DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1932 str. 38 <-- 38 --> PDF |
drveta u budućnosti. Takovo drvo već će naći prođu. Bolja se roba uvijek lakše proda od lošije. Tu činjenicu napose možemo vidjeti danas, u doba krize. Kada se prvi put vidi švedske šume, dobiva se dojam kao da su one dosta iskorištene. Nema u njima velikih i jakih dimenzija, ali ipak ima drveta viših dobnih razreda, samo što ti viši dobni razredi ne produciraju tako jake dimenzije. Moramo imati na umu, da je u Švedskoj druga klima nego kod nas i da švedske šume od naravi prirašćuju manje, nego li je to slučaj u šumama južne i srednje Evrope. Svojim gospodarskim zahvatima i uzgojem sastojina postizavaju šumari u Švedskoj usprkos toga vanredne rezultate. Povećaju prirast na svakom koraku, prate pomno njegov tok, regulišu ga i stalno povećavaju. Oni vjeruju, da će valjanim uzgojem povećati brojke prirasta u pojedinim šumama, pojedinim lenama, u čitavoj zemlji. Da velika mogućnost povećanja prirasta postoji, najbolje prikazuje primjer sa slikom 5, gđe je sastojina proredom gotovo oteta stagnaciji. Taksacija cijele zemlje pokazala je, da sadanji prirast prosječno iznosi 2,1 kub. met, dok maksimalni procijenjeni proprosječni prirast za čitavu zemlju iznosi 3,2 kub. met. Potonji bi se prirast naime prosječno dobio, kada bi se u svim sastojinama države uzorno gospodarilo, kada bi na tlu rasla pogodna vrst drveća itd. V. DIREKCIJE ZA ZAŠTITU ŠUMA.* Kako općenitim zakonima, koji važe za čitavu državu, tako i specijalnim zakonima i propisima, koji važe za pojedina područja, ograničila je država slobodu privatnika u postupanju sa šumom. Ovakovim zakonodavstvom nastoji država, da bar u glavnom izjednači prihode vlasnika šuma i time također da reguliše i svoje prihode od poreza. Osim toga je državi naravno uvijek na umu, da se postignu što veći prihodi od šumskih tla, dakle da nacionalni dobici budu trajno što ,veći. Prvi švedski opći zakon o šumama prihvaćen je po parlamentu tek u godini 1903. i stupio je na snagu 1. januara 1905. Zakon je važio za sva područja zemlje osim nekih lena, u kojima su i dalje ostali na snazi specijalni raniji zakonski propisi, a zbog zasebnih prilika u tim krajevima. To su napose krajevi dalekog sjevera. Taj opći zakon osnovao je zasebne organe t. zv. Skogsvardstvrelsen. Na naš jezik prevedena, značila bi ta riječ nešto kao oblasne direkcije za zaštitu šuma. Svaka lena ima ovakovu direkciju. Direkcije su kao neki društveni organi, koji imaju zadatak, da bdiju nad privatnim šumskim gospodarstvom, da svjetuju i potpomažu to gospodarstvo. Zakon od 1903. propisao je u glavnom samo obaveznu zaštitu buduće šume, t. J. obavezu pomlađivanja, tako da šumsko tlo, koje nije sposobno za drugu kulturu, ostane stalno pod šumom. Dakle propisana je obaveza šire potrajnosti. Isti zakon nije ništa propisivao s obzirom na postojeće sastojine i na postupanje s njima. Šume su stradale povodom dimenzionih (jačih) sječa za vrijeme i odmah poslije rata. Konjunktura je bila znatna, spekulacije su cvale. Šumari su uvidjeli, da zakon od 1903. godine nije dovoljan. Direkcije za zaštitu šuma nastojale su doduše, da propagandom, kurzevima, novčanim potporama i pomaganjem privatnicima kod sastava osnova i pla * Vidi W. Lothigius: Einige Gesichtspunkte über die Tätigkeit der Waldschutzbehörden in Schweden. Jönkönping 1928. 172 |