DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 41 <-- 41 --> PDF |
skog roka. Nadziru se tom prilikom i ostale sastojlne, da li se u njima gospodari po zakonu. Direkcije nisu zakonom ovlaštene, da odmah dadu izvršiti na trošak posjednika mjere, koje bi potonji eventualno propustio. Najprije mora slučaj istražiti drž. nadšumar uz zasebnu komisiju. Lice, koje nije izvršilo propisane uzgojne mjere, pozivlje se k očevidu i mora svoje neizvršenje opravdati pred komisijom. Ustanovi li komisija, da je šumoposjednik stvarno propustio izvršiti ono, što je bio dužan, ima direkcija da izvrši propušteno na trošak šumoposjednika. Troškovi se mogu utjerati neposredno preko sudbenih vlasti. Može se desiti slučaj, da šumoposjednik ima veće površine zrele šume, pa želi da provede čistu sječu na većim površinama. Poslije sječe potrebno je umjetno pošumljenje bilo sijanjem ili sadnjom biljaka. U takovom slučaju imaju direkcije pravo zahtijevati od šumoposjednika, da dade punu garanciju za to, da stvarno raspolaže sa sredstvima za novo pošumljenje sječina. Ako ovaj nije u stanju dati garancije, direkcija zabranjuje sječu. Zakon nadalje donosi više raznih propisa. Mi se međutim ovdje ne ćemo na tim propisima zadržavati, bpominjem samo ono, što smatram da je u bitnosti najvažnije i najinteresantnije. Po ovome, što je dosad rečeno, vidi se uloga direkcija šuma u privatnom šumarstvu. Direkcije nemaju zapravo u prvi momenat nikakove vlasti u rukama. One djeluju poput kakovih poluslužbenih organa, čije djelovanje i rad ima opće korisnu svrhu. Ako savjetodavnim pripomoćnim radom ne dođu u konkretnom slučaju do cilja, dakle kad naiđu kod šumoposjednika na nerazumijevanje odnosno neposluh, obraćuju se državnoj vlasti i sudu. Posebni su propisi u zakonu predviđeni za šume, koje se »teško pomlađuju «. Nije lako definovati pojam šume, koja se može teško pomladiti. Zapravo su u zakonu pod tim mišljene šume trajno zaštitne. To su šume, u kojima bi nerazumnim sječama mogla doći u opasnost budućnost šumskog uzgoja, šume na strmim obroncima, na obalama rijeka i mora, uopće na eksponiranim položajima itd. Za takove šume može narodno predstavništvo lene, na području koje se šume nalaze, propisati zasebne propise — naravski ako postoji opravdana bojazan, da bi se slobodnim postupanjem sa ovakovim šumama mogao onemogućiti dobar pomladak i zaštita tla. Potrebna je prethodna dozvola nadležne direkcije šuma za sve sječe, koje bi se vršile u takovim šumama u svrhu prodaje. Dozvola nije od potrebe kod sječa za vlastitu potrebu. Dozvolu izdaje direkcija na temelju očevida na licu mjesta, t. j . na temelju označivanja na terenu, koja se stabla mogu sjeći. Po tim su propisima Direkcije za zaštitu šuma zaposlene naravski mnogo više u krajevima, gdje ima šuma, koje se »teško pomlađuju«, nego u krajevima, gdje takovih šuma nema. Najvažnije odredbe zakona od 1923. mogu se rezimirati ovako: 1. šumsko tlo treba da je trajno pokriveno šumom; pretvorba u drugu vrst kulture može se izvršiti samo uz izvjesne uslove; 2. u mlađim šuimama « smije se sjeći samo u formi proreda, tako da bude osiguran budući razvoj sastojina; 3. u »starijim sastojinama« smiju se sječe provoditi samo u toliko, da se njima ne onemogući trajno snabdijevanje šumovlasnikovog kućanstva sa drvetom; 4. ako su sječe takove, da se u dogledno vrijeme ne može očekivati dovoljan pomladak, treba poduzeti sve mjere za osiguranje pomlađenja; 5. u svim šumama, u Kojima bi 175 |