DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Općenito se dakle ne samo zaštita tla smatra općom dužnošću, već do nekle i briga o što većoj i jačoj odnosno racionalnoj produkciji toga tla. Što se tiče sječa u starim sastojinama, odnosno sječa zrelog drveta, propisano je u zakonu, da privatni šumoposjednik smije sjeći samo toliko, da time ne bude ugroženo buduće trajno podmirivanje njegovog kućanstva i gospodarstva sa drvetom. Siječe li posjednik u protivnosti sa zakonskim propisom, ne progoni se odmah sudbeno, već dužnost i pravo uredovanja u tom slučaju imaju Direkcije zä zaštitu šuma. One mogu dapače odmah zabraniti svaku daljnju sječu. U hitnim slučajevima može lično nadšumar direkcije sam izdati prethodnu zabranu, ali mora u roku od 10 dana ishoditi od same direkcije pismenu zabranu sječe. Alko posjednik usprkos zabrane siječe dalje, ovlaštena je direkcija progoniti ga sudbeno. Kazne su znatne. Može se i čitavo posječeno drvo zaplijeniti. Ako je prekršitelj drvo već prodao odnosno odvezao iz šume, može ga se kazniti novčanom kaznom do visine vrijednosti posječenog drveta. Nema zapravo propisanih kazna za slučaj sječa, koje bi privatni posjednik izvršio bona fide. Dakle posjednik nije u opasnosti, da nehotice i nesvijesno dođe u konflikt sa zakonom i da bude zbog toga kažnjen. Baš radi toga primljen je zakon od 1923. od šumoposjednika, kako velikih tako i malenih, relativno sa vrlo velikim razumijevanjem. Zakon propisuje, da se šumoposjednik brine za valjan o pomla đ e n j e šume . Ako je sječa stare sastojine napredovala, pa ako se eventualno preostalu sastojinu ne može dalje smatrati dovoljno obraslom, aj ne može se očekivati u skorije vrijeme dovoljan prirodan pomladak, dužan je šumoposjednik u primjereno vrijeme poduzeti sve mjere, koje su potrebne za stvaranje dovoljnog pomlatka na posječenoj površini. Ako direkcija za zaštitu šuma nađe, da je njeno uredovanje od potrebe, treba da najprije po zakonu uznastoji, da se mirnim putem sporazumi sa šumoposjednikom. Direkcije treba u prvom redu da djeluju savjetujući i podupirući. Tek ako time ne uspiju, postupaju dalje po zakonu. Ako se nikako ne mogu sporazumiti sa šumoposjednikom. treba da slučaj prijave kod predstojnika one lene, na kojem se području nalazi prijeporna površina. Ovaj naređuje očevid, kojemu prisustvuje jedan državni stručnjak nadšumar sa loš dva nezainteresovana lica. Komisija predloži sve mjere, koje bi trebalo provesti na pregledanoj površini. Na temelju toga predloga nastoji državna vlast, da se opet sporazumi sa šumoposjednikom glede provedbe tih mjera. Ako sporazum ni sada nije moguć, pozivlje se šumoposjednik pred sud, pa se sudbenom odlukom propisuju mjere za osiguranje onog pomlađenja, kakovo zahtijevaju prilike. Ako provedba tih mjera dovede posjednika do insolvencije ili ako je prinužden, da svoju šumu proda, prelaze obaveze izvršenja tih mjera na novog vlasnika odnosno nasljednika. Zakon daje direkcijama punu garanciju, da će se propisane mjere stvarno provesti. On propisuje, da direkcije imaju svake treće godine provesti inspekciju kroz sve one općine svog područja, u kojima se provode sječe. Na inspekcijama se kontroliše, da li se izvršuju propisane i utanačene mjere (bilo na bazi međusobnog sporazuma direkcije i posjednika, bilo na bazi presude), da li se provode na svim mjestima, za koja su bile propisane, i unutar određenog vremen 174 |