je, međutim, istaknuti, da po gorskim visovima i bilima raste uglavnom bukv a i to u čistim ili gotovo čistim sastojinama. Tek pojedinačno dolaze ovdje s njom u primjesi smreka i jela. Doline i jarci obrašteni su uglavnom čistim smrckovi m sastojinama. Kamene gorske glavice prekrile su također čistom smrekom. U dolinama i jarcima istisla je dakle smreka ostale vrste, a po bregovima dominira bukva. Autor nastoji da objasni ovakav obrnut smještaj drveća. Kako su spomenute šume uzrasle posve bez utjecaja čovjeka, to mora da postoje zaista neki prirodni razlozi, koji uvjetuju gore spomenut obratan smještaj. Pridolazak bukve u višim regionama nastoji ipisac opravdati na razne načine. Navada pri tom mišljenje nadšumara Damma, dobrog poznavaoca karpatskih prašuma, koji tumači pridolazak bukve u višim položajima na slijedeći način. Tlo gorskih bila općenito je dublje nego tlo strmih padina, pa zbog toga ona bolje prijaju bukvi- Bukva je sa svojim korijenjem otpornija na udarce vjetra nego smreka i jela. Pored toga klima je za bukvu u onome kraju, općenito uzeto, dosta hladna. Bukva prema tome traži toplije položaje. Kako je insolacija na vrhuncima veća, to su oni svakako i topliji nego doline i jaruge. Pisac međutim navada, da ovi razlozi nisu u ovom pitanju dostatni. Osim gornijh navoda igra svakako važnu ulogu i okolnost, da su pupovi bukve otporniji na zimu nego nezaštićene jelove iglice. K tome bukva se lakše oporavlja od kasnih mrazova nego jela. Svi međutim spomenuti navodi ne pružaju pravog razloga, zašto bukva po višim, položajima istiskuje jelu i smreku. Pridolazak smreke u dolinama i jarcima dade se međutim lakše rastumačiti. Interesantni su navodi autora, po kojima on tumači, zašto je smreka u dolinama i jarugama ostala dominantna. Tamošnji jarci i doline dosta su vlažni, a naročito po podnožjima. Smreku u ovakvim dolinama prati i to pojedinačno gorski javor, pa jela, bukva, gorski brijest i jasen. Sklop sastojine većinom je isprekidan, a to ima za posljedicu jako zakorovljenje tla. Naravno, da je u takovim prilikama pomlađivanje vrlo oteščano. Smreka je međutim u ovom pogledu pokazala baš na ovim mjestima izrazitu prednost pred ostalim vrstama drveća. Pokazalo se naime, da ona posjeduje sposobnost da se lako diže na uginulim i natrulim palim stablima (Cadaververjüngung). To svojstvo ne posjeduje jela, a još manje bukva. Svoja istraživanja o formaciji sastojina s obzirom na vrst drva ,izgled sklopa, uzrast stabala, razdiobu stabala po površini, stanju pomlatka itd. obavio je autor na prikladnim pokusnim plohama. Pokusne plohe uzimao je uglavnom uvijek jednake, i to 20 X ÎOO1 m = 0,2 ha. One su bile razdijeljene u veće kvadrate 20 X 20 m, a ovi opet u manje kvadrate 5 X 5 m- Mjerenja i opažanja vršena su po pojedinim kvadratima. Pisac donosi u knjizi opise takovih 6 pokusnih ploha sa dobivenim podacima. U daljnjem bavi se autor ispitavanjem starosti stabala na pojedinim pokusnim plohama. Posebnim grafikonima i tabelama prikazuje pisac, u kom odnosu stoji broj stabala spram starosti sastojine i to zasebno za svaku vrst drveća. Prema dobivenim rezultatima razabire se, da je kretanje broja stabala kod pojedinih pokusnih ploha dosta raznolično. . , Sastav sastojine prikazao je autor uglavnom s obzirom na visinske i debljinske stepene. Da bi se mogla dobiti slika o sastavu sastojine u vertikalnom pogledu, razdijeljena su stabla na pokusnim plohama u visinske stepene od 5—5 m i provedeno je izbrajanje svih stabala. Iz dobivenih mjerenja sastavljene su tabele i grafikoni, u kojima je predočeno, u kom srazmjeru stoji broj stabala kod pojedinog visinskog ste 189 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 56 <-- 56 --> PDF |
..... Prema ovakvim nalazima izgleda, da je šuma pretežno okarakterisana stepeni častim sklopom. Jednoličan sklop postoji tek unutar pojedinih grupa. Interesantna su istraživanja o sastavu sastojine s obzirom na debljine stabala. U tu. svrhu proveo je autor mjerenja stabala u pojedinim debljiriskim stepenima od 10—10 cm i izbrajanjem našao, koliko ima stabala unutar pojedinog debljinskog ste pena. Iz tih podataka prikazao je grafički i tabelarno odnos broja stabala spram deb ljinskih stepena i to zasebno za svaku vrst drva. Krivulje broja stabala u pojedinim stepenima počimaju uglavnom; sa maksimumom kod najnižih debljinskih stepena, a onda se naglo, zatim polaganije spuštaju do najviših debljinskih stepena. Kretanje toka tih krivulja upoređuje autor sa isto takovim krivuljama, dobivenim iz podataka u go spodarenim prebornim šumama (Flury), te utvrđuje između njih izvjesne sličnosti. Da bi se dobio uvid o prirašćivanju maj danskih prašuma, naročito mješovitih sastojina jele, bukve i smreke, provadao je autor stabalne analize i druga istraživanja o pi´rastu, te donosi podatke o analizi jednog vladajućeg i jednog potištenog smrekovog a tako isto i jelovog stabla. Iz tih podataka dolazi autor do zaključka, da u prašumama siabla u svojoj mladosti kudikamo slabije priršćuju uslijed dugog zasjenjivanja nego takova stabla u prebornim šumama. Pravo prirašćivanje u prašumama vrši se uglavnom na stablima najjačih dimenzija odnosno na stablima, koja uživaju potpuno svijetlo. Grafički prikazi, u kojima je predočen percentuaini odnos deblovine spram poje dinih debljinskih stepena, dosta su raznolični kod pojedinih mjerenja. U poglavlju o pomlađivanju majdanskih prašuma .ističe pisac, da se pomlađivanje vrši redovno na malim plohama. Ugine li koje staro stablo, to ono redovno sa sobom poruši još po nekoliko drugih stabala, a time se znatno prekine sklop sastojine. Na tom mjestu potjera pomladak, koji dobro uspijeva sve dotle, dok se gornje krošnje ponovno ne sklope. Potstojna stabla moraju nakon toga dugo i dugo — možda i 50—100 godina — da čekaju, dok se opet ne desi prilika, da im se propadanjem kojeg starog stabla ne privede potrebno svijetlo. U prašumama dakle ne može biti ni govora o konstantnom prirašćivanju sastojina, dok kod gospodarenih prebornih šuma postoji ipak u ovom pogledu neka stalnost. Na kraju knjige navodi pisac kao konačni zaključak svojih opažanja važne karakteristične forme sastojina, koje sačinjavaju majdanske prašume, a to su: 1. U majdanskim prašumama najčešće se javljaju mješovite sastojine jele, bukve i smreke. Visinski, dobni i debljinski stepeni svih triju spomenutih vrsta dolaze izmješano bilo pojedinačno ili grupimično. U ovom pogledu pružaju spomenute sastojine sličnost sa prebornom šumom. Razlikuju se medjutim od prebornog oblika time, što u njima prevladavaju stabla jačih dimenzija, te time, što potiskivanje odnosno zasjenjivanje nižih stabala daleko duže traje nego u prebornim šumama. Naravno, da kroz ovo vrijeme »latentnog mirovanja« stabla ne posjeduju sposobnost jačeg rasta u visinu i debljinu. Tek pridolaskom ovakovih stabala na potpuno svijetlo počinju ona jačim intenzitetom prirašćivati, a tu sposobnost prirašćivanja zadrže do dosta velike starosti. Glavni dio drvene zalihe otpada prema tome u ovakovim šumama na stabla najjačih dimenzija. Drvne zalihe, općenito uzeto, dosta su raznolične u ovim šumama, a može se reći, da nisu osobito visoke, jer velik dio stabala uslijed oskudice na svijetlu i prostoru vrlo malo prirašćuje. Za smreku je važno spomenuti da rado nalijeće i dobro uspijeva na humusu, koji nastaje rastvorbom srušenih stabala. 2. U mladjim jelovim, bukovim i smrekovim sastojinama, starim od 40—110 godina, gotovo manjka drvo jačih dimenzija. Kod gustog sklopa postoji izvjesna podjednakost u rastenju. 3- U čistim smrekovim sastojinama stepeničastog sklopa zastupani su svi visinski i debljinski stepeni, pa prema tome one liče na preborne šume. Sklop postoji samo 190 |